Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-805/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog SUM, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K- 381/2021-34 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, optuženi SUM proglašen je krivim da je počinio pod točkom 1.) kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, te pod točkom 2.) kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a sve uz primjenu članka 51. KZ/11. Na temelju članka 179.a KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 optuženom SUM je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11 optuženom SUM je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi SUM je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom SUM izriče se uvjetna osuda te se jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP) optuženik se oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. ZKP) te predlaže da Županijski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne bezuvjetnu kaznu zatvora.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Naime, državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe da se navedenom kaznenopravnom sankcijom ne može postići svrha kažnjavanja za navedeno kazneno djelo, ističući da je mišljenja da se uvjetna osuda ne ukazuje primjerenom spram konkretnog počinitelja, odnosno da se svrha kažnjavanja može ostvariti samo izricanjem kazne zatvora.

8. Međutim, upravo kao što je to i istaknuo prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkom 12. obrazloženja, sud je cijenio sve okolnosti na strani optuženika, ustvrdivši na strani istoga samo olakotne a ne i otegotne okolnosti, na kraju kojih je izveo svoj zaključak o tome koju kaznu smatra primjerenom da bi se ostvarila svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Posebice je pri tome cijenjeno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o osobi koja do sada nije osuđivana kazneno niti prekršajno za istovrsna ili druga kaznena djela ili druge prekršaje. Osim toga, iako je prvostupanjski sud cijeneći osobna svojstva na strani optuženika cijenio i njegove osobne prilike, treba istaknuti i da se u konkretnom slučaju radi i o osobi koja je učesnik Domovinskog rata i nositelj odlikovanja. Ujedno treba imati na umu utvrđene tjelesne ozljede na strani oštećene po sudskom vještaku Petru Miloševiću, odnosno da je o konkretnom događaju na strani oštećene utvrđeno crvenilo u području obraza i nosa, a zbog čega je objektivno utvrđena ozljeda udarca u glavu (laka) tjelesna ozljeda koje su nastale otvorenim dlanom ili šakom. Nije stoga u pravu državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud nije u dostatnoj mjeri cijenio težinu djela, vremensko razdoblje činjenja kao i stupanj kriminalne volje na strani optuženika. Suprotno tome, upravo kao što je to prvostupanjski sud i cijenio u svojoj presudi, ukupno utvrđene okolnosti koje između ostalog proizlaze i iz same utvrđene posljedice kaznenog djela, one su koje nespornim ukazuju da je spram ovog optuženika bilo potrebno primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, kao što je to i učinio prvostupanjski sud, kao i da je upravo određena kazna spram optuženika ona koja je dostatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja koju zakon predviđa. Naime, sama kazna mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja a to je prema mišljenju i ovoga suda kao drugostupanjskog, upravo kazna koja je i određena po prvostupanjskom sudu. Dakle, suprotno žalbi državnog odvjetnika, posebice obzirom na dosadašnju neosuđivanost optuženika, za zaključiti je da je izrečena kazna u cijelosti primjerena, kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije koju ista mora ostvarivati.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženice na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Gordana Mihela Grahovac