REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-456/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 191 b, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. za usluge javnih telekomunikacija, Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, (ranije AMIS TELEKOM društvo za telekomunikacijske usluge d.o.o., Zagreb, Bani 75, OIB: 54211229569), kojeg zastupa punomoćnik Edin Karakaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri, d.o.o. u Zagrebu, Savska cesta 32, radi isplate novčane tražbine u iznosu od 576,27 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1110/2023-39 od 19. prosinca 2024., 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1110/2023-39 od 19. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu presudom poslovni broj Povrv-1110/2023-39 od 19. prosinca 2024.

- u točki I. izreke prihvatio je tužbeni zahtjev, te naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 576,27 EUR / 4.341,89 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku počevši od 18. srpnja 2009. na iznos od 191,05 EUR / 1.439,43 kn, od 1. listopada 2009. na iznos od 192,61 EUR / 1.451,23 kn, od 31. listopada 2009. na iznos od 192,61 EUR / 1.451,23 kn do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1 .srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, kao i nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 322,89 EUR / 2.432,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 22. srpnja 2010. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana;

- u točki II. izreke naložio je tuženiku A1 HRVATSKA d.o.o. Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204 isplatiti tužitelju HRVATSKI TELEKOM d.d. Radnička 21, Zagreb, OIB: 81793146560 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.963,07 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. počevši od dana donošenja presude do isplate, i to u roku 8 dana.

2. Tako je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za pruženu uslugu klimatizacije tuženikove opreme, smještene u kolokacijskim prostorijama, u razdoblju od lipnja 2009. do kolovoza 2009. godine

U navedenom predmetu bila je donesena presuda prvostupanjskoga suda poslovni broj Povrv-836/2022 kojom je bio prihvaćen istovjetan tužbeni zahtjev, no drugostupanjskom odlukom poslovni broj Pž-2521/2023 od 8. studenoga 2023. ta je odluka bila ukinuta te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s time da sud u ponovnom postupku donese odluku o troškovima postupka.

U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je da je među strankama sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo potrošnju električne energije naplaćivati prema deklariranoj snazi uređaja ili samo prema stvarnoj potrošnji, a slijedom toga tuženik u žalbi ukazuje i na neutvrđivanje činjenica koliko je struje zaista potrošeno, odnosno, neutvrđivanje činjenice postoji li nerazmjer između obračunatog i stvarno potrošenog, odnosno posljedično tome da je potrebno utvrditi je li tužitelj u obračunu koristio upravo cijenu električne energije koju je i on plaćao HEP-u, jer bez navedenog podatka nije moguće utvrditi pravilnost tužiteljeva obračuna, s obzirom na to da u spisu nema dokaza o tome po kojoj cijeni je tužitelj nabavljao i plaćao električnu energiju u spornom razdoblju, te imajući u vidu da je i vještak u nalazu i mišljenju (list 834. spisa) naveo da tužitelj nije dostavio račune HEP-a koji se odnose na trošak električne energije (što znači da vještak nije utvrđivao navedenu cijenu), nego je samo prihvatio izračun koju je tužitelj naveo (a time prema ocjeni tog suda i cijenu) polazeći od toga da je obračun s računovodstvenog aspekta korektan, razvidno je da o odlučnoj činjenici nema razloga.

Isto tako, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da je vještaka trebalo pozvati na dopunu nalaza i mišljenja u kojem će utvrditi je li tužitelj ispostavio utužene račune sukladno odredbama Standardne ponude i Rješenju i Odluci Hrvatske agencija za poštu i elektroničke komunikacije, u pogledu cijene električne energije (čl. 3.5. Dodatka 11. Standardne ponude), te u pogledu podjele troškova sukladno broju korisnika na pojedinoj kolokaciji (čl. 2.1.1.3. Dodatka 2. Standardne ponude).

Tijekom dokaznog postupka izveden je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile (pobliže navedeno u točki 16. obrazloženja pobijane odluke), s time da je izveden dokaz dodatnog vještačenja po vještaku financijske struke, slijedom čega je u spis dostavljena Dopunu Nalaza i mišljenja od dana 20. svibnja 2024. (list 987.- 1000. spisa).

Između stranaka nije bilo sporno da su potpisale Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji, da je sastavni dio tog ugovora bila Standardna ponuda HT-Hrvatskih telekomunikacija d.d. od 1. listopada 2009. (dalje: Standardna ponuda HT - Hrvatskih telekomunikacija d.d. za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji od 11. listopada 2005. s dodacima (list 77.-144. spisa), za koju je dana suglasnost Rješenjem Hrvatske agencija za telekomunikacije, od 20. listopada 2005. (list 145.-154. spisa), kopiju Rješenja Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije; klasa:

UP/I-344-08/08-01/2006; URBROJ: 376-04-09-7 MB/KŽ od 16. veljače 2009. (list 155.-159. spisa), time da je u postupku stručnog nadzora nad tužiteljem Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije (dalje: HAKOM) rješenjem od 16. veljače 2009. (list 155.-159. spisa) naložila tužitelju da vrši obračun troškova ugradnje i korištenja klimatizacijskih uređaja u skladu s dostavljenim prikazom troškova i cijena nabave i korištenja klimatizacijskih uređaja, nakon čega je tužitelj je ispravio izračun na način da je sukladno točki I. rješenja izbacio stavku „marža“ od 10% te da trošak kapitala umjesto 12,50% iznosi 10,88%, te sačinio Izračun troškova i cijene za korištenje klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima poslije Odluke HAKOM-a od 16. veljače 2009. (list 855.-856. spisa), iz čega proizlazi da je tužitelj u 2009. godini sporne račune obračunao sukladno gore navedenom Rješenju HAKOM-a od 16. veljače 2009. (list 155. spisa).

Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je utuženo potraživanje s osnove potrošnje električne energije za klimatizaciju kolokacijskog prostora obračunao sukladno rješenju HAKOM-a od 16. veljače 2009. te je radi utvrđenja te činjenice predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a na potrebu izvođenja toga dokaza ukazao je i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž-2521/2023 od 8. studenoga 2023.

Uvidom u Nalaz i mišljenje prvostupanjski sud je utvrdio da je vještak u svom Nalazu izvršio uvid u račune tužitelja koji su predmet postupka (list 830. spisa), time da je nakon dopisa HAKOM je donio Rješenje Klasa: UP/I-344-08/08-01/0006; Urbroj 376-04-09-7 MB/KŽ od 16. veljače 2009. (list 155.-159. spisa) da je tužitelj izvršio ispravak računa, obzirom da je u navedenom rješenju navedeno da se nalaže se trgovačkom društvu HT - Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb, Savska cesta 32, da od zaprimanja ovog rješenja, vrši obračun troškova ugradnje i korištenja klimatizacijskih uređaja isključivo u skladu s dostavljenim prikazom troškova i cijena nabave i korištenja klimatizacijskih uređaja iz dopisa trgovačkog društva HT - Hrvatske telekomunikacije d.d., od 29. listopada 2008., na način da se izbaci stavka „marža“ u iznosu od 10% iz konačnog obračuna te da primijenjeni trošak kapitala iznosi 10,88%, nakon čega je tužitelj sačinio Izračun troškova (list 832. spisa), te je vještak dao Mišljenje, iz kojeg proizlazi da je vještak prihvatio takav izračun tužitelja (tabela 1.a., str. 8 nalaza) jer u gore citiranom Rješenju HAKOM-a od 16. veljače 2009. iako se spominje da je HAKOM zatražila od HT-a dodatne podatke i prikaz metodologije izračuna troška potrošnje električne energije za rad klimatizacijskih uređaja. HAKOM se o istom nije posebno očitovao već je donio samo rješenje koji se odnosi na ispravak obračuna marže, odnosno proizlazi da je tužitelj je s računovodstvenog aspekta ispravno obračunavao naknade za korištenje klima uređaja u kolokacijskim prostorima.

U ponovnom postupku izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke, te je imenovani vještak dostavio Dopunu Nalaza i mišljenja od dana 20. svibnja 2024. (list 987.-1000. spisa). Rješenjem HRVATSKE AGENCIJA ZA POŠTU I ELEKTRONIČKE KOMUNIKACIJE Jurišićeva 13, p.p.162, 10 002 ZAGREB Klasa: UP/I-344-08/08-01/00006 Urbroj: 376-04-09-7 MB/KŽ Zagreb, 16. veljače 2009. vezano za izračun troškova i cijena za ugradnju i uporabu klimatizacijskih uređaja u kolokacijskim prostorima, da se nalaže trgovačkom društvu HT - Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb, Savska cesta 32. da od zaprimanja rješenja, vrši obračun troškova ugradnje i korištenja klimatizacijskih uređaja isključivo u skladu s dostavljenim prikazom troškova i cijena nabave i korištenja klimatizacijskih uređaja iz dopisa trgovačkog društva HT Hrvatske telekomunikacije d.d., od 29. listopada 2008., na način da se izbaci stavka „marža“ u iznosu od 10% iz konačnog obračuna te da primijenjeni trošak kapitala iznosi 10,88% (dio rješenja HAKOM-a od 16. veljače 2009. - list 155. spisa).

Iz Dopune Nalaza i mišljenja financijskog vještaka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke u sporu bile su u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o najmu i uporabi slobodnog prostora u cijevima kabelske kanalizacije HT - Hrvatskih telekomunikacija d.d. broj DTK -02-06 zaključen 16. rujna 2006. (list 55.-63. spisa), Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji koji su stranke zaključile 25. svibnja 2006. (list 64.-76. spisa), kao i Standardne ponude od 11. listopada 2005. (list 77.-144. spisa), da je Standardna ponuda provjerena Rješenjem Hrvatske Agencije od 20. listopada 2005.; klasa: 344-01/05- 10/145; urbroj: 376-05-02/10 (list 146.-154. spisa), kao i Rješenjem Hrvatske Agencije od 16. veljače 2009.; klasa:

UP/I-344-08/08-01/00006; urbroj: 376-04-09-7 MB/KŽ (list 155.-159. spisa);

- da je vještak izvršio kontrolu Računa br. 41111317 - obračun usluge za klima uređaje u kolokacijskim prostorima za 6/2009, izdan 17. lipnja 2009., s dospijećem 17. srpnja 2009. na iznos od 3.452,92 kn (2.830,26 kn + PDV) (list 4. spisa), računa br. 41114438 - obračun usluge za klima uređaje u kolokacijskim prostorima za 8/2009, izdan 31. kolovoza 2009., s dospijećem 30. rujna 2009. na iznos od 3.481,22 kn (2.830,28 kn + PDV) ( list 5. spisa ), kao i Računa br. 41114438 - obračun usluge za klima uređaje u kolokacijskim prostorima za 8/2009 30. rujna 2009., s dospijećem 30. listopada 2009. na iznos od 3.481,22 kn (2.830,26 kn + PDV) (list 6. spisa) a što je navedeno na stranici 10.-12. dopune Nalaza (list 996.-998. spisa);

- da je vještak u Dopuni mišljenja naveo da je, na temelju utvrđenja ovog vještaka, tužitelj je račune koji se odnose za razdoblje od lipnja do listopada 2009. godine obračunao sukladno odredbama Standardne ponude i Rješenju i Odluci HAKOM-a u pogledu cijene električne energije te podjele troškova sukladno broju korisnika na pojedinoj lokaciji;

- da je visina naknade za troškove održavanja i korištenja električne energije iznosila po računu broj 41111317, s danom izdavanja 17. lipnja 2009., iznos računa 2.830,26 kn, uvećan za pripadajući PDV 622,66 Kn, ukupni iznos računa 3.452,92 kn, s dospijećem 17. srpnja 2009. računu broj 41114438, s danom izdavanja 31. kolovoza 2009. iznos računa 2.830,26 kn, uvećan za pripadajući PDV 650,96 kn, ukupni iznos računa 3.481,22 kn, s dospijećem 30.rujna 2009., računu broj 41115605 s danom izdavanja 30. rujna 2009., s danom izdavanja 30. rujna 2009., iznos računa 2.830,26 kn, uvećan za pripadajući PDV 650,96 kn, ukupni iznos računa 3.481,22 kn, s dospijećem 30. listopada 2009., odnosno da je ukupni iznos računa 8.490,78 kn, uvećan za pripadajući PDV 1.924,58 kn, odnosno ukupno 10.415,36 kn, kao i da je vještak sačinio i Preračun u EUR po jedinstvenom tečaju 1 EUR = 7,53450 kn (list 999. spisa).

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio Dopunu Nalaza i mišljenja vještaka s obzirom na to je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, da je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa, da je valjano obrazložen i dan u suglasju s pravilima struke, te iz razloga što nikakvih primjedbi stranaka na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo.

Prema utvrđenju prvostupanjskoga suda, potpisivanjem Ugovora o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji tuženik je prihvatio i uvjete i cijene utvrđene u Standardnoj ponudi tužitelja od 1. listopada 2009., koju je odobrila Hrvatska agencija za telekomunikacije kao regulatorno tijelo. Prema Standardnoj ponudi tužitelja od 1. listopada 2009. određeno je da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja se obračunava jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije (čl. 13.3.4.). Međutim, kako tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio, a ni dokazivao da je on (odnosno njegov pravni prednik) zatražio instalaciju kontrolnog brojila, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženiku ne pripada pravo da potrošenu električnu energiju, umjesto na osnovi deklarirane snage uređaja, plaća prema stvarnoj potrošnji.

3. Protiv te odluke žalbu je podnio tuženik, pobijajući je u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da se pogrešna primjena materijalnog prava sastoji u tome što je na ugovorni odnos između stranaka trebalo primijeniti odredbe prisilnopravne naravi - odredbe čl. 54. i čl. 55. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj: 122/03, 158/03, 60/04 i 70/05; dalje: ZT). Riječ je o pravilima kojima su tužitelju kao operatoru sa znatnom tržišnom snagom, nametnuta odgovarajuća pravila poslovanja i postupanja u pravnim odnosima s drugim sudionicima telekomunikacijskog tržišta. Ističe da je odredbom čl. 54. ZT-a propisano da operatori sa znatnijom tržišnom snagom moraju pružiti pristup mreži davateljima usluga, poštujući načela nediskriminacije, transparentnosti i troškovne usmjerenosti te načelo strukturnog odvajanja i zasebnog obračunavanja usluga pristupa mreži davateljima usluga od drugih usluga koje pružaju. Odredbom čl. 55. ZT-a propisano je da su operatori sa znatnijom tržišnom snagom, koji pružaju uslugu iznajmljenih komunikacijskih vodova, obvezni objaviti minimalnu ponudu telekomunikacijskih vodova za iznajmljivanje s ujednačenim tehničkim značajkama, te moraju odrediti opće uvjete poslovanja i troškovno usmjerene cijene. Tuženik drži da odredbe tužiteljeve Standardne ponude kojim je određeno da se naplata električne energije određuje po osnovi deklarirane snage klima uređaja nisu pravno valjane, jer su protivne prisilnim propisima. Tuženik stoga drži da je riječ o ništetnim odredbama tužiteljevih općih uvjeta, u smislu odredaba čl. 322. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Smatra da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužiteljevom zahtjevu, bio dužan primijeniti prisilne propise i ocijeniti da je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati naknadu jedino stvarne potrošnje električne energije. Ističe da iz dostavljene isprave - Elaborata, koji je izradio Fakultet elektrotehnike i računalstva, koji je izvršio snimanje stvarne potrošnje električne energije na referentnoj lokaciji RSS Trešnjevka, proizlazi da postoji značajna razlika u stvarnoj potrošnji električne energije u kolokacijskim prostorima u odnosu na onu izračunatu po osnovi deklarirane snage uređaja. Tuženik upućuje da je u činjenično i pravno bitno istovjetnom predmetu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije. Napominje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi ili uzeti u obzir činjenicu da tužitelj od tuženika pokušava naplatiti električnu energiju koja uopće nije potrošena, tj. uopće nije utvrđivao sadržaj elaborata ocijenivši ga irelevantnim za donošenje odluke. Nalaz i mišljenje financijskog vještaka žalitelj drži neadekvatnim dokazom za sporne činjenice, jer ne prikazuje koliko je električne energije zaista utrošeno za rad klima uređaja u kolokacijskim prostorima, te postoji li nerazmjer između tog iznosa i onoga koji je tužitelj obračunao pri ispostavi računa tuženiku. Predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti, te potražuje naknadu troškova parničnog postupka, kao i žalbenih troškova u iznosu od 156,25 EUR uvećano za zatezne kamate i pristojbu na žalbu.

4. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj ukazujući u bitnom na recentnu praksu drugostupanjskog suda.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ovaj sud ispitao je pobijane odluke na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Predmet spora je isplata iznosa od 576,27 EUR / 4.341,89 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku počevši od 18. srpnja 2009. na iznos od 191,05 EUR /1.439,43 kn, od 1. listopada 2009. na iznos od 192,61 EUR / 1.451,23 kn, te od 31. listopada 2009. na iznos od 192,61 EUR / 1.451,23 kn do 30. lipnja 2011., s time da je tužitelj u podnesku od 7. veljače 2023. specificirao tužbeni zahtjev, o kojemu je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom, za potrošnju električne energije za klimatizacijske uređaje u kolokacijskim prostorima, odnosno mjestima spajanja telefonske mreže tuženika (tj. tuženikova pravnog prednika Amis telekom d.o.o. koji mu je pripojen) kao operatora, odnosno korisnika na telekomunikacijsku mrežu tužitelja kao operatora davatelja za mjesece 06/2009, 07/2009, 08/2009 (računi tužitelja list 4.-6. spisa).

8. U žalbenom postupku ostaje sporno pravno pitanje ima li tužitelj pravo potrošnju električne energije naplaćivati prema deklariranoj snazi uređaja ili samo prema stvarnoj potrošnji, a slijedom toga tuženik u žalbi, kao i u ranijem žalbenom postupku, ukazuje i na neutvrđivanje činjenica koliko je struje zaista potrošeno, odnosno, neutvrđivanje činjenice postoji li nerazmjer između obračunatog i stvarno potrošenog.

9. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Žalba u sporovima male vrijednosti ne može se izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a). Stoga, na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a sud nije ispitivao navode žalitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

10. Valja napomenuti i da se u konkretnom slučaju ono na što ukazuje žalitelj glede neutvrđivanja određenih činjenica, tj. odbijanja određenih dokaznih prijedloga, ne može podvesti ni pod bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t .11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju (u točki 9.) sadržajno pojasnio da je riječ o sporu o pravu, a ne o činjenicama, te da su odlučne činjenice utvrđene iz dostavljene dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka, a provedeno je i dopunsko vještačenje u skladu s uputom iz ranije ukidne odluke ovog drugostupanjskog suda. Ukratko, činjenica stvarne potrošnje u utuženom razdoblju nije relevantna, jer tuženik je sklapanjem ugovornog odnosa pristao na obračun po osnovi deklarirane snage uređaja, a tuženik (tj. njegov pravni prednik) propustio je poduzeti radnje koje bi mu davale ovlaštenje zahtijevati plaćanje stvarne potrošnje umjesto deklarirane snage uređaja, budući da nije zatražio instalaciju kontrolnog brojila.

11. Tužitelj je, kao nacionalni operator sa znatnijom tržišnom snagom, s tuženikom (tj. s njegovim pravnim prednikom) kao „drugim operatorom“ sklopio Ugovor o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji od 24. svibnja 2006. Naknadno su stranke u odnosu na pojedine lokacije sklopile i pojedinačne ugovore o pružanju kolokacijskih usluga, kao pratećih usluga potrebnih da bi se ostvario pristup tužiteljevoj lokalnoj petlji. Sastavni dio tih Ugovora čini tužiteljeva Standardna ponuda za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji od 22. studenoga 2005. Prema točki. 3.5. Dodatka 11. tužiteljeve Standardne ponude za uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji od 22. studenoga 2005., koja je izmijenjena rješenjima vijeća Hrvatske agencije za telekomunikacije od 15. prosinca, 11. siječnja 2008., 21. srpnja 2008. i 6. veljače 2009., propisano je da se potrošena električna energija plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja. Stvarna potrošnja obračunava se jednom godišnje u slučaju kada je na zahtjev i o trošku operatora instalirano kontrolno brojilo za mjerenje potrošnje električne energije. Na temelju ovog obračuna određuje se iznos obročnih plaćanja za narednu godinu. Cijena po kWh za operatora korisnika ista je kao i za T-com.

12. Mjerodavno materijalno pravo u području pružanja telekomunikacijskih usluga je u vrijeme zasnivanja spornog ugovornog odnosa bio Zakon o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj: 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05 i 73/08). Tim je zakonom, u koji je implementirana Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. ožujka 2002., vremenski ograničena sloboda ugovaranja (kao temeljno načelo u zasnivanju ugovornih odnosa), sve radi ostvarenja višeg cilja - stvaranja pluralizma na području telekomunikacijskih usluga (zaštita tržišnog natjecanja).

13. U tom smislu, tužitelju su kao operatoru sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, nametnute određene obveze u vidu omogućavanja drugim operatorima da pristupe njegovoj telekomunikacijskoj infrastrukturi i opremi. Pri tom su Hrvatskoj agenciji za poštu i elektroničke komunikacije, kasnije Hrvatskoj agenciji za telekomunikacije, kao regulatornom tijelu (dalje Regulatorno tijelo), dane ovlasti intervenirati u međusobni ugovorni odnos i rješavati sporove između operatora.

14. U tom smislu je odredbom čl. 60. st. 1. ZT-a propisano da operatori javnih telefonskih mreža, koje je Vijeće odredilo operatorima sa znatnijom tržišnom snagom moraju na zahtjev drugih operatora, omogućiti pristup svojoj izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima, prema načelima transparentnosti, ravnopravnosti, nediskriminacije i troškovne usmjerenosti. Cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju se u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja. (stavak 3.) Operatori iz stavka 1. ovoga članka moraju, na zahtjev Vijeća Agencije, izraditi i dostaviti standardnu ponudu pristupa svojim izdvojenim lokalnim petljama i pripadajućim sadržajima, koja mora biti podrobno raščlanjena te osobito sadržavati uvjete pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, uključujući i cijenu te usluge, u koju ne mogu biti uključeni troškovi sastavnih dijelova telekomunikacijske mreže ili pripadajućih sadržaja koji nisu potrebni za pružanje te usluge. (stavak 5.) Vijeće Agencije će u roku od 30 dana od dana zaprimanja standardne ponude iz stavka 5. ovoga članka dati suglasnost na standardnu ponudu, odnosno zatražiti izmjenu ili dopunu standardne ponude. (stavak 6.) U svrhu osiguranja nediskriminacije, poticanja ravnopravnoga tržišnog natjecanja, gospodarske djelotvornosti i najpovoljnijih uvjeta za korisnike usluga, Vijeće Agencije, u slučajevima kad procijeni da je to potrebno, ima pravo: - izvršiti izmjenu ili dopunu standardne ponude iz stavka 5. ovoga članka, uključujući i cijene, kad je to opravdano, - zahtijevati od operatora iz stavka 1. ovoga članka davanje potrebnih podataka koji se odnose na provedbu postupka izdvajanja lokalne petlje (stavak 7.). Ako Vijeće Agencije, uz prethodno pribavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, utvrdi da je tržište usluga pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji dovoljno razvijeno, oslobodit će operatore iz stavka 1. ovoga članka od obveze utvrđivanja cijena usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima na temelju troškovne usmjerenosti. (stavak 11.). Vijeće Agencije rješava sporove između operatora u vezi s pristupom izdvojenoj lokalnoj petlji odgovarajućom primjenom odredaba čl. 56. st. 12. ovoga Zakona. (stavak 12.).

15. Pravilnikom o pristupu standardnoj lokalnoj petlji („Narodne novine“ broj: 45/05, 99/05, 73/08 i 37/09) je na podrobniji način, između ostaloga, propisan način regulacije cijene, zaštita djelotvornog tržišnog natjecanja te postupci u slučaju nastanka spora između operatora.

16. S obzirom na citirani sadržaj relevantnih materijalnopravnih odredaba, ocjena je ovoga suda da tuženikov prigovor ništetnosti sklopljenog Ugovora o pružanju kolokacijskih usluga u dijelu u kojem je određeno da se napajanje električnom energijom (u svrhu klimatizacije tuženikove opreme) plaća od datuma primopredaje kolokacijskog prostora u mjesečnim obrocima, a na osnovu deklarirane snage uređaja, nije osnovan.

17. U smislu odredbe čl. 322. ZOO-a, o ništetnosti ugovora ili pojedine odredbe ugovora se radi onda kada postoji protivnost prisilnom propisu i kada zakon nije što drugo predvidio za određeni slučaj.

18. U slučaju da cijena, čiji je način određivanja propisan tužiteljevom Standardnom ponudom, kao sastavnim dijelom sklopljenih Ugovora o korištenju kolokacijskih usluga, ne udovoljava načelima troškovne usmjerenosti, tuženiku je na raspolaganju stajao dugi pravni put zaštite njegovih prava.

19. Tuženik je mogao od nadležnog regulatornog tijela zahtijevati da ono svojom konstitutivnom odlukom izmjeni cijenu, kada je to opravdano, a sve u svrhu osiguranja nediskriminacije, poticanja ravnopravnoga tržišnog natjecanja, gospodarske djelotvornosti i najpovoljnijih uvjeta za korisnike usluga.

20. Dakle, zakon je za situaciju kada postoji protivnost cijena određenih tužiteljevom standardnom ponudom načelu troškovne usmjerenosti, predvidio različitu pravnu posljedicu od ništetnosti ugovora. Ugovor i dalje vrijedi između ugovornih strana, ali povrijeđena strana može zahtijevati njegovu izmjenu od strane nadležnog regulatornog tijela.

21. Iz spisa ne proizlazi, niti tuženik tvrdi, da se obratio regulatornom tijelu sa zahtjevom za izmjenu tužiteljeve Standardne ponude prije nego što su mu ispostavljeni računi utuženi u ovom predmetu), ili da je prije ispostave spornih računa tuženik ugradio kontrolna brojila u kolokacijskim prostorima koja koristi, tj. da bi od tada tužitelj bio dužan naplaćivati cijenu pruženih usluga prema stvarnoj potrošnji električne energije.

22. Slijedom toga ovaj sud drži, kao i prvostupanjski, da je tuženik za sporno razdoblje, u kojem su bile na snazi ugovorne odredbe o tome da se cijena potrošene električne energije radi klimatizacije tuženikove opreme smještene u kolokacijskim prostorima određuje na osnovi deklarirane snage uređaja (a u odnosu na te se odredbe tuženik nije obratio nadležnom regulatornom tijelu i zahtijevao izmjenu), dužan platiti cijenu obračunatu na način koji je određen ugovorom.

23. Tuženik na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, koji je dopunsko vještačenje proveo po uputi drugostupanjskog suda, nije imao primjedbe (zapisnik s ročišta održanog 5. studenoga 2024., list 1013. spisa), ali je naveo da se u cijelosti protivi nalazu i mišljenju jer smatra da nije prikladno radi utvrđenja odlučnih činjenica. S takvim protivljenjem ovaj se drugostupanjski sud ne slaže, jer je u konkretnoj situaciji to bilo jedino adekvatno dokazno sredstvo kojim se moglo utvrditi postojanje ili nepostojanje odlučne činjenice, koja je u ranijoj ukinutoj prvostupanjskoj odluci bila neutvrđena (je li tužitelj ispostavio utužene račune obračunao sukladno odredbama Standardne ponude i Rješenju i Odluci HAKOM-a u pogledu cijene električne energije te podjele troškova sukladno broju korisnika na pojedinoj lokaciji). Vještak je u Dopuni mišljenja naveo da je tužitelj račune koji se odnose za razdoblje od lipnja do listopada 2009. godine obračunao sukladno odredbama Standardne ponude i Rješenju i Odluci HAKOM-a u pogledu cijene električne energije te podjele troškova sukladno broju korisnika na pojedinoj lokaciji, čime je utvrđena odlučna činjenica za ovaj predmet.

24. Stoga žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik nije isticao posebne žalbene razloge, također je pravilna i zakonita.

26. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Sudac

Ivana Mlinarić