REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj : Pp-4942/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika NI zbog prekršaja iz čl. 22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), optužnim prijedlogom broj: 511-12-24-P-1-515/2021 od 1. rujna 2021., II. Policijske postaje Split, u smislu čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13 ,157/13, 110/15, 118/18, 114/22), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 11. veljače 2025. u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: NIC i N rođ. I, iz [adresa], rođen **.**.1984. u [adresa], oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, nezaposlen, OIB [osobni identifikacijski broj], drž. RH, kažnjavan,
kriv je
što je 1. rujna 2021. u 8.20 sati, u [adresa] u zgradi počinio psihičko nasilje u obitelji spram supruge II na način da je ista došla po kćerku Č ( rođena 2018.) kako bi je odvela u vrtić, a on ju je vrijeđao riječima "šta radiš tu, kujo vrati pare" nakon čega ju je pljunuo po licu što je kod žrtve izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost,
čime je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. t. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17,126/19, 84/21, 114/22, 36/24), a kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,
pa temeljem iste odredbe, a primjenom čl. 33. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se,
izriče
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 400,00 (četiristo) EURA.
Temeljem čl. 40. st. 1. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je zadržan od strane II. Policijske postaje Split 1. rujna 2021. u 13.40 sati kao jedan dan zatvora, odnosno kao novčana kazna u iznosu od 39,82 (trideset devet eura i osamdeset dva centa) eura.
Okrivljenik je dužan izrečenu, a umanjenu tj. novčanu kaznu u iznosu od 360,18 eura (tristo šezdeset eura i osamnaest centi) platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, jer će se ista izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.139.st.3. i čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. II. Policijska postaja Split, podnijela je 1. rujna 2021. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika NI, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično i pravno opisanog u izreci presude, a presuda je nakon pravodobne žalbe okrivljenika ukinuta i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2. Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se prigode baš ne sjeća jer da je bilo dosta prigoda nakon toga pa da stoga njegovu obranu od 1. rujna 2021. sud uzme kao njegovu obranu i da nema što posebno dodati, a u svojoj obrani ističe da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret jer da on i supruga ne žive zajedno skoro godinu i pol dana, da je u posljednje vrijeme njegova starija kćerka stalno kod njega jer da ne želi otići kod majke , a mlađa da dođe vrlo često. Da je u zadnja dva mjeseca njegova supruga vrlo rijetko zvala i vrlo rijetko uzimala stariju kćerku, a dan prije ovog događaja u večernjim satima i to vrlo kasno da je poslala poruku da ujutro počinje vrtić , a da on nije vodio računa da je prvi dan vrtića pogotovo kad je on kod kuće. Da on i supruga vrlo loše komuniciraju, da je rekao da mala ne mora u vrtić ali ujutro najranije da je netko počeo lupati po vratima pa da je išao vidjeti tko je, a njegova supruga da je došla po mlađu kćer. Da joj je rekao da šta je došla, da mu vrati pare koje je uzela iz sefa, a on da joj nije rekao "kujo" i da je nije pljunuo u lice. Na kraju da joj je davao kćerku i rekao da je može voditi ali da je tada supruga već bila ljuta i da je otišla bez kćerke. Da nije očekivao policiju jer da se praktično ništa nije dogodilo, da je cijeli razgovor trajao niti 10 sekundi, da nije bilo vikanja niti vrijeđanja, a to što je rekao da mu vrati pare da ne smatra vrijeđanjem budući je novac doista uzela.
3. U dokaznom postupku svjedokinja-žrtva II ističe da je već dala iskaz i to dva puta, a nakon što je odluka ukinuta da ona može ponoviti sve što je rekla prije odnosno da je 2-3 dana prije događaja javila suprugu da je ponedjeljak prvi dan vrtića i da bi mlađa kćer Č trebala u vrtić. Da joj je on rekao da je on neće voditi, a ona ako hoće da dođe po nju. Da je ujutro došla negdje iza 8.00 sati, da je kucala na vrata a kad da je okrivljenik otvorio da je vidjela da nije pripremio dijete već da su svi još spavali. Da je bio ljut što ga je probudila i da joj je odmah počeo govoriti da što je došla odnosno da joj je uputio riječi "šta radiš tu, kujo vrati pare" a nakon toga da ju je pljunuo po licu. Ističe da poruku nije poslala kasno uvečer jer da zna da se okrivljeniku sve mora javiti na vrijeme, da nije točno da mu je uzela sav novac jer da novac nije njegov već zajednički i da je potrošen na potrebe obitelji. Da nije imala drugog izbora nego otići jer kad joj je na kraju rekao "evo sad uzmi dijete, odvedi je" da je vidjela da je dijete tek iz kreveta, da trlja okice i da nije imalo smisla da je u tom trenutku priprema za vrtić a pogotovo jer se bojala da ako uđe u stan kako bi okrivljenik mogao dalje reagirati pa da se spustila i pozvala policiju. Posebno ističe da su pri kraju brakorazvodne parnice te da će biti odlučeno i o skrbništvu nad djecom premda da su djeca veći dio vremena sa njom i da nema previše kontakata sa okrivljenikom jer da ga je prijavljivala u više navrata pa da je dobio i neke mjere te da se čuva novih sukoba.
4. U dokaznom postupku pročitani su izvješće o uhićenju, naredba o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze s II i izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.
5. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim djelo iz izreke i to upravo na način kako je činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
6. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenika NI, iskaz svjedokinje –žrtve II kao i čitanjem izvedene dokaze. Naime, okrivljenik ističe da se ne smatra krivim, ističe da je točno da je njegova supruga II došla ujutro rano za odvesti dijete u vrtić, da joj je rekao da ne mora ići , a da joj nije rekao "kujo" i da je nije pljunuo u lice premda da je rekao da mu vrati novac jer da je uzela novac iz sefa i da to ne smatra uvredom već da je to istina. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je neuvjerljiva. Naime, očito je da je okrivljenik zanemario poruku svoje supruge da dijete treba u vrtić, dijete nije probudio i nije ga pripremio za vrtić pa stoga njegov dio iskaza u kojemu kaže da je na kraju rekao da može voditi dijete gotovo je provokativan jer je sasvim jasno kao što iskazuje svjedokinja žrtva II, da se dijete tek probudili i da nije spremno za vrtić jer da ga treba pripremiti , dati doručak pa tek onda odvesti u vrtić. Također svjedokinja žrtva ističe da joj je okrivljenik rekao "šta radiš tu, kujo vrati pare", a nakon čega da ju je pljunuo govori u prilog zaključku svjedokinje žrtve da se nije usudila ući u stan i spremati dijete jer da nije znala što je očekuje ako uđe. Bez obzira što okrivljenik ističe da nije rekao "kujo" i da nije pljunuo suprugu taj dio obrane nije prihvaćen jer svjedokinja žrtva II ističe da je suprugu javila za vrtić i da joj je on rekao da neće voditi dijete već da dijete vodi ona ako hoće, a kad da je došla da su svi još spavali i da joj je suprug odmah rekao "šta radiš tu, kujo vrati pare", a potom da ju je pljunuo po licu. Iskaz svjedokinje žrtve II prihvaćen je jer velik dio činjeničnog opisa okrivljenik priznaje ali ne priznaje samo onaj dio koji bi ga mogao inkriminirati, naravno po njegovom mišljenju ,a to je riječ "kujo" i da je suprugu pljunuo. Međutim, već to što je zanemario poruku supruge i nije pripremio dijete za vrtić nije opravdavajuće jer je očito da okrivljenik i njegova supruga ne žive zajedno, da su njihovi međuljudski odnosi poremećeni i da zbog toga i ne mogu biti zajedno, da okrivljenik zanemaruje dogovor oko skrbi o djeci već je spreman odlučivati sam bez dogovora sa suprugom premda je u interesu djece da se njih dvoje dogovore i djeca ne bi trebala trpjeti njihove neprimjerene kontakte. Dakle, obzirom na ono što okrivljenik priznaje, trebalo je prihvatiti iskaz svjedokinje žrtve II jer je u cijelosti jasan, okolnosan i uvjerljiv jer uvjerljive riječi koje je okrivljenik uputio, a potom i to što je suprugu pljunuo, gruba je tvorna uvreda prema supruzi jer je znao da će ju na taj način poniziti i uvrijediti te povrijediti njene osjećaje budući je svaki čovjek osjetljiv na način ophođenja prema sebi, osjetljiv na ponos, a to što okrivljenik ističe da se ne smatra krivim da je samo okolnost koja predstavlja njegov subjektivan stav prema počinjenom prekršaju ali ne isključuje prekršajnu odgovornost, a priloženi dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno kao i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem odredbe čl. 88.st.2. Prekršajnog zakona zaključeno je da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, te je donesena odluka kao u izreci.
7. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, a upravo slijedom svega navedenog , okrivljeniku je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu jer mu je kao otegotno uzeto dosadašnje kažnjavanje, a kažnjen je odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu odlukom broj Pp J- 2192/2019 od 3. 6. 2022. koja odluka je pravomoćna 11. 1. 2023. i odlukom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-17605/2022 od 16. 6. 2023. , koja odluka je pravomoćna 4. 10. 2023., a oba puta kažnjen je novčanim kaznama, premda je zaprijećena novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, a sutkinja smatra da je kazna primjerena počinjenom prekršaju, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a o uračunavanju zadržavanja u izrečenu kaznu odlučeno je temeljem čl. 40.st.1. PZ-a, a temeljem čl. 152.st.3.PZ-a određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.139.st.3. a u vezi čl.138.st. 2. t.3. i st. 3. PZ-a a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.
9. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Sinju 11. veljače 2025.
Zapisničarka:
S u t k i n j a :
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda, a za Visoki prekršajni sud u Zagrebu.
DN-a:
-okrivljeniku
-žrtvi
-tužitelju
- ovdje
