Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
47000 Karlovac
Poslovni broj: 11 Pr-152/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja PN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po odvjetnici Vlasti Šteher iz Našica, Braće Radića 6 protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo obrane, OIB:66486182714 zastupano po ODO Karlovac, radi isplate nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 14. siječnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I.
Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - Ministarstvo obrane Zagreb OIB: 52634238587, Trg Kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb da tužitelju PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati na ime naknade za godišnji odmor za 2012.g. na ime glavnice i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje bruto iznos od 1.901,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do isplate, osim zatezne kamate na iznos porez na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude tj. 11. veljače 2025. godine, pa sve do isplate.
II.
Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA - MINISTARSTVO OBRANE ZAGREB OIB: 52634238587, Trg Kralja Petra Krešimira IV 1, Zagreb da tužitelju PN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.741,13 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve do isplate, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude tj. 11. veljače 2025. godine, pa sve do isplate.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi tvrdi da je kao djelatnik tuženika s istim zaključio ugovor o međusobnim pravima i obvezama za vrijeme sudjelovanja u mirovnoj misiji te je po ugovoru sudjelovao u misiji na dužnosti do kraja rujna 2012. godine, a po povratku iz misije je koristio godišnji odmor. Za vrijeme obavljanja poslova za potrebe misije tužitelj je ostvarivao pravo na naknadu plaće temeljem dužnosti s koje je upućen u misiju i osobnog čina kojeg nosi za vrijeme sudjelovanja u misiji a sve sukladno zaključenom ugovoru. Tužitelj je nakon povratka iz misije koristio godišnji odmor u listopadu 2012. godine, ali mu tuženik nije pravilno obračunao naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sukladno odredbama Zakona o radu iz razloga što kao osnovicu nije uzeo obračun plaća koji je prethodio vremenu korištenja godišnjeg odmora za vrijeme misije. Tužitelj je od tuženika tražio dostavu analitičkih kartica kako bi mogao izvršiti obračun dužnog iznosa i nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora je primio kartice djelatnika. Tuženik je tužitelju neispravno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor za 2012. godinu za iznos od 15.000,00 kuna. Slijedom navedenog tužitelj specificira tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se temeljem čl. 4 st. 2 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 68/11.) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora se isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a prema čl. 4 st. 3 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku, čija je narav službe (posla) takva da mora radit prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. 5 i 8 Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika NN 118/12. Tom odlukom točkom 12 određeno je da je isplata novčane naknade omogućena kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Tuženi osporava tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini.
U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora od 15. prosinca 2015. godine, u rješenje tuženika od 21. prosinca 2012. godine, u dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja, te proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka.
Uvidom u Rješenje MORH-a od 21. prosinca 2012. godine sud je utvrdio da je razvodniku BN odobreno korištenje godišnjeg odmora od 7 dana u razdoblju od 24. prosinca 2012. godine do 4. siječnja 2013. godine.
Prilikom odlučivanja sud je imao u vidu zakonske odredbe koje su bile važeće u utuženom razdoblju, članka 60.st. 1 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13. na snazi do 07.08.2014. godine), članka 9. st.3 i 81 Zakona o radu ( NN 93/14 na snazi od 07.08.14 do kraja utuženog razdoblja) , članka 2.Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 68/11 na snazi od 10.6.2011. do 07. 05.2014.), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
Sukladno odredbi čl.60 st.1. Zakona o radu (NN 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.
Izmjenom čl. 4 st. 2 i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN, br.54/14.) navedeno je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme u skladu s Odlukom o rasporedu 2014. (NN, br. 54/14.)
Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora obračunata je na slijedeći način:
- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca za razdoblje do lipnja 2014. godine, odnosno naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu nakon lipnja 2014.;
- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor; - u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje; - u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad); - dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.
Primjenjujući odredbe članka 60. st. 1 Zakona o radu iz NN 149/09 i članak 81. Zakona o radu iz NN 93/14 u iznos mjesečne plaće vještak je uvrstio sve dodatke vezane za rad ( dodatak za stražarsku službu, za dežurstvo i ostale naknade za rad ukoliko su obračunate) koje je radnik ostvario tijekom mjeseca, a prema zahtjevu tužitelja vještak je u prosjek plaće tri mjeseca prije godišnjeg odmora uvrstio i iznose terenskog dodatka za rad u inozemstvu na koje su obračunati doprinosi, porez i prirez budući da se oni u tom smislu prema poreznim propisima smatraju plaćom.
Razlike bruto plaće ostvarene zbog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora izračunate primjenom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12) i Zakona o radu (članak 60. st. 1 Zakona iz NN 149/09 i članak 81. Zakona iz NN 93/14) za svaki mjesec date su u dvije varijante obračuna.
Prvu u kojoj su u tromjesečni prosjek za naknadu za godišnji odmor uključeni iznosi terenskog dodatka za rad u inozemstvu ( koji se smatra plaćom budući da su na navedene iznose plaćeni doprinosi, porez i prirez) i drugu u kojoj u tromjesečni prosjek za naknadu za godišnji odmor nisu uključeni iznosi terenskog dodatka za rad u inozemstvu, a to samo opreza radi i iz razloga buduće racionalizacije postupka ukoliko tuženik prigovara ovakvoj metodologiji obračuna .
Prema prvoj varijanti kada su u tromjesečni prosjek za naknadu za godišnji odmor uključeni iznosi terenskog dodatka za rad u inozemstvu ( koji se smatra plaćom budući da su na navedene iznose plaćeni doprinosi, porez i prirez) u ukupnom iznosu od 14.329,05 kn po pojedinim mjesečnim iznosima ili prema drugoj varijanti kada u tromjesečni prosjek za naknadu za godišnji odmor nisu uključeni iznosi terenskog dodatka za rad u inozemstvu, u ukupnom iznosu od 316,73 kn po pojedinim mjesečnim iznosima.
Premda je tuženik prigovorio prvoj varijanti financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u kojoj je u izračun naknade plaće za godišnji odmor uključen terenski dodatak za rad u inozemstvu za vrijeme sudjelovanja u Misiji 2012. godine, jer tuženik smatra da terenski dodatak u inozemstvu ne predstavlja plaću, već služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova na terenu u inozemstvu, pa se stoga ne uračunava prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor ovaj sud je takav prigovor utvrdio neosnovanim, jer sukladno odredbama čl. 60 st. 1 Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13. na snazi do 07.08.2014. godine) u prosjek plaće se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, a prema čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u iznose mjesečne plaće se uvrštavaju svi dodaci vezani uz rad i iznosi terenskog dodatka za rad u inozemstvu na koje su obračunati doprinosi, porez i prirez budući da se oni u tom smislu prema poreznim propisima smatraju plaćom. Ujedno sud je pri tome iz očitovanja vještaka utvrdio da isti i navedeni izračun nije uzeo u obzir i neoporezivi iznos od 250,00 kuna dnevno koji prema odredbama čl. 13 st. 2 toč. 16 Pravilnika o
porezu na dohodak NN 95/05,96/06,68/07, 146/08,
2/09,9/09,123,10,137/11, 61/12, 79/13 ne ulazi u plaću odnosno po poreznim propisima se ne smatra plaćom, a po kojoj je obračunata visina naknade za godišnji odmor.
Stoga je valjalo tužitelju nakon specifikacije tužbenog zahtjeva dosuditi naknadu za godišnji odmor za 2012.g. na ime glavnice i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje bruto iznos od 1.901,79 eura/14.329,05 kn time da je na tako dosuđene iznose sud dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr., ali po specifikaciji tužbenog zahtjeva od donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate
Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st.
1. Zakona o parničnom postupku, a koji parnični trošak se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR, sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 28. studenog 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 19. siječnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 21. prosinca 2022. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude 125,00 EUR uz naknadu za provedeno vještačenje u iznosu od 116,13 EUR, sveukupno 1.741,13 EUR, time da je na isti trošak sud dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 11. veljače 2025. godine, pa sve do isplate.
U Karlovcu 11. veljače 2025.
Sudac: Tomislav Maras
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Vlasti Šteher odvjetnici iz Našica, Braće Radića 6
2. ODO Karlovac, Građansko upravni odjel P-DO-15/2019
