Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-342/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽO, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K- 221/2023-18 od 22. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 17 K-221/2023-4 od 1. lipnja 2023. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP-a optuženi ŽO oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave – opisano u članku 279. stavku 1. i 2. KZ/11, u svezi sa člankom 52. KZ/11, a kažnjivo prema članku 279. stavku 1. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. stavak 1. točka 1. ZKP-a i članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. ZKP-a i članak 470. stavak 1. ZKP-a), te predlaže da Županijski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po branitelju Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, te navodi da se u cijelosti treba potvrditi presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju vidi u činjenici da prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnoj činjenici jer svoje utvrđenje nije doveo u svezu sa dijelovima iskaza svjedokinje AO kada je navela da je optuženi govorio „da se taj posao sa HEP-om mora dobiti“. Naime, iako sam državni odvjetnik u svojoj žalbi ne obrazlaže podrobnije svoj žalbeni navod, treba naglasiti da se taj navod svjedoka ne može smatrati odlučnom činjenicom. Predmetno stoga što prvostupanjski sud pod točkom 18 pisanog obrazloženja svoje presude obrazlaže taj svjedočki iskaz AO, navodeći da taj svjedočki iskaz, kao i svjedočki iskazi ŽOO, AOO i SO ne potvrđuju tezu optužbe da bi optuženik sam preinačio (ili dao nalog da se preinače) navedene potvrde. Dakle, upravo suprotno navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud daje svoje obrazloženje o odlučnim činjenicama. Ujedno treba istaknuti da navod optuženika „taj se natječaj mora dobiti“, na koji se u žalbi kao neobrazložen a odlučan poziva državni odvjetnik, može biti promatran samo u kontekstu potrebe i želje za realizacijom nekog poslovnog odnosa i isti se sam po sebi, uz prethodno obrazloženje da nitko od saslušanih svjedoka, a na to ne upućuje niti bilo koji pročitan pisani dokaz, ne govori da je optuženik izvršio radnju krivotvorenja službene isprave, već upravo suprotno - svi saslušani svjedoci iskazuju da optuženik nema dovoljno informatičke pismenosti da to samostalno učini, sam po sebi nema implikaciju nezakonitosti upravo kao što to optuženik i ističe u odgovoru na žalbu.
7.1. Nadalje, treba istaknuti da je činjeničnim opisom optuženiku stavljeno na teret da je u poslovne isprave unio neistinite podatke, kao jedan od načina počinjenja radnje kaznenoga djela iz članka 279. KZ/11. Dakle, za utvrđenje opstojnosti radnje kaznenoga djela potrebno je bilo utvrditi ne samo da li je optuženik odgovorna (ili službena) osoba, a što predstavlja objektivni uvjet kažnjivosti konkretnog kaznenog djela, odnosno da se radi o neistinitom podatku, već i da je taj neistiniti podatak u poslovnu ispravu unio upravo optuženik. Stoga, iako državni odvjetnik u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, treba naglasiti da isti ujedno u žalbi ne spori da svjedoci AO, SOO, AOO i SO ne potvrđuju da bi optuženi izvršio preinaku službene isprave, odnosno u istu unio neistinite podatke. Međutim, pozivajući se na svjedočki iskaz CO za kojeg državni odvjetnik navodi da je iskazivao okolnosno i istinito, i na temelju čijeg iskaza zaključuje da je optuženi ostvario radnju inkriminiranog kaznenog djela, propušta cijeniti činjenicu da na temelju tog svjedočkog iskaza nije moguće utvrditi da je optuženik počinio radnju kaznenoga djela. Naime, osim što je taj svjedočki iskaz u svojim bitnim dijelovima kontradiktoran, kao što je to i naveo prvostupanjski sud pod točkom 19. svoje presude, iz navedenog iskaza izrijekom proizlazi da smatra da su preinaku službene isprave mogle načiniti samo informatički pismene osobe (zapisnik od 4. siječnja 2024. godine), izrijekom navodeći da su to mogle biti ŽOO ili AOO. Dakle, niti navedeni svjedok na kojeg se u žalbi poziva državni odvjetnik ne označuje osobu optuženika kao osobu koja je izvršila radnju krivotvorenja navedenih službenih isprava, već u daljnjem dijelu svog svjedočkog navoda optuženika označuje kao osobu koja je dala nalog za te radnje. Očito je dakle da državni odvjetnik, prihvaćajući isključivo kao životan i logičan svjedočki iskaz CO zaključuje da je optuženik počinio radnju inkriminiranog kaznenog djela jer je dao nalog nekom od podređenih službenika, a što bi pak upućivalo na drugačiji oblik ostvarenja tog kaznenoga djela a ne onog koje je kao način počinjenja opisan činjeničnim opisom i stavljeno na teret optuženiku. Imajući na umu sve prethodno navedeno i ovaj sud kao drugostupanjski je mišljenja, da su u pobijanoj presudi argumentirano i valjano ocijenjeni dokazi, odnosno da je činjenično stanje pravilno utvrđeno, uz ispravan zaključak da kazneno djelo na način kako je to navedeno činjeničnim opisom nije dokazano, pa je i taj žalbeni navod državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovan.
8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Gordana Mihela Grahovac
