Poslovni broj: Us I-1748/2023-34

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025., u odsutnosti stranaka, dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/22-01/9264, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-6 od 06. lipnja 2023.

II.Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Klasa: UP/I-562-02/21-02/549, Urbroj: 2198-21-01/1-22-7 od 14. studenoga 2022.

III.Tužitelju CS, [adresa], rođenom **.**.1960., OIB: [osobni identifikacijski broj], priznaje se novi postotak oštećenja organizma od 60% po osnovi akustične traume, za stalno, kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/22-01/9264, Urbroj: 522-4/1-1-2-23-6 od 06. lipnja 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku, Klasa: UP/I-562-02/21- 02/549, Urbroj: 2198-21-01/1-22-7 od 14. studenoga 2022.(dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Citiranim prvostupanjskim rješenjem je točkom 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1960., za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata. Točkom 2. izreke tog rješenja ostavljeno je na snazi rješenje Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Klasa: UP/I-562-02/18-03/267, Urbroj: 2198-03-02-19-6 od 16. kolovoza 2019. Točkom 3. izreke se tužitelju ne priznaje pravo na putne troškove u svezi vještačenja u postupku ostvarivanja prava prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

3.Tužitelj u tužbi, pobijajući zakonitost osporavanog drugostupanjskog, kao i prvostupanjskog, rješenja, navodi u bitnome da tuženik arbitrarno navodi kako je Vijeća revizijskih vještaka dana 20. listopada 2022. u svojem Nalazu i mišljenju pravilno ustrajalo na utvrđenju kako daljnji postupni razvoj perceptivne nagluhosti oba uha nije posljedica akustične traume iz 1991. već da je posljedica degenerativnih promjena uslijed starenja organizma, te da s medicinskog stajališta nisu zadovoljeni kriteriji za ocjenu da postoji uzročno-posljedična veza akutnog stanja sluha sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. S tim u vezi se ukazuje kako se u nalazima i mišljenjima, na koje se poziva Žalbeno vijeće viših vještaka u obrazloženju svojeg, i to Nalaza i mišljenja od dana 29. svibnja 2023. doista spominje pogoršanje, odnosno redukcija sluha kod tužitelja, ali da se ni u jednom od tih nalaza ni na koji način ne dovodi u izravnu uzročno posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Takav zaključak da predstavlja u cijelosti pogrešno i neutemeljeno medicinsko stajalište koje svoje obrazloženje ne pronalazi ni u jednom Nalazu i mišljenju niti u bilo kojoj drugoj medicinski argumentiranoj konstataciji i/ili dokumentaciji. Čak štoviše, takav je zaključak tuženika iz pobijanog rješenja da je temeljen u cijelosti na izmišljenim, paušalnim i nepotkrijepljenim tvrdnjama te da stoga isti ni na koji način ne predstavlja zakonit i osnovan temelj za donošenje pobijanog rješenja tuženika. Iz ovog da proizlazi da niti jedan dio medicinske dokumentacije koji je bio u spisu predmeta nije uzet u obzir prilikom donošenja nalaza i mišljenja te da uopće nije razmatrana prava uzročna veza ozljede koju je tužitelj zadobio prilikom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Zbog toga da se ponavlja da Žalbeno vijeće viših vještaka prilikom izrade mišljenja sigurno nije moglo iz postojeće dokumentacije zaključiti o postojanju uzročne veze kao isključive posljedice starenja ne povezujući istu sa akustičnom traumom zadobivenom 18. studenoga 1991. u izravnoj obrani suvereniteta RH. Predlaže da sud imenuje medicinskog sudskog vještaka za područje otorinol., spec. ORL(audiologa), sa zadatkom utvrđivanja (ne) postojanja uzročne veze između starenja tužitelja i progresivnog oštećenja sluha, koje je prema svim liječničkim nalazima u spisu vezano za akustičnu traumu. Tužitelj smatra kako je očito da je tuženik donošenjem pobijanog rješenja nepotpuno utvrdio činjenično stanje a radi čega da je pobijano rješenje nezakonito. Slijedom svega navedenog predlaže da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, ponište te da sud donese odgovarajuću presudu.

4.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu članka 173. stavak 1. te članak 179. stavak 1. točka f) Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21 – dalje ZHBDR) te navodi da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/22- 01/9264, URBROJ: 522-4/5-2-23-5 od 29. svibnja 2023.g. (u daljnjem tekstu: Vijeće) navodeći utvrđenja u istom, da je sukladan članku 39. Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 118/2021, dalje. Pravilnik) te da se oštećenje organizma i nadalje cijeni po T182c) Liste I Pravilnika i da iznosi 30%. U drugostupanjskom upravnom postupku da je provedeno temeljito vještačenje te da nema činjenice koja bi upućivala na okolnost koja bi ukazivala na neobjektivnost danog nalaza i mišljenja vještaka, a time i na nezakonitost osporavanog rješenja tuženika. Tuženik da je stava da navodi tužitelja kojim prigovara načinu na koji je provedeno vještačenje nisu osnovani, budući da se ovdje radi o stručno-medicinskom znanju te uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, smatra da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja, u kojem su sadržane konstatacije iz medicinske dokumentacije te pregledana sva medicinska dokumentacija spisa, ratni put, cjelokupna dokumentacija upravnog postupka, slijedom čega da navedeni nalaz i mišljenje sadrži, prema mišljenju tuženika, valjano obrazloženje te da je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje pravilne i zakonite odluke. Tužitelj da svojim (nepotkrijepljenim) navodima nije doveo u sumnju pravilnost provedenih vještačenja. Tuženik je stava da je vještačenje u upravnom postupku provedeno u potpunosti po "načelima dobre liječničke prakse", odnosno uvažavajući Pravilnik te smatra da u takvoj situaciji nema osnove da prvostupanjski sud provodi sudsko medicinsko vještačenje na okolnost postotka oštećenja organizma kod tužitelja. U konkretnom slučaju činjenice koje su značajne za rješavanje upravne stvari da su upravo one koje materijalni propis, odnosno Zakon predviđa kao uvjet za priznavanje određenog prava, odnosno statusa HRVI iz Domovinskog rata, kao i postupak, odnosno vještačenje koje je potrebno provesti na način propisan Zakonom, stoga se tuženik protivi zahtjevu za donošenje meritorne odluke. U cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno-medicinska utvrđenja žalbenog Vijeća čija je ocjena da je istovjetna s ocjenom prvostupanjskog liječničkog vijeća. Smatra da je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika, te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Slijedom navedenog tuženik smatra da je njegovo rješenje od 06. lipnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5.Generalni opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu se u podnesku od 06. studenog 2023. u bitnome pridružuje navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.

6.Tužitelj se u podnesku zaprimljenim kod ovoga suda dana 07. prosinca 2023. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu navodeći u bitnome da tuženikove navode iz odgovora na tužbu smatra neosnovanim jer da su u suprotnosti s dokumentacijom koja se odnosi na predmetni spis te je ustrajao u navodima iz tužbe.

7.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu dana 19. siječnja 2024. te 17. siječnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Tužitelj je na ročištu za raspravu održanom dana 19. siječnja 2024. ustrajao u navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu te je ustrajao u prijedlogu da se izvede dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku odgovarajuće specijalnosti na okolnost je li došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja vezano za sluh a ako jeste da li je u uzročno-posljedičnoj vezi sa njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu ili je pak, kako to pogrešno smatraju tijela vještačenja u upravnom postupku, oštećenje sluha vezano za starenje te u svezi s tim progresivno pogoršanje sluha.

9.Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na ročišta na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan te svoj izostanak nije opravdao, pa je to ročište održano u odsutnosti istoga, a na ročište na raspravu održano dana 17. siječnja 2025. nije pristupio ni tužitelj, iako uredno pozvan te svoj izostanak nije opravdao, pa je ročište održano u odsutnosti stranaka.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te je izveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Zlatku Kljajiću, dr. med. specijalisti otorinolaringologije, subspecijalist audiologije te dopunskim vještačenjem po istom sudskom vještaku.

11.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Stranke nisu zatražile ni popisale troškove ovog upravnog spora.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

14.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 06.lipnja 2023. Kao i prvostupanjskog rješenja od 14.studenog 2022.

15.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelju rješenjem Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Klasa: UP/I-562-02/18-03/267, Urbroj: 2198-03-02-19-6 od 16. kolovoza 2019. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IX skupine sa 30% oštećenja organizma po osnovi ozljede za stalno, uz pripadajuća prava.

16.Prema odredbi članka 173. stavak 1. ZHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.

17.Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.

18.Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.

19.Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

20.Nadalje je iz podataka spisa tuženog tijela je razvidno te među strankama nije sporno:

-da je tužitelj dana 16. prosinca 2021. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi akustične ozljede oba uha, radi pogoršanja zdravstvenog stanja;

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po tužiteljevom zahtjevu, pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća od 14. srpnja 2022. prema kojem kod tužitelja postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma – stanje nakon akustične traume, gubitak sluha po PS 93,4%; T 182.a. (Liste postotka oštećenja organizma – Lista I Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 118/21 – dalje Pravilnik)) te da oštećenje organizma iznosi 60% za stalno, uz obrazloženje da je u daljnjem ambulantnom liječenju od strane ORL i uređenim zadnjim audiogramom od 18. lipnja 2021. utvrđeno teško oštećenje sluha do granice gluhoće, te da gubitak sluha prema PS iznosi 93,4% a razvidno je i da se tužitelj sa tim nalazom i mišljenjem suglasio (zapisnik o vijećanju od 14. srpnja 2022.);

-da je revizijsko liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja, u svom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2022. utvrdilo da kod tužitelja postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma – stanje nakon akustične traume, T 182c uz članak 39. Pravilnika te da ukupno oštećenja organizma iznosi 30% (trideset posto) za stalno, uz obrazloženje da su uzroci perceptivne nagluhosti upale unutarnjeg uha, česta izloženost buci, urođena nagluhost i sl., da je ova vrsta nagluhosti trajna te da je kod tužitelja nastupilo pogoršanje nagluhosti dijelom i zbog degenerativnih promjena u slušnom aparatu uz pretrpljenu traumu;

-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 14. studenog 2022. zahtjev tužitelja odbijen, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci istog;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 29. svibnja 2023. iz kojeg proizlazi da je vještačenje obavljeno bez neposrednog pregleda tužitelja, uz njegovu suglasnost, te da je žalbeno liječničko vijeće po pregledu ratnog puta i medicinske dokumentacije utvrdilo da kod tužitelja postoje rane, ozljede koje se uzimaju kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma – stanje nakon akustične traume, T 182c uz čl. 39. Pravilnika, 30% za stalno. Žalbeno liječničko vijeće svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći da je branitelj sudjelovao u obrani suvereniteta RH od 05. rujna 1991. do 15. veljače 1992. (ukupno 164 dana borbenog sektora), da je bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama; da se akustična trauma dogodila 18. studenog 1991., da je prvi audiogram učinjen u ožujku 1994. te je pokazao ukupni gubitak sluha po ĐS 62,3%; da tužitelj ima priznat status HRVI temeljem ozljede sluha 30%, stalno temeljem nalaza revizijskog Vijeća viših vještaka od 25. srpnja 2019. Nadalje se ponavljaju utvrđenja iz gore navedenih nalaza i mišljenja prvostupanjskog liječničkog vijeća u Splitu i revizijskog liječničkog vijeća te navodi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo kako se branitelj i nadalje prati po specijalisti ORL; da su dostupna dva nalaza audiograma od 25. lipnja 2020. (binauralni gubitak sluha po FS 94,3) i 18. lipnja 2021. (binauralni gubitak sluha po FS 93,4%). Zaključno se navodi da je pogoršanje perciptivne nagluhosti kod tužitelja, koje je nastupilo gotovo 30 godina po prestanku sudjelovanja u Domovinskom ratu, posljedica degenerativnih promjena uslijed starenja organizma te da se ne može uzeti u obzir za priznavanje oštećenja organizma uzrokovanog sudjelovanjem u Domovinskom ratu sukladno članku 39. Pravilnika te se žalbeno liječničko vijeće suglasilo s nalazom revizijskog liječničkog vijeća te oštećenje organizma tužitelja s naslova stanja po akustičnoj traumi cijeni po T182c sa člankom 39. Pravilnika sa 30% stalno;

-da je temeljem tako utvrđenog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 06. lipnja 2023. žalba tužitelja odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća te revizijskog liječničkog vijeća a time i zakonitost osporavanog drugostupanjskog kao i prvostupanjskog rješenja.

22.Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za orotinolaringologiju – audiologiju a koje vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku dr. med. Zlatku Kljajiću.

23.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, dr. med., specijalist otorinolaringologije, subspecijalist audiologije, koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 23. svibnja 2024., razvidno je da je isti pregledao medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj tijekom Domovinskog rata kao pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske uslijed granatiranja u Škabrnji dana 18. studenog 1991. (očitom pogreškom navedeno 2024.) doživio akustičnu traumu s posljedičnim oštećenjem sluha na oba uha, da nalazi tonskog audiograma iz 2020. i 2021. godine ukazuju na obostrano teško oštećenje sluha na oba uha (tešku nagluhost) te da je u oba nalaza oštećenje sluha po FS metodologiji preko 90%. Vještak smatra da se sa aspekta otorinolaringološkog vještačenja ovakvi nalazi mogu u najvećoj mjeri dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu s oštećenjem sluha nastalog kako rezultat akustične traume prilikom granatiranja u Domovinskom ratu vezano za opisni događaj od 18. studenog 1991. te da bi se shodno tome, prema članku 19. Pravilnika oštećenje organizma uslijed akustične traume vrednovalo po točki T182a Pravilnika (60% oštećenje organizma kao stalno). Vještak nadalje navodi da je, imajući u vidu da je tužitelj u trenutku snimanja tonskog audiograma 2020. i 2021. godine imao 60 godina, kada se mogu očekivati prva oštećenja sluha nastala degenerativnim promjenama, mišljenja da se zbog navedenog faktor korekcije oštećenja sluha može umanjiti, ali ne za više od 5% budući da je u najvećoj mjeri trenutni nalaz sluha i oštećenje posljedica direktne uzročno-posljedične sveze sa akustičnom traumom iz 1991. godine. Stoga je, po ocjeni vještaka, konačna procjena oštećenja organizma kao rezultat akustične traume, a umanjeno za 5% kao korekcije nastale zbog početnih degenerativnih promjena u unutrašnjem uhu 55%. Vještak je naveo i to da za potrebe ovog vještačenja nije smatrao potrebnim ponovno pregledavati tužitelja i ponavljati snimanje trenutnog stanja oštećenja sluha budući da pregled te novi nalaz tonskog audiograma ne bi promijenio njegovo mišljenje u ovom vještačenju niti bi ikako promijenio njegovu procjenu oštećenja organizma kao posljedice akustične traume.

24.Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 22. svibnja 2024. izrazio neslaganje sa nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, dr. med. navodeći da taj nalaz i mišljenje nije u skladu s recentnim dokazima (medicinski nalazi spec. Orl. i subspec. audiologije) te da vještačenje nije provedeno sukladno važećem Pravilniku i Listi postotaka oštećenja organizma. Ističe naime da navedeni propisi ne predviđaju i ne propisuju mogućnost umanjenja postotka oštećenja organizma za 5% već isto omogućuju samo recentni medicinski nalazi spec. Orl. i subspec. audiologije, a u kojima da se isto ne navodi odnosno da ne postoji zakonsko oštećenje organizma temeljem oštećenja sluha od 55% (t. 182 a, b i c Liste), koje se na bilo koji način može zakonito utvrditi. Stoga smatra da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka nezakonit.

25.Ni tuženik se nije suglasio s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, dr. med. Naime, poziva se na odredbe članka 24. i 39. Pravilnika, koje odredbe i citira, te na nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća od 29. svibnja 2023. te ističe da vještak u svom nalazu i mišljenju ne navodi ključne medicinske nalaze niti utvrđenja koja bi govorila u prilog visini oštećenja organizma po osnovi ozljede sluha od 60% po T 182a) Pravilnika uz umanjenje od 5% kao korekciju zbog početnih degenerativnih promjena u unutrašnjem uhu te oštećenje cijeni s 55% oštećenja organizma pri tome ne vodeći računa da je oštećenje organizma već utvrđeno po T 182c) Liste 1 Pravilnika. U ovom slučaju da se radi o utvrđivanju novog oštećenja organizma po osnovi akustične traume, odnosno utvrđivanju eventualnog pogoršanja pri čemu je potrebno voditi računa o naprijed navedenim odredbama Pravilnika i Zakona. Nadalje, Lista I Pravilnika u T 182 da ne određuje mogući raspon postotka oštećenja organizma već da ga utvrđuje u postotku od 60% (T182a), 40% (T182b) i 30% (T182c), a ne od 55% kako to utvrđuje sudski vještak. Ukazuje i na članak 12. ZHBDR-a navodeći da u istom nije propisan standard bilo kakve veze, već da je propisan standard neposredne posljedice (odnosno veze) između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navodi da je mjerodavan i članak 180. stavak 1. točka h) istog Zakona ističući da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je pogoršanje bolesti nastupilo gotovo 30 godina po u Domovinskom ratu što da je posljedica degenerativnih promjena uslijed starenja organizma radi čega da se ovakvo vještačenje, pogotovo u odnosu na članak 39. Pravilnika ne može smatrati relevantnim za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika. Stoga da ne prihvaća Nalaz i mišljenje sudskog vještaka navodeći da isti nije jasan te da nije moguće utvrditi rasuđivanje koje je slijedio vještak, a koje treba biti prikazano kao odgovarajuće s obzirom na postavljen zadatak Suda, ali i na odredbe Zakona i Pravilnika koje su temelj za davanje Nalaza i mišljenja u postupcima priznanja statusa HRVI iz Domovinskog rata. Stav je tuženika kako je u drugostupanjskom upravnom postupku provedeno temeljito vještačenje u kojem su vještačenju sudjelovali liječnici specijalisti te da isto nije dovedeno ni u kakvu sumnju, a time ni zakonitost osporavanog rješenja tuženika.

26.Sudski vještak Zlatko Kljajić, se u svom dopunskom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovoga suda dana 11. lipnja 2024. očitovao na navedene prigovore tužitelja i tuženika. Navodi naime da i tužitelj i tuženik smatraju da ne postoji zakonsko oštećenje organizma sukladno pravilniku od 55%, nego samo od 60% (T182a), 40% (T182b) i 30% (1182c). a budući da također stavka 2 istog članka Pravilnika utvrđuje kako na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice, iako osobno, kao vještak, smatra da u tom pogledu Pravilnik sa stajališta struke ima određene manjkavosti za vještaka otorinolaringologa (audiologa). No, da će njegovo dopunsko mišljenje biti temeljeno odnosno da je temeljeno prema važećem Pravilniku bez vlastitih stručnih korekcija procjena oštećenja sluha u navedenom slučaju. Stoga da se, nakon još jednog uvida u dostupne nalaze medicinske dokumentacije u spisu te pročitane prigovore od strane tuženika i tužitelja, u potpunosti slaže sa ocjenom oštećenja sluha Prvostupanjskog liječničkog vijeće od 14. srpnja 2022. koje je procijenilo oštećenje organizma temeljem ozljeđivanja (akustične traume) sa 60% stalno (po točci 182a) Pravilnika te da se ne slaže s mišljenima Revizijskog liječničkog vijeća od 20. listopada 2022. koje je procijenilo oštećenje organizma temeljem ozljeđivanja (akustične traume) sa 30% stalno (po točci 182c pravilnika) kao ni sa mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja od 29. svibnja 2023. koje je oštećenje organizma procijenilo po točci 182c pravilnika (sa 30% kao stalno). Ističe naime da su mišljenja Revizijskog liječničkog vijeća te Žalbenog liječničkog vijeća temeljenja na uporištu da je oštećenje sluha nastalo kao posljedica degenerativnih promjena uslijed starenja organizma te su zaključili da se zbog toga ne može uzeti u obzir za priznavanje oštećenja organizma uzrokovanog sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Kao vještak specijalist otorinolaringologije, subspecijalist audiologije sa navedenim mišljenjima se ne slaže. Navodi naime da se prema stručnoj medicinskoj literaturi prve i tek početne degenerativne promjene oštećenja sluha počinju događati početkom sedmog desetljeća života (oko 60 godine života). Sa 65 godina života, jedna trećina osoba (muških ili ženskih, jednako zahvaća oba spola) ima blago oštećenje sluha, a sa 70 godina 2/3 osoba. Nadalje vještak navodi da je u prethodnom vještačenju naveo da nalazi tonskog audiograma kod tužitelja datiraju iz 2020. i 2021. godine kada je on imao 60 godina života i kada bi se eventualno očekivala tek blaga početna oštećenja sluha na oba uha a nikako ne i teško oštećenje sluha na oba uha koje mogu jedino i isključivo dovesti u uzročno-posljedičnu vezu sa akustičnom traumom zbog akustične traume vezano uz granatiranje u Škabrnji prije više od 30 godina u Domovinskom ratu. Vještak je mišljenja da degenerativne promjene koje Revizijsko i Žalbeno vijeće navodi kao uzrok oštećenja sluha definitivno nisu uzrok oštećenja sluha u dobi od 60 godina kod tužitelja budući da je sukladno stručnoj medicinskoj literaturi prerano da je do njih došlo, a npr. da je i došlo do početnih degenerativnih promjena, da je potpuno nerealno da se one okrivljuju kao glavni uzrok oštećenja sluha kod tužitelja u dobi od 60 godina od kada su dostupni nalazi (tužitelj 1960. godište, a nalazi su iz 2020. i 2021. god., dakle kronološka dob 60, odnosno 61 godina). Vještak ističe da je u prvom vještačenju čak i to uzeo u manjoj mjeri u obzir i procjenu od 60% oštećenja sluha kao stalnog oduzeo 5% kako bi realno iskorigirao i tu mogućnost, ali budući da trenutni važeći Pravilnik ne prepoznaje takvu klasifikaciju procjena oštećenja sluha, a također sukladno Pravilniku na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice, istu je na prigovor od strane i tuženika i tužitelja odbacio te zaključno i konačno utvrdio u ovoj dopuni i očitovanju na prigovore tuženika i tužitelja da kao vještak klasificira oštećenje sluha kod tužitelja sa 60% kao stalno sukladno točci 182a Pravilnika. Sudski vještak se zaključno pita kako bi se postavili kolege vještaci u situaciji da je tužitelj imao 80 godina te akustičnu traumu u prethodnoj anamnezi a Pravilnik definira da se isključi starosna dob u procjeni oštećenja sluha? Smatra da bi u tom slučaju bilo nemoguće definirati u kojem postotku je akustična trauma odgovorna za oštećenje sluha, a u kojem postotku su odgovorne degenerativne promjene.

27.Ovaj dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića dr. med. je uredno dostavljen strankama ovog spora te su pozvane da se na isti očituju, no, tu nisu učinili ni tužitelj a ni tuženik niti predložili izvođenje daljnjih dokaza na sporne okolnosti a nisu pristupili ni na ročište za raspravu održano dana 17. siječnja 2025., iako uredno pozvani, a svoj izostanak nisu opravdali.

28.Ovaj sud nalaz i mišljenje kao i dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zlatka Kljajića, dr. med. specijalist otorinolaringologije, subspecijalist audiologije, iz kojeg, po ocjeni ovoga suda, jasno proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s naslova stanja po akustičnoj traumi po točci T182a Liste I Pravilnika, 60%, stalno, koje je u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, sukladno mjerodavnim odredbama ZHBDR i Pravilnika. Radi se o vještaku čija je uža specijalnost otorinolaringologija, subspecijalnost audiologija te je nalaz i mišljenje te dopuna tog nalaza od strane sudskog vještaka jasno i detaljno obrazložen te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Naime, ovdje valja imati u vidu činjenicu da je tužitelj nesporno uslijed granatiranja u Škabrnji dana 18. studenog 1991. zadobio akustičnu traumu sa oštećenjem sluha na oba uha te da je kod istoga tonskim audiogramom 2020. te 2021. utvrđeno obostrano teško oštećenje sluha na oba uha (teška nagluhost) po FS metodologiji preko 90%. Činjenica je da je tužitelj u to vrijeme bio u dobi od 60 godina te da se, kako to jasno, životno logično i medicinski utemeljeno, navodi sudski vještak, u toj dobi može očekivati tek blaga početna oštećenja sluha na oba uha a ne teško oštećenje sluha kao u konkretnom slučaju. Stoga se ne mogu kao uvjerljivi prihvatiti nalazi i mišljenja žalbenog liječničkog vijeća i revizijskog liječničkog vijeća u upravnom postupku da je predmetno oštećenje sluha kod tužitelja posljedica degenerativnih promjena uslijed starenja organizma. Ti nalazi i mišljenja nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja (članak 19. stavak 1. Pravilnika) te su u protivnosti sa odredbom članka 39. Pravilnika koja u stavku 2. propisuje da na utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati, između ostalog, starosna dob. Ovdje za reći i to da iz navedenih nalaza i mišljenja nije vidljivo da su u donošenju istih sudjelovali liječnici odgovarajuće specijalnosti koju ima sudski vještak Zlatko Kljajić, tj. specijalist otorinolaringologije, subspecijalist autiologije iako je odredbom članka 12. stavak 1. Pravilnika propisano da sastav liječničkih vijeća ovisi o vrsti stradavanja, ranjavanju, ozljedi ili bolesti.

29.Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu iz kojeg jasno proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnova akustične traume od 60% prema T182a Liste I Pravilnika, za stalno, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje vezano za tužiteljevu akustičnu traumu nije potpuno i pravilno utvrđeno.

30.Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti drugostupanjsko rješenje od 06. lipnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje od 14. studenog 2022., te tužitelju priznati novi postotak oštećenja organizma od 60%, stalno, s osnova akustične traume kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a kako je to i odlučeno pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.

U Splitu, 11. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku, po opunomoćeniku,

-u spis.