REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2340/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grgurić, odvjetnik u Trogiru, protiv tuženika RG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Skelin, odvjetnik u Trogiru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2230/2023-3 od 15. veljače 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-653/2019-44 od 21. srpnja 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-2230/2023-3 od 15. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-653/2019- 44 od 21. srpnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, i to zbog toga što je „riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda“.

2. Naznačena pravna pitanja glase:

1) Mogu li drugostupanjski i prvostupanjski sud, ukoliko smatraju u svojim presudama da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima u istim presudama pozivati na članak 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao odredbi po kojoj određuju početak tijeka zastarijevanja potraživanja tužiteljice;

2) Mogu li se drugostupanjski i prvostupanjski sud u svojim presudama za svoje odluke pozivati na dvije pravne osnove koje se međusobno isključuju? 3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.

4. Postupajući na temelju odredbe članka 385.a i 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, u konkretnom slučaju nisu ostvarene temeljne pretpostavke za dopuštenje revizije jer predlagatelj, usprkos tome što navodi da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, ne ukazuje na konkretnu revizijsku odluku koja bi tome išla u prilog i koja bi mogla biti razlog za dopuštenje revizije u cilju ujednačavanja sudske prakse što i jest jedan od ciljeva revizije po dopuštenju.

4.1. Što se, pak, tiče potreba razvoja prava kao razloga važnosti za dopuštenje revizije, uočava se da predlagatelj ni u odnosu na ovaj razlog važnosti ne obrazlaže koje su to potrebe razvoja prava koje bi opravdavale dopuštenje revizije, poput usklađenja sudske prakse sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova i slično, a niti takve potrebe nalazi ovaj sud.

5. U takvim je okolnostima prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil