Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-243/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog KĆ i dr., zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 4. u svezi članka 215. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., i 114/22., – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu i 2. okrivljenog ŠĆ, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-520/2017. od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i 2. okrivljenog ŠĆ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni KĆ i 2. okrivljeni ŠĆ zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenom djelom protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 4. u svezi članka 215. stavak 2. i 3 KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, a sve činjenično opisano izrekom presude, pa su na temelju odredbe članka 222. stavak 4. KZ/11 1. okrivljeni KĆ i 2. okrivljeni ŠĆ osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine svaki, i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 obojici okrivljenika izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko 1. okrivljeni KĆ u roku od četiri godine, a 2. okrivljeni ŠĆ u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. 126/19. i 114/22; dalje: ZKP/08.) okrivljeni KĆ je dužan naknaditi paušalni trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP. u iznosu od 1.000 €, odnosno 7.534,50 kn, što je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, dok se oslobađa plaćanja ostalih troškova postupka.

3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP okrivljeni ŠĆ se u cijelosti oslobađa plaćanja troškova postupka.

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni u odnosu na oba okrivljenika. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se 1. i 2. okrivljenicima izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, odnosno da se odredi dulje razdoblje kušnje.

5. Žalbu je podnio i 2. okrivljeni ŠĆ putem branitelja Tomislava Nagy, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika 2. okrivljenik je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe nisu osnovane.

9. Nije u pravu 2. okrivljeni ŠĆ kad se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9.1. U žalbi podnesenoj putem branitelja 2. okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali taj žalbeni osnov ne obrazlaže, već ga veže uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.2. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članak 476. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, nije u pravu 2. okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. U žalbi se ističe da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je 2. okrivljenik počinio teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 4. u svezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11 na način kako mu je to stavljeno na teret.

10.2. Nadalje, 2. okrivljenik ističe da je proglašen krivim jer je "nepropisno zahvatio stroj" iako uopće još nije došlo do zahvata niti je sam trenutak odnosno nastanak zahvata dokazan, a to stoga jer prema iskazu okrivljenika te svjedoka "postojala je samo buduća namjera da se stroj na određeni način osigura upravo zbog nestabilnosti, jednom kada se odvrnu svi šarafi, jer prema spoznaji okrivljenika te gospodina EĆ oni nisu odvrnuti". Okolnost da je okrivljenik gurao stroj vilicama i da je zbog toga došlo do pada stroja, sud je utvrdio na temelju izvješća o kriminalističko tehničkoj pretrazi mjesta događaja, iskazu svjedoka i nalazu vještaka, međutim, iz dokaza provedenih tijekom postupka sud je sa sigurnošću utvrdio da je do pada dijela stroja došlo udarcem viljuškara u stroj i da je to jedini razlog pada stroja. Međutim ističe da nema niti jednog neposrednog dokaza da bi viličar zaista udario stroj te bi time uzrokovao njegov pad, te je potrebno napomenuti da neovisno o bilo kakvoj sili koja je mogla utjecati na stabilnost stroja (bilo vibracija od približavanja viličara, bilo udarac ili nešto treće) do nesreće ne bi došlo da g. RĆ nije inzistirao da se odšarafljivanjem svih osigurača stroj u potpunosti oslobodi od podloge. Konačno ističe da 2. okrivljenik svojim postupanjem nije prekršio odredbu članka 77 Zakona o zaštiti na radu niti bilo koju odredbu Pravilnika o zaštiti na radu a na način kako mu se stavlja na teret.

11. Međutim, suprotno tvrdnjama 2. okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je 2. okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako mu se to stavlja na teret. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.

12. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu 2. okrivljenika smatrajući ju usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

13. 2. okrivljenik u svojoj obrani naveo je da mu je žao zbog događaja koji se zbio i da izražava sućut članovima obitelji pokojnog oštećenika, te da je toga dana došao u pogon trgovačkog društva "K" kao zamjena za DĆ, te je nakon svoje odrađene smjene trebao na mjestu događaja nastaviti s radom i to upravljajući viličarem, a koji nalog mu je dao 1. okrivljenik. U hali je bilo mračno zbog nedovoljnog svjetla a na viličaru je radilo rotorno svjetlo, kao i zvučna signalizacija. U tom trenutku viličar je bio jedini stroj koji je radio u hali. EĆ mu je bio dodijeljen kao pomoćni radnik i kao signalist, a osim EĆ tamo su bile nazočne i sve osobe koje su ispitane tijekom ovog postupka. Nakon što je iznio viličarem jedan dio na dvorište po povratku ga je zaustavio 1. okrivljenik i rekao mu da iz hale iznese jednu paletu s dijelovima koji su bili složeni na paleti, da mu ta paleta ne bi smetala za daljnje manevriranje. Nakon što je s vilicama zašao pod paletu u namjeri da ju iznese na dvorište, zaustavio ga je EĆ i rekao mu da je oštećenik kojeg su zvali "gazda" rekao da pusti tu paletu i da ne gubi vrijeme na iznošenje te palete, već da se obavi priprema da se s viličarem priđe stroju – sušna sekcija s valjcima. Zbog malog prostora su se s poteškoćama pozicionirali ispred stroja na udaljenosti od 1 metra s ciljem da se vilice pripreme za podizanje sušne sekcije. On je nakon toga izašao iz kabine stroja te sa EĆ ručno podešavao širinu vilica na viličaru s ciljem da bi vilice mogle zaći između dva valjka, a sve sukladno uputi oštećenog RĆ. Nakon što se vratio u kabinu viličara, EĆ ga je navodio sa ciljem da na odgovarajućoj visini zađe između dva valjka. Prije nego što je ušao u kabinu stroja obratio je pažnju na 4 vijka koji su trebali držati cijelo postolje i vidio je da su glave bile uvrnute do kraja što znači da su vijci bili stabilni i učvršćeni. Plan je bilo da se prije labavljenja vijaka sa vilicama uđe u prostor valjaka, a nakon toga osigura teret s "gurtnama" ili "sajlama" što je sve imao u kabini svog viličara. U trenutku dok se s vilicama približavao valjcima, stoj se zaljuljao i pao na stranu suprotnu od viličara. On nije nikoga uočio iza kabine jer nikoga nije bilo u njegovom vidokrugu. Pod pretpostavkom da je uspio zaći vilicama u prostor između valjaka, trebao je stati s radom, dodatno osigurati valjke i tek nakon toga nastaviti s demontažom. Njegova pretpostavka je da su oštećenik i TĆ otišli iza stroja u namjeri da odrade još neki posao, a da se prije toga nikome nisu javili i pri tome vjerojatno očekivali da on neće tako brzo doći iz dvorišta s prvim teretom. Naveo je da mu je žao zbog ovog događaja i da teret kaznenog postupka nosi već 13 godina.

14. Prvostupanjski sud obranu 2. okrivljenika nije prihvatio smatrajući je usmjerenu na izbjegavanje kaznene odgovornosti, te je zaključio da je 2. okrivljenik postupio suprotno odredbi članka 77 Zakona o zaštiti na radu, članka 8., 44, 46, stavak 1. i 2. članka 51. i članka 65. stavak 1. i 2. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta te protivno članku 14. stavak 2. i članku 37. stavak 1. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme.

15, Naime, to prvenstveno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka ing. Josipa Masinovića koji je u svom nalazu utvrdio da je u konkretnom slučaju došlo do brojnih povreda više propisa o zaštiti na radu i o pravilnom načinu rada. Pri tome je u svom nalazu naveo da je 2. okrivljenik kao stručno osposobljeni rukovoditelj viličara, u pripremi podizanja tereta rukovao viličarem suprotno odredbama članka 33. Pravilnika o zaštiti na radu koji propisuje da je vozač viličara dužan upotrebljavati viličar prema njegovoj namjeni i na način kojim se osigurava siguran rad iako sa svog sjedišta stroja nije vidio područje iza stroja, što je u suprotnosti sa člankom 14. stavak 2. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme. Članak 51. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta propisuje: nije dozvoljeno viličarem izvlačenje ili guranje tereta, kao ni podizanje, spuštanje i prenošenje tereta obješenog o viljuškar. Iz navedenog vještak zaključuje da je 2. okrivljenik morao zavlačiti vilice viličara pod stroj na način da ne udara ili gura stroj s vilicama viličara jer to nije dopušteno. Nadalje članak 65. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovari ili istovaru tereta propisuje da pri utovaru ili istovaru tereta iz kamiona, vagona i drugih prijevoznih sredstava radnici se moraju odmaknuti od tereta na udaljenosti izvan zone opasnosti. Iz navedenog proizlazi da je 2. okrivljenik morao uputiti pomoćnog radnika iza stroja i tražiti da isti udalji radnike iz opasnog područja, odnosno nije smio početi s radom dok su drugi radnici u blizini ili u opasnom području. Nadalje, odredbom članka 14. stavak 2. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme propisano je da rukovoditelj mora radnu opremu upotrebljavati bez opasnosti za vlastitu sigurnost, te sigurnost i zdravlje drugih izloženih radnika, slijedom čega proizlazi obveza postupati profesionalno i ne forsirati rad ako se sa svog sjedišta iz kabine, u konkretnom slučaju viličara, ima nepregledno područje, što je u korelaciji sa člankom 44. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovari i istovaru tereta.

16. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su 2. okrivljenik kao i 1. okrivljenik bili dužni poduzeti shodno Zakonu i Pravilnicima prije ukrcaja stroja s valjcima, odnosno metalnog kučišta sušne sekcije sve radnje da ne dođe do njegovog nekontroliranog prevrtanja pri čemu je 2. okrivljenik neposredno upravljao viličarem te obojica okrivljenika nisu poduzeli sve potrebne radnje niti su radne postupke uskladili sa propisima zaštite na radu, tako da radnju utovara metalnog kučišta sušne sekcije nisu proveli u skladu s tehničkim propisima i bez opasnost za život ostalih zaposlenika. Pri tome 2. okrivljenik nije izvodio radnu operaciju rukovanja viličarem na način sukladan Pravilniku o zaštiti na radu, kod pripreme i pokušaja izvlačenja stroja s valjcima, te je uslijed tih propusta došlo do udaranja vilicama viljuškara u donji dio stroja s valjcima te dalje pada i prevrtanja istog s postolja koji je pri padu nanio teške tjelesne ozljede IĆ od kojih je isti preminuo. Pri tome vještak ističe da je do izvrtanja stroja došlo budući da je 2. okrivljenik vilicama udario u donji dio poprečne metalne grede stroja zbog čega su uočene strugotine nastale uslijed udarca. Niti jedna radnja nije smjela biti poduzeta dok se nije uvjerio da na opisanom području iza stroja ne postoje osobe koje bi se radom mogle ugroziti, čime nije poduzet niti minimum zaštite na radu. Dodao je da prije započinjanja bilo kakve radnje u smislu iznošenja konkretnog stroja, trebalo je opasan prostor, a radi se o prostoru iza stroja, koji viličar zbog pozicije sjedila u viličaru ne vidi, prvo ograditi ili trakama ili pomoćnim barijerama a zatim je signalist po nalogu viličara dodatno trebao provjeriti da li se u tom prostoru nalaze osobe. Dodao je da je signalist spona između opasnog područja i viličariste s time da EĆ nije bio osposobljen za signalistu. Osim toga, vještak je u svom nalazu naveo da iz dokaza provedenih tijekom postupka, a i iz priležeće dokumentacije proizlazi da je 2. okrivljenik kao viličar gurao zahvatnu vilicu među teret, iako nije postojao slobodan prostor za prolaz vilica, da teret nije bio složen na podmetač koji omogućava siguran zahvat tereta i da je 2. okrivljenik tom prilikom vilicom gurnuo stroj koji se zato srušio, čime je postupio protivno članku 44. i članku 46. stavak 1. Pravilnika o zaštiti na radu, pri utovaru i istovaru predmeta, a ujedno je počinio i povredu članka 51. istog Pravilnika. Konačno, vještak u svom nalazu je naveo da je nesporno da je nepravilan postupak 2. okrivljenika doveo do rušenja valjka pri čemu je 2. okrivljenik propustio provjeriti jesu li drugi radnici prilikom utovara tereta na udaljenosti izvan zone opasnosti, i imali li radnika između tereta i zida da bi se izbjeglo uklještenje radnika.

17. Stoga, prvostupanjski sud analizirajući sve provedene dokaze te iskaze ispitanih svjedoka kao i nalaz i mišljenje vještaka te obranu okrivljenika utvrdio je da je niz propusta 2. okrivljenika dovelo do udarca vilicom u stroj, rušenje stroja na oštećenika i smrtne posljedice oštećenog RĆ.

18. Dakle, na temelju svega navedenog, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da nema nikakve dvojbe da su okrivljenici postupajući na način kako im je to stavljeno na teret, uzrokovali nesreću i to na način da je 2. okrivljenik vilicama viljuškara poduzeto utovar metalnog kučišta sušne sekcije kojeg prethodno nisu zaštitili od prevrtanja niti su udaljili izvan zone opasnosti radnike koji su se nalazili iza tereta, pri čemu se metalno kučište prevrnulo prema proizvodnoj liniji na kojoj su u to vrijeme zaposlenici društva "Jaškapack" RĆ i TĆ rastavljali elektromotor, koje kučište je pri padu svojom težinom zahvatilo i prikliještilo RĆ koji je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo.

19. Stoga, zbog svega naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude, ispravno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da je 2. okrivljenik počinio kazneno djelo – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavak 4. u svezi članka 215. stavak 2. i 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ga je proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

20. Zbog navedenog nije osnovana žalba 2. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

21. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik kad predlaže strože kažnjavanje 1. okrivljenog KĆ i 2. okrivljenog ŠĆ.

22. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenike. Kao olakotno obojici okrivljenika prvostupanjski sud je cijenio da do sada nisu osuđivani, da su obiteljski ljudi, te određen doprinos oštećenika koji je bio nesmotren kada je išao iza stroja, dok otegotne okolnosti na strani obojice okrivljenika prvostupanjski sud nije našao. Stoga je prvostupanjski sud obojicu okrivljenika osudio na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine svakog, i potom im izrekao uvjetne osude na način da se kazna zatvora na koju je osuđen 1. okrivljenik neće izvršiti ukoliko u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, a 2. okrivljeniku se kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

23. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te da je sa više pažnje trebao cijeniti nekritički odnos okrivljenika prema svom protupravnom postupanju te da im je potrebno izreći strože kazne, odnosno odrediti dulji rok kušnje.

24. Međutim, državni odvjetnik u svojoj žalbi ne ističe neke nove okolnosti koje prvostupanjski sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni. Naime, obzirom na ispravno utvrđene olakotne okolnosti, a u odsutnosti otegotnih okolnosti, kojim okolnostima je prvostupanjski sud dao primjeren značaj, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud okrivljenicima ispravno utvrdio kazne s obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, te će se kaznama na koje su okrivljenici osuđeni presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

25. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i 2. okrivljenik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše