Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-473/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČU zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog ČU podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-203/2021.-46 od 26. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ČU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, broj: K-203/2021.-46 od 26. travnja 2024. optuženi ČU proglašena je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11. pa je na temelju članka 227. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19.i 80/22- dalje u tekstu: ZKP) oštećeni EU je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. ZKP, u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP naloženo je optuženom ČU naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100 eura te troškove za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 827,79 eura, medicinsko vještačenje 265,45 eura, u roku 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi ČU putem branitelja Miljenka Puškara, odvjetnika u Zaboku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1., 2. i 3. ZKP s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije svega treba naglasiti da, iako optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdeći da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, posebno ne obrazlaže ovaj žalbeni razloga, odnosno ne navodi koje to odlučne činjenice prvostupanjski sud nije utvrdio. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud jasno obrazložio sve bitne činjenice od kojih ovisi zaključak je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo ili ne. Ustrajući kod obrane da je do nesreće došlo isključivo uslijed nepropisne vožnje oštećenika koji se kretao nepropisnom brzinom, upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola, tvrdeći tako da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pogrešno zaključio da je počinio terećeno kazneno djelo, sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Naime, optuženik u žalbi ukazuje na nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća te navodi kako je vještak zaključio da je motociklista bio udaljen za oko 33,3 metara ispred mjesta sudara, da je optuženiku u tom trenutku pogled u lijevu stranu bio zaklonjen kutom ogradne živice dvorišta i postavljenim prometnim znakovima, a da se motociklista kretao propisanom brzinom od 40 km/h, optuženik bi pogledom u lijevu stranu mogao opaziti nailazak motocikla i izbjeći nesreću sačekivanjem njegovog prolaska, dok je za povećanu brzinu motocikl bio izvan trokuta preglednosti pa ga optuženik iz položaja ispred kolnika županijske ceste nije mogao na vrijeme vidjeti. Nadalje, s obzirom na nepostojanje horizontalne signalizacije na kolniku s kojeg se optuženik uključivao u promet, vještak je naveo da je optuženik ostvario takav položaj koji je bio optimalan za slučaj da prednjim dijelom vozila još ne uđe na glavnu prometnicu i da pri tome ostvari što veću bočnu preglednost. S obzirom na ovakav nalaz vještaka smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo.

10. Protivno istaknutim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da je upravo optuženikovo kršenje članka 57. stavak 4. i članka 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje u tekstu: ZOSPC) u uzročno-posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom i nastalom posljedicom. Naime, nije sporno da se optuženik uključivao s nerazvrstane ceste na kolnik županijske ceste, da je bio svjestan obveze iz članka 57. stavak 4. ZOSPC da propusti vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaza, kao i obveze iz članka 43. stavak 2. ZOSPC da se kod uključivanja u promet dužan uvjeriti da to može bez opasnosti za druge sudionike u prometu, vodeći pri tome računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Usprkos tome, optuženik je ušao na kolnik županijske ceste ne propustivši oštećenika koji se tim kolnikom kretao i ne uvjerivši se na siguran način da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Sužena preglednost prema glavnoj prometnici ne daje mu prednost prolaska već mu nalaže ulaganje dodatnog napora kako bi planiranu radnju mogao obaviti na siguran način, odnosno ulaskom prednjeg dijela osobnog vozila na desni rubni dio desne vozne trake županijske ceste kada je mogao opaziti nailazak motocikla i za brzinu kojom je ovaj prilazio mjestu nesreće, izbjeći prometnu nezgodu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća. Stoga optuženika ne oslobađa odgovornosti činjenica što je motocikl na kojem je bio oštećenik, zbog njegove povećane brzine, u jednom trenutku optuženikova izlaska na županijsku cestu, bio izvan trokuta preglednosti. Oštećenik se kretao županijskom cestom, odnosno cestom s prednošću prolaska i nije imao obvezu obraćati pažnju na sporedne prometnice kojima nailaze druga vozila, niti propuštati vozila koja se uključuju u promet. Oštećenik je svojom vožnjom kršio prometne propise jer se kretao nedozvoljenom brzinom, međutim, njegovo kršenje prometnog propisa nije u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom jer bi oštećenik svoju nepropisnu vožnju mogao nastaviti i do prometne nesreće ne bi došlo da optuženik nije taj koji mu je kršenjem prometnih propisa, odnosno nepropisnim uključivanjem u promet na glavnoj prometnici, oduzeo prednost prolaska predmetnim raskrižjem, tako da je prvostupanjski sud posve ispravno zaključio da je optuženik kršio prometne propise, koji su naznačeni u činjeničnom opisu izreke presude, uslijed kršenja upravo naznačenih prometnih propisa došlo je do prometne nezgode u kojoj je jedna osoba teško tjelesno ozlijeđena.

11. Nepropisna vožnja oštećenika ne predstavlja uzrok prometne nezgode i može biti predmet razmatranja u prekršajnom postupku, dok u ovom, eventualno, samo kroz doprinos oštećenika njezinom nastanku.

12. Prvostupanjski je sud zaključio da je optuženik postupao s oblikom krivnje koji se naziva nehaj. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti koji su to elementi i obilježja ovog oblika krivnje, međutim, kada se uzmu u obzir svi aspekti obrazloženja pobijane presude, uočljivo je iz kojih razloga je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik nehajno postupao, tako da izostanak izričitog obrazloženja krivnje nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Iz sadržaja obrazloženja proizlazi da se optuženik približio spornom raskrižju svjestan da ulazi na cestu s prednošću prolaska, on se tom trasom, a kako navodi u svojoj obrani, redovno kreće, znao je da mora propustiti sva vozila, međutim, unatoč toj spoznaji nije poduzeo sve potrebno da planiranu radnju obavi na siguran način, bez opasnosti za druge sudionike u prometu i propusti vozila koja se kreću glavnom prometnicom, očito i olako držeći da njegovim propustom neće doći do prometne nezgode, što pak sve ukazuje da je optuženik bio svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, ali je lakomisleno smatrao da se to neće dogoditi ili da će to moći spriječiti, odnosno da je postupao sa svjesnim nehajem.

13. Kako se optuženi ČU posebno ne žali zbog odluke o kazni, a podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, prema odredbi članka 478. ZKP, takva žalba sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao i odluku o kazni i uvjetnoj osudi.

14. Ispitujući odluku o kazni i uvjetnoj osudi, a imajući na umu da suprotna strana, odnosno državni odvjetnik nije podnio žalbu protiv pobijane presude, tako da je ovaj sud vezan odredbom članka 13. ZKP i nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. U pobijanoj presudi optuženom ČU je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio neosuđivanost, nazvao je policiju, nije kažnjavan za prometne prekršaje, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. S obzirom na istaknuto, kazna zatvora u trajanju tri mjeseca, što je najmanja moguća kazna zatvora prema odredbi članka 44. stavak 1. KZ/11. koja kazna je na temelju odredbe članka 56. KZ/11. uvjetovana s rokom provjeravanja u trajanju jedne godine, što je također u visini zakonski propisanog minimuma, su podobni za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

15. Slijedom navedenog, kako navodi žalba optuženog ČU nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Koraljka Bumči