Poslovni broj: Us I-1845/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 18. studenog 1991. br. 45., zastupan po opunomoćeniku Ivi Begonja, odvjetniku u Zadru, Špire Brusine 10., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) TK, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga Suda), radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 24. siječnja 2025., u prisutnosti opunomoćenice tuženika, a u odsutnosti opunomoćenika tužitelja, dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/24-01/48, Urbroj: 338-01-06-05-24-06 od 20. lipnja 2024. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/24-01/48, Urbroj: 338- 01-06-05-24-06 od 20. lipnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) je točkom I. izreke djelomično usvojena žalba tužitelja i to u odnosu na točku 2. izreke rješenja, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje; Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, Klasa: UP/I-502-04/23-01/05, Urbroj: 338-13-02-24-12 od 02. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Točkom II. izreke je poništena točka 2. izreke tog prvostupanjskog rješenja. Točkom III. izreke se tužitelju priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu i to od 15. svibnja 2023. do 18. srpnja 2023. za dijagnozu F62.0, sukladno propisima obveznog zdravstvenog osiguranja. Točkom IV. izreke je odbijena žalba tužitelja u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja te je potvrđena točka 1. izreke prvostupanjskog rješenja.

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom 1. izreke tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 15. svibnja 2023. do 18. srpnja 2023. za dijagnozu F43.2/poremećaj prilagodbe. Točkom 2. izreke tog rješenja tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 15. svibnja 2023. do 18. srpnja 2023. za dijagnozu F62.0 trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja. Točkom 3. Izreke tužitelju je priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 19. srpnja 2023. za dijagnozu F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja. Točkom 4. izreke je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

3.Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi se naime u bitnome navodi da kod tužitelja postoje psihijatrijske dijagnoze F43.1 chronica, F33.2, F62.0 trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja te da je prisutan komorbiditet psihičkih bolesti. Sporno utvrđenje činjeničnog stanja u tužbom napadnutom rješenju da je odluka da se cjelokupni period nesposobnosti za rad ne može priznati nego da se priznaje samo djelomično te da se pri tome u obrazloženju navodi da se dijagnoza F43.2-Poremećaj prilagodbe ne može uzročno-posljedično povezati sa ratnim stresogenim čimbenicima iako da u kliničkoj medicinskoj dokumentaciji nigdje nije dijagnosticiran F43.2. Nadalje se navodi da je tužitelj osoba sa statusom HRVI-a iz Domovinskog rata upravo zbog psihičke patologije F43.1 chronica sekundarno F62.0 te da je apsurdan zaključak da u cjelokupnom trajanju perioda nesposobnosti za rad zbog psihičke patologije jedan dio vremena može biti pod jednom a drugi dio vremena pod drugom patološkom slikom odnosno dijagnozom i k tome još i nepostojećom dijagnozom F43.2. Iz obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka da proizlazi da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja nastale uslijed razvoja odgođenog tipa PTSP ratne geneze, no, da ta dijagnoza „tajanstveno“ ustupa mjesto dijagnozi F43.2. i to za jedan period trajanja nesposobnosti za rad. Ističe se da je notorna činjenica postojanja i progresivnog razvoja psihopatologije koji da dovodi do sekundarne dijagnoze F62.0 trajnog poremećaja osobnosti pa da je u konkretnom slučaju F43.1 jedinim uzrokom nastupa nesposobnosti za rad. Poremećaj osobnosti da dovodi to takvih promjena u zdravstvenom stanju koje da su trajne i da se ne mogu otkloniti nikakvim protekom vremena te da uzrokuje invalidnost. Dijagnoza F62.0 da je nastupila kao posljedica kroničnog dugotrajnog stanja PTSP-a. Predlaže da se osporavano rješenje poništi te da sud meritorno odluči.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku a sukladno važećim zakonskim propisima. Nadalje se citiraju mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 60/13, 137/13, 98/19, 33/23), citira se izreka osporavanog rješenja te se u bitnome ponavljaju razlozi obrazloženja istog. Zaključno se navodi da je tužitelju sukladno njegovom zahtjevu te s tim u vezi i od strane njegovog izabranog doktora zatraženog priznato pravo na naknadu plaće za privremenu nesposobnost za rad započetu 15. svibnja 2023. po dg. F62.0 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće, sukladno propisima obveznog zdravstvenog osiguranja. Stoga da je nejasno iz kojeg razloga tužitelj podnosi tužbu. Izabrani doktor tužitelju da treba izdati korigirana izvješća za predmetnu privremenu nesposobnost po dijagnozi F62.0. te da se tužitelj radi izvršenja rješenja treba obratiti prvostupanjskom tijelu kako bi dobio potrebne informacije o izvršenju samog rješenja odnosno isplati naknade plaće (razlike naknade plaće). Tuženik smatra da tužbeni navodi ne utječu na drugačije rješenja zahtjeva tužitelja te da je pobijano rješenje zakonito. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

5.Tužitelj u podnesku od 15. siječnja 2025. navodi da u cijelosti ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva za poništenjem pobijanog rješenja. Ističe se da stavljanjem u činjenični, pravni kontekst izrijeku, obrazloženje pobijanog rješenja sa stanjem predmetnog spisa, proizlazi da napadnuto rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, oni razlozi koji se navode da su protivni sami sebi, stanju spisa, nespornim činjenicama, radi čega da isto rješenje nije moguće valjano preispitati kontrolom razloga na kojima se pokušava utemeljiti. U konkretnom slučaju u predmetnoj upravnoj stvari da nije proveden dokazni postupak, samim time da nije utvrđeno pravo stanje stvari (članak 8. Zakona o općem upravnom postupku). Tuženik da kao donositelj pobijanog rješenja nije savjesno i brižljivo cijenio dokaze, činjenice, okolnosti pa da je slijedom navedenog pobijano rješenje protivno samo sebi, stanju spisa, materijalnim dokazima, da dokazni postupak nije proveden sukladno članku 52. Zakona o općem upravnom postupku, pa se stoga u cijelosti ustraje kod svih navoda, pravnih postavci tužbe, postavljenog tužbenog zahtjeva (poništenje pobijanog rješenja tuženika od 20. lipnja 2024.). Naime, tužitelj da kako tijekom upravnog postupka koji je prethodio tužbi, pokretanju predmetnog upravnog spora, tako i tijekom ovog upravnog spora, kontinuirano i nedvosmisleno tvrdi da medicinska dokumentacija koja prileži i spisu tuženika, kao valjani i odlučni dokaz za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, nedvojbeno ukazuje kako je u konkretnom slučaju od strane tuženika u pobijanom rješenju pogrešno utvrđena medicinska, psihijatrijska dijagnoza tužitelja, a što da je za posljedicu imalo donošenje pobijanog rješenja tuženika od 20. lipnja 2024. kojim da je djelomično uvažena žalba tužitelja dok da istim pobijanim rješenjem tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u iznosu 100% osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 15. svibnja 2023. do 18. srpnja 2023. za dg. F62.0. Pravilnim čitanjem, tumačenjem, savjesnom i brižljivom ocjenom medicinske dokumentacije tužitelja tuženik da je trebao, kao što nije, utvrditi da se kod tužitelja radi o psihijatrijskoj dijagnozi F43.1 chronica, F33.2, F62.0 trajne promjene osobnosti nakon katastrofalnih doživljaja uslijed čega da je na strani tužitelja nedvojbeno prisutan komorbiditet psihičkih bolesti. Iz nalaza psihijatra Psihijatrijske bolnice Ugljan, dr. NK od 28. veljače 2024., 30. prosinca 2024., (dostavljena u prilogu podneska) da nedvojbeno proizlazi kako je dijagnoza tužitelja trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a F62.0/F43.1, depressio F33.2, te da se nastavno navodi u nalazu psihijatra od 30. prosinca 2024. u dijelu anamneza i status kako se tužitelj pogrešno djelomično vodio kod LOM pod dg: F43.2 (Poremećaj prilagodbe) koji da nije adekvatna dijagnoza budući psihičke smetnje tužitelja traju godinama sa posljedicama, radi čega da je naglašeno da su pravilne dijagnoze tužitelja upravo ove navedene u psihijatrijskim nalazima. Naime, tužitelju da je upravo temeljem te i takve točne dijagnoze/trajne promjene osobnosti nakon razvijenog ratnog PTSP-a chr. 43.1. F62.0/F43.1, depressio F33.2/ Rješenjem Zadarske županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave Klasa:

UP/I-562-02/20-02/363, Urbroj: 2198/1-19-02-02/3-21-5 od 7. lipnja 2021. priznat i status HRVI-a. Nadalje, na naprijed navedene okolnosti tužitelj da je, uz već dostavljenu medicinsku dokumentaciju, dostavio liječničku potvrdu doktora opće medicine ČK, dr. med. od 15. srpnja 2024., kao izabranog liječnika tužitelja još od početka mjeseca svibnja 2023., iz koje potvrde da nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju prilikom pregledavanja sadržaja elektronskog zdravstvenog kartona preuzetog od prethodnog izabranog liječnika i unosa podataka u nastavak zdravstvenog kartona došlo do pogreške od strane imenovanog liječnika i to na način da je umjesto šifre dijagnoze F43.1, a koja dijagnoza da se i navodi kod tužitelja od početka vođenja elektronskog zdravstvenog kartona, upisana pogrešno šifra dijagnoze F43.2 koja je zatim uzeta pogrešno i kao osnova za utvrđivanje privremene radne nesposobnosti kod tužitelja. Navedenim da ne bi trebalo biti sporno da tužitelj uslijed pogreške stručne osobe, izabranog liječnika, glede kontinuiteta evidencije i vođenja točne dijagnoze tužitelja, ne smije trpjeti bilo kakve štetne posljedice pa tako ni one koje u konkretnom slučaju nastupaju kod utvrđivanja i/ne/priznavanja tužitelju prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu. Slijedom navedenog, tužitelj da nalazi da se obrazloženje osporenog tuženikovog rješenja, navodi tuženika kao u odgovoru na tužbu, koji da su u potpunosti u suprotnosti sa činjeničnim navodima, dokaznim prijedlozima kao u povijesnom dijelu tužbe tužitelja, ne mogu pravilnom primjenom prava, zakona, podvesti pod bilo koju, pa niti pod mnogobrojne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u mjeri i na način kako to čini tuženik. Navedenim da je postupljeno protivno odredbi članka 8. i članka 9. Zakona općem upravnom postupku jer da nisu utvrđene odlučne činjenice zbog čega da nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost napadnutog rješenja. Iz promatrane medicinske dokumentacije koja prileži spisu tuženika i dodatne medicinske dokumentacije dostavljene od strane tužitelja, da nedvojbeno proizlazi da se uslijed pogreške izabranog liječnika tužitelja, zbog koje da tužitelj ne smije trpjeti bilo kakve štetne posljedice, u dijagnozi tužitelja evidentira najprije od početka točna dijagnoza navedena u medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj tuženiku i koja je kao takva bila dostupna i vještacima prilikom izrade spornog Nalaza i mišljenja od 18. kolovoza 2023. odnosno od 20. listopada 2023., koja točna dijagnoza da je bila evidentirana sve do početka mjeseca svibnja 2023., dakle, prije podnošenja zahtjeva tužitelja tuženiku kada je napravljena pogreška u evidenciji dijagnoze tužitelja, nastala tehničkom pogreškom koja se po inerciji pojavljuje u dokumentaciji, te konačno ispravljena opet točna dijagnoza tužitelja evidentirana od strane izabranog liječnika tužitelja, kao i Psihijatrijske bolnice Ugljan sukladno dostavljenim nalazima, liječničkoj potvrdi. Ističe se da je prvotno evidentirana a zatim i konačno, nakon ispravka očite tehničke pogreške izabranog liječnika, točna dijagnoza tužitelja trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a F62.0/F43.1, depressio F33.2, upravo po svojoj definiciji trajna promjena osobnosti koja da se ne može otkloniti nikakvim protekom vremena, a da je nastala kao posljedica kroničnog dugotrajnog stanja PTSP-a na strani tužitelja. Ističe se i da je Republika Hrvatska članica Europske unije od 2013, te da je u njenoj upravno pravnoj praksi, kao i praksi Europskog suda za ljudska prava, kao izvora prava, inkorporirano i pravo EU pa tako i Konvencija o zaštiti ljudskih prava i sloboda i Protokola uz istu Konvenciju pa da je zahtjevu tužitelja trebalo pravilnom primjenom zakona udovoljiti u cijelosti.

6.Tuženik se podneskom od 23. siječnja 2025. očitovao na navedeni podnesak tužitelja navodeći da se u odgovoru na tužbu detaljno očitovao o svim okolnostima slučaja kao i provedenom postupku, a po provedbi kojeg da je utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu i to za razdoblje od 15 svibnja 2023 godine do 18. srpnja 2023. osnovom bolesti dijagnoze šifre prema MKB-u F 62.0 sukladno točki III. izreke pobijanog drugostupanjskog rješenja Zavoda. Napominje da tužitelj isto pravo ostvaruje i za razdoblje nakon tog datuma, dakle nakon 18. srpnja 2023., iz razloga što mu je isto pravo priznato točkom 3 izreke prvostupanjskog rješenja Klasa: UP/I- 502-04/23-01/05, Urbroj: 338-13-02-24-12 od 2. veljače 2024. a tužitelj da je izjavio žalbu samo u odnosu na točku 1. i 2. izreke tog prvostupanjskog rješenja, a o kojima da je odlučeno pobijanim drugostupanjskim rješenjem tuženika. Uz navedeno da je potrebno istaknuti da se predmetni zahtjev tužitelja podnesen dana 31. srpnja 2023. odnosio upravo na priznavanje predmetnog prava-priznavanja prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu i to osnovom dijagnoze bolesti šifre prema MKB-u F 62.0, a počevši od dana 15. svibnja 2023. S tim u vezi da je tijekom provedbe postupka zatraženo očitovanje izabranog doktora tužitelja koji da je u svom očitovanju od 4. prosinca 2023. naveo da je tužitelj u korištenju privremene nesposobnosti za rad od 15. svibnja 2023. prema dijagnozi bolesti šifre F 43 43.2, ali i da navodi i da je dana 19. srpnja 2023. tužitelj bio kod spec. psihijatra koji utvrđuje dijagnozu bolesti šifre F 62.0. Nastavno tome tužitelj da je, prema evidencijama Zavoda, bio privremeno nesposoban za rad od dana 15. svibnja 2023. prema dijagnozi bolesti šifre F 43.2., ali, vezano za tu dijagnozu bolesti, da je nesporno utvrđeno da s osnova te bolesti tužitelj ne ispunjava potrebne uvjete za priznavanjem prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Kako je tužitelj postavljenim zahtjevom zatražio priznavanje predmetnog prava i to osnovom bolesti dijagnoze šifre F 62.0, što da mu je u konačnici i priznato od strane tuženika (pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće sukladno propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja osnovom navedene dijagnoze bolesti), to da se ponovno naglašava da ostaje u potpunosti nejasno iz kojih razloga tužitelj podnosi tužbu s obzirom da je udovoljeno njegovom zahtjevu, kao ni razlozi naknadnog podnošenja dokumentacije uz podnesak, jer da je postupak proveden sukladno postavljenom zahtjevu tužitelja te da je tužitelju u cijelosti priznato traženo pravo. Tuženik ističe i da se, opreza radi, protivi možebitno zatraženim troškovima spora od strane tužitelja budući je u potpunosti udovoljeno njegovom zahtjevu.

7.U sporu je održavanjem rasprava 24. siječnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

8.Na raspravu održanu 24. siječnja 2025. nije pristupio opunomoćenik tužitelja, koji je uredno pozvan. Isti je podneskom od 15. siječnja 2025. opravdao izostanak navodeći da nije u mogućnosti pristupiti zbog dislociranih, ranije preuzetih poslovnih obveza. Predložio je da se rasprava odgodi ili da se održi u njegovoj odsutnosti pa je rasprava i održana u odsutnosti tužitelja odnosno njegovog opunomoćenika.

9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ustrajao u utuženom rješenju i u odgovoru na tužbu te predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

10.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora sastavni dio kojeg je i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

11.Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Stranke nisu zatražile ni popisale troškove ovog upravnog spora.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

14.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 20. lipnja 2024.

15.Tuženik je u obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja citirao mjerodavne odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/2013, 137/2013, 98/2019, 33/2023 – dalje ZOZO) koje se odnose na prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, pa ih ovaj sud neće citirati u obrazloženju ove presude.

16.Iz podataka spisa ovog upravnog spora te podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno:

-da je tužitelj dana 31. srpnja 2023. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanjem prava na 100% naknade plaće za privremenu nesposobnost za rad od 15. svibnja 2023. po dijagnozi F62.0 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu sukladno zahtjevu priloženoj uputnici liječničkom povjerenstvu od 31.svibnja 2023., sačinjenoj po tužiteljevom izabranom doktoru medicine te da je tužitelj uz zahtjev priložio medicinsku dokumentaciju kao i dokumentaciju vezanu za sudjelovanje u Domovinsko ratu;

-da je prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda tužitelj obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod poslodavca Brkić trans j.d.o.o. od 1. travnja 2023.; da je tužitelj kroz razdoblje od 17. siječnja 2018. do 31. ožujka 2023., bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba koja se u propisanom roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa prijavila Zavodu, sukladno odredbi članka 7. stavka 1. točke 13 a ZOZO; da je tužitelj od 15. svibnja 2023. privremeno nesposoban za rad po otvorenoj dijagnozi pod kojom se i vodi i to s osnova bolesti po dijagnozi F43.2 (šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad AO); da mu se, prema službenim podacima evidencije osiguranih osoba Zavoda, isplaćuje naknada plaće u iznosu od 25% proračunske osnovice (110,36 EUR-a) zbog toga što nema potreban staž osiguranja u smislu odredbe članka 56. ZOZO za istu privremenu nesposobnost za rad po osnovi bolesti (šifra uzroka privremene nesposobnosti za rad AO);

-da je prvostupanjsko tijelo povodom navedenog zahtjeva zatražilo provedbu stručno medicinskog vještačenja od strane liječničkog povjerenstva Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 18. kolovoza 2023. ocijenilo da dijagnoza F62.0 nije direktna i isključiva posljedica obnašanja dužnosti u Domovinskom ratu kao niti privremena nesposobnost za rad od 15. svibnja 2023.;

-da na temelju tako utvrđenog stanja prvostupanjskim rješenjem od 22. kolovoza 2023. tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 15.svibnja 2023. (ovo rješenje ispravljeno rješenjem od 01. rujna 2023. zbog omaške u navođenju u obrazloženju);

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu (ne prileži spisu tuženog tijela) povodom koje je tuženik zatražio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu od 20. listopada 2023. kojim je, nakon uvida u priloženu dokumentaciju, utvrdilo da se dg. F43.2 Poremećaj prilagodbe ne može po definiciji ovog poremećaja uzročno posljedično povezati s ratnim stresogenim čimbenicima 18 godina ranije i sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu, da je dijagnoza F62.0 Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja uzrok tužiteljeve predmetne privremene nesposobnosti za rad započete 15. svibnja 2023. te da je istodobno (kao i kronični ratni PTSP iz kojeg poremećaja je proizašla) neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu;

-da je slijedom navedenih utvrđenja tuženik drugostupanjskim rješenjem od 24. listopada 2023. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da od izabranog doktora tužitelja zatraži podatak o tome po kojoj dijagnozi i od kada se tužitelju vodi predmetna privremena nesposobnost za rad s obzirom da je ista otvorena po dg. F43.2, dok se istovremeno traži uputnicom priznavanje neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu za privremenu nesposobnost za rad po dg. F62.0, da se po potrebi, zavisno od izjave izabranog doktora, zatraži i dodatno izjašnjavanje tužitelja u odnosu na dijagnozu predmetne privremene nesposobnosti za rad te da nakon toga donese novo rješenja sukladno nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 20. listopada 2023.;

-da je u izvršenju navedenog drugostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo pribavilo očitovanje izabranog doktora tužitelja od 04. prosinca 2023. u kojem isti navodi da je tužitelj u korištenju privremene nesposobnosti za rad od 15. svibnja 2023. po dijagnozi F43.2. navodeći pri tome dokumentaciju koju mu je tužitelj prilikom dolaska dostavio u ordinaciju, pa tako, između ostalog, navodi da je dana 19. srpnja 2023. tužitelj bio kod psihijatra koji mu od tada utvrđuje dg. F62.0 što je potvrđeno i kontrolnim pregledom 24. kolovoza 2023.

-da potom prvostupanjsko tijelo svojim prvostupanjskim rješenjem od 02. veljače 2024. tužitelju nije priznalo dg. F43.2 kao neposrednu posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu niti mu je priznalo pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu po toj dijagnozi, već mu je priznalo pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće za privremenu nesposobnost za rad po dg. F62.0 i to od 19. srpnja 2023. te tužitelja odbilo sa zahtjevom za priznavanje istog prava za razdoblje od 15. svibnja 2023. do 18. srpnja 2023., a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da pobija navedeno prvostupanjsko rješenje u točci 1. i 2. izreke, da od bolesti po dijagnozi F43.2 poremećaj prilagodbe nikada nije bolovao niti uzimao terapiju, da se kod njega razvio ratni PTSP chr F43.1. (kronificirana slika ratnog PTSP) te trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih događaja F62.0 s osnovne bolesti (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP (F43.1.) te navode u obrazloženju navedenog prvostupanjskog rješenja smatra neosnovanim i paušalnim te da su u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom u spisu navedenog prvostupanjskog rješenja;

-da je povodom žalbe tuženik pribavio stručno medicinsko mišljenje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 18. lipnja 2024. ostalo kod svoje ocjene od 20. listopada 2023. da se dijagnoza bolesti prema MKB-10 klasifikaciji F43.2 (Poremećaj prilagodbe) ne može po definiciji ovog poremećaja uzročno posljedično povezati s ratnim stresogenim čimbenicima 18 godina ranije i sudjelovanjem u Domovinskom ratu; da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji dijagnoza bolesti prema MKB-10 klasifikaciji F62.0 (Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja) uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad osiguranika započete 15. svibnja 2023. te da je (kao i kronični ratni PTSP iz kojeg poremećaja je proizašla) neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu;

-da je slijedom navedenih utvrđenja tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 20. lipnja 2024. odbio žalbu tužitelja u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da dijagnoza F43.2 nije neposredna posljedica tužiteljeva sudjelovanja u Domovinskom ratu; da je u odnosu na točku 2. izreke rješenja tužitelju usvojena žalba te mu je za razdoblje od 15. svibnja 2023. do 18 srpnja 2023. priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad po dg F62.0 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu; da je tužitelju točkom 3. izreke prvostupanjskog rješenja (na ovu točku izreke tužitelj nije izjavio žalbu) za istu dijagnozu F62.0 priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% od osnovice za naknadu plaće kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu od 19. srpnja 2023.

17.Sporna je zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženika.

18.Tužitelj naime tvrdi da su njegove dijagnoze trajne promjene osobnosti nakon PTSP-a F62.0/F34.1, depressio F33.2 a ne F43.2. kako to pogrešno navodi tuženik. Pri tome se poziva na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu tuženog tijela te medicinsku dokumentaciju dostavljenu tijekom ovoga spora uz podnesak od 15. siječnja 2025. i to nalaze psihijatra Psihijatrijske bolnice Ugljan od 28. veljače 2024. te od 30. prosinca 2024. kao i liječničku potvrdu od 15. srpnja 2024. u kojoj je izabrani obiteljski liječnik tužitelja naveo da je tužiteljev izabrani liječnik od 2023. godine, da je prilikom pregledavanja sadržaja elektronskog zdravstvenog kartona preuzetog od prethodnog izabranog liječnika i unosa podataka u nastavak zdravstvenog kartona došlo do pogreške na način da je umjesto šifre dijagnoze F43.1, kako stoji od početka vođenja elektronskog zdravstvenog kartona, upisana šifra dijagnoze F43.2 koja je uzeta kao osnova za utvrđivanje privremene radne nesposobnosti te da se kasnije ponavljala o inerciji.

19.Iz prednjih utvrđenja proizlazi da osporavanim rješenjem tužitelju, sukladno zahtjevu i istom priležećoj uputnici liječničkom povjerenstvu za razdoblje od 15. svibnja 2023. do 18 srpnja 2023. priznato pravo na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad po dijagnozi F62.0 kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

20.Medicinska dokumentacija koju je tužitelj dostavio tijekom ovog upravnog spora (nalazi psihijatra Psihijatrijske bolnice Ugljan od 28. veljače 2024. i od 30. prosinca 2024. te liječnička potvrdu od 15. srpnja 2024.) nije niti je mogla, obzirom na datum iste, biti sadržana u spisu tuženog tijela tako da je drugostupanjsko liječničko povjerenstvo nije ni moglo imati u vidu. Međutim, činjenica je da iz medicinske dokumentacije u spisu tuženog tijela proizlazi, a što je utvrdilo i drugostupanjsko liječničko povjerenstvo u svom nalazu, ocjeni i mišljenju od 20. listopada 2023., da dijagnoza kroničnog PTSP-a kao i Trajnih promjena ličnosti koje proizlaze iz iste, postavljena kod osiguranika (ovdje tužitelja) u skladu s pravilima medicinske struke te da isti ima srednji oblik PTSP-a sa 20% oštećenja organizma (i status HRVI temeljem PTSP-a) što opravdava potrebu za bolovanjem. No, polazeći od službenih evidencija i zahtjeva tužitelja ocjenom su u konačnici obuhvaćene dijagnoze F43.2 Poremećaj prilagodbe (koja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu) te F62.0 Trajne promjene zahtjeva tužitelja (koja je uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad te da je istodobno kao i kronični ratni PTSP iz kojeg poremećaja je proizašla, posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je, kako je razvidno iz nalaza, ocjene i mišljenja istog od 18. lipnja 2024., imajući u vidu očitovanje tužiteljevog izabranog liječnika od 04. prosinca 2023. te da je prema službenom evidenciji Zavoda izabrani doktor predmetnu privremenu nesposobnost za rad od 15. svibnja 2023. do 40. travnja 2024. cijelo vrijeme vodi pod dijagnozom F43.2 Poremećaj prilagodbe, ustrajalo u svom prethodnom nalazu, ocjeni i mišljenju. Imajući u vidu sve navedeno te liječničku potvrdu tužiteljevog izabranog liječnika od 15. srpnja 2024. zaključiti je da je u konkretnom slučaju očitom pogreškom izabranog liječnika tužitelja u službenoj evidenciji Zavoda izabrani doktor predmetnu privremenu nesposobnost za rad cijelo vrijeme vodio pod dijagnozom F43.2 (poremećaj prilagodbe). Obzirom na sve izloženo ovaj sud drži da su javnopravna tijela, vezano za zahtjev tužitelja a koji, greškom njegovog izabranog liječnika, očito nije u suglasju sa priloženom medicinskom dokumentacijom, u konkretnom slučaju postupala strogo formalistički. Naime, prvostupanjsko tijelo je u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 24. listopada 2023. pribavilo očitovanje njegovog izabranog liječnika od 04. prosinca 2023., međutim, tužitelju nije dana mogućnost da se izjasni o tom očitovanju. Tužitelj u svakom slučaju, kako to isti pravilno navodi tijekom ovog upravnog spora, zbog pogreške izabranog liječnika prilikom unošenja podataka u elektronski zdravstveni karton odnosno službenu evidenciju Zavoda vezano za dijagnozu F43.2. (Poremećaj prilagodbe) ne smije trpjeti bilo kakve štetne posljedice. Iz svega navedenog proizlazi da su javnopravna tijela u konkretnom slučaju postupila protivno odredbi članka 8., 9., 30. stavak 1. te odredbi članka 52. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje: ZUP).

21.S obzirom na navedeno, tužitelj s pravom ukazuje na nedostatke osporavanog drugostupanjskog rješenja u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje vezano za psihijatrijske dijagnoze tužitelja. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti, poništiti osporavano drugostupanjsko te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovljenom postupku tuženik će, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda, dopuniti činjenično stanje na način da sam ili putem prvostupanjskog tijela od izabranog liječnika tužitelja zatražiti dodatno očitovanje vezano za psihijatrijske dijagnoze tužitelja i omogućiti tužitelju da se na isto izjasni te potom pribaviti novi nalaz, mišljenje i ocjenu nadležnog liječničkog povjerenstva te nakon pravilno provedenog postupka donijeti novo na Zakonu osnovano i valjano obrazloženo rješenje. Odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a propisano je da je u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno postupiti sukladno izreci presude najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku ako je spis vođen u fizičkom obliku, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda. Slijedom svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Splitu, 11. veljače 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku, uz vraćanje spisa upravnog tijela,

-u spis.