Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4498/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Ines Kovačević kao članice vijeća u pravnoj stvari, u pravnoj stvari I-tužitelja SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice SVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, zastupanog po ĆV, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Lika Ceste d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, zastupanog po AV, diplomiranom pravniku, zaposleniku umješača, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3206/2017-52 od 17. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3206/2017-52 od 17. svibnja 2023. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, da isplati I-tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.854,58 eur/29.042,31 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, da isplati II-tužiteljici ĆVU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.150,11 eur/16.200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2016. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 3.685,96 eur/27.771,87 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se II-tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 16.200,00 kn do utuženih 16.700,00 kn (za iznos od 500,00 kn), kao neosnovanim.“

2. Protiv točaka I., II. i III. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima postupka. Navodi da je umješač na strani tuženika, podneskom od 30. srpnja 2021., istaknuo prigovor zastare u odnosu na povećanje iznosa naknade neimovinske štete, a da prvostupanjski sud taj prigovor nije uvažio. Ističe da je prvostupanjski sud primijenio izmjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene. Tvrdi da trošak za sastavljanje odštetnog zahtjeva nije nužan za ostvarivanje prava na naknadu štete. Ističe da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljima troškove sastava šest podnesaka, a čime je prekoračen maksimalni broj podnesaka za koje postoji pravo na naknadu troška sastava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Protiv točaka I., II. i III. prvostupanjske presude žalbu podnosi umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a i u pogledu odluke o troškovima postupka. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tj. da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prije svega ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije naznačio je li tuženik odgovara na temelju načela pretpostavljene krivnje ili prema pravilima o objektivnoj odgovornosti. Ako je riječ o načelu pretpostavljene krivnje, tužitelj je morao dokazati pretpostavke odgovornosti za štetu te je propustio dokazati protupravnost postupanja tuženika. Ako je riječ o objektivnoj odgovornosti, u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni pravilima o objektivnoj odgovornosti, budući da tuženik, kao pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet, odgovara po načelu pretpostavljene krivnje. Upućuje na čl. 39. Pravilnika o održavanju cesta i da tuženik nije dužan osigurati prohodnost uslijed iznenadno nastale poledice. Tvrdi da je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog da se od nadležne policijske postaje pribavi podatak o broju prometnih nesreća na području štetnog događaja na dan kada se štetni događaj odvio. Navodi da je taj dokazni prijedlog odbijen bez opravdanja, te da prvostupanjski sud nije u presudi obrazložio zašto je taj prijedlog odbijen. Ističe da su spornog dana obavljene propisane ophodnje ceste te da su izvršeni radovi zimskog održavanja (posipanja) na predmetnoj dionici, te da nisu cijenjeni dokazi iz kojih proizlazi da je tuženik prije štetnog događaja poduzeo sve mjere zimskog održavanja. Navodi da se II-tužiteljica kretala po cesti neprimjerenom brzinom i time izazvala prometnu nesreću. U suprotnom bi toga dana bilo zabilježeno više prometnih nezgoda. Tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbijen njegov prigovor zastare, istaknut 30. srpnja 2021. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak prvostupanjskog postupka i trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su neosnovane.

6. Predmet spora je zahtjev I-tužitelja za isplatu iznosa od 3.854,58 EUR na ime naknade imovinske štete (štete na vozilu) i zahtjev II-tužiteljice za isplatu iznosa od 2.216,47 EUR na ime naknade neimovinske štete (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjena životna aktivnost) i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi na državnoj cesti.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 24. prosinca 2014. II-tužiteljica upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] sletjela s ceste u uvjetima zaleđenog i neposipanog kolnika

- da je u prometnoj nezgodi oštećeno osobno vozilo u vlasništvu I-tužitelja, dok je II-tužiteljica zadobila tjelesne ozljede

- da se predmetni štetni događaj dogodio 24. prosinca 2014. u 5:40 ujutro na DC- 50 u mjestu [adresa] kod 10 km + 50 m, izvan naselja, na asfaltiranom kolniku, namijenjenom prometu vozila u oba smjera, u preglednom zavoju, da je stanje kolnika bilo zaleđen, neposut, klizavo, da je bila noć, a cesta je bila neosvijetljena

- da je temperatura zraka na dan štetnog događaja na području [adresa] bila u minusu, odnosno dana 24.12.2014. u 07:00 sati bila je -3,6 °C, uz jaki mraz i maglu, te umjerenu rosu, na tlu bez snijega

- da je tuženik upravitelj ceste na kojoj se dogodila konkretna prometna nezgoda, a da je poslove održavanja ceste ustupio umješaču Lika ceste d.o.o.

- da je protiv pravne osobe Lika ceste i odgovorne osobe IV podnesen optužni prijedlog zbog prekršaja iz čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te da je izdan obavezni prekršajni nalog

- da prekršajni postupak protiv II-tužiteljice SVU zbog ovog događaja nije pokrenut

- da II-tužiteljica u okolnostima noćne vožnje nije imala mogućnost uočiti da nailazi na zaleđeni dio kolnika, a o tome nije bila upozorena prometnim znakovima.

- da je uzrok nezgode zaleđen i neposipan kolnik, a II- tužiteljica se neposredno prije kroz zavoj koji prethodi mjestu slijetanja kretala brzinom primjerenom za uvjete mokrog kolnika

- da bi slijetanje vozila s kolnika i prevrtanje bilo izbjegnuto pri prethodnom kretanju vozila svim brzinama do 43 km/h

- da šteta na vozilu u vlasništvu I-tužitelja SV iznosi 3.854,58 EUR / 29.042,31 kn

- da je II-tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a manjeg intenziteta još 30 dana.

- da je II-tužiteljica je pretrpjela i primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja. da je II-tužiteljica pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg 15 dana,

- da je tužiteljica pretrpjela kasni strah koji je trajao 60 dana

- da je II-tužiteljici životna aktivnost smanjena za 3 %, a odnosi se na bolne i ograničene kretnje vrata uz trnjenje desne nadlaktice.

- da je II-tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 30 dana, ili ukupno 60 sati.

8. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., dalje: ZPP)., a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim razlozima umješača na strani tuženika, presuda sadrži neproturječne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, presuda nema nedostataka i može se ispitati pa sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10. Umješač navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog da se od nadležne policijske postaje pribavi podatak o broju prometnih nesreća kritičnoga dana, bez da je obrazložio zašto je taj prijedlog odbijen. Prema ocjeni ovog suda, izvođenje tog dokaznog prijedloga nije od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom postupku, budući da je iz drugih izvedenih dokaza pravilno i u potpunosti utvrđen uzrok štetnog događaja i tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja.

11. Sukladno članku 2. stavku 1. točki 18. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, dalje: ZC), »Hrvatske ceste d.o.o.« je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje državnih cesta.

12. Odredba čl. 17. st. 1. ZC propisuje da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

13. Sukladno odredbi čl. 26. ZC poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona su, među ostalim, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta i ophodnja javnih cesta.

14. Prema odredbi čl. 13. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine", br. 90/2014, dalje u tekstu: Pravilnik) kao poslovi redovitog održavanja javnih cesta su posebno navedeni čišćenje cesta te zimska služba.

15. Prema odredbama 33. i 34. Pravilnika zimska služba je pojam i uobičajeni izraz za cijeli niz radnji, mjera, postupaka i aktivnosti u zimskom razdoblju, koje imaju zadaću osigurati mogućnost odvijanja prometa cestama uz najveću moguću sigurnost sudionika u prometu i prihvatljive troškove. U zimskom razdoblju koje, u pravilu, traje od 15. studenog tekuće do 15. travnja sljedeće godine, ceste se održavaju u skladu s izvedbenim programom zimske službe. Izvedbenim programom se osobito utvrđuje raspored mehanizacije, opreme, materijala za posipanje te radne snage potrebne za izvođenje planiranih radova te nacrt posipanja protiv poledice i uklanjanja snijega.

16. Prema čl. 36. Pravilnika propisuje da u zimskom razdoblju i u slučajevima kada postoji opasnost od nastanka poledice na cesti, izvođač radova održavanja ceste dužan je pojedine opasne dijelove ceste posipati sredstvima koja sprječavaju nastajanje poledice.

17. U tijeku postupka je utvrđeno da je kolnik, na kojem se kretalo vozilo u vlasništvu I-tužitelja, a kojim je upravljala II-tužiteljica, bio zaleđen i neposipan.

18. Iz gore navedenih odredaba proizlazi da pravna osoba koja upravlja državnom cestom zadužena je za sprečavanje i uklanjanje poledice na toj cesti.

19. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) propisano je da je tko drugom prouzroči štetu, istu dužan naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

20. Kako je tuženik propustio pravodobno ukloniti poledicu na dionici ceste kojom se kretala II-tužiteljica te kako nije ni poduzeo određene mjere da do stvaranja poledice uopće ne dođe, tuženik nije izvršio svoje dužnosti predviđene Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta. Radi navedenog, valja reći da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, sukladno relevantnim odredbama ZC i Pravilnika. Činjenica da prvostupanjski sud nije naznačio je li odgovornost tuženika subjektivna ili objektivna nije od značaja, budući da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik odgovoran za predmetni štetni događaj jer nije izvršio svoje zakonom povjerene dužnosti da održava cestu u stanju koje omogućuje nesmetan i siguran promet.

21. Nadalje, umješač na strani tuženika navodi da u postupku nije dokazana niti utvrđena protupravnost tuženika u predmetnom štetnom događaju. Protupravnost označava protivnost štetnikovog ponašanja nekoj materijalnopravnoj normi. U konkretnom predmetu, protupravnost tuženikova ponašanja se očituje u propustu pravodobnog uklanjanja poledice na dionici ceste kojom se kretala II-tužiteljica te nepoduzimanju određenih mjera da do stvaranja poledice uopće ne dođe, budući da je riječ o obvezama tuženika propisanim materijalnopravnim normama. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je ponašanje tuženika u suprotnosti s njegovim zakonskim obvezama, neosnovan je žalbeni navod umješača da u postupku nije utvrđena protupravnost.

22. Čl. 39. Pravilnika na kojeg se umješač poziva u svojoj žalbi propisuje da zimska služba nije dužna osigurati prohodnost na cesti u uvjetima vrlo intenzivnog snježenja i uz olujni vjetar i pojavu velikih snježnih zapuha ili snježnih lavina. Isto vrijedi i za iznenadno nastalu poledicu na većem području npr. zbog ledene kiše, koju nije moguće otkloniti s raspoloživim sredstvima. Dakle, riječ je o uvjetima ekstremne zime i vremenskih uvjeta, a takvi uvjeti nisu bili za vrijeme konkretnog štetnog događaja.

23. Umješač navodi da prvostupanjski sud nije cijenio dokaze koje idu u korist tuženiku (putni radni list, ophodarski dnevnik, taho listić, ispis iz GPS sustava, popis zimskih znakova, izvod iz baze cestovnih podataka), a iz kojih proizlazi da je tuženik uspostavio adekvatni nadzor nad stanjem prometnice i da je prije štetnog događaja poduzeo sve mjere zimskog i redovnog održavanja u skladu sa ZC i Pravilnikom. Međutim, umješač pogrešno ocjenjuje da ti dokazi idu u prilog tuženiku, budući da iz njih proizlazi da je posipanje kolnika izvršeno nakon štetnog događaja te da je tuženik propustio pravovremeno spriječiti nastanak štetnog događaja. Nadalje, s obzirom na vremenske uvjete i temperaturu ispod 0 stupnjeva Celzijusa, postojala je mogućnost stvaranja poledice, a radi čega je dužnost tuženika bila poduzimati sve mjere da spriječi postojanje poledice, između ostaloga i preventivne mjere za sprječavanje nastanka poledice (isto tako je navedeno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. siječnja 2018., broj: Rev-828/16-2)

24. Umješač navodi da prvostupanjski sud neistinito navodi da je proglašen krivim i da je kažnjen novčanom kaznom zbog počinjenog prekršaja iz čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a u vezi predmetnog štetnog događaja. Međutim, umješač pritome ne ističe da je donesena oslobađajuća presuda niti na drugi način otklanja neistinitost zaključka prvostupanjskog suda. Naposljetku, čak i da je zaključak prvostupanjskog suda neistinit, valja istaknuti da je građanskopravna odgovornost šira od prekršajnopravne odgovornosti te da je u ovome postupku utvrđena odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj.

25. Tuženik i umješač u svojim žalbama ističu prigovor zastare, koji je umješač istaknuo tijekom postupka u podnesku od 30. srpnja 2020.

25.1. Podneskom od 2. srpnja 2020., II-tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu, imajući u vidu pravna shvaćanja sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanih 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojima su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete iz Orijentacijskih kriterija povećani za 50%. Umjesto dosadašnjih 12.020,00 kn, tužiteljica je povisila tužbeni zahtjev na 16.700,00 kn.

25.2 Umješač na strani tuženika je podneskom od 30. srpnja 2020. istaknuo prigovor zastare na povišeni dio zahtjeva, navodeći da je od saznanja za štetu (24. prosinca 2014.) do povišenja tužbenog zahtjeva (2. srpnja 2020.) istekao zastarni rok od tri godine, sukladno članku 230. stavku 1. ZOO.

25.3. Međutim, valja istaknuti da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

25.4. Za ocjenu prigovora zastare odlučno je da li je riječ o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a u pogledu traženja naknade štete to znači da li je u pitanju isti štetni događaj i ista vrsta štete. Ako je tužitelj povisio iznos zahtjeva za isplatu naknade iste vrste štete iz istog štetnog događaja kao u tužbi time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče.

25.5. II-tužiteljica u konkretnom predmetu potražuje istu vrstu štete (neimovinska šteta) iz istog štetnog događaja (prometna nezgoda), a svoje povećanje temelji na aktualnim Orijentacijskim kriterijima.

25.6. S obzirom na navedeno, prigovor zastare je neosnovan.

26. Umješač u žalbi ističe da je II-tužiteljica skrivila prometnu nezgodu, budući da dana kada se odvio predmetni štetni događaj nije zabilježena niti jedna druga prometna nezgoda.

26.1. Prilikom ocjenjivanja doprinosa II-tužiteljice u nastanku štetnog događaja, potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti na koje je II-tužiteljica imala utjecaja da ne dođe do štetnog događaja i okolnosti radi kojih je II-tužiteljica opravdano mogla očekivati nastanak poledice na dionici ceste kojom se kretala.

26.2. Vozilo kojim je upravljala II-tužiteljica je bilo opremljeno zimskim gumama. Brzina kretanja vozila prije prometne nezgode je bila između 51 km/h i 58 km/h, a propisano ograničenje brzine kretanja na predmetnoj dionici ceste iznosi 90 km/h. Primjerena brzina kretanja u uvjetima mokrog i nezaleđenog kolnika na predmetnoj dionici iznosi 70 km/h.

26.3. II-tužiteljica u noćnim uvjetima vožnje nije imala mogućnost uočiti naizalak na zaleđeni dio kolnika jer je mokar kolnik ispred mjesta nezgode bio jednake boje i sjaja kao i zaleđena dionica kolnika. Ispred mjesta nezgode nije bio postavljen prometni znak opasnosti koji upozorava na poledicu.

26.4. Do slijetanja i prevrtanja vozila kojim je upravljala II-tužiteljica ne bi došlo pri prethodnom kretanju vozila svim brzinama do 43 km/h.

26.5. Ne postoji primjerena brzina kretanja vozila u uvjetima poledice jer vozila mogu proklizati i započeti s nekontroliranim kretanjem i pri najmanjim brzinama.

26.6. Dakle, proizlazi da je II-tužiteljica bila opremljena odgovarajućom zimskom opremom, da se kretala primjerenom brzinom u uvjetima mokrog kolnika, da nije imala mogućnost uočiti zaleđeni dio kolnika, a nije bila niti upozorena da se kreće dionicom gdje postoji opasnost od poledice. Uzevši u obzir sve te okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno odlučio da ne postoji doprinos II-tužiteljice u nastanku štetnog događaja.

27. Zbog navedenoga se žalbeni navodi tuženika i umješača na strani tuženika ne mogu prihvatiti.

28. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

29. Neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u Narodnim novinama broj 126/22, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

29.1. Prvostupanjski sud je tužiteljima dosudio trošak postupka primjenom Tbr. 48. Tarife koja odredba propisuje da se primjenjuje Tarifa koja je na snazi u trenutku naplate odvjetničke nagrade i obračunava vrijednost boda prema vrijednosti boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

29.2. Kako je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka stupila na snagu Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kojom je u Tbr. 50. Tarife izmijenjena vrijednost boda na 1,99 EUR / 15,00 kuna, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

30. Tuženik smatra da trošak za sastavljanje odštetnog zahtjeva nije bio nužan za ostvarivanje prava za naknadu štete. Međutim, tužitelj je time pokazao inicijativu da riješi ovaj spor mirnim putem, ali je tuženik to odbio učiniti. Prema ocjeni ovog suda, takav zahtjev je bio nužan kako bi tužitelj procijenio da svoja prava jedino može ostvariti u sklopu parničnog postupka, budući da tuženik nije htio postupiti po odštetnom zahtjevu.

31. Tuženik neosnovano navodi da je tužitelju priznat trošak sastava ukupno šest podneska, a čime je prekoračen maksimalan broj podneska u prvostupanjskom parničnom podnesku.

31.1. Tarifom je propisano da stranka ima pravo na trošak najviše četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (Tbr. 8.1.). Prvostupanjski sud je priznao tužiteljima trošak sastava tri obrazložena podneska po Tbr. 8.1., a trošak sastava preostalih tri podneska po Tbr 8.3. (ostali podnesci). Dakle, nije priznat trošak sastava više od četiri obrazložena podneska, kako to ističe tuženik.

32. Sukladno čl. 166. st.1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu umješača za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Umješač na strani tuženika je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe na žalbu, budući da sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske presude).

33. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić