Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4045/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Nika Šobat Šimić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o. iz Splita, temeljem generalne punomoći broj Su-549/21, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4060/2019-21 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4060/2019-21 od 20. lipnja 2024.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 4060/2019-21 od 20. lipnja 2024., u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 694,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos parničnog troška u iznosu od 694,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.583,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama pobliže razvrstanim u toč. I. izreke. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.284,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. lipnja 2024. do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19. 80/22 i 115/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška, uvećano za zakonske zatezne kamate ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica istu presudu žalbom pobija u dijelu toč. II. izreke kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu pretplaćenih iznosa iz ugovora o potrošačkom kreditu zaključenog između stranaka zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za valutu EUR temeljem stečenog bez osnove.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju izložio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku, i suprotno navodima žalbe, naveo činjenice koje su stranke navele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrđivao, te se izjasnio o shvaćanjima stranaka i njihovim prigovorima, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st.1. u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, niti je postupanjem suda prvog stupnja tuženiku povrijeđeno pravo na pošteno suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010 - dalje: Konvencija) odnosno pravo na pravično suđenje iz članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/1990, 135/1997, 8/1998, 113/2000, 124/2000, 28/2001, 41/2001, 55/2001, 76/2010, 85/2010 i 5/2014 – dalje Ustav).

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 7.10.2008. sklopili Ugovor o kreditu temeljem kojim je tužiteljici odobren kredit za kupnju stana u iznosu od 43.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita s rokom otplate od 30 godina. Nije sporno niti da je čl. 3. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49 % godišnje koja je promjenjiva u skladnu s Odlukom o kamatama banke. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da je predmetni Ugovor o kreditu sastavio tuženik na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja;

- da utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4.7.2013., potvrđene presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., nemaju direktan učinak na konkretni pravni odnos stranka, jer je navedena presuda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se bavila pitanjem ništetnosti kredita čija je glavnica bila vezana uz valutu švicarski franak (CHF), dok je u konkretnom slučaju riječ o kreditu u EUR;

- da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva i jasna, no da njome nisu na transparentan način bili objašnjeni razlozi i pojedinosti promjene kamatne stope, već je to isključivo ovisilo o volji jedne ugovorne strane – kreditora, te da tuženik u postupku nije dokazao da se o toj spornoj odredbi ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo prije i tijekom sklapanja ugovora, niti je dokazao da je postojao valjan ugovorom predviđen razlog za promjenu kamatne stope, zbog čega da je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbi čl. 96. st. 1., 97. alineja 11. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja kredita;

- da se tijekom otplate kredita kamatna stopa povećavala s početo ugovorene koja je iznosila 5,49% godišnje do najviše 6,75%;

- da je općenita formulacija sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 2.) nije bila u skladu s općim načelima obveznog prava, jer je tužiteljica kao potrošač od samoga početka ugovornog odnosa bila dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika (banku) kao trgovca, jer joj je bila poznata samo visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, ali nije mogla znati zašto i temeljem čega će mu se kamatna stopa ubuduće kretati, jer je tuženik samostalno i jednostrano mijenjao kamatnu stopu tijekom otplate kredita, te sporna odredba nije bila određena, niti odrediva, niti je sadržavala definirane i jasne parametre za primjenu kamatne stope koji bi bili razumljivi i jasni prosječnom potrošaču;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da razlika preplaćenih iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i onoj koju je tužitelj otplatio tijelom trajanja kredita zbog povećanja kamatne stope iznosi ukupno 2.583,94 EUR.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica utvrdivši kao prethodno pitanje da je sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i nepoštena i da je prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te da je stoga ništava u smislu odredbe čl. 96. st. 1., 97. i 102. ZZP/07, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 323. ZOO obvezao tuženika da tužiteljici isplati razliku preplaćenih iznosa kredita koje je primio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u ukupnom iznosu od 2.583,94 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama (čl. 1111. st. 1. i 1115. ZOO).

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Žalbeni navodi tuženika da tužiteljica prije potpisivanja Ugovora o kreditu nije upotrijebila niti minimum dužne pažnje, jer ga nije pročitala, niti tražila ikakva pojašnjenja, ne mogu se prihvatiti, jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj nitko od zaposlenika tuženika prije i prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije pojasnio pojedinosti vezane za sam ugovor, pa tako niti za odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i uvjete pod kojima se ona može mijenjati, već joj je predočen unaprijed formuliran ugovor o kreditu koji je sastavio tuženik i dana mogućnost da ugovor potpiše ili ne potpiše. Kako joj je novac trebao za kupnju stana sklopila je ugovor, te kao prosječni potrošač nije imala nikakva financijska znanja, i nije mogla znati, niti predvidjeti posljedice koje će za nju kasnije nastati uslijed jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika kao kreditora.

14. Nije u pravu žalitelj da se sud prvog stupnja u razlozima presude pozvao na utvrđenja iz kolektivnog spora, jer je u točki 6. obrazloženja jasno navedeno da se utvrđenja iz kolektivnog spora odnose na kredite u CHF, dok je ovdje riječ o kreditu u EUR. Iako na konkretni pravni odnos stranka nemaju direktnog učinka citirane presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koje su se bavile pitanjem ništetnosti kredita čija je glavnica bila vezana uz valutu švicarski franak (CHF), u odlukama donesenim u kolektivnom sporu postavljen je standard za ocjenu nepoštenosti prema odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Prvostupanjski sud je odlučujući kao o prethodnom pitanju o nepoštenosti i ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi primjenom mjerodavnih odredaba ZOO i ZZP/07 pravilno utvrdio da je sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i bez jasno definiranih parametara o promjenjivosti kamatne stope, i kao takva protivna načelu savjesnosti i poštenja i da je dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača.

15. U vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu na snazi je bio ZZP/07 koji u čl. 96. st. 1. propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. istog članka smatra da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stavkom 96. st. 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati.

16. Prema odredbi čl. 97. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Nepoštena ugovorna odredba je ništava u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP/07, dok je st. 2. istog članka određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez te odredbe.

17. Tuženik u postupku nije dokazao da je u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu tužiteljici kao potrošaču dao dovoljno informacija koje su bile važne za donošenje informirane odluke o rizicima koji za nju proizlaze iz ugovora o kreditu i promjeni kamatne stope, niti je dokazao da joj je kao potrošaču na drugi način dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorne odredbe na određivanje njezine novčane obveze i da je kao potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristala na sklapanje takvog ugovora, već je naprotiv, kao jača strana, nepošteno koristeći odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je za tužiteljicu bila nejasna i nerazumljiva, jednostrano promijenio obvezu tužiteljice kao potrošača promjenom kamatne stope tijekom otplate kredita, bez da ju je prethodno upoznao s mogućim rizicima i posljedicama koji za njega tom odredbom mogu nastati.

18. Suprotno navodima žalbe iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja proveo test nepoštenosti sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i da je prilikom ocjene elemenata potrebnih za utvrđenje njezine valjanosti pravilno utvrdio da je predmetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu nepoštena, a time i ništetna.

19. Direktiva 93/13/EEZ u čl. 3. st. 1. propisuje da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom, ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizišlih iz ugovora, a prema čl. 5. Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20. Stoga je prvostupanjski sud kroz primjenu mjerodavnih odredaba ZOO i Zakona o zaštiti potrošača pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i zaključio da je pobijana odredba Ugovora o kreditu nepoštena i bez definiranih parametara promjenjivosti kamatne stope, te protivna načelu savjesnosti i poštenja i da je kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

21. Visina preplaćenih iznosa pravilno je utvrđena financijskim vještačenjem koje je sud prvog stupnja kao stručno i obrazloženo prihvatio u cijelosti. Jednako tako, materijalno pravo iz odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO pravilno je primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.583,94 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja do isplate, koji je tuženik stekao bez osnove na temelju ništetne odredbe ugovora o kreditu.

22. Neutemeljeno tuženik u žalbi navodi da su sve tražbine prije 5.7.2014. zastarjele, jer je sud prvog stupnja prigovor zastare otklonio uz valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena kao prethodno pitanje u ovom postupku, to nije došlo do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je pozivom na odredbe čl. 158. st. 1. i 154. st. 2. ZPP. Premda se kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, osnovan je žalbeni navod tužiteljice da joj u ovoj parnici pripada cjelokupno utvrđeni parnični trošak. 24. Tužiteljica je tužbeni zahtjev u tužbi postavila na temelju preliminarnog nalaza i mišljenja financijskog vještaka Darka Cecića koji je dostavila uz tužbu, čime je poduzela dostupne, prihvatljive i razumne mjere temeljem kojih je postavila tužbeni zahtjev. Stoga, u konkretnoj situaciji kada je tužiteljica u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, a financijskim vještačenjem provedenim u postupku je utvrđeno da je njezino potraživanje s osnova ništetnih odredbi potrošačkog ugovora o kreditu manje od iznosa je postavila u tužbi, to bi odmjeravanje troškova postupka prema uspjehu u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) predstavljalo za nju nerazmjeran i nepodnošljiv teret, jer bi se time narušila pravičnu ravnotežu između interesa stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, tim više što ista nije dala povoda tužbi, te bi takva odluka bila bi protivna načelu savjesnosti i poštenja. Osim toga, takva bi odluka o troškovima postupka predstavljala ograničenje koje umanjuje samu bit tužiteljičina prava na pristup sudu, jer bi moglo odvratiti potrošača od ostvarenja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenih ugovornih odredbi (tako i odluka suda EU broj C-224/19 i C-259/19.).

25. Zbog iznijetih razloga tužiteljica ima pravo na naknadu cjelokupnog utvrđenog parničnog troška. Kako je prvostupanjski sud utvrdio ukupni parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.979,5 EUR, a pobijanom presudom joj je dosudio iznos od 1.284,52 EUR, valjalo je po žalbi tužiteljice temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti toč. II. prvostupanjske presude u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška za daljnji iznos od 694,98 EUR i dosuditi joj još i navedeni iznos parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja ove drugostupanjske presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

26. Tužiteljici koja je uspjela u žalbenom postupku (vps. žalbe 694,98 EUR) dosuđen je po Tbr. 10./4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23 – dalje: Tarifa) trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR.

27. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš