Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4039/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrinki Rogina, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Nacional News Corporation d.o.o., OIB: 76663423558, Zagreb, Maksimirska 120, zastupanog po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-315/2017-50 od 5. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja NČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-315/2017-50 od 5. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja NČ koji glasi: "Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. isplatiti tužitelju NČ iznos 6.636,14 eur sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2017. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. isplatiti tužitelju NČ prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju NČ isplatiti tuženiku Nacional News Corporation d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu 2.062,50 eur sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2024. do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.«

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem pojedincem. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava navode istaknute u žalbi i predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo, vezano za objavljene informacije u članku Nacionala broj 970 od 22. studenog 2016., pri čemu tužitelj tvrdi da su informacije objavljene u članku, a koje se tiču njegovog prebivališta na adresi u [adresa] i informacije koje se tiču garaže na adresi [adresa] u [adresa], neistinite.

5. Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica između stranaka:

- da su sporne informacije o tužitelju objavljene u članku Nacionala broj 970 od 22. studenog 2016. pod naslovom "NČ provocira sud, Unatoč presudi, ponovno je provalio u tuđu garažu",

- da je tuženik nakladnik medija u kojem su sporne informacije objavljene;

- da je tužitelj zatražio objavu ispravka utuženih informacija, a čemu tuženik nije udovoljio,

u postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da se tužitelj obratio tuženiku s potpunim i pravovremenim zahtjevima za objavu ispravka netočnih informacija,

- da autor članka u bitnome problematizira posjed i vlasništvo garaže na adresi u [adresa] na način da iznosi navode o tužitelju kao bivšem ministru branitelja koji i nakon donesenih sudskih odluka u vezi garaže i dalje prisvaja posjed te garaže stavljajući lokot na garažu,

- da je pravomoćnim rješenjem u parnici radi smetanja posjeda povodom tužbe ŽČ utvrđeno da je NČ, ovdje tužitelj, smetao tužiteljicu ŽČ u posjedu garaže koja se navodi u utuženom članku, a da je predmetni postupak pravomoćno dovršen prije objave predmetnog članka,

- da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev NČ za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora od 29. travnja 2010. u odnosu na garažu koja je predmet utuženog članka,

- da je prije objave predmetnog članka medijski popraćeno pitanje prebivališta tužitelja i korištenje garaže od strane tužitelja kao tadašnjeg ministra branitelja,

- da je u članku sadržan komentar autora o tužitelju koji je „na adresi grada sa smanjenim prirezom živio najmanje deset godina“, a koji komentar se odnosi na ranije objavljene tekstove koje autor članka nije provjeravao.

6. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenice između stranaka te navedenih utvrđenja zaključio da je točna objavljena informacija o tužitelju koji unatoč sudskog odluci i nadalje prisvaja garažu na adresi u [adresa], ocijenivši da informacije za koje tužitelj tvrdi da su štetne, a imajući u vidu postojanje pravomoćne sudske odluke o smetanju posjeda garaže, predstavljaju vrijednosne sudove o tužitelju koji nisu neutemeljeni do mjere da bi bili pretjerani.

6.1. U odnosu na navode u članku u vezi adrese tužitelja na kojoj tužitelj nije živio, a radi se o mjestu gdje se plaća manji prirez, prvostupanjski sud je ocijenio da se radi o komentarima autora o tužitelju iz ranije objavljenih informacija u vezi lažnog prijavljenog boravišta u [adresa] u kojem nije živio i da u tom smislu nije potpuna neistina da je tužitelj nepripadno plaćao manja fiskalna davanja.

6.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da kako je tužitelj kraće vrijeme obnašao funkciju ministra branitelja u Vladi Republike Hrvatske, pa je kao javna osoba opravdano bio izložen povećanom interesu javnosti i propitivanju zakonitosti i moralnosti njegovih postupaka. Stoga po shvaćanju prvostupanjskog suda tužitelju zbog objave spornog teksta nije mogla nastati šteta koja bi svojim karakterom i opsegom opravdavala dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO), pri čemu u okolnostima konkretnog slučaja, po ocjeni prvostupanjskog suda tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između informacija objavljenih u predmetnom članku i štete koju je navodno pretrpio. Osim toga, po ocjeni prvostupanjskog suda kada bi sporni članak i bio ocijenjen objektivno štetnim za tužitelja, ostvarene su pretpostavke za isključenje odgovornosti nakladnika propisane odredbom čl. 21. st. 4. al. 3. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 – dalje: ZM). Stoga je iz svih navedenih razloga tužbeni zahtjev sud odbio.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Žalba tužitelja je neosnovana.

9. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 318. ZPP kao i u vezi čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija).

9.1. Odredba čl. 318. ZPP odnosi se na održavanje rada na glavnoj raspravi, a obzirom na ponašanje osoba koje sudjeluju u postupku odnosno drugih sudionika u postupku, budući da je sud dužan u tijeku glavne rasprave brinuti o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda, dok je odredbom čl. 6. Konvencije, generalno, predviđena zaštita prava na pošteno suđenje.

9.2. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi, uopće nije jasno isticanje žalbenog razloga povede istih, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud tijekom postupka trebao ali nije primijenio odredbu čl. 318. ZPP, niti tužitelj u opširnim žalbenim navodima na navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredbe čl. 318. ZPP u odnosu na predmet spora. Nadalje, tužitelj u žalbi ne navodi niti okolnosti koje bi ukazivale na povredu prava na pravično suđenje s građansko-pravnog aspekta u smislu čl. 6. Konvencije, pa stoga ovaj sud istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 318. ZPP kao i povredu prava čl. 6. Konvencije, ocjenjuje neosnovanim.

10. Tužitelj je žalbu podnio iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a prema kojem ta bitna povreda postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

10.1. Tužitelj u žalbi ne navodi nikakve činjenice koje bi ukazivale da je tužitelju uskraćena mogućnost raspravljati pred sudom, pa stoga, imajući u vidu da se radi o žalbenom razlogu na koji ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti, nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

11. Tužitelj je žalbu podnio iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, a prema kojem ta bitna povreda postoji ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.

11.2. Prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji je tužitelj istaknuo u tužbu, time da je zatraženi novčani iznos preračunao sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/2022.) u važeću valutu euro prema određenom fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro, pa kako tužitelj ne ističe nikakve činjenice u vezi prekoračenja tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno pobijanom presudom, to je ovaj žalbeni razlog neosnovan.

12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi navodeći da nisu izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, za koje tužitelj tvrdi da su neistinite.

12.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je prije objave spornog članka doneseno pravomoćno rješenje o smetanju posjeda kojim je utvrđeno da je ovdje tužitelj smetao ŽČ u posjedu predmetne garaže, pa stoga opširnim žalbenim navodima koje tužitelj ponavlja u žalbi elaborirajući pitanje vlasništva odnosno posjeda garaže, a obzirom na pravne poslove koje je sklopila majka tužitelja odnosno ŽČ, u okolnostima konkretnog slučaja kada postoji pravomoćna odluka o smetanju posjeda, pri čemu tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da je on vlasnik garaže na temelju pravnog posla ili nekog drugog osnova sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je prvostupanjski sud na temelju pravilnog i potpunog utvrđenog činjeničnog stanja da je tužitelj i nadalje, tj. i nakon što je donesena pravomoćna sudska odluka o smetanju posjeda garaže, posjedovao tu garažu, pravilno zaključio da su točne objavljene informacije o nepoštivanju sudske odluke. Pri tome valja dodati da su izlišni i bespredmetni navodi tužitelja kojima osporava istinitost tvrdnje da se tužitelj oglušio na sudsku odluku ističući da ŽČ nije pokrenula ovršni postupak radi prisilnog ostvarenje tražbine iz pravomoćne sudske odluke o smetanju posjeda.

13. Tužitelj u žalbi iznosi svoje poimanje članka – da je agresivna i nečasna osoba kriminalne prošlosti, što predstavlja subjektivni doživljaj i neargumentiranu konstrukciju o njemu kao osobi, pri čemu tužitelj tendenciozno navodi da je objavljena informacija da je tužitelj počinio kazneno djelo prijetnje i sugestije o zlouporavi položaja i ovlasti, pogrešno kvalificirajući i ustrajući da mu je objavljenim člankom nanesena neimovinska štete u vidu povrede prava osobnosti na ugled, čast i dostojanstvo.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da su informacije objavljene u predmetnom članku točne (u pogledu da tužitelj ne poštuje sudsku odluku), odnosno da nisu potpuna neistina (u pogledu plaćanja manjeg poreza obzirom na prijavljeno boravište u [adresa], a u kojem nije živio, već je živio u [adresa] koji ima višu stopu poreza odnosno prireza), a žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između informacija objavljenih u predmetnom članku i štete koju je tužitelj navodno pretrpi pri čemu i po ocjeni ovo suda tužitelju zbog objave predmetnog članak nije mogla nastati šteta koja bi svojim karakterom i opsegom opravdavala dosudu pravične novčane naknade, pa je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO u vezi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

14. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

15. Kako slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tužitelj ističe u žalbi, a nisu se ostvarile bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe u zatraženom iznosu.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, jer tuženik nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić