REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1499/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 plati iznos od 5.143,92 EUR (=38.756,83 kn) uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegov osiguranik smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 21. prosinca 1995. koju je skrivio osiguranik tuženika. Zbog posljedica štetnog događaja udovici osiguranika tužitelja rješenjem HZMO broj MP-744508 od 20. svibnja 1996. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu. Tužitelj ističe da je protiv tuženika vodio sporove radi naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine u prethodnom razdoblju. Navodi da je za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. isplatio s osnova obiteljske mirovine iznos od 5.143,92 EUR a koji iznos je umanjen za 30 % koliko je utvrđen doprinos osiguranika tužitelja štetnom događaju te isti predstavlja štetu tužitelju. Tužitelj ističe da je tuženika je pozvao na isplatu naknade nastale štete, no da je isti po zahtjevu nije postupio stoga tužitelj traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju plati iznos od 5.143,92 EUR sa zateznim kamatama.
2. Tuženik u odgovoru osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Smatra da je njegova obveza regulirana Zakonom o obveznim osiguranjim au prometu, a ne kako tužitelj navodi da se primenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da bi osiguranik tužitelja, uzevši u obzir dob, s navršenih 65 godina života ostvario pravo na starosnu mirovinu te da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari imao obvezu isplaćivati svom osiguraniku starosnu mirovinu koja bi bila veća nego obiteljska koju sada isplaćuje udovici. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Pročitana je presuda Općinskog suda u Križevcima (list 4-8 spisa), dopis MUP-a (list 9 spisa), zapisnik o uviđaju (list 10-12 spisa), Rješenje (list 13-14 spisa), presuda Općinskog suda u Križevcima (list 15-21 spisa), presuda Županijskog suda u Križevcima (list 22-24 spisa), obavijest o isplati (list 26-33 spisa), presuda Trgovačkog suda u Zagrebu (list 34-38 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda (list 39-42 spisa), obračun isplata (list 44 spisa), zahtjev za naknadu štete (list 46-48 spisa).
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obitlejske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. udovici svog osiguranika koji je stradao u prometnoj nesreći, a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika.
6. Među parničnim strankama sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, temeljem st. 2. toč. 1. istog čl. naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Sukladno čl. 164. st. 1. ZMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
8. Međutim odredba čl. 27. st. 1. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Temeljem st. 2. istog čl. stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, temeljem st. 3. istog čl. razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
9. Za rješenje ovog spora potrebno je utvrditi da li su mjerodavne odredbe ZMO- a ili ZOOP-a.
10. Odlučujući o reviziji u predmetu poslovni broj Rev-12/22 rješenjem od 12. siječnja 2022. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje izraženo već i u ranijim odlukama Rev-x-388/2018 i Rev-5292/2019, da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nesreće).
11. U odnosu na prigovor tuženika da bi osiguranik tužitelja tijekom dijela utuženog razdoblja imao zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu pa da bi tužitelj (da nije došlo do štetnog događaja) bio u obvezi istom isplaćivati mirovinu i da u tom smislu tužitelju nije nastala šteta, treba reći da čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO-a, koji je bio na snazi u trenutku kad je tužitelj vršio isplate svakog pojedinog iznosa mirovine svom osiguraniku, propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u pogledu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, odnosno u pogledu novčanih davanja koja su isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarenje prava na starosnu mirovinu. Dakle, u slučaju primjene odredbi ZOMO-a, okolnost da je osiguranik tužitelja ispunio uvjete za starosnu mirovinu ne bi bila odlučna pa bi tuženik bio u obvezi tužitelju isplatiti ukupan iznos koji je tužitelj svojem osiguraniku isplatio na ime invalidske mirovine. Međutim, navedeno nije odlučno pri donošenju odluke u ovom postupku jer se, kao što je već rečeno, u ovoj pravnoj stvari primjenjuju odredbe ZOOP-a.
12. Imajući na umu da je tužitelj udovici pokojnog osiguranika u utuženom razdoblju isplaćivao obiteljsku mirovinu, s time da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja priznata kao ozljeda na radu, to dakle niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te obiteljske mirovine, jer sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
13.
Stoga, kako tužitelj potražuje naknadu štete za isplaćenu obiteljsku mirovinu za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 30. studenog 2022. u koje vrijeme je na snazi bila citirana odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a, te je tužitelj dužan dokazati da postoji razlika invalidske mirovine u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, tj. budući da je navedena prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja priznata kao ozljeda na radu, tj. da bi invalidska mirovina njegovog osiguranika u slučaju povrede na radu bila manja od one utvrđene rješenjem tužitelja broj MP-744508 od 20. svibnja 1996. Budući tužitelj na te okolnosti nije predložio izvođenje dokaza sukladno čl. 221.a ZPP-a nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a niti u kojoj visini pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
14.
Važno je napomenuti da je tuženik tijekom postupka predlagao provođenje financijskog vještačenja. Prvotno treba reći da se teret dokazivanja visine štete koja bi predmetnim isplatama eventualno nastala tužitelju ne nalazi na strani tuženika. Također, treba uputiti da u ovom postupku u svakom slučaju ne bi bilo mjesta provođenju financijskog vještačenja jer se radi o naknadi štete zbog isplate obiteljske mirovine u dijelu u kojem je ista priznata s osnove ozljede na radu pa stoga šteta, kao što je već rečeno, nije nastala.
15. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
16. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. veljače 2025.
Sutkinja:
Ana Lovrinov
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku
