Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-465/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog CS, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenjem novca iz članka 274. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj K-174/2023 od 14. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Metkoviću je pobijanom presudom na temelju članka 453. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 147/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. - dalje u tekstu ZKP) oslobodio optužbe optuženog KS da bi počinio kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz članka 274. stavak 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 274. stavak 4. KZ/11. od optuženika je trajno oduzeta jedna novčanica u apoenu od 500,00 kuna nalik na original, serije A, serijskog broja A 8646646A, privremeno oduzeta potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Metković, serijski broj: [serijski broj] od studenog 2019.

3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. i 3. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje nadležnom sudu.

3. Optuženi KS je putem branitelja Mate Sršena, odvjetnika iz Metkovića, podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio da županijski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio o odlučnim činjenicama kao i da je propustio izvesti dokaze koji bi doveli do pravilne ocjene vjerodostojnosti optuženikove obrane. Naime, u ovom postupku nije sporno da je optuženi KS predao krivotvorenu novčanicu u apoenu od 500,00 kuna službenici Erste banke u poslovnici u Metkoviću, novčanica je loša krivotvorina, međutim, da bi optuženik bio proglašen krivim zbog počinjenja terećenog kaznenog djela, bilo je potrebno utvrditi, bez ikakve sumnje, da je optuženik svjesno pribavio krivotvorinu s ciljem da ju stavi u optjecaj kao pravu, odnosno da je postupao s izravnom namjerom.

7. Optuženik se brani da je inkriminiranu novčanicu dobio istoga dana prilikom konverzije 220 KM u kune u UniCredit banci u Mostaru, da je optuženik toga dana mijenjao konvertibilne marke u kune proizlazi iz iskaza službenice banke LS. Svjedokinja LS je navela da nije donijela u banku krivotvorenu novčanicu niti ju je predala optuženiku prilikom konverzije valute, u 99 % slučajeva novčanice prolaze kroz brojač koji detektira krivotvorene novčanice, pouzdano se ne može sjetiti je li to u konkretnoj situaciji napravila, što ukazuje da nije isključena obrana optuženika da je predmetnu krivotvorinu dobio u banci u Mostaru. Kada se uzme u obzir da u banci nije zabilježen put primanja i predaje predmetne novčanice, a prema iskazu službenice banke postoji mogućnost da ista nije prošla kroz detektor, odnosno da je zaprimljena krivotvorina i predana optuženiku, a bez obzira na njezinu kvalitetu, tako da se ne može sa sigurnošću otkloniti obrana optuženika i njegova tvrdnja da mu je krivotvorena novčanica predana u banci.

8. Motivi postupanja optuženika i mijenjanje konvertibilnih maraka u kune u Mostaru, a ne u Metkoviću gdje je trebao izvršiti uplatu, špekulacija tečajevima konvertibilne marke u Hrvatskoj, gdje bi tečaj trebao biti povoljniji, i Bosni i Hercegovini, su indicije koji mogu ukazivati na neživotnosti obrane optuženika, međutim, nedostatne za zaključak da je optuženik svjesno pribavio krivotvorinu i stavio ju u optjecaj. Isto tako, mjesto stavljanja krivotvorene novčanice i tvrdnja državnog odvjetnika da plaćanjem krivotvorenom novčanicom u apoenu od 500 kuna kod neke fizičke osobe ili možda u nekom lokalu, u slučaju otkrivanja prijevare bi mogao izazvati vrlo ozbiljnu reakciju onoga tko bi dobio takvu novčanicu, dok je u bankama drugačija situacija i nema opasnosti za integritet onoga tko plaća krivotvorenom novčanicom već samo podnošljiva neugodnost kratkog razgovora s policijom na okolnost posjedovanja krivotvorene novčanice, predstavlja samo jednu mogućnost izbora mjesta stavljanja krivotvorine, koja ne mora biti nužno životna i jedina prihvatljiva. Isto tako, kao što žalbena tvrdnja državnog odvjetnika može biti logična, logično je i da će jednostavnije proći nezapaženo sa krivotvorinom na nekom prodajnom mjesto, nego u banci gdje bi sve novčanice trebale biti provjerene i svaka krivotvorina procesuirana, tako da se predavanjem novčanice u banci daleko prije izlaže mogućnosti kaznenog progona nego na nekom prodajnom mjestu. Mišljenje državnog odvjetnika gdje je životnije i logičnije razmijeniti lažnu novčanicu je samo jedna od mogućnosti raspolaganja krivotvorinom, međutim, ne i jedina pa stoga nedostatna za otklanjanje obrane optuženika kao nelogične.

9. Istaknuvši u žalbi da je prvostupanjski sud propustio zatražiti od Hrvatske narodne banke stručno mišljenje i obrazloženje kad se neka novčanica proglašava lošom krivotvorinom pa čak i da se za potrebe spisa dostavi takva loša krivotvorina, kao i da je od Uni Credit Banke Mostar i Središnjeg trezora trebalo zatražiti dostavu propisa ili nekog protokola kojim je regulirano postupanje s novčanicama koje su poslovnice banke zaprimile u rad, a od Hrvatske narodne banke pribaviti podatak o tečaju valuta konvertibilne marke i kune u smislu je li bilo povoljnije 15. listopada 2019. promijeniti KM u kune u Mostaru ili Metkoviću, državni odvjetnik gubi iz vida da i sam ima dokaznu inicijativu, da je i sam kako tijekom pripremnog postupka mogao prikupiti ove dokaze i predložiti da se pribavljene isprave pročitaju pred prvostupanjskom sudu, ili pak ako tijekom rasprave pronađe da ove dokaze treba pribaviti, mogao je predložiti sudu pribavljanje istih, a što nije. U skladu s odredbom članka 466. stavak 4. ZKP u žalbi se ne mogu iznositi, između ostalog, novi dokazi, osim ako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave, a što sigurno nisu dokazi na koje državni odvjetnik ukazuje. Osim toga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pribavljanjem naznačenih podataka se ne bi utvrdile važne činjenice za ovaj postupak, a iz kojih bi povezano s utvrđenim činjenicama, sa stopostotnom sigurnošću proizašao zaključak da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo. 10. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči