Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5631/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 69/2021-38 od 3. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-69/2021-38 od 3. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.855,22 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 28. listopada 2020. pa do isplate prema stopama i propisima kako je to navedeno u t. I. pobijane presude te u dijelu pod t. II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-69/2021-38 od 3. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata prihvaćen za razdoblje od 10. listopada 2020. do 27. listopada 2020. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 10. listopada 2020. do 27. listopada 2020.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.855,22 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2020. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.964,99 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od 3. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se ta presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice.

4. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na počinjenje koje tuženik upire u žalbi jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a kako ne postoji niti proturječje između razloga te presude i stanja spisa, ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa naknade materijalne štete koja mu je nastala udarcem na divlju životinju - lisicu koji štetni događaj se dogodio na kolniku autoceste A4 koju je bio dužan održavati tuženik.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:

- da se 10. listopada 2020. oko 00.58 sati na istočnoj kolničkoj traci autoceste A4 GP Goričan - Varaždin - Zagreb, općina Brezački Hum na 50km + 900 m dogodio štetni događaj na način da je došlo do naleta prednjeg desnog dijela osobnog automobila tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] na divlju životinju - lisicu pri čemu je nastala materijalna šteta na vozilu na naprijed navedenom osobnom automobilu tužitelja i to tako brzo da nije stigao zakočiti,

- nakon toga pošto je znao da je benzinska pumpa u blizini, krenuo je prema tamo i pozvao policiju,

- da je došla policija, napravila uviđaj, a bio je i djelatnik autocesta prisutan,

- da je djelatnik autocesta spremio uginulu lisicu u svoj kamoinčić i zbrinuo je,

- da je dao izviješće policije, alkotestirali su ga, 0/0 i vratili do auta,

- da nije bilo magle, cesta je bila suha, uvjeti su bili odlični i dobra vidljivost,

- da se to desilo u sekundi, a svako malo su zavoji, još i uspon tako da se ne može voziti brzo,

- da je tužitelj vozio oko 90-100 km/h, a ograničenje je na tom dijelu ceste 110 km/h,

- da nema kasko osiguranje niti mu je poznato da li je policija utvrđivala brzinu kojom se kretao,

- da je tuženik uputio tužitelja da popravi štetu o svom trošku i pošalje račune što je on napravio, ali je dobio odbijenicu,

- da se ophodnja AC vrši 4 puta dnevno u razdoblju od 24 sata, odnosno 2 puta tijekom smjene, a smjena je 12 sati,

- da je djelatnik tuženika tog dana vršio ophodnju te nikakvih nedostataka na ogradi nije primijetio, niti u vidu rupa na ogradi niti u vidu drugih oštećenja,

- da ophodnju vrše na način da ophodarsko vozilo vozi po zaustavnoj traci, ukoliko je noć upale reflektor te provjeravaju ima li srušenih stabala, oštećenja na ogradi ili eventualnih izlijetanja automobila van kolnika,

- da je ograničenje brzine od 100 km/h fiksno budući se radi o cesti koja je zavojita te je navedeno ograničenje tehnička brzina i projektirano prilikom gradnje prometnice,

- da se nakon naleta lisice jedan km prije i jedan km poslije ograda pregledava pješice uz korištenje reflektora, a što je učinjeno i taj put te da je naplatna postaja Novi Marof udaljenja 2 km nakon mjesta štetnog događaja i da postoji više lovačkih društava koji gospodare lovištima uz AC na toj dionici,

- da tuženik upravlja svim autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar, a kako autocesta A4 nije dana na upravljanje određenom koncesionaru, to istom upravlja i održava ju tuženik,

- da je tuženik postavio zaštitnu žičanu ogradu čitavom dužinom autoceste, a nakon toga je predmetnu ogradu uredno održavao, redovito provodio ophodarske kontrole te da je na dan štetnog događaja izvršen pregled zaštitne žičane ograde i utvrđeno da je ista u ispravnom stanju,

to pravilno prvostupanjski sud zaključuje:

- da činjenica da je cijelom dužinom predmetne autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda nije bila sporna, kao niti činjenica da je ophodnja predmetne autoceste vršena redovito i sukladno propisima te da prilikom ophodnji koje su obavljene na dan predmetne prometne nezgode, ali prije nego li se ista dogodila, nisu uočena nikakva oštećenja na zaštitnoj ogradi postavljenoj oko mjesta nezgode, a isto proizlazi i iz dostavljenih putnih listova, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada tuženikovih ophodarska, kao i iz iskaza saslušanog svjedoka,

- da u konkretnom slučaju ne postoji podatak o tome kada je postavljena zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici autoceste A4 (niti je u tu svrhu predloženo izvođenje nekog dokaza),

- da činjenica da lisice imaju fizičke sposobnosti odignuti od tla postavljenu zaštitnu žičanu ogradu i to dovoljno visoko da se ispod te ograde provuku ili pak da se popnu i preskoče predmetnu postavljenu žičanu ogradu i dospiju na kolnik autoceste je tuženiku, kao upravitelju predmetne autoceste, dakle, stručnoj osobi, morala biti poznata, a i nije vjerojatno da se to prvi puta dogodilo na dan predmetne prometne nezgode,

- da je tuženik bio dužan na adekvatan način pričvrstiti predmetnu ogradu za tlo tako da se ista ne može odignuti od tla, primjerice zabijanjem metalnih klinova duž ograde, na vrlo malenim razmacima i to na dovoljnoj dubini tla ili ukopavanjem ograde na dovoljnoj dubini tla ili je trebao postaviti žičanu ogradu sa znatno čvrstim pletivom kojeg lisica svojom snagom ne može deformirati na način da isto odigne od tla ili je postaviti na način da lisica prilikom penjanja nije u mogućnosti preskočiti istu ili je zaštitnu ogradu trebao postaviti na bilo koji drugi odgovarajući način s kojim se je bio dužan upoznati, budući je potpuno izvjesno da način na koji s kojim se je bio dužan upoznati budući je potpuno izvjesno da način na koji je zaštitna žičana ograda bila postavljena u konkretnom slučaju ne može spriječiti prolazak divljih životinja poput lisica, divljih mački i ostalih, koje lako prokopaju prolaz ispod tako postavljene ograde ili je preskoče,

- da sama činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da li je prethodno postojala rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi ili zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljih životinja na autocestu, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač, u ovom slučaju lisica, nađe na prostoru kolnika autoceste,

- da s obzirom da se na autocesti postižu velike brzine, da izbjegavanje divljači na autocesti može imati kobne posljedice, zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima,

- da činjenica da je postojala zaštitna ograda te da je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima,

- da stoga činjenica da je postojala zaštitna ograda te da je tuženik obavljao redovite preglede zaštitne ograde nisu dovoljne za zaključak da je do nesreće došlo bez tuženikove krivnje,

- da je potrebno u svakom pojedinom slučaju utvrditi jesu li doista poduzete sve potrebne mjere i koje su to mjere imajući u vidu specifičnosti svakog pojedinog područja, u svrhu odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, jer činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na propust pa tako i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde,

- da kako tuženik nije postupio na taj način očito je napravio propust koji je u konkretnom slučaju doveo do predmetne prometne nezgode i zato je dužan naknaditi štetu koja je nastala tužitelju naletom na lisicu,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u štetnom događaju vozilo tužitelja prednjim desnim dijelom naletjelo na divljač dolazeći vozilu s desne strane te da je tehnički moguće da se vozilo tužitelja kretalo brzinom od 90 do 100 km/h, dok je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena na 110 km/h,

- da iz nalaza i mišljenja proizlazi da je na vozilu tužitelja u ovom štetnom događaju nastala djelomična šteta u iznosu od 13.978,12 kn/1.855,22 eur-a[1] ,

- da uzimajući u obzir utvrđenja vještaka vezana uz procjenu brzine kretanja vozila tužitelja od 90 do 100 km/h, kao i iskaz tužitelja da je vozio navedenom brzinom, proizlazi da se vozilo tužitelja kolnikom autoceste A4 neposredno prije naleta na lisicu kretalo unutar ograničenja brzine na tom dijelu autoceste te na temelju čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) u vezi čl. 1045., 1046., čl. 1085. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) presudio kao pod t. I. izreke pobijane odluke.

8. Obzirom na odredbu čl. 1085. st. 4. ZOO-a koja propisuje da će se naknada u novcu dosuditi ako oštećenik to zahtjeva, to znači da štetnik pada u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze nakon što je štetnik saznao za opseg svoje obveze, a to je u trenutku kada je oštećenik podnio svoj obrazloženi zahtjev iz kojeg se može utvrditi kolika je dužnikova novčana obveza prema vjerovniku.

8.1. U ovom predmetu nije moguće primijeniti odredbu iz čl. 1089. st. 2. ZOO-a na koju se tuženik poziva jer u ovom slučaju visina naknade štete nije određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

8.2. To znači da vjerovnik opravdano od tuženika zahtjeva naknadu u novcu za štetu koju je pretrpio – dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze od trenutka kada je iz postavljenog zahtjeva mogao saznati za opseg svoje obveze.

9. Budući da je tužitelj nesporno podnio odštetni zahtjev dana 28. listopada 2020., a tuženik na isti odgovorio istog dana otklanjući zahtjev za naknadu štete u cijelosti pa kako je slijedom takvog odgovora tuženika tužitelj sam “reparirao” nastalu imovinsku štetu na automobilu u ukupno utuženom iznosu to je tuženik dužan tužitelju na iznos naknade štete platiti zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 28. listopada 2020. pa do isplate pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.

11. Time je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. odlučiti kao u pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

12. Tuženik je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na odluku o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 5. ZPP-a) te je stoga odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević