Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-111/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi ovrhe-spor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2234/2022-9 od 6. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2234/2022-9 od 6. studenog 2022. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24.03.2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16.06.2009. izdao IMPULS LEASING d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2919/09, Split 19.06.2009.

II. Dužan je tuženik EOX MATRIX isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Nije sporno da je MZ (ovdje tužitelj) u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 14.056,00 eura koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-2919/09, Split 19. lipnja 2009., kao ni da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice. ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl.125.st.5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava MZ po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem.

Također nije sporno da je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 03635 od 16. lipnja 2009. zaključen između Impuls Leasinga i tužitelja radi kupnje motornog vozila.

Utvrđeno je, a i nesporno među strankama kako je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, dalje: ZOPNS), te kako je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 24.3.2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika MZ temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića Ov-2919/09 od 16. lipnja 2009.

Ovršna isprava je bjanko zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod Ov-2919/09 od 19. lipnja.2009., izdana od strane dužnika –tužitelja vjerovniku – predniku sadašnjeg tuženika.

Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO), jer se radi o tražbini iz zadružnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika. Naime, zadužnica je izdana prije 1. siječnja 2011. pa se primjenjuje i Ovršni zakon ("Narodne novine" broj 139/10, u daljnjem tekstu: OZ). Sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO-a nakon prekida,zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku,zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 24. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina.

Za napomenuti je kako tužitelj krivo cijeni da bi se u pogledu pravnog pitanja nastupa prekida zastare trebale primijeniti odredbe članka 242. ZOO-a, ovo jer tuženik/ovrhovoditelj nije odustao od svojeg zahtjeva niti mu je zahtjev odbačen ili odbijen. U ovom konkretnom predmetu tuženikova/ovrhovoditeljeva osnova za plaćanje je bila isknjižena jer su se ispunile pretpostavke propisane odredbama ZOPNS-a, insolventnost dužnika, a na koje ovdje tuženik nije mogao utjecati. Utoliko ne može doći ni do primjene odredbe članka 243. ZOO-a."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude.

7. U biti, žalbeni navodi se svode na upiranje tužitelja na odredbu čl. 243. st. 1. ZOO te tužitelj navodi da je tom odredbom regulirana situacija kad je radnja vjerovnika (tužba i dr), odbačena zbog uzroka koji se ne tiče biti stvari (u konkretnom slučaju isknjiženju tuženikove/ovrhovoditeljeve osnove za plaćanje ex lege), i to na način da se u takvoj situaciji prekid i računanje zastare ovisi o pravodobnoj aktivnosti vjerovnika nakon što je okončan prvostupanjski postupak, jer ukoliko vjerovnik ponovo podnese tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom, pa argumentum a contrario, ukoliko vjerovnik ne podnese ponovno tužbu u roku od 3 mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da zastara nije prekinuta prvom tužbom, pa, kako je dana 5. kolovoza 2018. godine isknjižena tuženikova/ovrhovoditeljeva osnova za plaćanje, pa do 24. ožujka 2022. godine kada je tuženik podnio novi prijedlog za naplatu, tuženik kao ovrhovoditelj tri godine i šest mjeseci nije poduzeo nikakve radnje.

8. Međutim, takvo pravno shvaćanje tužitelja nije pravilno u konkretnoj situaciji kada do izvršenja osnove za plaćanje nije došlo zbog nedostatka sredstava na računu. Naime, Financijska agencija je predmetnu zadužnicu, zbog nedostatka sredstava, zavela u redoslijed osnova za plaćanje i ista je sve do isknjiženja koje je Financijska agencija izvršila po službenoj dužnosti 2018. godine, bila zavedena u redoslijed naplate, pa je cijelo vrijeme trajao prekid zastare.

9. Odgovara da je do isknjiženja došlo silom zakona i to iz razloga insolventnosti tužitelja, a što se ne može pripisati krivnji ovdje tuženika niti je tuženik na to mogao utjecati, te kako je zastara počela ponovo teći 5. kolovoza 2018. godine, pa to do podnošenja novog prijedloga za naplatu 24. ožujka 2022. godine nije istekao zastarni rok od pet godina.

10. Slobodna je dispozicija tuženika kao ovrhovoditelja kada će podnijeti novi zahtjev za naplatu, ali ga mora podnijeti unutar zastarnog roka, a što je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj i učinio (uostalom, tužitelj kao ovršenik uvijek može ispuniti novčanu tražbinu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja a čime mu i prestaje obveza, a time izbjeći i sve negativne posljedice koje proizlaze iz dugotrajnosti ovršnog postupka).

11. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

12. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 11. veljače 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić