Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2766/2022-2

R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Sanji Dozet, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB:57509775367, zastupan po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-182/2020-16 od 25. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025. godine

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-182/2020-16 od 25. svibnja 2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 92151/05 zaključen u [adresa] dana 25.10.2005.godine između HVB SPLITSKA BANKA d.d. i LU kao korisnika kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o cesiji – Prodaji potraživanja – Ugovor br.: S029/2015 od 03.06.2015.g. potvrđen/solemniziran pod posl.br.:OV-5162/2015 po Javnom bilježniku Marinu Dabelić iz Zagreba dana 03.06.2015.g.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.800,00 kn (slovima:šesttisućaosamstokuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude 25. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje da je tužiteljica dana 24. listopada 2005. godine sklopila s HVB Splitskom bankom d.d. Ugovor o kreditu koji je sklopljen s valutnom klauzulom u valuti švicarski franak CHF, te prvostupanjski sud a pozivom na pravomoćne presude koje su donesene u povodu tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđuje nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno odlukama kreditora i valutnu klauzulu u dijelu gdje je ugovorena otplata mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećem na dan plaćanja, te je pritom zaključio da se radi o bitnim sastojcima ugovora, pa pozivom na odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) smatra da nije moguće održati ugovor o kreditu, a time posljedično niti ugovor o cesiji na snazi pa pruža tužiteljici traženu pravnu zaštitu.

5. Ova odluka suda prvog stupnja nije pravilna.

6. Prije svega, valja reći da glede utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu od 25. listopada 2005. godine pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbama sada važećeg Zakona o obveznim odnosima jer je u odnosu na vrijeme kada je taj ugovor o kreditu sklopljen, trebao primijeniti odredbe ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91…35/05) iako u biti one isto glase.

7. Po odredbi čl. 103. st. 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

8. Po odredbi čl. 105. st. 1. tog zakona, ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojih je ugovor sklopljen, dok po stavku 2., ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

9. Sukladno čl. 1065. ZOO, ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plati ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom.

10. Predmetnim ugovorom o kreditu, dakle, bila je ugovorena početna kamatna stopa, koja se zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je to utvrdio prvostupanjski sud, kao bitan element ugovora o kreditu, primjenjuje.

11. Načelno je dopušteno ugovarati valutnu klauzuli, a u biti prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe ugovora o kreditu u dijelu otplate mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po tečaju CHF važećim na dan plaćanja (a u kojem slučaju ništetnosti treba primijeniti onda onaj tečaj koji je bio važeći na dan sklapanja ugovora), međutim, unatoč ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, i dalje egzistiraju ugovorne odredbe o kunskom iznosu koje je banka korisniku kredita dala na raspolaganje i koji iznos primljenog, neovisno o iznosu kamata, korisnik kredita je dužan vratiti.

12. Dakle, valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, pa makar u dijelu u kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1065. i čl. 1066. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle, uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je i valjana ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tužena kao banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj važeći u vrijeme sklapanja ugovora) ustanovljeni su upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen od tih odredbi, pa stoga, predmetni ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati.

13. Pritom ovaj sud upućuje na presudu suda EU C-118/17 gdje je istaknuto da čl. 6. st. 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način:

- da mu se ne protivi nacionalni zakon, koji sud pred kojim se vodi sprječava da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, poput one u glavnom postupku, pod uvjetom da utvrđenje nepoštenosti takve odredbe omogućava ponovno uspostaviti pravnu i činjeničnu situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala i

- da mu se protivi nacionalni zakon koji sprječava u okolnostima poput onih iz glavnog postupka, sud pred kojim se vodi postupak da prihvati zahtjev za poništenje ugovora o zajmu koji se temelji na nepoštenosti odredbi o tečajnom riziku kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

14. Drugim riječima, u skladu su s direktivom odredbe nacionalnog zakona koji dopušta odbijanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da ta nepoštena odredba nije postojala. Jednako tako, nisu u skladu s direktivom odredbe nacionalnog prava koje onemogućuju prihvaćanje zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora o kreditu koji se temelji na nepoštenosti ugovorne odredbe o tečajnoj razlici, kad je utvrđeno da je ta odredba nepoštena i da se ugovor ne može održati bez navedene odredbe.

15. Pritom je posebno potrebno ukazati da već u spomenutoj presudi C-118/17 od 14. ožujka 2019., točka 51., istaknuto da "članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 želi ponovno uspostaviti ravnotežu između stranaka, a ne poništiti sve ugovore koji sadržavaju nepoštene odredbe".

16. Dakle, ukoliko je prvostupanjski sud već utvrdio da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu sukladno jednostranim odlukama banke (a u kojem slučaju treba primijeniti onu stopu važeću u vrijeme sklapanja ugovora) te odredbu o plaćanju mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF važećim na dan plaćanja anuiteta (a u kojem slučaju treba primijeniti onaj tečaj koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora), a što u ovom trenutku ovaj sud neće ocjenjivati, na taj način je uspostavljen kompromis i ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštita potrošača s jedne strane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge strane, a koja ravnoteža je bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama (vidi presudu VSRH Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. godine).

17. S obzirom na gore navedeno nije bilo uvjeta da prvostupanjski sud utvrdi u cijelosti ništetnim ugovor o kreditu, ali je mogao, a da time ne prekoračuje tužbeni zahtjev, a obzirom na činjenične navode tužbe utvrditi ništetnost pojedinih odredbi ugovora na čiju ništetnost ukazuje tužba (ali tužiteljica smatra da je zbog toga čitav ugovor ništetan), ili da, u daljnjem tijeku postupka, tužiteljica povuče tužbu za onaj dio tužbe na koji je ukazao ovaj sud svojim obrazloženjem te da prvostupanjski sud odluči o osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva.

18. Odgovara da tužiteljica nije postavila i kondemnatorni tužbeni zahtjev, dakle, zahtjev za isplatom više plaćenog temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, ali također valja reći da iz stanja spisa je razvidno da tuženik protiv tužiteljice vodi ovršni postupak radi naplate svoje tražbine nakon raskida ugovora o kreditu te stoga eventualno utvrđena ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu može biti od utjecaja na visinu tražbine ovdje tuženika kao ovrhovoditelja.

19. Dakle, kako su izostali valjani i dostatni razlozi za zaključak suda o ništetnosti cijelog ugovora o kreditu ili samo njegovog dijela koji se odnosi na ugovorne odredbe o isplati mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF na dan isplate, onda je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će dati jasne i valjane razloge glede ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi na čiju ništetnost ukazuje tužiteljica u tužbi uvažavajući pritom stajalište ovog suda, ako se utvrdi njihova ništetnost, da nije zbog toga ništetan cijeli ugovor o kreditu, a posljedično tome i ugovor o cesiji.

21. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 11. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić