Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1268/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1106/2023-5 od 7. studenog 2023., dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1106/2023-5 od 7. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.240,82 eura /9.348,93 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od: - 144,07 eura/1.085,53 kn od 16.02.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 122,52 eura/923,12 kn od 16.06.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 155,36 eura/1.170,59 kn od 16.08.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 43,17 eura/325,29 kn od 16.09.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 19,35 eura/145,76 kn od 16.10.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 96,73 eura/728,78 kn od 16.12.2016. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 19,35 eura/145,76 kn od 16.01.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 19,73 eura/148,64 kn od 16.02.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 18,96 eura/142,88 kn od 16.04.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 167,18 eura/1.259,60 kn od 16.05.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 44,25 eura/333,38 kn od 16.06.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 52,86 eura/398,28 kn od 16.07.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 69,22 eura/521,55 kn od 16.08.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 14,04 eura/105,78 kn od 16.11.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 21,48 eura/161,87 kn od 16.12.2017. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, - 232,55 eura/1.752,12 kn od 16.01.2018. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.520,87 eura/18.993,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio pravovremenu žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik s osnova neisplaćene plaće za prekovremeni rad isplati bruto iznos od iznos od 1.240,82 eura / 9.348,93 kn[1] sa pripadajućom zateznom kamatom.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva tužiteljice radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

7.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika u Ministarstvu financija Područnog carinskog ureda [adresa], radeći na radnom mjestu carinika,

- da nije koristila slobodne dane jer tuženik nije dokazao da je donosio rješenja o korištenju slobodnih dana,

- da je tuženik kao poslodavac vodio evidenciju radnog vremena tužiteljice u koju je upisao korištenje slobodnih dana od strane tužiteljice,

- da je ovlašteni sudski vještak financijske struke u svom nalazu i mišljenju izračun potraživanja po osnovi neobračunatog i neisplaćenog prekovremenog rada umanjenog za sve slobodne dane korištene u promatranom razdoblju izrađen u dvije verzije i to prema podacima iz obračunskih lista i prema podacima iz evidencije o korištenju radnog vremena, pod pretpostavkom da se korišteni slobodni dani odnose na prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju, a utvrđena potraživanja su zatvarana kronološki, počevši od najstarijeg utvrđenog potraživanja te je tako vještak u verziji A sačinio izračun prema podacima o slobodnim danima iz obračunskih lista i iste prikazao u Tabeli 3.A, pri čemu je utvrdio da se radi o iznosu od 9.348,93 kn i prema evidenciji o korištenju radnog vremena i isto prikazao u Tabeli 3.B, pri čemu je utvrdio da se radi o iznosu od 2.552,11 kn,

- da je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev prema varijanti Tabele 3.A,

prvostupanjski je sud prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u skladu s varijantom iz Tabele 3.A obračuna vještaka uz obrazloženje da iznos od 1.240,82 eura / 9.348,93 kn, predstavlja prekovremene sate rada u utuženom razdoblju umanjene za iskorištene slobodne dane, prema obračunskim listama, pri čemu je ocijenio da je nalaz i mišljenje vještaka u varijanti 3.A jasan, potpun i sačinjen u skladu s pravilima struke i s nalogom suda, te u skladu s evidencijom o radnom vremenu tuženika i obračunskim listama koje su priložene spisu, a na utvrđene činjenice primijenio je materijalno pravo iz članka 8., 41. i 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13 - dalje KU/08) koje su identične odredbama čl. 8., 35. i 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine, broj 112/17 i 12/18, dalje KU/17). i čl. 5. st. 1., čl. 135. st. 4. Zakona o radu (Narodne novine, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22. - dalje: ZR/14), te Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (Narodne novine, broj 32/15, 102/15 i 35/17) i presudio kao u izreci pobijane presude pod stavkom I.

9. Odredbom čl. 93. st. 1. ZR/14 propisano je da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Stavkom 2. istog članaka propisano je da je poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti. Stavkom 3. istog članaka propisano je da su navedeni obračuni ovršne isprave, dok je stavkom 4. istog čl. određeno da ministar pravilnikom propisuje sadržaj navedenih isprava.

10. U ovom konkretnom slučaju, tužiteljica tvrdi da tuženik kao poslodavac nije vodio evidenciju radnog vremena na propisani način, pa je stoga u skladu s čl. 135. st. 4. ZR/14, teret dokazivanja radnog vremena bio na tuženiku, točnije tuženik je bio dužan dokazati da činjenične tvrdnje tužiteljice nisu istinite odnosno da je pravilno i točno vodio evidencije o radnom vremenu. Tuženik međutim, to u postupku nije dokazao već upravo suprotno, iz obračunskih lista koje je sastavio tuženik, proizlazi da evidencija radnog vremena koja je dostavljena od strane samog tuženika nije uredno vođena u smislu odredbe čl. 5. st. 1. ZR/14.

11. Na daljnje žalbene navode valja reći da ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav suda prvog stupnja da su podaci o broju sati slobodnih dana relevantni za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama u situaciji kada su obračuni plaće tužiteljice za sporno razdoblje sastavljeni u skladu s člankom 93. ZR/14 i Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće naknade plaće ili otpremnine te u situaciji kada su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različito u obračunu plaće tužitelja i u evidencija rada tuženika kao što je to u konkretnom slučaju) pa kako tuženik tijekom postupka nije imao primjedbi niti prigovora na obračuna vještaka iz Tabele 3.A nalaza i šiljenja, pravilno je sud prvog stupnja prihvaćajući isti kao stručan i obrazložen, utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila prekovremene sate koji joj nisu bili obračunati i isplaćeni, te da neisplaćena bruto plaća za iste iznosi ukupno 1.240,82 eura / 9.348,93 kn.

12. Odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) troškova koji su odmjereni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.). Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio naprijed navedene odredbe s obzirom na činjenicu da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporavao zahtjev tužiteljice za 48 sati prekovremenog rada. To iz razloga što navedeni (neosporeni) iznos tuženik tužiteljici nije isplatio odnosno u tom dijelu nije udovoljio zahtjevu tužiteljice. Tuženik je u konkretnom slučaju tijekom postupka osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u povodu kojih se postupak i vodio, pa i u pogledu neosporenog dijela zahtjeva (za 48 sati) nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja. Dakle, suprotno navodima tuženika, isti je dao povoda za tužbu te se stoga ne može primijeniti odredba čl. 157. ZPP.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević