REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Kennedyjev trg 11
23.P-1831/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
PRESUDA
U ime Republike Hrvatske Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja Meka d.o.o., Zagreb, Jesenovac, Jesenovačka cesta 6, OIB:28984473510 kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik iz Zagreba protiv tuženika J.J. Gradnja d.o.o., Zagreb, Harambašićeva 4, OIB:78050832241 kojeg zastupa punomoćnik Mario Maravić, odvjetnik iz Ogulina, nakon održane glavne rasprave zaključene 04.veljače 2025. g., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u prisutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 11.veljače 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku J.J. Gradnja d.o.o., Zagreb, Harambašićeva 4, OIB: 78050832241, da tužitelju Meka d.o.o., Jesenovačka cesta 6, Jesenovac, Grad Zagreb, OIB: 28984473510, preda u posjed slobodan od osoba i stvari dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], koja dolazi upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel Ogulin, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojem se nalazi izgrađena dovršena, slobodnostojeća, zahtjevna zgrada, poslovne namjene, jednostrešnog- dvostrešnog krova vanjske visine (maksimalne visine sljemena krova) 8,30 m, razvedenog pravokutnog tlocrtnog oblika, dimenzija 35,38 x12,00+5,95x4,50 m, koja se sastoji od prizemlja i kata, građevne bruto površine 521,40 m2, a koji dio je u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića, na situaciji broj 3 - skici prijepora, ispunjen žutom bojom, označen točkama A-1-2-3-A i zaokružen slovom "S", površine 83m2, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženiku J.J. Gradnja d.o.o., Zagreb, Harambašićeva 4, OIB: 78050832241, da tužitelju Meka d.o.o., Jesenovačka cesta 6, Jesenovac, Grad Zagreb, OIB: 28984473510, isplati iznos od 71.000,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2018. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.12.2018. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.10.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2019. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.10.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.12.2020. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.10.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.12.2021. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.10.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.12.2022. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.10.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.11.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.12.2023. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.01.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.02.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.03.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.04.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.05.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.06.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.07.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.08.2024. do isplate
- na iznos od 1.000,00 eura od 01.09.2024. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."
III Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR, u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište površine 591 čhv upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], z,k.ul. br. 6796, k. o. [katastarska općina], a da je tuženik je vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, ukupne površine 166 čhv, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], z,k.ul. br. 7346, k. o. [katastarska općina]. Dalje navodi da su predmetne nekretnine su susjedne s time što je na dijelu čestice kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i na dijelu čestice kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika, izgrađena gospodarska zgrada (hala) koja se preko obje označene čestice proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U naravi radi se o dovršenoj, slobodnostojećoj, zahtjevnoj zgradi, poslovne namjene, jednostrešnog-dvostrešnog krova vanjske visine (maksimalne visine sljemena krova) 8,30 m, razvedenog pravokutnog tlocrtnog oblika, dimenzija 35,38 x12,00+5,95x4,50 m koja se sastoji od prizemlja i kata, građevne bruto površine 521,40 m2, izgrađene na katastarskim česticama broj [katastarska čestica] (koja odgovara nekretnini koja u z.k. dolazi upisana kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) i 7296/13 (koja odgovara nekretnini koja u z.k. dolazi upisana kao kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) k. o. [katastarska općina], Grad Ogulin, na adresi [adresa].
Ističe da je u posjedu čitavog gore opisanog gospodarskog objekta (poslovne hale), pa tako i onog dijela koji je izgrađen na nekretnini u vlasništvu tužitelja, nalazi se tuženik, koji gospodarsku zgradu i dio nekretnine oko nje koristi radi obavljanja svoje poslovne djelatnosti, a nalazi se bez valjane pravne osnove, te svojim aktivnostima onemogućuje, ograničava i ometa tužitelja u ostvarenju njegovih vlasničkih prava i na preostalom dijelu predmetne čestice (npr. pored hale ostavlja parkirane radne strojeve i sl.) i to od dana kada je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Tužitelj upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel [adresa], z,k.ul. br. 6796, k. o. [katastarska općina] kao vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište površine 591 čhv, proizlazi iz z.k. izvadka. Tužitelj smtra da bi imao korist od upotrebe dovršene, slobodnostojeće, zahtjevne zgrade, poslovne namjene, u dijelu koju bez valjane pravne osnove koristi tuženik, u visini od 7.534,50 kuna/1.000,00 eura mjesečno, i to počevši od dana upisa uknjižbe prava vlasništva u zem. knjige na ime i vlasnost tužitelja (31.10.2018.). Slijedom navedenog, u ovom postupku tužitelj zahtijeva od tuženika predaju u posjed dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja i da mu tuženik nadoknadi koristi koje je imao od neovlaštene uporabe poslovnog prostora u iznosu od 48.000,00 eur za razdoblje od studenog 2018. do listopada 2022.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći, da nije točno određen i specificiran koji točno dio nekretnine tužitelj traži radi predaje u posjed, da predmetna poslovna zgrada predstavlja isključivo vlasništvo tuženika, da se predmetni dio poslovne hale manjim dijelom nalazi se izgrađena i na kč. br. [katastarska čestica] K.O te da tužitelju ne pripada pravo naknade u visini zakupnine koja bi se mogla ostvariti za poslovni prostor iz razloga što je vlasnik poslovne hale J. J. gradnja d.o.o.
U odnosu na dio hale koji manjim dijelom zahvaća kč. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] navedeni dio zemljišta tuženik je stekao pravom građenja na tuđem, te je u odnosu na navedeni dio nekretnine pokrenuo parnični postupak radi priznavanja prava vlasništva pred Naslovnim sudom. U daljnjem tijeku postupka tuženik je presudom broj P-1715/19 pravomoćno odbijen sa tužbom za utvrđenjem prava vlasništva dijela k. č. br. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, površine 591 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Z.k. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 7 spisa), Z.k. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), Povijesni z.k. izvadak (list 9-16 spisa), Slikovni (grafički) tlocrtni prikaz nekretnine (list 17 spisa), Rješenje o izvedenom stanju (list 18- 19 spisa), Vlasnički listovi (list 27-28 spisa), Katastarski plan (list 29 spisa), Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1715/2019 od 21. prosinca 2022. (list 41-49 spisa), Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-1219/2023-2 od 17. srpnja 2024. (list 108-111 spisa), provedeno je geodetsko vještačenje po vještaku Vladislavu Reliću- Nalaz i mišljenje vještaka od 29. ožujka 2024. (list 58-73 spisa).
4. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio su tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev za predajom u posjed dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja na kojem se u dijelu od 83 m2 nalazi zagrada poslovne namjene koju je izgradio prednik tuženika i zahtjev na naknadu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju.
6. Nije sporno da su stranke vlasnici susjednih nekretnina i to tužitelj nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], a tuženik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. Nije sporno niti da je na dijelu tužiteljeve nekretnine izgrađena poslovna zgrada koju je izgradio prednik tuženika i koju cijelu koristi tuženik za obavljanje poslovne djelatnosti.
7. Na ročištu dana 11.10.2023. tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za nastavno razdoblje 01.11.2022. do 01.10.2023. koju je preinaku sud dopustio raspravnim rješenjem od 11.10.2023. s obzirom da je isto ocijenio svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama te budući da je tužbe preinačena do zaključenja prethodnog postupka (čl.190.st.1.ZPP-a).
Podneskom od 17.09.2024. tužitelj je ponovno preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za nastavno razdoblje 01.11.2023 do 01.09.2024., a tuženik se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci pa se smatra da postoji pristanak tuženika (čl.190.st.4.ZPP-a).
8. Slijedom navedenog konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženika traži isplatu iznosa od 71.000,00 eur za razdoblje do 01.11.2018. do 01.09.2024.
9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
10. Radi utvrđivanja identifikacije nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] sud je proveo geodetsko vještačenje po vještaku Vladivoju Reliću dipl. inž. geod.
11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vladivoja Reliću koji je podnesen u pisanoj formi dana 28.03.2024. (list 58-73 spisa) proizlazi iz situacije br. 3 - skice mjesta prijepora, predmetna čestica tužitelja zk.č. 2398/6, k. o. [katastarska općina], prema aktivnom stanju čestica katastra odgovara dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Granica između čestice tužitelja zk.č. 2398/6 i čestice tuženika zk.č. 2398/9, obje u k. o. [katastarska općina], na situaciji br. 3 - skici mjesta prijepora označena je crvenim točkama A-B-C. Ukupna dužina granice A-B-C iznosi 49.7 m. Na situaciji br. 3 - skici mjesta prijepora, žutom je bojom ispunjen te je točkama A-1-2-3-A i zaokruženim slovom “S” označen sporni dio zgrade “P” (1-2- 3-4-5-6-7-1) koji se prema stanju katastarskog plana za zemljišnu knjigu nalazi na dijelu čestice tužitelja zk.č. 2398/6. Grafičkom izmjerom utvrđena je površina “S” (A-1- 2-3-A) u iznosu od 83 m2. Na situaciji br. 3 - skici mjesta prijepora zelenim isprekidanim linijama su obrubljene te sa zaokruženim “P1”, “P2” i “P3” su označene površine dijelova dvorišta na čestici tužitelja zk.č. 2398/6, na kojima su prilikom izmjere zatečene pokretnine - naslagani trupci, daske, metalni silos te ostali različiti materijali. Izmjerom je utvrđeno da površina “P1” iznosi 480 m2, površina “P2” iznosi 58 m2 dok površina “P3” iznosi 27 m2.
12. Sud je utvrdio, u bitnom, da se poslovna hala dijelom proteže i na dio zemljišta koje se nalazi u vlasništvu tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 83 m2.
13. Na vještački nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovora, a sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti jer je dan uvjerljivo, logično i sukladno pravilima struke.
14. Vlasnik ima pravo tužbom zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu je ona preda u posjed. Da bi uspio u tom sporu, vlasnik mora dokazati svoje vlasništvo predmetne stvari i činjenicu da se ta stvar nalazi u posjedu tuženika kao osobe koja nije vlasnik stvari.
Prema odredbi čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
Prema čl.162 st.1.da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Vlasnik mora stvar koju zahtijeva opisati po njezinim osobinama koje je razlikuju od istovrsnih stvari, pa ne može zahtijevati stvari kao što su gotov novac pomiješan s drugim gotovim novcem, vrijednosne papire na donositelja pomiješane s istovrsnima, ako ne postoje okolnosti iz kojih tužitelj ipak može dokazati svoje pravo vlasništva i iz kojih je tuženik morao znati da tu stvar ne smije prisvojiti(st.2.).
15. Prema mišljenju ovoga suda nema osnove niti za jedan od tužbenih zahtjeva.
16. Naime, pravom vlasničkom tužbom vlasnik neposjednik- tužitelj od posjednika- tuženika zahtijeva predaju u posjed predmeta na kojem ima pravo vlasništva. Podiže se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar stoga predmet spora nije utvrđenje vlasništva već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelju.
Nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne čestice k. č. br. [katastarska čestica] međutim tužitelj traži u svom tužbenom zahtjevu predaju u posjed dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj se nalazi poslovna hala koja je dakle u dijelu izgrađena na njegovom vlasništvu ali nesporno je da tužitelj nema vlasništvo poslovne zgrade pa je stoga tužbeni zahtjev i u smislu identiteta stvari koje traži u posjed promašen.Tuženik je nedvojbeno posjednik dijela nekretnine tužitelja bez osnove ali istovremeno je tuženik posjednik stvari (poslovne zgrade) koja nije vlasništvo tužitelja, a tužitelj zahtijeva predaju u posjed i te stvari.
U svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke u smislu čl.161 ZV, tužitelj nije aktivno legitimiran vlasnik stvari (poslovne zgrada) i predaja u posjed zajedno s poslovnim prostorom je u konkretnom slučaju promašen pravni put. Tužitelj je u smislu odredbe 161. ZV trebao tražiti da tuženik odstupi sa zauzetog dijela nekretnine tužitelja uspostavi prijašnje posjedovno stanje pa je tada mogao tražiti predaju u posjed i to samo svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik na dijelu njegove nekretnine izgradio poslovnu zgradu što znači da mu je izgradnjom zgrade oduzet dio njegove nekretnine.
Prema odredbi čl. 155. ZOV-a ako je građenjem zgrade prekoračena međa i zahvaćen dio susjednog zemljišta vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, a dok ne bude potpuno provedena uspostava prijašnjeg stanja uzima se da je vlasniku zgrade do opoziva dana stvarna služnost imati dio svoje zgrade na susjednom zemljištu. Vlasnik zemljišta na kojem se nalazi dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente, a u visini zakupnine za zahvaćeno zemljište sve dok postoji dio te zgrade na tom zemljištu. Prekoračenje međe građenjem se događa kada se zgrada ili dio zgrade izgradi na susjednom zemljištu, prelazeći granice vlasništva. U takvim slučajevima vlasnik susjednog zemljišta ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjeg stanja, dok vlasnik zemljišta na kojem je izgrađen dio tuđe zgrade ima pravo na naknadu u obliku novčane rente.
Uspostava prijašnjeg stanja je pravni postupak kojim se vraća neko pravno stanje na ono koje je postojalo prije određenog događaja ili radnje. U ovom slučaju, tužitelj je trebao tražiti uspostavu prijašnjeg stanja uklanjanjem objekta koji je očito bespravno postavljen na njegovo nekretnini i eventualno naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja nekretnine.
Dakle, tužitelj je eventualno imao pravo tražiti otklanjanje građevine sa svoje nekretnine jer mu je tom gradnjom oduzet dio njegove nekretnine što je mogao zahtijevati i tužbom zbog prekoračenja međe građenjem.
17. Tužbeni zahtjev, kako je on postavljen, nije zahtjev za povratom stvari koja je u njegovom vlasništvu u svom materijalno pravom smislu već je kondemnatorni zahtjev da tuženik preda u posjed dio nekretnine 2398/06 zajedno sa izgrađenom poslovnom zgradom koja nije njegovom vlasništvu budući u činjeničnom smislu u cijelom postupku, tužitelj tvrdi da mu je izgradnjom poslovne zgrade oduzet dio njegove nekretnine.
Takav zahtjev kako je postavljen ne može biti predmetom pravne zaštite u smislu prije citirane odredbe čl. 161. ZVDSP-a, već eventualno, a u kojem pravcu tužitelji niti ne traže zaštitu, prekoračenje međe građenjem iz čl. 155. ZVDSP-a. S obzirom na činjenicu da tužitelj nije vlasnik poslovne zgrade za koju traži povrat niti to tvrdi prema postavljenom tužbenom zahtjevu nema pravo osnovano zahtijevati od posjednika da mu preda posjed poslovne zgrade.
Slijedom svega gore navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom I izreke presude.
18. U odnosu na zahtjev na naknadu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju prema mišljenju ovoga suda kako nisu ispunjene pretpostavke za predaju u posjed nema osnove niti za zahtjev za naknadu koristi koja je ostvarena korištenjem poslovnog prostora jer tužitelj, između ostalog, nije vlasnik te stvari- poslovne hale pa nema niti aktivnu legitimaciju. Kad netko tuđu stvar uporabi u svoju korist, znajući da je ona tuđa, a ne njegova, zbog čega dolazi do neovlaštene uporabe tuđe stvari u svoju korist, koja ima značenje stjecanja bez osnove, dužan je vlasniku stvari naknaditi korist koju je imao od uporabe.
19. Dakle, uporaba tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl.1120.ZOO je prelaz imovine ili dijela imovine bez osnove kada naturalna restitucija nije moguća ili kada gospodarski razlozi to ne opravdavaju s obzirom na to da stjecatelj tuđe stvari više ne drži u posjedu jer je potrošena ili je promijenila identitet.
Odredba čl.164.st.1. i čl.165st.1 ZV reguliraju situacije kad je naturalna restitucija moguća odnosno kad je moguć povrat stvari. Stoga je razlikovni kriterij za primjenu odredba čl.164.st.1. i čl.165.st.1 ZV u odnosu na odredbu čl.1120.ZOO stanje stvari koje su bez osnove u posjedu nevlasnika odnosno bez osnove prešle u imovinu nevlasnika.
20. Prema čl.165. (1) Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.(2) Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.(3) Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.(4) Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.(5) Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.(6) Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.
21. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Pri tome se poštenje posjeda predmnijeva, ako se ne dokaže suprotno (čl. 18. st. 3. i 5. ZVDSP- a).
22. Dakle, da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu koristi od uporabe stvari na temelju čl. 165. st. 1 ZVDSP-a, potrebno je kumulativno ispunjenje sljedećih pretpostavki: da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i da je uporabom poslovnog prostora ostvario korist (u visini pretpostavljene zakupnine), a u ovom konkretnom slučaju sve navedene pretpostavke nisu ispunjene jer tužitelj nije vlasnik predmetne poslovne hale, a tužitelj traži naknadu koristi koristi od uporabe upravo poslovne zgrade koja nije u njegovom vlasništvu.
Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet (zbog čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje stvari) u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl.1120 ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist bez obzira na svoje poštenje ili nepoštenje.
Po oba ta instituta tužitelj nema osnove za naknadu koristi jer tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, tužitelj to tijekom postupka nije ni tvrdio, a niti su spisu privijene isprave iz kojih bi to proizlazilo.
23. To znači da sve da je tuženik i ostvario korist od uporabe stvari tuženik nije obveznik plaćanja koristi jer tužitelj nije vlasnik poslovne zgrade, a to istovremeno znači i da se ne radi o uporabi tuđe stvari.
24. Tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora koji se u dijelu proteže na njegovu nekretninu, a za kojeg trži nadoknadu koristi i to je odlučujuća činjenica u ovom sporu i za taj kumulirani tužbeni zahtjev nema osnove odnosno ponovno se radi o pogrešnom pravnom putu.
Tužitelj je mogao eventualno tražiti naknadu koristi samo u odnosu na uporabu dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] bez poslovne zgrade, međutim tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao zahtjev za naknadu koristi od uporabe poslovne zgrade, a za to nema osnove.
U tom smislu valja reći i da provođenje građevinskog vještačenja u smislu pretpostavljene zakupnine koja bi se mogla ostvariti za poslovni prostor sud nije provodio jer su posve različiti izračuni pretpostavljenezakupnine zemljišta i izračuni pretpostavljene zakupnine poslovnog prostora, a kako je tužitelj do kraja postupka inzistirao na izračunu od uporabe poslovnog prostora sud je i zbog toga i zbog neosnovanosti tužbenog zahtjeva u cjelini odbio takav dokazni prijedlog tužitelja.
25. S obzirom da tužitelj tvrdi da je tuženik na dijelu njegove nekretnine izgradio dio zgrade, a nije tražio uspostavu prijašnjeg stanja niti je podnio vlasničku tužbu protiv tuženika, tada nema pravo na naknadu služnosti u obliku mjesečne rente zbog prekoračenja međe građenjem, a tužitelj to niti ne traži pa sud isto nije razmatrao.
26. Tužitelj je eventualno mogao postavi zahtjev za naknadu štete zbog nezakonitog korištenja dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja.
27. Naknada štete je obveza jedne strane da drugoj strani nadoknadi štetu koju je pretrpjela kao rezultat nekog protupravnog djela ili propusta. Naknada štete može uključivati materijalnu štetu (gubitak imovine, troškove popravka itd.).
28. Prema čl.1085.st.1. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno ,odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (st.2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st.3.). Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
29. U ovom slučaju, tužitelj ne traži naknadu štete od tuženika zbog svog ograničenja prava vlasništva i oduzimanja dijela nekretnine već naknadu koristi od uporabe poslovne zgrade.
Sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva (čl.186.ZPP) ali je vezan činjenicama na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev. Budući da utvrđivanje naknade štete zahtijeva ipak postojanje činjeničnog stanja drukčijeg od činjeničnog stanja koje je iznosio tužitelj, sud isto nije niti razmatrao.
S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Pri tome se posebno ukazuje i na to da je prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja bio usmjeren na utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva te je isti nepotrebno izvoditi s obzirom da sud smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu naknade koristi zbog uporabe nekretnine.
30. Odluku o troškovima postupka iz toč. III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištima 11.10.2023. i 04.02.2025. u iznosu od po 1.000,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 750,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 3.750,00 EUR.
31. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za sastave podnesaka od 24.09.2024. i 31.01.2025.u zatraženom iznosu od po 1.000,00 EUR uvećano za 25 % PDV-a jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155 ZPP.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.g.
S U D A C:
Romina Markovinović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 8., 9 . i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku uz sudsku pristojbu na presudu
- tuženiku po punomoćniku
- kal. 30 dana
