Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4475/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja ZCM, OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice MC, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2268/2019-163 od 28. ožujka 2024., te o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda, poslovni broj Pn-2268/2019-170 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2268/2019-163 od 28. ožujka 2024., u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tužitelja ZC preko nespornog iznosa od 8.927,23 EUR do dosuđenog iznosa od 12.908,92 EUR (za daljnji iznos od 3.981,69 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate, zatim u pobijanom dijelu toč. II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tužitelja MCM preko nespornog iznosa od 3.618,32 EUR do dosuđenog iznosa od 12.908,92 EUR (za daljnji iznos od 9.290,60 EUR) sve sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate, te pod toč. III., IV., V. i dijelu toč. IX. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 38.449,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovana žalba 2. tužitelja PCM i 3. tužiteljice MC i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. VII. i VIII. izreke

III. Preinačuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. IX. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 38.449,21 EUR za daljnji iznos od 11.947,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate, i u tom, dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.947,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate,

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2268/2019-170 od 18. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti 1. i 2. tužiteljima svakome iznos od po 12.908,92 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate (toč. I. i II. izreke), a 3. tužiteljici iznos od 8.115,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate (toč. III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužiteljici iznos od 5.166,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 4.223,24 EUR od 28. ožujka 2024. do isplate, a na iznos od 943,11 EUR od 7. veljače 2006. do isplate (toč. IV. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužitelju iznos od 3.281,52 EUR sa zakonskim zateznom kamatama pobliže razvrstanim u toč. IV. izreke. Odbijen je 2. tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 0.01 EUR s osnova izgubljenog uzdržavanja (toč. VI. izreke), kao i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.114,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže razvrstanim u toč. VII. izreke. Odbijena je 3. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.344,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže razvrstanim u toč. VIII. izreke. Naloženo je tuženiku solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 50.396,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate (toč. IX. izreke). Ujedno je rješenjem od 18. lipnja 2024. prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u odnosu na 4. i 5. tužitelje, kao pravne slijednike pok. PC.

2. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija tuženik u dijelu toč. I. izreke preko nespornog iznosa od 8.927,23 EUR, zatim u dijelu toč. II. izreke preko nespornog iznosa od 3.618,32 EUR sve sa zateznim kamatama od 28.3.2024. do isplate, te pod toč. IV., V. i IX. izreke iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Ujedno se žali i protiv rješenja o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda i rješenje preinače u skladu s navodima žalbe, uz naknadu parničnog troška i troškova žalbi.

3. Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod toč. VII. i VIII. izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa žale se tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu, te u odluci o troškovima postupka, uz naknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju osnovanost žalbenih navoda tuženika uz prijedlog da se njegova žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbe.

5. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika protiv presude djelomično osnovana, a protiv rješenja neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti pok. LC, majke 1. i 2. tužitelja, a kćerke 3. tužiteljice, koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 13.6.2003., kao suputnica u vozilu reg. oznaka [registarska oznaka], krivnjom osiguranika tuženika.

7. U stadiju žalbenog postupka nije sporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, Nije sporno niti da je djelomičnom presudom na temelju priznanja poslovni broj Pn-7111/03 od 1.12.2004. naloženo tuženiku Zagreb osiguranju d.d. da isplati 1. i 2. tužiteljima iznose od po 121.000,00 kn, a 3. tužiteljici i tadašnjem 4. tužitelju AC (ocu pok. LC) svakome iznos od po 110.000,00 kn, te da je daljnjom presudom na temelju priznanja od 8.5.2005. istom tuženiku naloženo da isplati 1. i 2. tužiteljima iznose od po 37.737,72 kn, a 3. tužiteljici i tadašnjem 4. tužitelju PC svakome iznose od po 28.852,47 kn. Nije sporno da je tužba povučena 7.9.2006. u odnosu na tuženika Zagreb osiguranje d.d., kao i da je 4. tužitelj PC preminuo nakon donošenja prvostupanjske presude i da su postupak nastavili njegovi zakonski nasljednici MC, CC i IC u odnosu na koje je tužba povučena.

8. U stadiju žalbenog postupka sporna je visina naknade neimovinske štete u odnosu na 1. i 2. tužitelje, te osnovanost i visina naknade imovinske štete u odnosu na 2. i 3. tužitelje, te odluka o troškovima postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer pobijane odluke sadrže jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nema nedostataka zbog kojih ne bi bilo moguće ispitati njihova pravilnost i zakonitost.

10. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i stanja spisa proizlazi:

- da je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u kojem je smrtno stradala prednica tužitelja bilo osigurano kod tuženika (svota osiguranja 1.400.000,00 kn), te da je osigurana svota priključnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], koje je skrivilo prometnu nezgodu i koje je također bilo osigurano kod tuženika iznosila 2.800.000,00 kn;

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da ukupna svota osiguranja po policama tuženika iznosi 557.435,80 EUR/4.200,00 kn i da izvršenim isplatama iz predmetnog štetnog događaja nije iscrpljena osigurana svota, time da je tuženik nakon provedenog financijskog vještačenja povukao prigovor limita osiguranja i nije imao primjedbi na izračun vještaka;

- da je 1. tužitelj u vrijeme smrti svoje majke imao 19 godina, a 2. tužitelj je bio dijete od 13 godina i da su uslijed njezine tragične smrti trpjeli i trpe veliku duševnu bol;

- da je 1. i 2. tužiteljima zbog smrti majke svakome utvrđena pravična novčana naknada za duševne boli u iznosu od po 33.180,70 EUR/250.000,00 kn, te je po odbitku nesporno isplaćenih iznosa od po 16.059,46 EUR, svakome od njih na ime neimovinske štete dosuđen iznos od po 12.737,72 EUR/97.262,28 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate;

- da je i 3. tužiteljica zbog smrti svoje kćerke jedinice s kojom su ona i pokojni suprug PC kao roditelji bili iznimno vezani, pretrpjela velike duševne boli, te joj je sud utvrdio osnovanim pravičnu novčanu naknadu zbog smrti djeteta u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn, a po odbitku nesporno isplaćenog iznosa (18.428,89 EUR/138.852,47 EUR) dosudio joj neimovinsku štetu s osnova pretrpljenih duševnih boli u iznosu od 8.115,67 EUR/61.147,53 kn);

- da su 3. tužiteljici dosuđeni troškovi izgradnje grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika u ukupnom iznosu od 5.166,35 EUR/38.925,89 kn, jer je ona podmirila te troškove unatoč činjenici da je u predračunu Klesarstva Petra Barbarića i u Zaključnici pogrebne opreme br. 63. od 7.2.2006. kao kupac naveden ZC, a u Kupoprodajnom ugovoru br. 88/2006 od 6.2.2006. su kao kupci navedeni 1. tužitelj, te 2. tužitelj zastupan po skrbnici (ovdje 3. tužiteljici);

- da visinu izgubljenog uzdržavanja 2. tužitelja čini razlika između polovine plaće pok. LC i obiteljske mirovine koju je isti primao za razdoblje od 1.9.2006. do 5.8.2008.;

- da je zahtjev 2. i 3. tužitelja kao nasljednika iza prvotnog 4. tužitelja pok. PC (oca pok. LC) za naknadu štete s osnova njegova izgubljenog uzdržavanja neosnovan, jer pok. prednica tužitelja nije imala dovoljno sredstava za uzdržavanje svoga oca obzirom da je uzdržavala sebe i svoje sinove.

12. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 193., 194. i 201. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine,“ br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO/91) presudio kao u izreci pobijane presude.

13. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

14. Pravilan je pravni pristup prvostupanjskog suda da tužiteljima kao bliskim srodnicima preminule LC pripada pravična novčana naknada za duševne boli koju su pretrpjeli i koju trpe zbog tragične i iznenadne smrti njihove majke i kćerke sukladno odredbi čl. 201. st. 1. ZOO/91.

15. Imajuću u vidu okolnosti u kojima je tragično preminula prednica tužitelja (prikolica teretnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] uslijed naleta drugog teretnog vozila prevrnula se na lijevi kolnički trak i potpuno zdrobila osobno vozilo u kojem se kao suputnica nalazila prednica tužitelja), zatim činjenicu da su 1. i 2. tužitelji u vrijeme smrti majke bili i u dobi 13 i 19 godina i da su njezinom smrću izgubili majčinu potporu i ljubav i jedinog roditelja koji se brinuo o njima, dok je 3. tužiteljica izgubila kćer jedinicu s kojom je kao roditelj bila blisko povezana, te nove Orijentacijske kriterije Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kojima su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se dotadašnji iznosi naknade povećavaju za 50%, koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete koji su u tijeku, a imajući u vidu i iznimnu dugotrajnost ovoga postupka, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim 1. i 2. tužiteljima (djeci pokojne) na ime pravične novčane naknade za duševne boli zbog smrti majke iznos od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn za svakoga, a 3. tužiteljici (majci) iznos od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn, te im je po odbitku nesporno isplaćenih iznosa dosudio iznose koji su pobliže navedeni toč. I., II. i III. izreke sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

16. Imajući u vidu prednje navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava visinu dosuđenih iznosa nematerijalne štete 1. tužitelja preko nespornog iznosa od 8.927,23 EUR, a 2. tužitelju preko nespornog iznosa od 3.618,32 EUR, jer je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 201. st. 1. ZOO/91.

17. Nadalje je toč. IV. izreke pobijane presude pravilno prihvaćen zahtjev 3. tužiteljice za naknadu troškova kupnje grobnog mjesta i izrade i postavljanja nadgrobnog spomenika u ukupnom iznosu od 5.166,35 EUR/38.925,89 kn. Premda predračun Klesarstva Pere Barbarića za kupnju grobnice glasi na ime kupca ZC (1. tužitelja), a Kupoprodajni ugovor br. 88/2006 na ime 1. tužitelja i 2. tužitelja zastupanog po 3. tužiteljici kao skrbnici, u postupku je utvrđeno da je sve troškove koji su se odnosili na kupnju grobnice i grobnog mjesta snosila upravo 3. tužiteljica. Naime, 3. tužitelj je u vrijeme smrti majke bio dijete od svega 13 godina, dok je 1. tužitelj, kako to proizlazi iz njegova iskaza danog na raspravi 1.12.2004., u vrijeme smrti majke imao 19 godina, te se zaposlio dva tjedna nakon pogibije majke. Plaća mu je iznosila 3.200,00 kn i od toga iznosa je uzdržavao sebe i maloljetnog brata, jer otac od rastave roditelja (tada je išao u 8. razred osnovne škole) nije skrbio o njima. Zato 1. tužitelj, kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud, obzirom na svoje imovno stanje nije mogao financirati i snositi troškove kupnje grobnice, te su predmetni troškovi pravilno dosuđeni 3. tužiteljici, kao stvarnoj oštećenici, koja je te troškove i platila nakon pogibije svoje kćerke.

18. Tvrdnje tuženika da se radilo o grobnici sa više grobnih mjesta ne proizlaze iz provedenih dokaza, a dokazni prijedlozi tuženika iznijeti prvi puta na ročištu 27.10.2023. da se dopunski saslušaju tužitelji i provede očevid na licu mjesta na okolnost je li grobnica izgrađena u skladu s mjesnim običajima, osnovano su odbijeni, jer se, imajući u vidu da je ovaj postupak započeo 2003. godine radi o gruboj zloupotrebi procesnih ovlaštenja (čl. 10. ZPP) s namjerom daljnjeg odugovlačenja ovoga postupka.

19. Uz valjane je razloge primjenom odredbe čl. 194. st. 2. ZOO/91 prihvaćen zahtjev 2. tužitelja za naknadom štete zbog izgubljenog uzdržavanja uslijed smrti majke (toč. V. izreke), jer je u postupku utvrđeno da je pokojna LC za uzdržavanje 2. tužitelja doprinosila polovinu svoje mjesečne plaće. Visinu štete koju predstavlja razlika između polovine iznosa njezine plaće i obiteljske mirovine koju je 2. tužitelj primao u razdoblju od 1.9.2006. do kolovoza 2008., kada je završio srednju školu, pravilno je utvrđena financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 3.281,52 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kakao je to pobliže razvrstano u toč. V. izreke pobijane presude.

20. Prigovor zastare potraživanja i samog prava s osnova izgubljenog uzdržavanja pravilno je ocijenjen neosnovanim, jer se štetni događaj u kojemu je smrtno stradala prednica tužitelja dogodio 13.6.2003., dok je 2. tužitelj zahtjev za izgubljenim uzdržavanjem za razdoblje počevši od 5. srpnja 2003. pa nadalje, postavio u tužbi podnesenoj 15. ožujka 2004. u parnici pod poslovnim brojem Pn-1309/04. Navedena tužba je tek rješenjem od 7.7.2007. spojena na ovaj parnični postupak (ranije Pn- 7111/2003.), te je stoga pravilno stajalište prvostupanjskog suda da 2. tužitelj svoj zahtjev za izgubljeno uzdržavanje nije niti mogao povući u podnescima od 23.11.2005. i 13.3.2006., već su u tim podnescima tužitelji specificirali tužbeni zahtjev nakon što su sa Zagreb osiguranjem d.d. sklopili nagodbu. Nije dakle došlo do povlačenja tužbe u odnosu na taj dio zahtjeva, niti je osnovan prigovor zastare i zastare samog prava, jer nisu protekli rokovi zastare iz čl. 376. st. 1. i 373. st. 2. ZOO/91.

21. Dio tužbenog zahtjeva 2. i 3. tužitelja koji se odnosi na materijalnu štetu zbog izgubljenog uzdržavanja koji je tijekom postupka potraživao prvotni IV. tužitelj PC u iznosu od 400,00 kn mjesečno, a koje potraživanje je 2. tužitelj naslijedio u 1/8 dijela i 3. tužiteljica u 3/8 dijela za razdoblje od 5. prosinca 2005. do smrti PC **.**.2012., uz valjane je razloge odbijen kao neosnovan, jer je utvrđeno da ukupna primanja pokojne LC od kojih je izdržavala sebe i djecu nisu bila dostatna još i za uzdržavanje njezina oca. Okolnost da je prednica tužitelja zaključila s ocem Ugovor o doživotnom uzdržavanju 8.11.2002., nije od utjecaja, jer je i sam pok. IV. tužitelj PC u svom je iskazu naveo da ga pokojna kćer nije novčano pomagala. Zbog iznijetih razloga žalba tužitelja protiv pobijanog dijela pod toč. VII. i VIII. izreke pobijane presude nije osnovana.

22. Odluka o troškovima donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP, time da je vrijednost predmeta spora pravilno utvrđena prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republika Hrvatske u svojoj odluci Revd-4375/2023-2 od 2. srpnja 2024.). No, materijalno pravo je djelomično pogrešno primijenjeno kada je tužiteljima priznat trošak sastava tužbe od 30.12.2023. – u iznosu od 1.800,00 EUR, trošak sastava podnesaka od 3.6.2004., 10.1.2005. – svaki po 1.800,00 EUR, trošak podneska od 22.3.2005. – 1.000,00 EUR, te trošak zastupanja na ročištu 1.12.2004.

– u iznosu od 1.800,00 EUR, jer su ovi troškovi već isplaćeni tužiteljima od strane prvotnog 1. tuženika Zagreb osiguranja d.d. temeljem Nagodbe od 9.9.2005. (troškovnik na listu 91 spisa), nakon čega je tužba u odnosu na toga tuženika povučena. Tužitelji stoga nemaju pravo na ponovnu naknadu istih troškova. Kako je nakon povlačenja tužbe tužitelja u odnosu na prvotnog tuženika Zagreb osiguranje d.d. ovaj parnični postupak dalje vođen samo protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., nisu utemeljene tvrdnje žalitelja da je od ukupnog parničnog troška (u koji ne ulaze parnične radnje tužitelja do sklapanja Nagodbe) trebalo odbiti iznos koji je tužiteljima isplatio prvotni tuženik Zagreb osiguranje d.d.

23. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno tužiteljima priznao ukupno 13 obrazloženih podnesaka po Tbr. 8./1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), umjesto 8 obrazložena podneska po Tbr. 8./1. Tarife, jer se prema Tbr. 8./6. Tarife postupak povodom ukidne odluke (a što je ovdje bio slučaj) smatra novim prvostupanjskim postupkom i odvjetniku u tom postupku pripada nagrada iz toga Tarifnog broja. Zato je tužiteljima pravilnom primjenom materijalnog prava primjenom Tbr. 8./1. Tarife valjalo priznati trošak sastava podneska od 23.11.2005. i 10.10.2007. – svaki po 1.000,00 EUR, za podneske od 3.2.2009. i 30.4.2012. – svaki po 1.086,00 EUR, za podneske od 9.11.2012., 7.3.2022., 28.2.2023. i 8.1.2024. – svaki po 1.212,00 EUR, za podneske od 25.02.2009., 10.5.2010., 20.4.2018., 5.12.2018., 16.4.2021. – svaki po 100,00 EUR po Tbr. 8./2. Tarife, te za podneske od 15.6.2011. i 27.9.2011. – svaki po 50,00 EUR, dok im ne pripada trošak sastava podneska od 16.4.2004. kojim traži produljenje roka radi očitovanja, trošak sastava podneska od 2.2.2010. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, trošak sastava odgovora na žalbu od 13.5.2014., trošak podneska od 5.12.2018. u kojemu u cijelosti ponavlja već iznijete navode iz podneska od 20.4.2018., te trošak sastava podneska od 6.5.2022. kojim požuruje postupak, jer ovi podnesci u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za postupak.

24. Ostale parnične radnje pobliže navedene u toč. 31. obrazloženja prvostupanjske presude pravilno su utvrđene (12 ročišta i žalba od 11.4.2014.), tako da zajedno s prednje navedenim podnescima pravilan zbroj svih parničnih radnji iznosi 23.232,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a od 5.808,00 EUR i uvećanje za zastupanje više tužitelja od 30% po Tbr. 40. Tarife u iznosu od 8.712,00 EUR, ili ukupno 37.572,00 EUR. Kako su tužitelji uspjeli po osnovi i visini u omjeru od 90,5%, a tuženik samo u neznatnom dijelu u pogledu visine, to je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5., u vezi čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljima trebalo priznati ukupni parnični trošak u iznosu od 37.572,00 EUR uvećan za plaćeni trošak financijskog vještačenja u iznosu od 697,21 EUR, ili ukupno 38.449,21 EUR.

25. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljima dosuđen parnični trošak u iznosu od 50.396,86 EUR, to je prvostupanjska presuda temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka pod toč. IX. izreke, te je odbijen kao neosnovan dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 38.449,21 EUR, za daljnji iznos od 11.947,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate.

26. Pritom valja odgovoriti tuženiku da su parnične radnje pravilno obračunate primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife, koja određuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je o troškovima postupka pravilno odlučeno primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Nisu stoga osnovane tvrdnje tuženika da je vrijednost boda trebalo utvrđivati prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

27. Neosnovano tuženik žalbom pobija prvostupanjsko rješenje od 18.6.2024., kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni tužbeni zahtjev u odnosu na IV. tužitelja CC i V. tužitelja HC, kao pravnih slijednika pok. PC. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je na ročištu održanom 8. travnja 2021. (list 520 spisa) riješeno da se tužba u odnosu na ove tužitelje smatra povučenom, time da je tuženik na istom ročištu izjavio da traži naknadu parničnog troška prema troškovniku koji je predao u spis 10.2.2014. (list 361 spisa). Prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a analognom primjenom st. 8. istog članka, obzirom da je ovdje riječ o slučaju iz čl. 158. ZPP i da je povlačenje tužbe u odnosu na CC i HC obavljeno na raspravi 8.4.2021., kao i da je tuženik na istom ročištu zatražio naknadu parničnog troška zbog povlačenja tužbe u odnosu na te tužitelje, isti je bio u obvezi odmah predati sudu određeno postavljeni troškovnik koji se odnosi upravo na povučeni dio zahtjeva. Kako se tuženik pozvao na troškovnik od 10.2.2014., koji je predao u spis prilikom zaključenja glavne rasprave 10.2.2014. sedam godina ranije, u kojemu nije bio, niti je mogao biti određeno naveden dio parničnih troškova koji se odnosi na povučeni dio zahtjeva, to je zahtjev tuženika za naknadu tih parničnih troškova uz valjane razloge odbijen, te je žalba tuženika protiv toga rješenja neosnovana.

28. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

29. Tuženiku koji je sa žalbom protiv presude uspio samo djelomično i to u odnosu na sporedni zahtjev, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, nije dosuđen trošak sastava žalbe.

30. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedena postupovna radnja nije bila potrebna za postupak (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš