Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-406/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠO, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/1.2, 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-953/2023-32 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi ŠO oslobođen je optužbe primjenom čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08-22) za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11 (prvostupanjski sud nije kazneno djelo označio i po ZID KZ/11 iz NN 114/22. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenje djela).
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo OKDO Zagreb zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Na žalbu državnog odvjetnika optuženik nije odgovorio.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
5. Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08, bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti. Kazneni zakon, po prirodi stvari, nije mogao, u oslobađajućoj presudi po čl. 453. toč. 3. ZKP/08, biti povrijeđen na štetu optuženika, jer isti niti nije primijenjen.
8. U pravu je žalitelj, kako je već rečeno, kada presudu prvostupanjskog suda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovodeći u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka, kao i ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika, odnosno, ne do kraja jasnu, ocjenu o nevjerodostojnosti iskaza žrtve.
8.1. Tako u okviru ove žalbene osnove žalitelj opravdano ukazuje na integralan sadržaj izvedenih dokaza, pri čemu sasvim određenom argumentacijom dovodi u pitanje pravilnost ocjene vjerodostojnosti izvedenih dokaza. Naime, žrtva dosljedno iskazuje opisujući tijek događaja između nje i optuženika, dajući i podatak o postojanju motivacije na strani optuženika za izgovaranje prijetnje koji se ogleda u vođenju kaznenog postupka protiv optuženika za kaznena djela na štetu žrtve. Argumentacija o tome da se žrtva nije mogla prisjetiti datuma kada se dogodio inkriminirani događaj, iako ga je smjestila u odgovarajući mjesec i godinu te navodeći kako se radilo o prvoj polovici mjeseca, mogla bi biti djelomično relevantna, no ne i predstavljati odlučujući razlog za zaključak o nevjerodostojnosti iskaza žrtve. Naime, preostali dio iskaza žrtve o sadržaju i tijeku događaja ničime nije osporen, osim negiranjem optuženika, jer su tijekom dokaznog postupka ispitani samo žrtve i optuženik, a žrtva je sukladno sadržaju optužnice opisala ostatak tijeka događaja. Također, u odnosu na iskaz žrtve valja primijetiti da je doista žrtva kazneno djelo prijavila s odgodom od dva tjedna, ali se ovdje radi o kaznenom djelu koje se goni po službenoj dužnosti, pa iako ova okolnost može imati određeno značenje, ista u međusobnom odnosu sadržaja personalnih dokaza ne mora nužno imati značenje koje joj se pridaje u pobijanoj presudi. S druge strane motivacija za „lažno terećenje“ optuženika nije do kraja istražena izvođenjem dokaza koje je predložila optužba, ponajprije ispitivanjem kao svjedoka mlađeg sina optuženika i žrtve koji s njima stanuje u istom prostoru. Nadalje, optuženik je u svojoj obrani porekao počinjenje kaznenog djela, ali je ustvrdio i kako nije mogao počiniti djelo na dana 1. i 2. svibnja 2023. jer je prvi dan sin imao društvo, dok je drugi dan otišao u Osijek. Ove je činjenice valjalo provjeriti izvođenjem odgovarajućih dokaza. Osim toga, u odnosu na događaj od 5. svibnja 2023. za koji su i optuženik i žrtve kažnjeni prekršajno valjalo je utvrditi sve okolnosti, a posebno u odnosu na žrtvu ispitati razloge zbog kojih nije prijavila prijetnju policiji koja ju je ispitivala u vezi tog, kasnijeg događaja. Stoga je valjalo kritičnije, odgovarajućom primjenom pravila životnog iskustva i logike preispitati sve dokaze i u pogledu unutarnje konzistencije, ali i posebno u pogledu međusobnog odnosa ovih dokaza. Argument iz pobijane presude kako ne postoji drugi dokaz koji bi potvrdio sadržaj iskaza žrtve nije relevantan jer su prema iskazu žrtve predmetnom događaju bili prisutni samo ona i optuženik. Iz navedenih razloga osnovana je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.2. Žalitelj je također opravdano ukazao na potrebu ispitivanja kao svjedoka barem ŠOF, sina optuženika i žrtve, radi provjere vjerodostojnosti iskaza i optuženika, ali i žrtve. Naime, svjedok je u kritično vrijeme živio s optuženikom i žrtvom, a prema obrani optuženika ima saznanja o događajima od 1. svibnja 2023. Isto tako valjalo je kritičnije sagledati i obranu optuženika u kojoj isti govori o motivaciji za lažno terećenje u pogledu izjave starijeg sina da ako povuče tužbu za iseljenje protiv majke, da će se riješiti oba kaznena postupka, pa u tom kontekstu valja na odgovarajući način dovesti u vezu vrijeme podnošenja tužbe za iseljenje, vrijeme primitka te tužbe od strane žrtva i vrijeme počinjenja kaznenog djela. Stoga je odluka o odbijanju dokaznih prijedloga optužbe, barem za ispitivanje ovo dvoje svjedoka kao nevažnih, preuranjena.
9. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, ali i druge dokaze za koje se ukaže potreba, vodeći računa o razlozima ove odluke i izloženoj analizi nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i ocjeni dokaza, koji upućuju na potrebu ponovnog izvođenja svih već izvedenih dokaza i posebno na dužnost ocjene integralnog sadržaja proturječnih dokaza sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08 te potom na davanje jasnog i neproturječnog zaključka na koji upućuje sadržaj svih izvedenih dokaza. Tako će tijekom ponovljenog suđenja prvostupanjski sud ispitati najmanje svjedoka ŠOF, eventualno i starijeg sina, ponovno će ispitati žrtvu i optuženika, a po potrebi će se izvesti i drugi dokazi. Ne smije se, naime, zaboraviti i ovlast suda da po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza i odgovornost isključivo suda za pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Nakon tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će u potpunosti valjano obrazložiti.
10. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
U Varaždinu 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
