P-3800/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Snježani Cvitanović, u pravnoj stvari tužiteljice IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jadranki Duvnjak, odvjetnici u Kaštel Starom, protiv tuženika pod 1. MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2. BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Stjepanu Grubišiću, odvjetniku u Solinu, radi predaje u suposjed, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 31. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice sa punomoćnikom Jadranki Duvnjak, odvjetnici u Kaštel Starom i punomoćnika tuženika pod 1. i 2. Stjepanom Grubišićem, odvjetnikom u Splitu, na ročištu za objavu dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima pod 1. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] predati tužiteljici IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženicima pod 1. MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak od 3.231,18 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi koju je podnijela ovom sudu 04.11.2020. protiv tuženika, navodi da je suvlasnica ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zgr [katastarska čestica] , Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz uvida u vlasnički list za navedenu nekretninu. Tuženi da drže u suposjedu predmetne nekretnine i odbijaju suposjed predati tužiteljici te je onemogućavaju u korištenju iste prijeteći joj i napadajući je zbog čega je intervenirala i policija. Tužiteljica je više puta pozivala tuženike ali unatoč višekratnim pozivima tuženici se oglušuju i protive predaji suposjeda objekta tužiteljici koja je jedan od suvlasnika zgrade. Radi gore navedenog, tužiteljica podnosi ovu tužbu i predlaže da sud donese presudu kojom bi sud naložio tuženicima pod 1. i 2. predaju u suposjed tužiteljici predmetnu nekretninu, kao i naknaditi joj parnični trošak sve u roku od 8 dana.

1.2. Obzirom da tuženici neovlašteno koriste nekretninu na način da je tuženik pod 1. zauzeo prizemlje, tuženik pod 2. I kat nekretnine , a također koriste i II kat nekretnine te kako tužiteljica trpi štetu budući plaća podstanarstvo, a trenutno je zajedno s malodobnim djetetom u oskudici jer je ostala bez posla, troškovi života su joj porasli , a postoji opasnost da bi pri pokušaju korištenja nekretnine ponovno došlo do nasilja predlaže da sud temeljem članka 347. st. (2) Ovršnog zakona privremeno uredi sporni odnos među strankama ( suvlasnicima ) čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da donese privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine tužiteljice prema tuženicima , kao i radi troškova ovog postupka osiguranja, predajom tužiteljici u samostalan posjed II kata nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time da ista mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti okončanja parničnog postupka kojeg je pokrenula tužiteljica, kao i da tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu , protive se tužbi i tužbenom zahtjevu kao i predloženoj privremenoj mjeri u cijelosti i predlažu odbiti tužbeni zahtjev i prijedlog radi određivanja privremene mjere uz obvezivanje tužiteljice na plaćanje prouzročenih parničnih troškova, ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice. Naime, neposrednim uvidom u zemljišne knjige i to konkretno uvidom u spis ovog suda, Poseban zk. odjel Kaštel Lukšić br. Z-16640/19 vidljivo je da bi tužiteljica stekla pravo suvlasništva predmetne nekretnine temeljem Ugovora o darovanju nekretnine ovjerenim od strane javnog bilježnika Joška Donik-Stanojević br. OV-6346/12 od 13.09.2012.g. i njegovog Aneksa ugovora o darovanju ovjerenim od strane javnog bilježnika Tatjana Perić iz Kaštel Starog br. OV-3241/19 od 08.05.2019.g. Napominje se sudu, kako je zbog nove izmjere koja je provedena u [adresa], ranija oznaka predmetne nekretnine bila čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1487 k. o. [katastarska općina]. Vidljivo je da predmetni ugovor o darovanju ili njegov aneks nisu bili zaključeni u formi javnobilježničkog akta s obzirom da tužiteljica ne drži predmetnu nekretninu u posjedu niti joj je darovateljica mogla prenijeti pravo posjeda s obzirom da niti ona nije držala ovu nekretninu u posjedu. Zbog ove činjenice predmetni ugovor o darovanju kao i njegov dodatak (aneks) je ništetan pa je time provedeni upis nepostojeći.

2.1. Ukoliko prvostupanjski sud odbije ovaj ranije istaknuti prigovor, ističe se drugi prigovor, a to je neosnovanost tužbenog zahtjeva. Pažljivim čitanjem Službene zabilješke od 29.08.2019.g. na temelju koje je podnesena Prekršajna prijava nadležnom sudu u Splitu vidljivo je kako tužiteljica traži isplatu za njezin suvlasnički udio na stanu koji nije etažiran. Konkretno tužiteljica navodi kako bi njoj u vlasništvo pripadao stan na drugom (II) katu ove kuće. Nesporno, kuća se sastoji od prizemlja i dva kata. Ovu nadogradnju na drugom (II) katu predmetne nekretnine, dakle, stan na drugom katu za koji tužiteljica tvrdi da predstavlja njezino vlasništvo su izgradili isključivo I, dakle tuženici MŽ i BŽ te brat TŽ koji je kasnije svoj suvlasnički udio prodao tuženicima svakom za po ½ dijela. Tužiteljica ne može tražiti predaju u posjed drugog (II) kata kuće kada ovaj kat kuće nije njezino vlasništvo bez obzira na činjenicu upisa u zemljišnim knjigama. Jedini i isključivi vlasnici ove posebne etažne jedinice su tuženici koji su otkupili suvlasnički udio VŽ te kao dokaz za ovu činjenicu postoji ugovor o kupoprodaji.

2.2. Tuženici ističu prigovor preuranjenosti tužbi jer da se u ovom konkretnom slučaju radi se o nekretnini koja je nadograđena. Pravni prednik tužiteljice, njezina majka SŽ rođ. VŽ (sestra tuženih) nikada nije bila u posjedu drugog kata predmetne nadogradnje. Čak što više, nitko od njih nikada nije bio u posjedu ove nekretnine. Postoji dogovor oko provedbe postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, ali bi se taj postupak trebao voditi samo u odnosu na prizemlje ove kuće i samo taj stan bi nakon provedbe etažiranja mogao predstavljao suvlasništvo parničnih stranaka. Tuženici su nadogradili predmetnu nekretninu, ona danas predstavlja sasvim drugačiju nekretninu nego je to bila ranije. To je uostalom vidljivo i u znatno većoj površini (120m2) nego je to citirano u prvom ugovoru o darovanju iz 2001.g. gdje se navodi površina od 58m2. Dakle, tuženici su ishodili rješenje o izvedenom stanju za predmetnu kuću koja je položena na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1199 k. o. [katastarska općina] – Novo (ranije: čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Van uporabe). Kuća nakon rekonstrukcije i nadogradnje ima 120m2 dok je ranije imala 58m2. Kuću su nadogradili i rekonstruirali braća VŽ, BŽ, MŽ i TŽ s time što su tuženici kasnije kupili Ivanov dio. Tuženici su isključivi vlasnici i posjednici (I.) prvog i (II.) drugog kata kuće. Tuženici su ishodili rješenje o izvedenom stanju za predmetnu kuću. Dogovor je kako će se nakon etažiranja pristupiti razvrgnuću suvlasništva. Tuženici su već ranije kontaktirali sa tužiteljicom i ponudili joj i više nego prihvatljivu ponudu za njezin upisani udio, a sve iz razloga što se radi o bliskoj rodbini. Međutim tužiteljica je ponudu odbacila, zatražila neprihvatljivu svotu te na kraju pokrenula ovaj parnični postupak. 2.3. U odnosu na prijedlog za određenjem privremene mjere kako to predlaže tužiteljica tuženici se istome protive jer predložena mjera faktički predstavlja ostvarenje tužbenog zahtjeva i prije nego je proveden parnični postupak. Naime, tuženici su dokazali kako tužiteljica nije aktivno legitimirana na podnošenje ovog zahtjeva pa tako i da tužiteljici ne pripada pravo ulaska u posjed traženog II kata predmetne nekretnine koji predstavlja isključivo vlasništvo i posjed parničnih stranaka. Isto tako, u svom prijedlogu, tužiteljica je pogrešno označila zemljišnoknjižnu oznaku predmetne nekretnine. Uostalom, tužiteljica nema nikakve dokaze za njezine tvrdnje koje navodi kao razlozi za donošenje privremene mjere (oskudica, podstanarstvo itd). Slijedom prethodno iznesenog, predlaže se sudu odbiti prijedlog radi osiguranja na način kako je to predložila tužiteljica.

3. Tužiteljica u odnosu na prigovor tuženika kako na strani tužiteljice postoji nedostatak aktivne legitimacije, tužiteljica prije svega ističe kako se ovaj postupak vodi na temelju prave vlasničke tužbe, kod koje je sukladno članku 162. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za ostvarenje prava u postupku pred sudom jedino relevantno utvrditi da je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva i da je tuženik u posjedu stvari. Svi navodi tuženika o tome je li tužiteljica imala posjed ili nije imala, kao i o posjedu prednika tužiteljice, su sasvim nevažni i nisu predmet ovoga postupka. Tužiteljica vlasničkim listom dokazuje svoja prava suvlasništva. Valja istaknuti kako pravo suvlasništva tužiteljice, kao i pravo suvlasništva njenih pravnih prednika, nikad nije bilo ni na koji način službeno osporeno ili dovedeno u pitanje. Tuženici su oduvijek, pa i sada, bili svjesni prava suvlasništva tužiteljice i njenih pravnih predaka, upisanih u zemljišne knjige. Stoga su im morala biti poznata i prava koja iz tog prava suvlasništva proizlaze, prije svega pravo posjedovanja stvari kao jedno od temeljnih vlasničkih prava. Za napomenuti je kako vlasnik ima najveće pravo na posjed i kako ga nitko od toga ne smije samovoljno isključiti. U pogledu prigovora neosnovanosti i prigovora preuranjenosti, za istaknuti je kako nisu istiniti navodi tuženika da su oni nadogradili drugi kat. Naime, tužiteljičin djed a otac tuženika je predmetnu kuću kupio 1963., koja se tada sastojala od prizemlja i jednog kata, a već 1967. on nadograđuje zgradu na način da gradi drugi kat.

3.1. Tužiteljica je podneskom od 23. veljače 2021. postavila tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio u izreci ove presude, dok je sud rješenjem br. P-3800/2020 od 21. travnja 2021. odbio prijedlog za određivanjem privremene mjere na koje rješenje se tužiteljica nije žalila, iako ga je putem punomoćnice zaprimila 21. travnja 2021. kako to proizlazi iz uvida u e spis, pa je isto postalo pravomoćno 29. travnja 2021.

3.2. Tijekom postupka tužiteljica u odnosu na prigovore na formu ugovora dostavlja se javnobilježnički akt sačinjen 7.9l.2021. u Trogiru od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Danira Margeta -Nuber na već ovjerene u potpisu ugovore o darovanju i aneks temeljem odredbi čl.2. čl.59 st.4 Zakona o javnom bilježništvu budući su obje stranke ugovora žive zdrave i to je njihova prava volja pa se otklanjaju prigovori takve vrste. Tim javnobilježničkim aktom se potvrđuje prava volja ugovornih strana. Točno je da na valjanost pravnog posla sud pazi po službenoj dužnosti ali uvijek i samo ako se na ništavost poziva ugovorna strana ili osoba koja ima pravni interes. Ugovor o darovanju je valjani pravni posao koji priznaju obje ugovorne strane. Tuženi nisu ugovorna strana niti osoba koja ima pravni interes da se utvrđuje ništetnost takvog ugovora. Sukladno načelu istinitosti i potpunosti zemljišne knjige ukazuju na to da je tužitelj suvlasnik navedene nekretnine. Ista je upisana u zemljišnoj knjizi i tu činjenicu može osporavati samo onaj tko u odnosu na njen suvlasnički dio ima zemljišnoknjižno ili kakvo stvarno pravo. Tuženici nisu te osobe. Tuženikova pravna situacija ni po čemu se ne mijenja zaključenjem ovog ugovora jer su suvlasnici nekretnine, isključivo je posjeduju, pri tome iz posjeda isključuju drugog suvlasnika ovdje tužiteljicu kojoj su dužni predati suposjed stvari bez obzira tko bio suvlasnik. Jedini tko bi mogao osporavati ugovor o darovanju su dvije ugovorne strane majka i kćer ovdje tužiteljica a iste su samo potvrdile da je to njihova prava volja. Tuženi niti imaju pravni interes niti su ovlaštene utvrđivati ništetnost.

3.3. Tužiteljica navodi kako je bila u posjedu kuće jer je njeno prebivalište prije udaje bilo na toj adresi [adresa]. , a u odnosu na nadogradnju nekretnine istače da je pok. djed tužiteljice GŽ koji je otac tuženika pod 1. i 2. i koji je kupio nekretninu 1963.g. , time da je već 1967 vršio nadogradnju ( stan na II katu ) u vrijeme kad je tuženik MŽ imao 13 godina. U prijedlogu snimke izvedenog stanja ( projekta ) koji je bio prvotno pripremljen za legalizaciju sami naručitelji ( tuženi ) izjavljuju da je II kat sagrađen prije 1968.g. ,( točka 1.1. Namjena i funkcija , te oblikovanje zgrade ) te je u tu svrhu priloženo i uvjerenje iz katastra Kaštel Sućurac. S tim projektom legalizacije se suglasila i tužiteljica i platila ga sukladno svome suvlasničkom dijelu. Naknadno bez ovlaštenja tužiteljice vrše adaptacije i nadogradnje prizemlja i I kata tako da ovaj projekt koji je plaćen ne važi. U odnosu na priloženu dozvolu izdanu 1980.g. navodi se kako je ista isključivo vezana uz izmjenu namjene prizemlja kojim je rekonstruirano prizemlje u ugostiteljsku radnju koju je držao tuženik pod 1. MŽ isključivo u prizemlju. Djed, GŽ, je nadogradnju napravio još dok su tuženici bili djeca. Djed je predmetni dio kuće tada i iznajmljivao u turističke svrhe o čemu postoje dokazi u turističkoj zajednici Grada Kaštela. U ostavinskom postupku iza pok. djeda nitko nije tražio izdvajanje iz ostavinske mase predmetne nadogradnje što potvrđuje da je to bila djedova imovina. U pogledu prigovora neosnovanosti i prigovora preuranjenosti, za istaknuti je kako nisu istiniti navodi tuženika da su oni nadogradili drugi kat. Naime, tužiteljičin djed i otac tuženika je predmetnu kuću kupio 1963., koja se tada sastojala od prizemlja i jednog kata. Već 1967. on nadograđuje zgradu na način da gradi drugi kat. Tome kao potvrda služi dokaz izvatka iz oglasnika Slobodne Dalmacije od 19.4.1975.g. stranica br.13 u kojemu djed prodaje predmetnu: „obiteljsku kuću u [adresa]. Kuća se sastoji od prizemlja i dva kata, pogodno za lokal i odmaralište, udaljena od mora 50 metara.“ Uz podatke GŽ. Navedeni oglas datira od 19.4.1975.godine, što znači da je djed već 1975. godine izgradio prizemlje i dva kata predmetne nekretnine. Što se može utvrditi uvidom u originalni arhiv novine Slobodne Dalmacije. Slijedom navedenoga jedini zaključak je da je kat zapravo izgradio tužiteljičin djed.

3.4. Ističe, kako u kupoprodajnom ugovoru kojim tuženici otkupljuju idealni dio brata TŽ (PŽ točno je opisano čega je sve TŽ suvlasnik za ¼ dijela ( i stana na II katu ) , a koji suvlasnički dio je identičan suvlasničkom dijelu tužiteljice. U dokumentu nazvanom „ DOGOVOR „ tuženici BŽ i MŽ ovlašćuju jedan drugog na adaptacije naravno bez dogovora sa tužiteljicom , te pišu da će se sa sestrom ŽŽ majkom tužiteljice naknadno dogovoriti mada je tužiteljica već tada suvlasnik a što isti ignoriraju. Nikad tuženi nisu osporavali suvlasnički dio tužiteljice ni njenih prednika a u ostavinskom postupku nisu tražili izdvajanje II kata iz ostavine iza pok. HŽ. Iz iznesenog je očito da su svi prigovori usmjereni na odugovlačenje postupka zbog prednosti korištenja kuće, dok je tužiteljica u podstanarskom odnosu.

4. Tuženi tijekom postupka ustraju u navodima iz odgovora na tužbu, u odnosu na od tužiteljice dostavljeni javnobilježnički akt isti drže da se radi o javnobilježničkom posvjedočenju, time da sudu ukazuju na recentno objavljenu odluku u pravnom časopisu gdje sentenca glasi : Ugovor o darovanju treba biti sačinjen u obliku sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u tom obliku, tada njegov nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. VSRH br. Rev-x 1132/2015-8 od 07.07.2021.g.

4.1. Tuženici decidirano i odlučno tvrde kako je predmetna nekretnina te 1967.g. bila u naravi prizemnica od 58m2, protivno od ovoga što tvrdi tužiteljica. Iz građevinske dozvole tadašnje Općine Split, Komiteta za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za građevinarstvo br. 08/UP-I-3338/V-1980 od 16.07.1980.g. i dozvole za uporabu tadašnje Općine Split, Komiteta za urbanizam i građevinarstvo, Odsjek za građevinarstvo br. 08/UP-I-3986/VII-80 od 29.08.1980.g., da je nedvojbeno vidljivo kako nije postojala nikakav nadogradnja prije 1980 godine. Nadogradnja predstavlja ulaganje nečijeg rada, novca ili pokretnih stvari u tuđu nekretninu te predstavlja prirast nekretnine pa se glede stjecanja vlasničkih prava primjenjuju pravila stvarnog prava kojima se reguliraju prirast nekretnine. Izvedeni građevinski radovi predstavljaju samo promjenu u prostoru, odnosno dio pojavnog činjeničnog svijeta te oni sami za sebe ne znače promjenu u pravnoj sferi vlasništva na nekretnini na kojoj se radovi izvode, ako za to ne postoji valjana pravna osnova, odnosno ako tako ne odredi vlasnik postojećeg objekta. Stoga se etažno vlasništvo nadograđenog dijela nekretnine stječe na derivativan način, izvođenjem prava vlasništva novog vlasnika iz prava vlasništva vlasnika postojećeg objekta na kojem se radovi izvode temeljem obvezno-pravne osnove. Dakle, tužiteljica i njezini pravni prednici su znali za predmetnu nadogradnju i nisu uložili niti nikakva sredstva u predmetnu nadogradnju. Nije logično niti pravno uvjerljivo kako su braća HŽ napravila nadogradnju na drugom katu za pravnog prednika tužiteljice. Upravo suprotno, nadogradnje I. i II. kata su napravljene od sredstava koji su uložili braća HŽ uz znanje i odobrenje pravnog prednika tužiteljice. Stoga se ukazuje neosnovan zahtjev tužiteljice da joj se prepusti II. kat predmetne kuće koji nije njezino vlasništvo niti suvlasništvo.

5. U ovoj pravnoj stvari na ročištu od 24. siječnja 2022. zaključen je prethodni postupak to priloge koje je tuženik uz svoj podnesak od 10. srpnja 2024. neće uzeti u obzir kao ni podnesak tužiteljice sa prilogom od 30.10.2024. koji je ista povukla, neće uzeti u obzir kako je to svojim raspravnim rješenjem sud odlučio 31. listopada 2024.

5.1. Tuženici su podneskom od 28.04.2022. izvijestili sud kako nisu uplatiti traženi iznos na ime troškova očevida. ( str 136.), time da ih je sud raspravnim rješenjem od 10.10.2022. pozvao da se u roku od 15 dana očituju ustraju li u prijedlogu za izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta ili ne, na koji poziv tuženici se nisu očitovali u ostavljenom sudskom roku.

6. Sud je u postupku izveo dokaze pregledom i čitanjem spisa ovoga suda br. O- 5209/15, Z-16640/19, kopija spisa Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. PpS- 2666/19, Izvatka iz BZP za kat. čest. [katastarska čestica] Z. k. Ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] ( str 3), službena bilješka sačinjena od PP Kaštela od 29.08.2019. ( str.6.), povijesni prikaz čest. zem. [katastarska čestica] ( ranije čest. zgr. [katastarska čestica] ZkUl [broj ZK uloška] KO [katastarska općina]), ( str 16,17.), i povijestni prikaz za kat. čest. [katastarska čestica] ZK UL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] ( str 19-20.), Ugovor o darovanju nekretnine od 13.09.2012. zaključen između SŽ i IŽ ( str 21,22.), Aneks ugovora o darovanju od 08.05.2019. ( str 23- 26.), Ugovor o darovanju između HŽ i SŽ od 09.10.2001 ( str 27-29.), Dogovor od 01.09.2019. ( str 42.), Izvadak iz matice vjenčanih SD županije, Matični ured Trogir za 2001. ( str 43,44.),Dogovor od 01.09.2019. o otkupu suvlasničkog dijela od TŽ ( str 42.) Ponuda od 18.02.2020. ( str 45) , javnobilježnički akt br. OU-164/20 od 07.09.2021. kojem su sastavni dio Ugovor o darovanju nekretnine od 13.09.2012. zaključen između SŽ i IŽ i Aneks ugovora o darovanju od 08.05.2019. ( str 46-52.), Ugovor o prodaji idealnog dijela nekretnine od 01.07.2019, ( str 53), Zahtjev za ishođenje rješenja o izvedenog stanju od srpnja 2018. ( str 54. -84.), Građevinska dozvola od 16.07.1980. 8 str 90,91.), Dozvola za upotrebu od 29.08.1980. ( str 9294.), izvadak iz Slobodne Dalmacije od 19.04.1975. ( str 97,98.), Uvjerenje o prebivalište za IŽ od 21.01.2021., povijesni izvadak za kat čest 2477 ZKUL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] sa preslikom zemljišne knjige ( str 119- 130.), Dopis Gradu Kaštela, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju od 31.03.2022. ( str 132. ), saslušanjem tužiteljice, tuženika pod 1. MŽ, i pod 2. BŽ ( str 143-149.), svjedokinje SŽ i I ( str 162-166.).

7. Parnične stranke popisale su parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

9. Među strankama nije sporno:

- da je predmet spora nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1199 KO [katastarska općina], koja se stoji od dvorišta od 31 m2, zgrade od 72 m2 i pomoćne zgrade od 17 m2 tj ukupno od 120m2, kako to proizlazi iz uvida u izvadak iz zemljišnih knjiga za KO [katastarska općina],

- da zgrada koja je sastavni dio označene nekretnine nije etažirana kao i da nije dovršen postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade na čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina], kako to proizlazi iz dopis Gradu Kaštela, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i zaštitu okoliša, Odsjek za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju od 31.03.2022. ( str 132. ),

- da su tuženici ujaci tužiteljice a ona njihova nećakinja jer je ona kćer njihove sestre SŽ,

- da je SŽ zaključila ugovor o darovanju sa pok. majkom HŽ **.**.2001., na temelju kojega je ista bila uknjižena kao suvlasnica u zemljišnim knjigama, za 1/5 dijela cjeline, kako to proizlazi iz uvida u zaključeni Ugovor o darovanju i uvida u zk izvadak,

- da je SŽ na temelju rješenja o nasljeđivanju nakon smrti majke pok. HŽ nasljedila 1/100 dijela cjeline predmetne nekretnine , kako to proizlazi iz uvida u spis ovoga suda br.O-5209/15 i iz uvid u zk izvadak,

- da je SŽ zaključila ugovor o darovanju sa tužiteljicom 13.09.2012. i Aneks toga ugovora od 08.05.2019. temeljem kojega je tužiteljica upisana kao suvlasnica nad predmetnom nekretninom, za ¼ dijela cjeline, kako to proizlazi iz uvida u zk izvadak,

- da tuženici drže u posjedu predmetnu nekretninu.

9. Među strankama je sporno:

- ima li tužiteljica aktivnu legitimaciju, kraj činjenice da je tužiteljica zaključila sa svojom majkom SŽ Ugovor o darovanju 13.09.2012. i Aneks istoga od 08.05.2019. bez javnobilježničke forme, zbog prigovora tuženika da nije bilo prave predaje te da je isti ništetan, nastavno koji značaj ima javnobilježnički akt br. OU-164/20 od 07.09.2021. kojem su sastavni dio Ugovor o darovanju nekretnine od 13.09.2012. zaključen između SŽ i IŽ i Aneks ugovora o darovanju od 08.05.2019. ( str 46-52.),

- ima li osnova traženje tužiteljice predaje u suposjed na temelju svog suvlasničkog dijela poseban dio nekretnine ili pak cijele nekretnine, kraj nesporne činjenice da nije predmetna zgrada etažirana ,

- je li predmetna zgrada u sadašnjem obliku ona nekretnina koju je izgradio pok. GŽ, uzimajući u obzir činjenicu da su tuženici ne uplatom iznosa za očevid na licu mjesta te svojim neočitovanjem da ustraju u tom dokazu, odustali od istoga kao i činjenicu da tuženici nisu u ostavinskim postupcima iz smrti svojih prednika pok. GŽ i HŽ, tražili izdvajanje dijelova nekretnine radi nadogradnje i uloženih sredstava i rada kao njihovo isključivo vlasništvo, te nisu osporavali tužiteljičino suvlasništvo pravnim putem.

10. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica traži predaju u suposjed predmetnu nekretninu temeljem odredbe članka 162.st.1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/04, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - dalje ZV) kojom je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

10.1. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o suvlasništvu u kojoj parnične stranke imaju točno određene suvlasničke dijelove, to se moraju uzeti u obzir slijedeće odredbe kao mjerodavno pravo i to:

- čl. 36. st.1. ZV-a kojom je propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi,

- čl. 37. kojom je u st.1. propisano da kada postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, st.2. da idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje, st.3. da se u pravnom prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar; sve što je određeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano, st 4. da svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela, st.5. da suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava. Kad suvlasnik prodaje svoj dio, ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa, osim ako im to pravo pripada na posebnom pravnom temelju, ast.6. da svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva;

- čl. 38.st.1. ZV-a kojom je propisano da ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika;

- članka 39.st.1. ZV-a kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima, dok je st.2. propisano da kad je neki suvlasnik poduzeo posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga;

- čl. 40. st.1. je propisano da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a st.2. da se većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika,

- čl. 42. st.1. ZV-a propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, a st.2. donošenje odluke iz stavka 1. ovoga članka posao je redovite uprave, a isto tako i odlučivanje o izmjenama i opozivu prijašnje odluke o tome,

- čl. 41.st.1. ZV-a je propisano da za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika, time da je st.2. propisano da se u sumnji ima smatrati da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja.

- čl. 46. st.1. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva.

11. Iz Ugovora o darovanju nekretnine od 13.09.2012. zaključen između SŽ i IŽ ( str 21,22.), Aneksa ugovora o darovanju od 08.05.2019. ( str 23- 26.), Ugovor o darovanju između HŽ i SŽ od 09.10.2001 ( str 27-29.) javnobilježničkog akta br. OU-164/20 od 07.09.2021. kojem su sastavni dio Ugovor o darovanju nekretnine od 13.09.2012. zaključen između SŽ i IŽ i Aneks ugovora o darovanju od 08.05.2019. ( str 46-52.) te uvidom u zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu, razvidno je da tužiteljica ima aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari.

11.1. Suviše, kako je Ugovor o darovanju i Aneks istoga ( točno označen u točki 11 obrazloženja) zaključen između tužiteljici i njezine majke koje u svojim iskazima navode da je tužiteljica stupila nakon darovanja u posjed, iste su otklonile svaku sumnju u ispravnost tužiteljičinog upisa u zemljišnim knjigama na način da su iste upravo javnobilježničkim aktom od 07.09.2021. temeljem odredbe članka 59.st.3. i 4. Zakona o javnom bilježništvu priskrbile onaj zakonom traženi oblik tj javnobilježnički oblik u slučaju da se radi o darovanju bez prave predaje nekretnine. Tim više, što tuženici nisu pokrenuli nikakav postupak kojim bi osporili tužiteljičin upis u zemljišnim knjigama.

11.2. Naime, odredbom članka 59. ZJB je propisan način potvrde tj solemnizacija privatnih isprava, time da je st.3. propisano da ako privatna isprava odgovara po svom obliku propisima javnobilježničke isprave (članak 43. do 48) i propisima o sadržaju javnobilježničkog akta (članka 69. stavka 1. točke 2., 4. i 6.), te ako su ju potpisali sudionici iz članka 69. stavka 1. točke 2.) ovoga Zakona., ona će se potvrditi bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta na taj način što će se na ispravu staviti posvjedočenja navedena u članku 69. točki 1., 3. i 5. ovoga Zakona, time da je st. 4. određeno da ako privatna isprava po svom obliku i sadržaju ne odgovara zahtjevima iz stavka 3. ovoga članka, potvrda će se izvršiti sastavljanjem posebnog javnobilježničkog akta. Privatna se isprava u tom slučaju mora proširiti s javnobilježničkim aktom, i smatrat će se sastavnim dijelom i dopunom javnobilježničkog akta. U tom slučaju privatnu ispravu potpisuje i javni bilježnik i svjedoci.

12. Da bi sud utvrdio relevantne činjenice u ovoj pravnoj stvari izveo je dokaze saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka SŽ i TŽ, dok je od ostalih predloženih dokaza sud odustao smatrajući ih suvišnim.

12.1. Tužiteljica u svom iskazu u bitnome navodi:

- izvorni vlasnik je bio pok. djed GŽ koji je preminuo negdje 2001., a baka HŽ 2015, time da je baka odselila iz predmetne kuće i došla je živjeti sa mojom majkom, a nakon čega je kuća ostala prazna,

- kuća je još 1965. bila u gabaritima u kojima je danas što proizlazi i iz oglasa u Slobodnoj Dalmaciji iz 1975 kada je djed htio prodati, u kojemu stoji da se kuća sastoji od prizemlje, prvog i drugog kata, ista nije etažirana,

- tuženici su se odselili negdje početkom 80-ih godina nakon što su izgradili svaki za sebe svoje kuće,

- dok je baka živjela kod njene majke 2013. ili 2014. tuženik MŽ je došao kod nje te tražio dozvolu da se useli u kuću dok ne napravi svoju, na što je ona pristala ali pod uvjetom da kada mi bude trebalo da će morati osloboditi prostor za nju,

- ujak MŽ je i nakon što je završio svoju kuću nastavio živjeti u našoj kući,

- par mjeseci pred smrti, baka se vratila u predmetnu kuću na svoje inzistiranje te je živjela s MŽ i njegovom suprugom,

- ujak TŽ je izrazio želju da će izaći iz suvlasničke zajednice i da će preostalih troje suvlasnika otkupiti njegov dio, time da je tužiteljica predložila da se izračun otkupa izvrši prema kvadratima, pa kada su tuženici vidjeli da II. kat koji je trebao pripasti tužiteljici odgovara ¼ dijela u odnosu na cijelu kuću i da bih trebala platiti TŽ samo par kvadrata, nastao je skandal jer se nisu mogli pomiriti ona plati manje nego oni,

- tuženici su mimo tužiteljice otkupili ¼ dijela od TŽ, za što je saznala naknadno,

- u predmetnoj kući je živjela od 1993. do negdje 1995., 1996., dok joj je prebivalište bilo na toj adresi do 2001., tada je živjela na prvom katu, na istom katu spavali su baka i djed, u prizemlju je bila kuhinja koja se koristila,

- prilikom razgovora sa MŽ i Zdravkovim sinom M (ovo stoga jer joj je M došao i rekao da mu je otac prepustio) pa su se dogovorili kako bi stricu MŽ pripalo prizemlje, M tj stricu BŽ bi pripao I. kat, a njoj tj tužiteljici II. kat., taj dogovor je bio prije nego što su tuženici otkupili Ivanov dio,

- Zdravkov sin M je počeo koristiti I. kat negdje 2016. ili 2017. i za to nije tražio dozvolu tužiteljice a ujak MŽ koristio prizemlje i II. kat,

- da su joj tuženici pod 1. i 2. nudili na ime suvlasničkog dijela 30.000,00 eura a potom 25.000,00 eura, međutim, ona je ne želi prodati jer se radi o jedinoj nekretnini koju ima,

- tužbom tražim predaju u posjed cijele nekretnine sve dok se ne provede etažiranje sukladno dogovoru

- tuženici joj nisu dobrovoljno omogućili predaju u suposjed predmetnu nekretninu.

12.2. Tuženik pod 1. MŽ, inače ujak tužiteljice, u svom iskazu bitno navodi:

- pok. otac GŽ 1963. kupio je kuću koja se tada sastojala od prizemlja i malog povišenog dijela što bi odgovaralo danas nekakvom potkrovlju, time da su svi osim njega, koji je tada imao 10 godina, sudjelovali u uređenju prizemlja,

- otac je odmah nakon što je kupio kuću istu podijelio na 5 dijelova u smislu 5 suvlasničkih dijelova i to tako da smo upisani kao suvlasnici bili on, braća BŽ i

TŽ, kao i pok. roditelji,

- sestra a majka tužiteljice je studirala u Mostaru te je otac govorio da će joj platiti studij i pir, time da je ista po želji oca trebala dobiti novčani iznos u slučaju prodaje kuće - nakon što je uređeno prizemlje, da su braća TŽ i BŽ financirali izgradnju I i II kata, obzirom da je otac imao malu mirovinu, i to na način da su braća podigli kredite, tako je u kratkom roku od kupnje kuće bili završeni grubi radovi za I. i II. kat, pok. otac je bio živ kada su podignuti I. i II. kat.

- sada je predmetni objekt je u lošem stanju, od prizemlja se koristi samo 7 m2 kuhinje i 9 m2 dnevnog boravka, dok preostali dio nije za korištenje. Jedino da postoje ključevi od ulaza u taj mali dnevni boravak. Što se tiče ostatka kuće, dakle I. i II. kata isti nisu za stanovanje, još su vidljive aluminijske žice, postoje 4 osigurača za cijelu kuću, vrata nemaju ključeve, umjesto stakala na vratima je karton, supruga, sin i on da koriste kuhinju u prizemlju te 2 sobe na II. katu i wc koji je izvučen u sklopu II. kata tako da se mora preko balkona izaći da bi se došlo do wc-a., inače, od kada je izgrađena i uređena za tadašnje potrebe dakle, 1966., 1967. od tada se u kuću nije više ulagalo, osim što je on ulagao u prizemlje jer je imao konobu,

- brat BŽ i on, su otkupili od brata TŽ njegov dio za 25.000,00 eura (brat je od 10.000,00 eura odustao u njihovu korist),

- tužiteljica je živjela 2, 3 godine i to na I. katu, time da joj nije nikada zabranio da dođe živjeti u kuću, predlagao joj da uzme jednu sobu koja je slobodna, da će kuhati zajedno sa nama u kuhinji u prizemlju.

- točno je da u svom vlasništvu ima vilu sa bazenom koju iznajmljuje turistima, ali da ima bolesnog sina kojeg uzdržava od najma te kuće, u vrijeme kada ne iznajmljuje vilu u njoj živi kćer, kako se kući koja je u brdu, radi potreba liječenja sina koji je psihički bolesnik radi odlaska na terapije živi u predmetnoj kući,

- tužiteljicu je 2010. pitao može li koristiti u kući tužiteljičin dio,

- točno da su roditelji iznajmljivali kuću nakon što su je dovršili do 1980., radi čega je pok. otac istu i održavao u smislu da su se bojali zidovi, održavali zatvori i slično, ali se nakon njegove smrti više nije ulagalo u kuću.

12.3. Tuženik pod 2. BŽ u cijelosti je suglasan sa iskazom brata MŽ time da se prije pet godina tužiteljica, brat MŽ i on dogovorili da će od brata TŽ otkupiti njegov dio po principu da će svatko platiti onoliko koliko ima kvadrata na katu kojeg uzima, međutim, do te realizacije nije došlo jer je tužiteljica nudila da će ona platiti jedan iznos, a oni drugi, time da se nije pojavila kada je trebalo potpisati ugovor. Točno je da je tužiteljica izražavala želju da bi ona koristila II. kat kao što je i točno da je dovela kupca da proda taj drugi kat, da oni nikada nisu podijelili niti u konačnici niti dogovorili kome će pripasti koji kat. Otac je za života govorio da će MŽ ostati prizemlje, da on, tj BŽ sebi napravi prvi kat, a TŽ drugi kat, da je sudjelovao u svemu financijski što se tiče predmetne kuće, negira da je pok. GŽ htio prodati kuću, da je to napravio njegov rođak radi nekoga duga, drugi kat da je izgrađen nekih 6-7 godina nakon kupnje kuće 1963. On da je od 1957 bio u radnom odnosu, da je pomagao roditelje, majka je bila čistačica a otac je radio kao radnik u rudniku u [adresa], time da je u vrijeme kupnje kuće otac bio u mirovini.

12.4. U postupku saslušana svjedokinja SŽ, majka tužiteljice a sestra tuženika pod 1. i 2. i svjedoka TŽ, navodi kako je od pok. majke HŽ ugovorom o darovanju dobila ¼ dijela predmetne nekretnine, jer da je to bila želja oba roditelja. Predmetna nekretnina sastoji se od prizemlja u kojem je bio poslovni prostor, kuhinja i dnevni boravak i 2 WC-a, na I. katu su bile 4 sobe, WC i velika terasa i kuhinja a na II. katu su bile dvije sobe, u sredini jedna mala soba, kupatilo i terasa. Kuća je dovršena 1968. U toj kući je živjela od 1964. pa sve do udaje 1974. Predmetnu nekretninu roditelji su iznajmljivali na način da su sobe iznajmljivali turistima tijekom turističke sezone. 1980-ih g. Njena braća MŽ, BŽ i TŽ su se odselili jer su isti izgradili svoje kuće. Naime, TŽ je radio u Sloveniji a po povratku je živio u [adresa] kod punca i punice. Za vrijeme dok su bili živi roditelji dolazila je kod istih i to svaki dan time da braća nisu dolazila. Otac je umro **.**.2001. Nakon njegove smrti majka je došla živjeti kod mene. Ista je umrla **.**.2015. Darovanje tužiteljici je ona napravila 2012., darovala joj je ¼ dijela predmetne nekretnine. Između nasljednika nikada nije izvršena fizička dioba predmetne nekretnine na način da bi se znalo koji dio te nekretnine kome pripada. Svi su koristili kuću i to cijelu kuću kako su u danom momentu trebali. Tužiteljica je također tu kuću koristila na način da je živjela kod bake i djeda, tu joj se rodilo i dijete. Nakon darovanja ¼ dijela te nekretnine koje je bilo 2012., dakle, za života majke, tužiteljica, pok. majka i ona da su nesmetano dolazile u tu kuću, koristile je onako kako su htjele i to cijelu nekretninu. Niti jedan brat ni njoj niti tužiteljici nisu nikada zabranili korištenje kuće i to sve za vrijeme života pok. majke, dakle, sve do 2015. Brat BŽ je svoju kuću na brdu iznajmljivao turistima te je počeo koristiti predmetnu nekretninu. Također je tu kuću koristio njegov sin M sa svojom obitelji te se uselio u tu kuću te koristi cijelu, time da je o tome nisu izvijestili niti su tražili njenu dozvolu koju im ne bih dala. Nakon smrti majke jednom prigodom kada je htjela ući u tu nekretninu supruga nećaka B mi je to zabranila te mi rekla da ne mogu ući u tu kuću. Nije joj poznato jesu li se MŽ i BŽ dogovarali da od TŽ otkupe njegov suvlasnički iznos niti mi je poznato za koji iznos. Od 2015. nakon smrti majke nema mogućnosti pristupa u tu nekretninu, čak su se dogodile i ružne stvari verbalni i fizički napadaji na tužiteljicu. Ističe, kako je tužiteljica nakon darovanja dobila je ključeve te je ušla u predmetnu nekretninu. U toj kući su ostale neke njezine stvari kao što je bilo posuđe, jorgani i slično, tj one stvari koje nije imala gdje pohraniti u svojoj kući pa je donijela u majčinu kuću. Navodi kako je otac za svog života i to 1980.-ih godina prošlog stoljeća podijelio predmetnu nekretninu na način da je po 1/5 dijela dobio svaki brat dakle, BŽ, marko i TŽ, te otac i majka, time da je bilo govora da tu majčinu 1/5 dijela ona dobije darovanjem. Nakon smrti oca njegov dio naslijedili smo na jednake dijelove ona i braća, pa tako da po majčinom darovanju je ona imala ¼ dijela predmetne nekretnine. Predmetna kuća je kupljena 1964. ili 1963. sa novcima koje je otac dobio prodajom 5 nekretnina u [adresa] i novcima koje je pok. majci dala njena majka prodajom jedne velike nekretnine u [adresa], a kao vlasnik knjižio se samo otac. Otac nije imao za novaca za postaviti za krov pa je crijep dignuo sa jedne kuće u [adresa] i postavilo na ovu nekretninu. Ona da je za školovanje, podigla studentski kredit koji je sama isplatila, moje školovanje nitko nije platio. Točno je da je otac htio prodati predmetnu nekretninu i vratiti se u [adresa] a sve iz razloga što su u toj kući ostali sami on i majka a braća i ona su se odselili iz te kuće. Tužiteljica je živjela u predmetnoj nekretnini nekih par godina u vremenu prije darovanja a potom je došla živjeti kod nje. U razdoblju od 2012. pa do 2015. u predmetnoj nekretnini nitko nije stalno živio. Majka, tužiteljica i ona bi dolazili u tu kuću, nekada bi prespavale. Konoba koju je brat MŽ izgradio i iznajmljivao u tom razdoblju od 2012. do 2015. konoba nije radila a on je živio na Resniku.

12.5. U postupku saslušani svjedok TŽ navodi kako je 20.10.1963. kupljena predmetna nekretnina, i to na način da su je kupili otac, majka, te on zajedno sa braćom, do tada su živjeli u [adresa], njih dvojica (TŽ i BŽ) koji su radili svu su ušteđevinu dali za kupnju te kuće, koja je imala prizemlje i krov te pomoćnu kuću koja je bila štala. Kuću su preuredili na način da smo napravili u prizemlju dnevni boravak, dvije sobe, WC, kupatilo, a od pomoćne zgrade kuhinju. Na I. katu brat BŽ je napravio stan od tri sobe, kuhinje, a WC i kupatilo je bilo na terasi. Na drugom katu on da je sagradio 3 sobe a WC nije imao već je koristio WC od braće. Naknadno je napravio na tom II. katu kupatilo i WC. 1975. je otišao u Sloveniju. Zahtijevao je da njegov kat bude prazan kada bude koristio godišnji odmor, to se uvijek poštivalo. Budući je otac imao malu mirovinu, dopuštao mu je da se koriste njegovim katom odnosno da ga iznajmljuju da bi namirili financijska sredstva. Dakle, kupoprodajom iz 1963. njih petoro su bili uknjiženi svaki za po 1/5 dijela i to na nekretnini koju su kupili. Točno se znalo kome pripada koji dio nekretnine pa su tako dogovorili da će prizemlje pripasti MŽ, I. kat pripasti BŽ a II. kat njemu. Nije mi poznat nikakav sporazum iz 1980. temeljem kojeg bi se uknjižili kao vlasnici za1/5 predmetne nekretnine otac, majka i braća. Sestra ŽŽ na toj nekretnini nije imala nikakav suvlasnički dio jer da su odlučili da će joj plaćati školovanje te spremiti za udaju, time da se ista dva puta udavala. Poznato mu je da je nećakinja a tužiteljica u ovoj pravnoj stvari živjela sa bakom i djedom od 1993. do 1995. sa tadašnjim suprugom na I. katu kuće. Za ugovor o darovanju koji je sačinila majka sestri ŽŽ 2001. doznao je par mjeseci prije smrti oca. Što se tiče darovanja kojim je sestra predmetni darovani dio nekretnine darovala tužiteljici, doznao je naknadno. Ista je to darovanje napravila 2012. Sada u predmetnoj nekretnini u prizemlju postoji dnevni boravak i kuhinja, dok je u preostalom dijelu prizemlja brat napravio konobu uz njihovu suglasnost. Svoj kat predmetne nekretnine prodao je 2022. braći MŽ i BŽ za 25.000,00 eura. Brat MŽ prizemlje koristi od 2010. a nakon kupnje i II kat i to od 2022. a I. kat kuće je uvijek koristio brat BŽ a sada ga koristi njegov sin. Što se pak tiče zaključenog ugovora o darovanju između majke i sestre ŽŽ, od majke da je doznao kako je taj ugovor potpisala pod pritiskom sestre, jer da nije mogla više izdržati. Inače, živjela je jedno vrijeme kod sestre da bi se nakon toga vratila u predmetnu kuću te je umrla u toj kući na I. katu predmetne kuće i to 2015. Nakon smrti roditelja sestra je stekla po 1/5 dijela onog što su roditelji imali u svom vlasništvu predmetne nekretnine, sa sestrom kao ni sa nećakinjom nisu dogovarali nikakvu fizičku diobu predmetne nekretnine, nećakinji nitko ne spori njen suvlasnički dio u prizemlju. Oženio se 1971. te je u predmetnoj nekretnini živio do 1973. kada smo se odselio u podstanare i to u Split kod punca i punice. Kada je prodavao svoj suvlasnički dio pregovarao je sa braćom MŽ i BŽ, sa tužiteljicom glede prodaje njegovog dijela nije nikada razgovarao, ali braća jesu. Sa tužiteljicom je razgovarao o mogućnosti njene kupnje predmetne nekretnine ali nakon što sam je prodao braći, i kada je doznao da je pokrenula 3 tužbe protiv braće nije bilo šanse da joj prodam svoj dio. Inače, predmetnu nekretninu su podijeliti otac, mater i braća i on, tako da se dio koji je kupljen u prizemlju ima dijeliti svakome na 1/5 dijela, I. kat bratu BŽ, a II. kat TŽ, tj njemu, jer su oni svojim sredstvima napravili te katove. Kada je prodavao MŽ i BŽ dio predmetne nekretnine onda im je prodao 1/5 dijela prizemlja koji smo zajedno kupili roditelji i braća, te njegov II. kat. ŽŽ, odnosno majka tužiteljice je dobro znala za ovu fizičku diobu, dakle, znala je da u prizemlju imamo svaki za po 1/5 dijela (roditelji i braća) da I. kat pripada BŽ a njemu II. kat a njoj školovanje i oprema za udaju. Sestra ŽŽ nakon udaje 1974. se odselila i u toj nekretnini više nisu bile nikakve njene stvari, isto tako tužiteljica kada se odselila 1995. sa sobom je uzela sve svoje stvari i u toj kući nije više ništa. Tužiteljici su ponudili da može živjeti u prizemlju a dok se sve ostalo ovo ne riješi da može koristiti i sobu na II. katu sa upotrebom WC-a, kupatila i kuhinje, što je ista odbila. MŽ koristi u prizemlju dnevni boravak i kuhinju a na II. katu koristi dvije sobe, sada koristi sve na II. katu. Tako bi tužiteljica i MŽ sa svojom obitelji živjeli zajedno. 13. Uvidom u povijesne izvatke za kat. Čest. [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ( stara izmjere čest. zgr [katastarska čestica]- str. 116-130.), razvidno je:

- da su čest zgr 18/2 kuća od 58m2, čest. zem [katastarska čestica] vrtal 36m2, te čest. zem [katastarska čestica] dvor od 72m2, objedinjene u postupku obnove zemljišnih knjiga u čest. zem. [katastarska čestica] od 120m2, koja se sastoji od kuće 72 m2, pomoćne zgrade od 17 m2, te dvorišta od 31m2.

- da su na čest. zgr [katastarska čestica] kuća od 58m2, na temelju kupoprodajnog ugovora od 20.10.1963. uknjiženi 18.08.1969 svaki za 1/5 dijela GŽ, HŽ, BŽ, TŽ i MŽ,

-da je SŽ na temelju ugovora o darovanju od 09.10.2001. stekla pravo vlasništva za 1/5 dijela te nekretnine oznake čest. zgr [katastarska čestica] KO [katastarska općina],

-da je na listu C teretni list ( str 129 spisa), evidentirano da je radi podizanja kredita kod PBZ na suvlasničkim dijelom od 1/5 dijela koji pripada MŽ upisano založno pravo 15.05.1984. a na ime BŽ na njegovih 1/5 dijela upisan teret PBZ 04.03.1985, isti tereti su brisani 01.03.2007. i 05.03.2007.,

- da su na temelju rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. GŽ od 2002. pravo vlasništva nad čest. zgr [katastarska čestica] stekli svaki za po 1/25 dijela HŽ, SŽ, BŽ, TŽ i MŽ,

- da su na temelju rješenje o nasljeđivanju od 2015. nakon smrti HŽ svaki po 1/100 dijelova cijelog stekli MŽ, TŽ, BŽ i ŽŽ, time da se ti suvlasnički dijelovi odnose na čest. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] ( str 117).

13.1 Ocjenom gornjeg dokaza proizlazi:

- da se predmetna nekretnina tadašnje oznake 18/2 od 58m2 kupila 1963, a da je na uknjižbu dana 1969, da su se na nju tada uknjižili pok. GŽ, pok. HŽ i njihovi sinovi TŽ, MŽ i BŽ, svi za po 1/5 dijela cjeline,

- iz izvatka proizišao iz obnove zemljišnih knjiga proizlazi kako su kupci osim te kuće kupili i pomoćnu zgradu i vrt ranijih oznaka kako je to navedeno pod točkom 17,

- kao i da je očigledna volja pok. GŽ i pok. HŽ bila da se na predmetnoj kući uknjiže sinovi iako je u to vrijeme tuženik pod 1. imao tek 10 godina, ali ne iz razloga što navode tuženici pod 1. i 2. da su oni svojim sredstvima izgradili predmetnu nekretninu, jer tu tvrdnju ničim osim svojim stranačkim izjavama nisu potvrdili.

14. Naime, ovaj sud drži istinit navod svjedokinje SŽ, sestre tuženika pod 1. i 2. kako je otac radi kupnje predmetne nekretnine i radi njezine izgradnje kuće prodao nekretnine u [adresa], što da je učinila i majka pok. HŽ, koja je prodala vrijednu nekretninu a novce dala istoj, koja je u to vrijeme imala četvoro djece. Ovo i stoga, što je pok. HŽ upravo radi tog svog udjela bila i upisana kao suvlasnica za 1/5 dijela što je u to vrijeme bilo čudno, jer su obično muški članovi obitelji bili knjiženi kao vlasnici, radi čega ovaj sud drži stoga istinit taj navod SŽ. Međutim, poznavajući način života i ponašanja u to vrijeme, ovaj sud drži kako ista SŽ kao sestra nije bila uknjižena na predmetnu nekretninu iz razloga što je žensko time da se otac obvezao platiti joj svadbu kao i pomoći kod školovanja. Zaključeni ugovor o darovanju između pok. HŽ i SŽ je između ostaloga bio i iz razloga što je pok. HŽ nakon smrti oca pok. GŽ prešla živjeti kod svoje kćeri, kao znak zahvalnosti radi brige i skrbi, bez obzira što je ista neko vrijeme prije smrti prešla živjeti u kuću u kojoj je proveo većinu svoga života, što je uobičajeno ponašanje starijih ljudi pred kraj svog života.

15. Naime, uvidom u podatke rođenja tuženika te svjedoka sestre i brata tuženika proizlazi da je su vrijeme kupnje predmetne nekretnine tj 1963. MŽ rođen **.**.1953. imao 10, godina, BŽ rođen **.**.1941. imao 22 godine, TŽ rođen **.**.1944. imao 19 godina a SŽ rođena **.**.1948. imala 15 godina.

16. Dakle, tuženik BŽ i brat TŽ su bili punoljetni i zasigurno su radili. Međutim, simtomatično je kako tuženici kao ni brat TŽ nisu nakon smrti niti oca pok. GŽ kao ni nakon smrti majke pok. HŽ, u provedenim ostavinskim postupcima, tražili izdvajanje I i II kata predmetne kuće ako su ih svojim novcem i radom izgradili. Za istaći je, da su nakon smrti oca saznali za zaključeni ugovor o darovanju između pok. HŽ i sestre SŽ. Navode tuženika i svjedoka TŽ da su oni izgradili svojim sredstvima i to podignutim kreditima I i II kat kuće dovodi u sumnju ne samo list C teretni list za predmetnu nekretninu, iz kojega proizlazi da su kredite digli nakon što su se odselili u svoje kuće 1984. tj 1985. već i Uvjerenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava za katastar nekretnina Kaštel Štafilić od 19.04.2018. iz kojega proizlazi, da je građevina označena kao k. č. zem [katastarska čestica] KO [katastarska općina] prikazana na zračnom snimku obavljenog 1968, da je građevina tj predmetna nekretnina već 15.02.1968 godine imala i I i II kat. Dakle, za zaključiti je kako je navedena nekretnina u sadašnjom stanju bila izgrađena prije veljače 1968. pa je u momentu upisa ista imala veću površinu od 58 m2, što je naknadno ispravljeno obnovom zemljišnih knjiga. Ova utvrđenja, dokazuju točnost iskaza SŽ, da je predmetna nekretnina bila izgrađena jako brzo nakon kupnje i to od sredstava prodaje zemalja oca i majke, kao i da je isti skinuo crijep sa jedne od kuća u [adresa] da bi ga stavio na predmetnu nekretninu. Da je to tako proizlazi i iz oglasa za prodaju predmetne kuće, koja je opisana kao "kuća koja ima prizemlje i dva kata, i da je pogodna za lokal i odmaralište", time da nije bitno je li pok. GŽ ili njegov rođak iz nekog razloga istu stavili u oglas. Ovdje je bitno, da je kuća već 1968.g. imala prizemlje i dva kata sa okućnicom, time da iz iskaza tuženika pod 1. proizlazi kako su roditelji kuću tj sobe iznajmljivali radi financijske potpore. Kraj takvog stanja stvari, tvrdnja tuženika da su podigli kredite radi uređenja kuće ne stoji, jer su kredite podigli kasnije tijekom 1984. tj 1985.g. i to BŽ i MŽ. Za zaključiti je da su iskazi tuženika kao i svjedoka VŽ nevjerodostojni i iskonstruirani radi potreba ovoga postupka, jer isti u cijelosti drže predmetnu nekretninu u posjedu.

17. Iz iskaza saslušanih parničnih stranka i svjedoka kao i iz uvida u Izvode iz zemljišnih knjiga, proizlazi:

- da je prednik istih pok. GŽ umro 2001. a majka pok. HŽ 2015.

- da je SŽ zaključila ugovor o darovanju sa pok. HŽ **.**.2001., nakon smrti oca pok. GŽ,

- da je pok. HŽ živjela sa svojom kćeri SŽ od 2001. pa do 2013. kada se vraća u predmetnu nekretninu te je tu živjela zajedno sa tuženikom pod 1. AŽ i njegovom obitelji, pa do svoje smrti 2015.,

- da je SŽ svojoj kćeri a tužiteljici darovala svoj suvlasnički dio od ¼ dijela ranije oznake 18/2 KO Kaštel Štafilić 13.09.2012., te Aneksom toga ugovora od 08.05.2019 kojim točno označavaju predmet darovanja označen kao čest, zem 2477

ZU 1199 KO [katastarska općina],

- da je SŽ u predmetnoj nekretnini živjela od 1963. pa do svoje udaje 1974, a da su braća i to MŽ i BŽ u istoj živjeli do 1980 kada su prešli živjeti u svoje novoizgrađene kuće, radi kojih su podizali i kredite a kao zalog davali svoje suvlasničke dijelove na predmetnoj nekretnini, dok je TŽ živio u toj kući do 1975. kada odlazi raditi u Sloveniju,

- da je tužiteljice u vremenu prije darovanja živjela u predmetnoj nekretnini od 1993 pad o 1995 ili 1996. gdje joj se rodila i kćer, kako je to razvidno i iz izvoda iz matice rođenih.

18. Uvidom u Ugovor o prodaji idealnog dijela nekretnine od 01.07.2019. ( str 53.) proizlazi da je TŽ prodao tuženicima svoj idealni dio koji su oni točno opisali u čl. 1. istoga ugovora dok iz Dogovora od 01.09.2019. ( str 42.) proizlazi da su se BŽ i MŽ dogovorili o načinu korištenja predmetne nekretnine, dok da će isti naknadno sa SŽ utvrditi svoj idealni dio na drugom katu i način korištenja roštilja, stubišta, te ostatka dvora.

19. Iz Ponude koju su tužiteljici poslali putem punomoćnika 18. veljače 2020. ( str 45),proizlazi da su isti bili voljni otkupiti njezin suvlasnički dio za 30.000,00 eura ili 33.000,00 eura u tri rate.

20. Iz gore izvedenih dokaza za zaključiti je da tuženici pod 1. i 2. kao suvlasnici nekretnine nisu postupili sukladno odredbi članka 39.st.1. ZV-a prilikom zaključenja Dogovora od 01.09.2019. jer o tome nisu izvijestili tužiteljici a niti svoju sestru njezinu majku, iako su znali da je ista (SŽ) poklonila svoj suvlasnički dio tužiteljici još 2012. Da je to tako, proizlazi iz iskaza tuženika NŽ jer je isti u svom iskazu naveo kako su se on, tužiteljica i brat MŽ dogovarali oko korištenja kuće, dok je tuženik pod 1. MŽ u svom iskazu naveo da je dozvolu za korištenje kuće tražio od tužiteljice. Dakle, tuženici pod 1. i 2. su mimo saznanja i bez dogovora sa tužiteljicom zaključili Dogovor kao i što su bez njezinog sudjelovanja otkupili od brata TŽ njegov suvlasnički dio koji su u čl. 1. Ugovora opisali. Za istaći je kako tuženik pod 2. BŽ u svom iskazu potvrđuje navod tužiteljice, kada navodi da su se tužiteljica, brat MŽ i on BŽ dogovorili kako će od brata TŽ otkupiti njegov dio po principu da će svatko platiti onoliko koliko ima kvadrata na katu kojeg uzima. Osim toga, točan je navod tužiteljice kako se ista bila dogovorila sa tuženikom pod 1. i ujakom BŽ tj njegovim sinom M da će tuženik pod 1. MŽ koristiti prizemlje, M I kat a ona II kat, nakon što otkupe dio ujaka TŽ. Za navesti je kako iz gore izvedenih dokaza saslušanja parničnih stranaka i svjedoka proizlazi kako M sin ujaka BŽ od 2016 ili 2017. koristi I kat, da je ujak MŽ koristio prizemlje a nakon otkupa dijela ujaka TŽ da koristi i II kat. Dakle, postojao je dogovor o načinu korištenja nekretnine sukladno odredbi članka 42.st.1. ZV-a, koji način su tuženici promijenili bez sudjelovanja u tom odlučivanju tužiteljice temeljem odredbe članka 40.st.1. i 2. ZV-a.

20.. Uvidom u Građevinsku dozvolu od 16.07.1980. ( str 90,91.) i Dozvolu za upotrebu od 29.08.1980. ( str 92-94.), potvrđuje navod tužiteljice kao i tuženika pod 1. da je dio prizemlja prenamijenjen za konobu tj poslovni prostor, koji je koristio a kasnije i davao u najam ujak MŽ, iz kojega razloga je bilo logično da taj dio kuće pripada na korištenje baš njemu.

21. Dakle, za zaključiti je da su tuženici svojim postupanjima posebno nakon zaključenja Ugovora o otkupu dijela od ¼ cjeline od TŽ, u koje pregovore nisu uključili tužiteljicu niti su je o istome izvijestili, te svojim sve ukupnim postupanjima istoj, tj zaposjedanjem i korištenjem cijele nekretnine uskratili suposjed predmetne nekretnine tj kuće, na što ista ima pravo sukladno odredbi članka 162.st.1. u svezi sa čl. 46.st.1. ZV-a.

22. Opis sadašnjeg stanja nekretnine po kazivanju tuženika pod 1. u kojem sada stanuju tuženik pod 1. i sin tuženika pod 2. bio bi ne uvjetan za stanovanje, a posebno da se nekretnina ne zaključava, iz čega bi se dalo zaključiti da u istu može svatko pa i tužiteljica ući, pa kada se tome doda navod tuženika pod 2. da su tužiteljici dali mogućnost korištenja nekretnine na način da istu zajedno koristi sa tuženikom pod 2. i to "da može živjeti u prizemlju a dok se sve ostalo ovo ne riješi da može koristiti i sobu na II. katu sa upotrebom WC-a, kupatila i kuhinje", ovaj sud drži da je iskonstruiran za potrebe postupka jer služe na zaštitu sada uspostavljenog posjeda tuženika. Ovo i stoga, što su tuženici ne uplatom troškova očevida odustali od izvođenja toga dokaza, ovaj sud cijeni na način kako isti nisu htjeli da sud utvrdi pravo stanje nekretnine. Naime, očigledno je da tuženici žele istisnuti tužiteljicu iz vlasništva predmetne nekretnine, čije bi se korištenje moglo dogovoriti između suvlasnika, na način da se pojedini dijelovi iste koriste sukladno njihovim suvlasničkim dijelovima. Za napomenuti je da tuženici pod 1. i 2. nisu do zaključenja prethodnog postupka ( 24.01.2022.) dokazali da su na temelju Ugovora o otkupu suvlasničkog dijela, otkup i izvršili tj da su se na temelju istoga i upisali u zemljišnu knjigu, tj promijenili suvlasnički strukturu, jer su otkup trebali izvršiti do 15.09.2021. što dovodi u sumnju sam Ugovor i Dogovor sve sa ciljem da tužiteljicu odvrate od traženja posjeda, te da im proda svoj suvlasnički dio, kako je to razvidno iz Ponude kojoj su joj uputili. Za istaknuti je, da ukoliko su tuženici pod 1. i 2. na nekretnini izvršili radove koji spadaju u izvanredno upravljanje nekretninom kao što bi to bila dogradnja, nadogradnja ili preuređenje, za iste je bila potrebna suglasnost svih suvlasnika, a što tuženici od tužiteljice nisu tražili ( čl. 41.st.1. u svezi sa čl. 39.st.2.ZV-a).

23. Radi svega navedenog, ovaj sud drži da je tužiteljica dokazala kako je tuženici pod 1. i 2. onemogućavaju u vršenje prava njezinog suposjeda na temelju njezinog suvlasničkog dijela cjeline predmetne nekretnine, radi čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice i naložiti tuženicima predati u suposjed predmetnu nekretninu i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

24. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

24.1. Priznati parnični trošak tužiteljice sastoji se od sastava tužbe od 04.11.2020. od 100 bodova, od sastava podnesaka od 26.02.2021., 08.09.2021., 17.01.2022., 01.02.2022., od po 100 bodova, za sastav podnesaka od 24.08.2022., 30.10.2024.

29.03.2021. za svaku radnju od po 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 09.09.2021., 24.01.2022., 10.10.2022., 13.03.2023., 10.07.,2024. i od 31.10.2024. za svaku radnju po 100 bodova, što ukupno iznosi 1250 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi2.500,00 eura koji uvećan za 25% PDV- a iznosi 3.125,00 eura, koje valja uvećati za pristojbu tužbe i odluke od po 53,09 eura, što ukupno dalje priznati parnični trošak od 3.231,18 eura, za koji iznos valja obvezati tuženike na isplatu u roku od 15 dana.

24.2. Tužiteljici nije priznat trošak popisanih podnesaka od 24.01.2022. i 25.01.2022. kojima je ista dostavljala imena i adrese svjedoka jer je to mogla sve navesti jednim podneskom , time da joj je priznat sastav podneska od 01.02.2022. kojim je dostavila također točnu adresu predloženog svjedoka.

24.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

U Splitu, 11. veljače 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a) . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP- a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika pod 1. i 2.

- u spis