REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3512/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Sanji Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danijel Bolfan i Matija Palac, Zagreb, protiv I. tuženika ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II. tuženice KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Barišić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 18. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 21.12.2018. godine između prvotuženika ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao primatelja uzdržavanja i drugotužene KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davateljice uzdržavanja, koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R2-976/18 i koji je zabilježen pod brojem Z-9294/2019 u Knjizi položenih ugovora:

Gornji Stenjevec, poduložak broj: 428, na nekretnini opisanoj kao stan broj 20, na 4.katu, ulaz ''B'', površine 47,52čm, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, izbe, kupaonice s wc-om, dnevnog boravka, spavaonice, lođe, te spremišta u podrumu, a koji poseban dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađena na čest.br.812/19, po novoj izmjeri čest.br.532/5 k. o. [katastarska općina], a što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis brisanja zabilježenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 21.12.2018. godine u zemljišnoj knjizi za prethodno opisanu nekretninu u cijelosti.

2.Utvrđuje se da je tužiteljica ĆŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica u 1/3 dijela nekretnine opisane kao stan broj 20, na 4.katu, ulaz ''B'', površine 47,52čm, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, izbe, kupaonice s wc-om, dnevnog boravka, spavaonice, lođe, te spremišta u podrumu, upisanu Knjigu PU: Gornji Stenjevec, poduložak : 428, a koji poseban dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađena na čest.br.812/19, po novoj izmjeri čest.br.532/5 k. o. [katastarska općina], a što je prvotuženi ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u knjigu položenih ugovora na predmetnoj nekretnini u utvrđenom suvlasničkom dijelu.

3.Nalaže se tuženima da solidarno isplate tužiteljici u cijelosti trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim iznosom zatezne kamate koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

II. Odbija se drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „1. Nalaže se prvotuženom ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženoj KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužiteljici ĆŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 13.337,99 eur, u roku od 15 dana od donošenja presude.

2. Nalaže se tuženima da solidarno isplate tužiteljici u cijelosti trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućim iznosom zatezne kamate koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“

III. Nalaže se tužiteljici da tuženicima naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 4.881,25 eur, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.368,75 eur.

Obrazloženje

1. U tužbi se tvrdi:

- da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku od 28.3.1992., u kojem braku su rođena djeca HŠ i ŠŠ,

- da je brak tužiteljice i I. tuženika prestao razvodom presudom ovog suda od 29.11.2018.,

- da su tužiteljica i I. tuženik stanovali u kući u [adresa], dok su roditelji tuženika, Ć i HŠ, u trenutku sklapanja braka tužiteljice i prvotuženika, stanovali na adresi [adresa],

- da su početkom 1993. roditelji tuženika odlučili preseliti u manji stan, dok su stan u [adresa] namjeravali ostaviti kćerki tj. II. tuženici i njenom suprugu,

- da je suprug II. tuženice isplatio roditeljima tuženika dio vrijednosti tog većeg stana, za koji iznos su oni (roditelji tuženika) namjeravali kupiti sebi drugi manji stan,

- da su roditelji tuženika predložili tužiteljici da ona i njen tadašnji suprug tj. I. tuženik dodaju određeni iznos novca kako bi oni (roditelji tuženika) kupili nešto veći stan koji bi ostavili svojoj unuci HŠ, kćerki tužiteljice i I. tuženika,

- da je tužiteljica od svog oca JŠ pozajmila iznos od 10.000,00 DEM koji je dala roditeljima tuženika za kupnju stana koji je trebao ostati njenoj kćerki HŠ,

- da su osim toga tužiteljica i I. tuženik, tada kao supružnici, za kupnju predmetnog stana uložili zajedno još 17.000,00 - 15.000,00 DEM unovčenjem devizne štednje od ujaka I. tuženika OŠ kojemu je taj pozajmljeni iznos tužiteljica vratila iz imovine svog obrta prodajom cijelog inventara trgovine koju je vodila u Opatiji, te iznos od 2.000,00 DEM koji su iz zajedničke imovine tužiteljica i I. tuženik uložili za podmirenje poreza na promet nekretnine,

- da su tim sredstvima roditelji tuženika kupili stan u [adresa], na adresi [adresa], upisan u KPU Gornji Stenjevec, [broj poduloška], stan broj 20 na IV. (četvrtom) katu površine 47,52m2, s dogovorom da stan konačno ostane kćerki tužiteljice i I. tuženika,

- da je ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen s prodavateljicom TŠ sastavila tužiteljica te da je već pri sklapanju ugovora pok. HŠ, majka tuženika, pitala tužiteljicu da li će u ugovoru kao kupca navesti odmah sebe osobno s obzirom da bez njene pomoći ne bi niti mogli kupiti taj veći stan, na što je tužiteljica iz poštovanja prema majci supruga odgovorila da neka stan glasi na nju u cijelosti, a nakon njene smrti da se prenese na unuku HŠ, kći tužiteljice i I. tuženika, kako je i bio inicijalni dogovor,

- da je nakon smrti HŠ, majke tuženika, rješenjem o nasljeđivanju predmetni stan uručen I. tuženiku obzirom se II. tuženica odrekla istog u njegovu korist upravo iz razloga što je za života njihovih roditelja taj stan namijenjen za dijete tužiteljice i I. tuženika, dok je II. tuženica za života namirena u svom dijelu odnosno dobila je u vlasništvo veći stan u [adresa],

- da je tužiteljica vjerovala da će I. tuženik ispoštovati dogovor da stan ostane u naslijeđe njihovoj kćerki HŠ,

- da je nakon razvoda braka tužiteljice i I. tuženika I. tuženik nastavio živjeti u zajedničkom kućanstvu s tužiteljicom i djecom, neko je vrijeme prekinuo svu komunikaciju sa ukućanima, a zatim počeo sa agresivnim, uvredljivim i zastrašujućim ponašanjem prema tužiteljici za što je I. tuženik i kazneno kažnjavan te je ujedno bio i pritvoren te imao zabranu prilaska tužiteljici i kući na adresi [adresa],

- da je I. tuženik 21.12.2018. s II. tuženicom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim nakon svoje smrti stan u [adresa] ostavlja u vlasništvo II. tuženici u cijelosti,

- da su tuženi sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju svjesno i protivno moralu društva, kao i ustavnoj zaštiti prava vlasništva, raspolagali imovinom kojom nisu smjeli raspolagati, a s ciljem da napakoste i isključe tužiteljicu odnosno njenu kćerku iz vlasništa predmetne nekretnine, zbog čega je taj ugovor ništetan,

- da je ugovor ništetan i zbog toga što je sklopljen fiktivno jer se ni na koji način ne izvršava, jer I. tuženik i dalje stanuje u zajedničkom kućanstvu s tužiteljicom i djecom,

- da su se tuženici sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju bezrazložno obogatili jer su prisvojili iznos koji je tužiteljica osobno uložila s ciljem da taj stan pripadne u vlasništvo njenoj kćerki,

- da je tužiteljica uložila vlastita sredstva u vrijednosti od 26.000,00 DEM, odnosno sada oko 13.293,00 eur, što u protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan podnošenja tužbe iznosi 100.495,08 kn (13.293 x 7.56 kn).

2. Tužiteljica je predložila sudu da presudom utvrdi da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 21.12.2018. između I. tuženika ĆŠ, kao primatelja uzdržavanja i II. tuženice KŠ, kao davateljice uzdržavanja, koji ugovor je ovjeren od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem R2-976/18 i koji je zabilježen pod brojem Z-9294/2019 u Knjizi položenih ugovora: Gornji Stenjevec, poduložak broj: 428, na nekretnini opisanoj kao stan broj 20, na 4. katu, ulaz ''B'', površine 47,52 čm, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, izbe, kupaonice s wc-om, dnevnog boravka, spavaonice, lođe, te spremišta u podrumu, a koji poseban dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom stambene zgrade [adresa] sagrađena na čest. br. 812/19, po novoj izmjeri čest. br. 532/5 k. o. [katastarska općina], a što su tuženi dužni priznati i trpjeti upis brisanja zabilježenog ugovora u zemljišnoj knjizi za prethodno opisanu nekretninu u cijelosti, da utvrdi da je tužiteljica ĆŠI vlasnica u 1/3 dijela naprijed opisane nekretnine, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice u knjigu položenih ugovora na predmetnoj nekretnini u utvrđenom suvlasničkom dijelu, te da naloži tuženicima da tužiteljici, solidarno, naknade trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

3. Podredno, ukoliko sud ne usvoji prvopostavljeni tužbeni zahtjev, tužiteljica je predložila sudu da naloži I. tuženiku ĆŠ i II. tuženici KŠ da solidarno isplate tužiteljici ĆŠI iznos od 100.495,08 kn, kao i da joj solidarno naknade trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate.

4. Na ročištu održanom dana 18.12.2024. punomoćnica tužiteljice je izjavila da, zbog promjene valute, u alternativno postavljenom tužbenom zahtjevu umjesto iznosa od 100.495,08 kn potražuje 13.337,99 eur, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

5. U odgovoru na tužbu I. i II. tuženici navode:

- da se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom,

- da su roditelji tuženika nekretninu u Zagrebu na adresi [adresa] kupili vlastitim sredstvima,

- da tužiteljica nije posudila niti dala novac roditeljima tuženika za kupnju predmetne nekretnine, niti je ikada postojao bilo kakav dogovor o budućem raspolaganju predmetnom nekretninom,

- da je I. tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine od 2014. temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza svoje pok. majke HŠ,

- da tužiteljica i u postupku koji je pokrenula kod ovog suda pod br. P Ob- 594/19 osporava I. tuženiku pravo vlasništva u ½ na nekretnini na koju je I. tuženik upisan u tom suvlasničkom omjeru već 30 godina odnosno od trenutka zajedničke kupnje njega i tužiteljice, u kojoj su živjeli gotovo 30 godina i koju nekretninu su zajednički kupili prije 30 godina te tvrdi kako I. tuženiku povodom bračne stečevine pripada zapravo tek 1/10 te nekretnine, kako je taj upis bio stvar dogovora,

- da tužiteljica istinitost svojih navoda temelji na "izjavama" svoje rodbine što se osporava kao istinito,

- da je I. tuženik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom sestrom, II. tuženicom, iz razloga što treba skrb i pomoć jer je teško bolestan, nedavno je doživio infarkt, ima ozbiljnih problema zbog dijabetesa s kojim se bori već dugi niz godina i općenito je teškog zdravstvenog stanja koje traži svakodnevnu pomoć i brigu koju mu već dulje vremena pruža isključivo sestra sa svojom obitelji,

- da tužiteljica ni po kojoj osnovi nema pravo vlasništva niti suvlasništva na predmetnoj nekretnini, nema osnove potraživati bilo kakav novčani iznos od tuženika pa je i alternativni tužbeni zahtjev u potpunosti neutemeljen.

6. I. i II. tuženici su predložili sudu da odbije tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane uz naknadu parničnog troška tuženicima.

7. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice ĆŠI (str. 141-143 spisa), I. tuženika ĆŠ (str. 143-144 spisa) i II. tuženice KŠ (str. 144 i 145 spisa), te svjedoka ZŠ (str. 149.150 spisa), NŠ (str. 150-151 spisa), AŠ (str. 151-152 spisa), IŠ (str. 175 spisa), HŠ (str. 176 spisa) i BŠ (str. 176 i 177 spisa). Nadalje, u dokaznom postupu izvršen je uvid u Izvadak iz knjige položenih ugovora (Povijesni prikaz) od 1.7.2020. (str. 7. spisa), neslužbenu kopiju Izvatka iz obrtnog registra od 2.7.2020. (str. 9 spisa), kalkulator za preračunavanje valuta (str. 10 spisa), rješenje Grada Zagreb, Gradskog sekretarijata za financije, Područni ured Susedgrad od 30.9.1993. (str. 12 spisa), Izvještaj o zaduženju (str. 13 spisa), knjižicu Zagrebačke banke d.d. (str. 14 i 15 spisa), Karticu poreza na dohodak od nesamostalnog rada od 27.1.1999. (str. 16 i 17 spisa), Izjavu od 20.10.1993. ovjerenu po javnom bilježniku 13.6.2001. (str. 18 i 19 spisa), ovosudnu presudu posl. br. P Ob-609/18-12 od 29.11.2018. (str. 20-24 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu od 4.9.2018. (str. 25 i 26 spisa), Izjavu od 8.5.2001. ovjerenu po javnom bilježniku 3.9.2001. (str. 27 i 28 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.3.1988. (str. 29-31 spisa), Izjavu od 20.7.1995. (str. 32 spisa), rješenje Općine Opatija, Sekretarijat za poslove uprave od 7.8.1992. (str. 33 i 34 spisa), Izjavu od 20.10.1993. ovjerenu po javnom bilježniku 18.6.2021. (str. 35 spisa), Ugovor o zakupu poslovnih prostorija od 29.6.1989. (str. 36-38 spisa), Ugovor o zakupu poslovnih prostorija od 16.8.1994. (str. 39-41 spisa), Potvrdu na str. 42, Izvadak iz knjige položenih ugovora (Povijesni prikaz) od 1.8.2020. (str. 52-53 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 54-55, 58-59, 61-74 spisa), Ocjene Poliklinike Zagreb o zdravstvenoj sposobnosti za poslove trgovca od 30.12.2016. (str. 56 i 60 spisa), poštansku povratnicu na str. 57, Izjavu od 9.10.2020. (str. 83 spisa), Izjavu ovjerenu po javnom bilježniku 24.9.2020. (str. 88-90 spisa), Potvrdu javnog bilježnika Marije Baković od 27.7.2021. s prilozima (str. 97-103 spisa), dopis javnog bilježnike Medine Karahasanović od 27.4.2022. (str. 113 spisa), dopis Porezne uprave od 17.5.2022. (str. 116 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-5777/21 od 1.7.2022. (str 120-125 spisa), presudu i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj P pž-9322/21 od 17.11.2021. (str. 129-131 spisa), presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. Pp-343/20 od 21.5.2021. (str. 132-140 spisa), presudu Županijskog suda u Sisku posl. br. Gž Ob-67/2024-4 od 25.9.2024. (str. 158- 160 spisa), ovosudnu presudu posl. br. P Ob-594/19-49 od 19.6.2024. (str. 163-171 spisa), te uvid u ovosudni spis posl. br. R2-976/18.

8. Tužiteljica KŠI, saslušana u dokaznom postupku, u bitnom, iskazala je da je u proljeće 1992. kupila kuću na adresi [adresa], a u ljeto 1992. sklopila je brak s I. tuženikom ĆŠ, u kojem braku je rođeno dvoje djece. Brak je prestao razvodom 2018. Za vrijeme trajanja braka stanovali su na adresi [adresa], dok su roditelji I. tuženika Ć i HŠ stanovali u [adresa]. Iskazala je da je suprug II. tuženice AŠ krajem 1992. ili početkom 1993. predložio roditeljima tuženika da im da 40.000,00 DEM kako bi oni kupili drugi stan te kako bi on (AŠ) i II. tuženica, tj. njegova supruga, nastavili stanovati u [adresa], a taj stan je u zemljišnim knjigama prenesen u vlasništvo II. tuženice KŠ. Roditelji tuženika su pronašli jedan stan od 35 m2 za 40.000,00 DEM, ali su rekli da im je taj stan mali i predložili su da ona (tužiteljica) doda svoj novac, što je pristala učiniti, ali je zahtijevala da taj stan nakon smrti roditelja tuženika pripadne kćerki HŠ, sa čim su se roditelji tuženika i tuženici složili. Iskazala je da je roditeljima tuženika za kupnju stana na adresi [adresa], sredinom 1993., dala preko 20.000,00 DEM, a radi se o njenom vlastitom novcu jer je od oca uzela 10.000,00 DEM, koji novac joj je on čuvao, a ostatak novca od 10.000,00 DEM su posudili od ujaka tuženika OŠ, koji novac je vratila iz svog obrta. Bila je začuđena i šokirana kada je saznala da je između tuženika sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju.15 godina prije sklapanja braka otvorila je obrt, a zatvorila ga je 1995. Obrt je jako dobro poslovao te je od zarade kupila kuću u [adresa], a također je s 10.000,00 DEM vratila zajam tuženikovom ujaku. I. tuženik je radio kao radnik u njenom obrtu i to od 1991. do 1994. Iskazala je da je imala saznanja o ostavinskom postupku iza pok. majke tuženika te da u tom postupku nije istaknuto da sporni stan u [adresa] treba pripasti njezinoj kćerki jer je tada bila u braku s I. tuženikom. U pogledu predmetnog stana nije sklopljen odgovarajući ugovor jer je smatrala da je to nije potrebno jer se radi o moralnom činu. Predmetnu tužbu podnijela iz razloga što je saznala za ugovor o doživotnom uzdržavanju, a za koji ugovor je saznala uvidom u zemljišne knjige. Smatra da ima pravo na stan koji je I. tuženik naslijedio zato što je dala novac za taj stan.

9. I. tuženik ŽŠ, saslušan u dokaznom postupku, u bitnom, iskazao je da je 30-ak godina bio u braku s tužiteljicom i u tom braku je rođeno dvoje djece, brak je prestao razvodom 2018. jer je tužiteljica stalno bila odsutna iz kuće i nije brinula o djeci i obitelji. Prije sklapanja braka s tužiteljicom dvije i pol godine stanovali su kao podstanari u jednosobnom stanu u [adresa], bavio se prodajom kožnih torbi (pet godina je imao kućnu radinost), a tužiteljica je bila jedan od njegovih kupaca. Za kuću na adresi [adresa] dao je svoj vlastiti novac, koja kuća je u zemljišnim knjigama upisana na ravne dijelove na njega i tužiteljicu, tj. svakom u ½ dijela. Iskazao je da su njegovi roditelji stanovali na adresi [adresa], a kako je njegova sestra tj. I. tuženica bila u dugogodišnjoj vezi i namjeravala sklopiti brak, dogovorili su se da njoj i njenom suprugu pripadne stan u [adresa], a roditelji su odlučili kupiti bliže njegovoj obitelji stan te su pronašli stan na adresi [adresa]. Sestrin suprug je roditeljima dao 45.000,00 DEM za taj stan u [adresa], brat njegove (I. tuženikove) majke OŠ I. tuženikovoj majci HŠ pozajmio iznos od oko 15.000,00 do 20.000,00 DEM za kupnju stana u [adresa], a taj novac su mu roditelji vratili nakon nekog vremena, što je ujak potvrdio svojim potpisom kod javnog bilježnika. Ujak je u međuvremenu umro. Stan u [adresa] je trebao biti vlasništvo roditelja sve do njihove smrti, a zatim je trebao pripasti njemu (I. tuženiku) u nasljedstvo, a taj stan je namjeravao ostaviti, nakon svoje smrti, svojoj kćerki HŠ i to oporukom. Nadalje, I. tuženik je iskazao da je u prosincu 2018. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sestrom KŠ. Bio je u pritvoru 15 dana po prijavi tužiteljice zbog nasilja u obitelji, a imao je i mjeru zabrane dolaska kući 12 mjeseci. Iskazao je da je njegova kćerka HŠ u tom postupku branila tužiteljicu, a za njega ju nije bila briga što je sve utjecalo na njega da sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju sa sestrom. Više od 20 godina ima dijabetes, a u međuvremenu mu se zdravstveno stanje bitno pogoršalo. Imam 26 godina staža, a 10 godina je bio na bolovanju. Iskazao je da tužiteljica nema nikakve veze sa stanom u [adresa] i ona za kupnju toga stana nije dala niti lipe, a novac je dala njegova sestra i njezin muž. Nadalje, I. tuženik je iskazao da prima mirovinu u iznosu od 2.000,00 kn, a od prosinca 2018. sestra i njezin suprug brinu o njemu, vode ga u bolnice i to kako na kontrole tako i na operacije, a ima ugrađenih 5 stentova, ima dijabetična stopala i anginu pektoris. Sestra mu kuha, pere veš i odlazi u trgovinu po namirnice, a pomaže i njezin suprug. Morao je prodati auto. Iskazao je da mu se kćerka HŠ nije javila više od dvije godine. Iskazao je da između njega, njegove bivše supruge tj. tužiteljice i njegovih roditelja nije postojao bilo kakav sporazum vezano za stan na adresi [adresa]. Prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju imao je dijabetes sa popratnim bolestima, probleme sa srcem, hepatitis C, bolove u nogama i drugo, a prije sklapanja tog sam se brinuo o sebi. Na adresi na kojoj sada trenutno boravi je kuća u kojoj stanuje sin II. tuženice tj. njegov nećak sa ženom i djetetom, a II. tuženica stanuje u blizini i uredno dolazi kod njega zajedno sa suprugom. Iskazao je da je točno da je oko dvije godine, na svoje inzistiranje, išao u dnevnu bolnicu u Vrapče kod dr. K, a kojem je rekao da ima problema s bijesom, a nije želio da se nešto dogodi i da završi u crnoj kronici te se stoga liječio. Tužiteljicu je vodio kod psihijatra, ali je ona uspjela to izbrisati iz evidencije.

10. II. tuženica KŠ, sestra I. tuženika, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je tužiteljica bivša supruga njezinog brata i ona ga je krajem 2018. poslala u zatvor jer ga je lažno prijavila da ju je udario. Kada je brat izašao iz zatvora, odlučio je s njom (II. tuženicom) sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju. Još davno tužiteljica je njenom bratu rekla da kad padne u krevet, da ne računa na nju, a jednom je njezine roditelje istjerala iz kuće u [adresa]. Iskazala je da nije točno da bi tužiteljica bilo što pomagala njezinim roditeljima, a oni su se razboljeli upravo zbog tužiteljice. II. tuženica je iskazala da su njeni roditelji stanovali u stanu u [adresa] i da su se dogovorili da u tom stanu živi ona sa suprugom RŠ koji je njenim roditeljima za taj stan dao 45.000,00 DEM, a njezin ujak OŠ je roditeljima posudio 15.000,00 DEM koji novac su mu oni kasnije vratili. Iskazala je da nije točno da je tužiteljica dala bilo koji novčani iznos i to kako za kupnju kuće u [adresa], tako i za kupnju stana u [adresa]. Stan u [adresa] nakon roditelja trebao je pripasti njenom bratu ĆŠ, što mu je i pripalo, a nije joj poznato da bi brat taj stan kasnije ostavio svojoj kćerki HŠ, a niti su joj o tome bilo što pričali roditelji. Kako je brat već dugo godina bolestan i zdravlje mu se pogoršalo, sklopili su predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Brat nema na koga drugog računati osim na nju i njezinog supruga. Kćerka i sin od brata dvije godine nisu niti pitali za njega je li živ ili mrtav. Ugovor o doživotnom uzdržavanju su sklopili nakon što je razveden brak između tužiteljice i njezinog brata. Bratu pomaže sve što mu je potrebno, vode ga doktoru, kuhaju mu, peru i drugo, a pomažu mu i financijski. Iskazala je da nikada od tužiteljice ili nekog trećeg nije čula da bi stan u [adresa] trebao pripasti kćerki I. tuženika. Njezini roditelji su imali mirovinu u iznosu od po 3.000,00 do 4.000,00 kn. Kako su odnosi između njezine majke i ujaka bili dobri, ujak nije niti odredio rok vraćanja, već su mogli vratiti kada budu mogli. Brat je zarađivao je dok je bio zdrav.

11. Svjedok LŠ, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je tužiteljica njezina sestra, a I. tuženik ŽŠ je njezin bivši suprug. Poznato joj je da su roditelji I. tuženika imali namjeru kupiti stan, a radi se o tome da se sestra I. tuženika udala i od svojih roditelja otkupila njihov stan u [adresa]. Roditelji I. tuženika su pronašli stan u [adresa], međutim, nisu imali dovoljno novaca za kupnju stana pa su se dogovorili da će im tužiteljica dati razliku za kupnju stana, misli da se radilo o iznosu od oko 20.000,00 DEM, a uvjet je bio da taj stan u [adresa] po smrti roditelja I. tuženika pripadne kćerki tužiteljice HŠ. Poznato joj je da je njezina sestra roditeljima I. tuženika predala tu razliku novca koja im je trebala za kupnju stana, stan je kupljen i roditelji I. tuženika su živjeli u tom stanu do smrti, a ne zna tko je sada u tom stanu. Iskazala je da je tužiteljica platila porez za kupoprodaju tog stana. II. tuženica KŠ u ostavinskom postupku iza roditelja tuženika nije postavila zahtjev u pogledu tog stana. Misli da je stan u [adresa] koštao oko 60.000,00 DEM, ali u to nije sigurna. Osim tužiteljice, nitko nije doplatio za kupnju tog stana. U vrijeme kupnje stana HŠ je bila stara godinu ili dvije. Iskazala je da o ovom predmetu ima isključivo saznanja od sestre i oca.

12. Svjedok NŠ, saslušana u dokaznom postupku, sestra tužiteljice, iskazala je da joj je poznato da je tužiteljica roditeljima I. tuženika dala 20.000,00 DEM za kupnju stana u [adresa], a između njih je bio dogovor da će taj stan nakon smrti roditelja I. tuženika pripasti HŠ tj. kćerki tužiteljice i I. tuženika. Taj novac koji je sestra dala roditeljima I. tuženika je bila njezina vlastita imovina. Više se ne sjeća ni koje godine je taj stan kupljen, a ne sjeća se niti kolika je bila ukupna cijena stana. Po tome što se pričalo da će taj stan pripasti HŠ, zaključuje da je u to vrijeme HŠ bila rođena. Na upit kada joj je točno sestra rekla da je roditeljima I. tuženika dala 20.000,00 DEM, odgovara da ne zna točno, ali je to očito bilo u vrijeme kada su oni kupovali taj stan. Nema saznanja da je još netko davao novac za taj stan. Nema saznanja o tome kome je taj stan pripao u ostavinskom postupku nakon smrti roditelja tuženika. Saznanja o tom stanu ima isključivo od tužiteljice. Nije joj poznato tko je bio prisutan kada je tužiteljica predala taj iznos novca roditeljima tuženika.

13. Svjedok AŠ, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je roditeljima tuženika za kupnju stana u [adresa] dao 45.000,00 DEM, a ujak tuženika OŠ je dao 15.000,00 DEM. Cijena stana je bila 60.000,00 DEM. Taj novac je dao kako bi supruzi KŠ pripao u vlasništvo stan u [adresa]. U to vrijeme on (svjedok) i II. tuženica nisu bili u braku. Naime, stan u [adresa] je bio procijenjen na 90.000,00 DEM. Koliko je njemu poznato, tužiteljica za kupnju tog stana nije dala ništa. Dogovor je bio da taj stan nakon smrti roditelja tuženika pripadne I. tuženiku ĆŠ, kao što mu je i pripalo u ostavinskom postupku koji je vođen prije desetak godina. Roditelji tuženika su ujaku tuženika tj. bratu majke tuženika vratili 15.000,00 DEM kroz određeno vrijeme od svoje mirovine i oni su podmirili taj dug. Nadalje, iskazao je da su roditelji tuženika platili porez za kupoprodaju stana u [adresa] jer su imali novca, a radilo se o iznosu od oko 2.000,00 do 3.000,00 DEM. Iskazao je da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku oko 30 godina te kroz cijelo to vrijeme nije nikada čuo od tužiteljice da bi tužiteljica dala bilo koji novčani iznos za kupnju stana u [adresa] niti je čuo da bi se u vezi tog stana bilo što spominjalo u vezi HŠ.

14. Svjedokinja IŠ, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je 1992. do 1995. radila kao spremačica kod ĆŠI, a kada se rodila njezina kćerka HŠ, radila je kao dadilja. Sjeća se da joj je tužiteljica jednom prilikom, a tada je HŠ bila jako mala, pokazala zgradu u koju će roditelji ĆŠ doseliti te joj je rekla da je roditeljima ĆŠ dala 20.000.00 DEM obzirom da nisu imali dovoljno novca za kupnju stana, a istom prilikom joj je rekla da će taj stan jednom pripasti njezinoj kćerki HŠ. Jedom prilikom joj je majka I. tuženika rekla da joj je tužiteljica dala 20.000,00 DEM i da će taj stan pripasti njezinoj unuci HŠ.

15. Svjedokinja HŠ, kćerka tužiteljice, saslušana u dokaznom postupku, iskazala je da je od članova svoje obitelji čula da je stan u [adresa] u [adresa] kupljen novcem od prodaje jednog stana, da je određenu svotu novca za kupnju stana dala njezina majka tj. tužiteljica iz ovog predmeta, ne zna o kojem se novčanom iznosu radi niti kada je taj stan kupljen te je čula da je stan trebao pripasti njoj (svjedokinji). Nije joj poznato da li I. tuženika uzdržava njegova sestra tj. II. tuženica iz ovog predmeta.

16. Svjedok ŠŠ, sin tužiteljice, saslušan u dokaznom postupku, iskazao je da je od majke i bake te drugih članova obitelji čuo da će stan u [adresa] pripasti njegovoj (svjedokovoj) sestri HŠ. Baka i djed su dali novac za kupnju tog stana, a tužiteljica je dodala iznos od 10.000,00 DEM. Ne zna kolika je bila cijena tog stana. Iskazao je da njegov otac ne treba uzdržavanje od trećih osoba i misli da ga ne uzdržava njegova sestra. Ne zna koje dijagnoze ima njegov otac jer s njim nema kontakt već desetak godina, zna za dijabetes, a ne zna da je onkološki bolesnik.

17. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da prvopostavljeni i drugopostavljeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, nisu osnovani.

18. Predmet postupka po prvopostavljenom tužbenom zahtjevu je zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 21.12.2018. između I. tuženika ĆŠ, kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane i II. tuženice KŠ, kao davateljice uzdržavanja, s druge strane, brisanje zabilježbe tog ugovora u zemljišnim knjigama te utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela stana na adresi [adresa].

19. Između stranaka nije sporno:

- da su tužiteljica i I. tuženik bili u braku od 28.3.1992. do 29.11.2018.,

- da je u tom braku rođeno dvoje djece i to HŠ i ŠŠ,

- da su tužiteljica i I. tuženik stanovali u kući na adresi [adresa], dok su roditelji tuženika, Ć i HŠ, stanovali na adresi [adresa],

- da su roditelji tuženika odlučili preseliti u manji stan, a stan u kojem su do tada stanovali ostaviti kćerki (II. tuženici iz ovog predmeta) kako bi u njemu živjela sa suprugom,

- da je suprug II. tuženice AŠ roditeljima tuženika isplatio polovicu vrijednosti toga stana, kojim novcem su oni namjeravali kupiti manji stan, ali su u konačnici kupili nešto veći stan na adresi [adresa],

- da je I. tuženik, nakon smrti majke HŠ, temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 2014., upisan kao vlasnik tog stana na adresi [adresa],

- da je 21.12.2018. I. tuženik sa svojom sestrom tj. II. tuženicom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim joj nakon svoje smrti ostavlja u vlasništvo stan u [adresa].

20. Između stranaka je sporno:

- je li tužiteljica roditeljima tuženika dala određenu svotu novca za kupnju stana na adresi [adresa] i je li to učinjeno pod uvjetom da taj stan nakon smrti roditelja tuženika pripadne kćerki tužiteljice i I. tuženika HŠ.

U odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev

21. Tužiteljica tvrdi da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan iz dva razloga:

- jer su tuženici sklapanjem ugovora „svjesno i protivno moralu društva, kao i ustavnoj zaštiti prava vlasništva, raspolagali imovinom kojom nisu smjeli raspolagati, a s ciljem da napakoste i isključe tužiteljicu odnosno njenu kćerku iz vlasništva predmetne nekretnine“

- jer je ugovor „sklopljen fiktivno jer se ni na koji način ne izvršava, jer I. tuženik i dalje stanuje u zajedničkom kućanstvu s tužiteljicom i djecom“ te da je taj ugovor sklopljen s ciljem oštećenja tužiteljice i djece.

22. Uvidom u ovosudni spis posl. br. R2-976/18 utvrđeno je da je kod ovog suda 21.12.2018. izvršena ovjera Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 21.12.2018. između ĆŠ iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane i KŠ iz [adresa], kao davateljice uzdržavanja, s druge strane (dalje: Ugovor). U točci II. Ugovora je navedeno da primatelj uzdržavanja, nakon svoje smrti, daje u vlasništvo davateljici uzdržavanja svoju imovinu i to posebni dio nekretnine i to stan br. 20, na četvrtom katu, ulaz B, površine 47,52 čm, koji se sastoji od ulaznog prostora, kuhinje, izbe, kupaonice s WC-om, dnevnog boravka, spavaonice, lođe te spremišta u podrumu, upisan u A II, zk. ul./br. [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], a nalazi se u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 812/19, po novoj izmjeri čest. br. 532/5 k. o. [katastarska općina], upisanoj u AI navedenog zk. ul. uključujući odgovarajući suvlasnički dio nekretnine, sastojeći od zemljišta i zajedničkih dijelova zgrade povezan na temelju odredbi čl. 68, čl. 69. i čl. 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine upisane u A II, kao i ½ dijela nekretnine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] visokoprizemni stambeni objekt [adresa] i dvorište upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U točci III. Ugovora je navedeno da se davateljica uzdržavanja zauzvrat obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja sve do njegove smrti na način da će mu u slučaju bolesti osigurati svu potrebnu liječničku pomoć kako u stanu primatelja uzdržavanja, tako i prijevozom u bolnicu te da se davateljica uzdržavanja obvezuje primatelju uzdržavanja u slučaju bolesti osigurati potrebne lijekove i njegu te ga osobno ili putem druge stručne osobe njegovati nakon dolaska iz bolnice sve do smrti te ga nakon smrti po mjesnim običajima sahraniti. U točci IV. Ugovora je navedeno da primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da u trenutku njegove smrti stupi u posjed imovine navedene u točci I. i II. ugovora, dok je u točci V. Ugovora navedeno da primatelj uzdržavanja dozvoljava davateljici uzdržavanja da temeljem tog ugovora, a bez njegova daljnjeg pitanja i odobrenja u zemljišnim knjigama izvrši upis ovog ugovora, a da nakon njegove smrti uknjiži svoje pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet ovog ugovora.

23. Kao prvo treba reći da tužiteljica ĆŠI, na kojoj je teret dokaza, nije dokazala da je vlastitim sredstvima sudjelovala u kupnji stana u [adresa] i to sa iznosom od 26.000,00 DEM. Pri tome se ističe da tužiteljica u tužbi navodi da je za kupnju predmetnog stana roditeljima tuženika dala 26.000,00 DEM, dok je prilikom saslušanja u dokaznom postupku iskazala da se radi o iznosu od 20.000,00 DEM. Tužiteljica nije dokazala niti da je dala novac za kupnju tog stana, a niti da bi se radilo o novcu koji bi bio iz njezine vlastite imovine (da joj je novac čuvao otac, da je ostatak vratila ujaku tuženika prodajom obrta). Radi se o tvrdnjama koje tužiteljica ničim nije dokazala. Sud njezinom iskazu nije povjerovao.

24. Iskaze svjedoka LŠ, NŠ i IŠ sud je ocijenio usmjerenim ka pogodovanja položaja tužiteljice u ovom postupku, a osim toga, navedene svjedokinje nemaju neposrednih saznanja niti o eventualnom dogovoru, niti o predaji novca, već samo prema onome kako im je rekla tužiteljica.

25. Iz iskaza svjedoka HŠ sud nije utvrdio pravno-relevantne činjenice obzirom da je navedena svjedokinja u vrijeme kupnje stana bila beba, a iskazivala je onako kako joj je rekla njezina majka tj. tužiteljica. Jednako tako sud niti iz iskaza svjedoka BŠ nije utvrdio pravno-relevantne činjenice, obzirom da je i on iskazivao onako kako mu je rekla njegova majka tj. tužiteljica, uz razliku što je ŠŠ iskazao da je njegova majka za kupnju stana dala 10.000,00 DEM.

26. S druge strane, sud je iskaze ĆŠ i II. tuženice KŠ ocijenio uvjerljivo iznijetim, iznijetim bez kontradiktornosti u dijelovima iskaza te istinitim. Istinitost iskaza I. i II. tuženika potvrđena je iskazom svjedoka AŠ, čiji iskaz je sud ocijenio istinitim. Iz njihovih iskaza proizlazi:

- da su roditelji tuženika odlučili ostaviti stan u [adresa] svojoj kćerki tj. II. tuženici, koja se u to vrijeme namjeravala udati za AŠ,

- da je AŠ roditeljima tuženika isplatio na ime polovine vrijednosti stana iznos od 45.000,00 DEM, kako bi stan u [adresa] u cijelosti pripao I. tuženici,

- da su roditelji tuženika odlučili kupiti stan u [adresa], koji je bio nešto veći te su od ujaka tuženika OŠ pozajmili iznos od 15.000,00 DEM, koji iznos novca su mu vratili (OŠ je u međuvremenu umro – str. 143 spisa),

- da je stan u [adresa] nakon smrti roditelja I. i II. tuženika trebao naslijediti I. tuženik, što se u konačnici i dogodilo (ovosudno rješenje o nasljeđivanju posl. br. O- 245/14-6 UPP/OS-9/14-6 od 30.1.2014.) kako proizlazi iz Izvatka iz knjige položenih ugovora (Povijesni prikaz) od 1.7.2020. (str. 7. spisa).

27. Tužiteljica nije dokazala da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između I. tuženika, kao primatelja uzdržavanja, s jedne strane i II. tuženice, kao davateljice uzdržavanja, s druge strane, bio ništetan.

28. Članak 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisuje da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29. Sud nakon provedenog dokaznog postupka nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 322. st. 1. ZOO koji bi uzrokovali ništetnost predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju.

30. Tužiteljica, osim toga, nije dokazala niti da bi se radilo o fiktivnom ugovoru koji je sklopljen s ciljem oštećenja tužiteljice i djece. Pri tome treba istaknuti da je svjedok ŠŠ, sin I. tuženika, iskazao da I. tuženik ne treba uzdržavanje od trećih osoba, a istovremeno je iskazao da s njim nema kontakt već desetak godina.

31. Nadalje, treba reći da je u točci III. Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedeno da se II. tuženica, kao davateljica uzdržavanja, obvezuje uzdržavati I. tuženika, kao primatelja uzdržavanja sve do njegove smrti na način da će mu u slučaju bolesti osigurati svu potrebnu liječničku pomoć kako u stanu primatelja uzdržavanja, tako i prijevozom u bolnicu te da se davateljica uzdržavanja obvezuje primatelju uzdržavanja u slučaju bolesti osigurati potrebne lijekove i njegu te ga osobno ili putem druge stručne osobe njegovati nakon dolaska iz bolnice sve do smrti te ga nakon smrti po mjesnim običajima sahraniti. Dakle, iz navedene odredbe ugovora proizlazi da se II. tuženica obvezala uzdržavati I. tuženika tj. brata u slučaju bolesti, pa u slučaju da je on zdrav i nije mu potrebna pomoć, samim time ugovor nije fiktivan, kako to tvrdi tužiteljica. Opće je poznato da se takvi ugovori i sklapaju kako bi se osoba osigurala da će joj u slučaju bolesti biti pružena pomoć u onome što joj bude bilo potrebno. No, neovisno o naprijed navedeno, treba reći da iz iskaza I. tuženika i II. tuženice proizlazi da II. tuženica bratu pomaže u onome što mu je potrebno u vezi liječnika, kuhanja, pranja rublja i dr.

32. U odnosu na Izjavu Aleksandra Rodića (str. 18 i 19 spisa), koja izjava je s datumom 20.10.1993., a potpis na izjavi ovjeren je po javnom bilježniku 13.6.2001., dakle, nakon proteka 7 godina, u odnosu na Izjavu Julijane MŠ od 8.5.2001. (str. 27 i 28 spisa), te uzimajući k tome u obzir i iskaz tužiteljice da nema izvornik tih izjava (str. 94-96 spisa), te činjenicu da tužiteljica nije predložila da se JŠ i MŠ saslušaju kao svjedoci u dokaznom postupku, treba reći da sud tim izjava nije dao pravni značaj za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, i tekst tih izjava je takav da navodi na zaključak da su izjave iskonstruirane upravo za vođenje ovog postupka.

33. Što se pak tiče Izjave Miroslava OŠ čiju izjavu su tuženici dostavili uz podnesak od 5.7.2021. (str. 87-90 spisa), treba reći da su tim podneskom tuženici obavijestili sud da navedeni svjedok zbog lošeg zdravstvenog stanja nije u mogućnosti pristupiti u sud radi saslušanja u svojstvu svjedoka, a kako je taj svjedok u međuvremenu umro (što proizlazi iz iskaza I. tuženika – str. 143 spisa), sud smatra da je od pravnog značaja izjava navedenog svjedoka. Iz njegove izjave proizlazi da je svojoj sestri HŠ rođ. OŠ tj. maci tuženika pozajmio određenu svotu novca (što je imao na štednoj knjižici – stara devizna štednja) za kupnju stana, koji iznos novca su mu sestra i njezin suprug vratili. U Izjavi OŠ navodi da sa ĆŠI nije imao nikakvih kontakata u bio kojem smislu, osim što su se vidjeli na sahranama.

34. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako je sud utvrdio da ne postoji zakonski razlozi temeljem kojih bi predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan te nadalje da se ne radi o fiktivnom ugovoru, a niti je tužiteljica dokazala da je stekla suvlasništvo predmetnog stana u 1/3 dijela, sud je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice odbio ocijenivši ga neosnovanim.

35. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod I.

U odnosu na drugopostavljeni tužbeni zahtjev

36. Drugopostavljenim tužbenim zahtjevom tužiteljica od tuženika zahtjeva solidarnu isplatu iznosa od 13.337,99 eur sa zateznim kamatama, odnosno protuvrijednost iznosa novca koji tužiteljica tvrdi da je dala roditeljima tuženika kako bi mogli kupiti stan u [adresa], uz tvrdnje da se radi o bezrazložnom obogaćenju (prema važećem zakonodavstvu radilo bi se o stjecanju bez osnove) na strani tuženika.

37. Članak 1111. st. 1. ZOO propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

38. Kako tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, nije dokazala da je roditeljima tuženika dala novčana sredstva za kupnju stan u [adresa], kako bi taj stan nakon njihove smrti pripao njezinoj kćerki HŠ, odnosno kao tužiteljica nije dokazala da bi se radilo o darovanju s uvjetom, uz obrazloženje i ocjenu provedenih dokaza jednako kao što je navedeno u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev, sud je i drugopostavljeni tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, zbog čega ga je odbio. Ujedno se ističe da je tužiteljica prilikom saslušanja iskazala da joj je bilo poznato kada je njezin suprug u ostavinskom postupku naslijedio taj stan, ali u ostavinskom postupku nije istaknula da taj stan treba pripasti njezinoj kćerki, jer je tada bila u braku s I. tuženikom. Logično bi bilo da je tužiteljica tada, da je postojao dogovor za taj stan kako tvrdi u tužbi, zahtijevala da se stan po smrti majke tuženika u zemljišnim knjigama upiše na njezinu kćerku, međutim, ona je predmetnu tužbu podnijela nakon proteka 6 godina od kada se I. tuženik upisao kao vlasnik stana temeljem rješenja o nasljeđivanju.

39. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod II.

40. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23, dalje: Tarifa).

41. Trošak tuženika u ukupnom iznosu od 4.881,25 eur odnosi se na:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 17.9.2020. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 8. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 6.7.2021. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak sastava podneska od 6.4.2021. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. st. 4. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 20.4.2022. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 20.12.2022. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 2.11.2023. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak zastupanja tuženika po punomoćniku na ročištu 18.12.2024. u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 9. st. 1. Tarife),

- trošak po Tbr. 40. Tarife u iznosu od 355,00 eur,

- PDV od 25% u iznosu od 976,25 eur.

42. Sud tuženicima nije priznao trošak sastava podnesaka od 6.7.2021., 7.9.2022. i 14.10.2024. obzirom da se podnesci s tim datumima ne nalaze u sudskom spisu. Nadalje, sud tuženicima nije priznao niti trošak sastava podneska od 30.8.2021. obzirom da se radi o požurnici, a koji trošak ne može ići na teret tužiteljice.

43. Sud je odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.368,75 eur (zahtijevan trošak u ukupnom iznosu od 8.250,00 eur – dosuđen trošak u iznosu od 4.881,25 eur = 3.368,75 eur).

44. Stoga je sud odlučio kao u izreci ove presude pod III. i IV.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sutkinja

Sanja Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu

2. pun. tuženika