Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-427/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog RC, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/1.2, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 836/2022-32 od 4. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi RC oslobođen je optužbe primjenom čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo OKDO Zagreb zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženik je odgovorio po branitelju Borisu Mazalinu, odvjetniku.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Stranke koje su podnijele žalbu i odgovor na žalbu nisu zatražile održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08, bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti. Kazneni zakon, po prirodi stvari, nije mogao, u oslobađajućoj presudi po čl. 453. toč. 3. ZKP/08, biti povrijeđen na štetu optuženika, jer isti niti nije primijenjen.

8. U pravu je žalitelj, kako je već rečeno, kada presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka, kao i ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika, odnosno, ne do kraja jasnu, ocjenu o nevjerodostojnosti iskaza žrtve, kao i svjedoka TC.

8.1. Tako u okviru ove žalbene osnove žalitelj opravdano ukazuje na integralan sadržaj izvedenih dokaza, pri čemu sasvim određenom argumentacijom dovodi u pitanje pravilnost ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Naime, svjedoci TC ispitani na raspravi iskazivali su suprotno od onoga što su iskazali tijekom dokazne radnje ispitivanja kao svjedoka, ali je sud, ispravno koristeći odredbu čl. 426. ZKP/08, svjedocima predočio raniji iskaz i pitao ih zašto iskazuju drugačije. Na ovo pitanje oba svjedoka su iskazali da je istina ono što su iskazivali tijekom dokazne radnje, a da su drugačije iskazivali na raspravi jer se ne žele miješati u odnos optuženika i žrtve. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan cijeniti integralni sadržaj iskaza ovih svjedoka u vezi s objašnjenjem zašto su izmijenili iskaz, ali i u vezi s iskazom žrtve HC. Kada se usporede cjelokupni iskazi svjedoka TC međusobno, vidljivo je poklapanje u pogledu sadržaja događaja kod proslave Nove Godine, ponašanja optuženika i žrtve i posebno događaja koji su uslijedili kod dolaska optuženika po žrtvu u kuću svjedoka. Kada se navedeno usporedi i s iskazom žrtve o tim istim događajima vidljivo je gotovo pa dosljedno poklapanje opisa događaja iz iskaza žrtve s iskazima svjedoka. Stoga obrazloženje pobijane presude u pogledu ocjene o nevjerodostojnosti iskaza svjedoka TC i žrtve jednostavno ne odgovara pravilima životne logike i iskustva. Takva ocjena odnosi se i na ocjenu o vjerodostojnosti obrane optuženika koji poriče počinjenje djela, no u svojoj obrani potvrđuje dio iskaza žrtve, ali i svjedokinje TC o događajima između njega i žrtve koji su prethodili njegovom odlasku iz kuće R. Stoga je valjalo kritičnije, odgovarajućom primjenom pravila životnog iskustva i logike preispitati sve dokaze i u pogledu unutarnje konzistencije, ali i posebno u pogledu međusobnog odnosa ovih dokaza. U odnosu na iskaz žrtve valja primijetiti da je doista žrtva kazneno djelo prijavila s odgodom od gotovo dvije godine, ali se ovdje radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, pa iako ova okolnost može imati određeno značenje, ista u međusobnom odnosu sadržaja personalnih dokaza ne mora nužno imati značenje koje joj se pridaje u pobijanoj presudi. U istom kontekstu valja sagledati i pitanje proteka vremena od događaja na sadržaj iskaza žrtve jer je ista prvi puta o događaju iskazivala 29. veljače 2024., četiri godine nakon događaja koji je predmet postupka. Iz navedenih razloga osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Žalitelj je također opravdano ukazao na potrebu ispitivanja kao svjedoka barem PC i VC, sina i kćeri optuženika i žrtve, radi provjere vjerodostojnosti iskaza i optuženika, ali i svjedoka. Naime, svjedoci TC iskazuju o telefonskom pozivu sina optuženika i žrtve PC na dan počinjenja djela s upozorenjem da optuženik dolazi po žrtvu s pištoljem. Svakako je valjalo provjeriti ovu kontrolnu činjenicu ispitivanjem imenovanog svjedoka, koji ima osobna saznanja o događaju koji je predmet postupka. Također, a prema sadržaju iskaza žrtve, ona je o fizičkom napadu optuženika na sebe obavijestila kćer VC, kod koje su žrtva i optuženik bili nakon događaja na Savi, pa i imenovana svjedokinja ima saznanja koja se neposredno odnose na događaj koji je predmet postupka. Stoga je odluka o odbijanju dokaznih prijedloga optužbe, barem za ispitivanje ovo dvoje svjedoka kao nevažnih, preuranjena.

9. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, ali i druge dokaze za koje se ukaže potreba, vodeći računa o razlozima ove odluke i izloženoj analizi nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i ocjeni dokaza, koji upućuju na potrebu ponovnog izvođenja svih već izvedenih dokaza i posebno na dužnost ocjene integralnog sadržaja proturječnih dokaza sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08 te potom na davanje jasnog i neproturječnog zaključka na koji upućuje sadržaj svih izvedenih dokaza. Tako će tijekom ponovljenog suđenja prvostupanjski sud ispitati svjedoke PC i VC. U dokaznom će se postupku ponovno ispitati žrtva i optuženik, kao i drugi svjedoci po potrebi, uz predočavanje sadržaja drugih pribavljenih dokaza, a po potrebi će se izvesti i drugi dokazi. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će u potpunosti valjano obrazložiti.

10. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

U Varaždinu 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke