Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3345/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Mariju Graniću i Juri Grbavcu, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkoga društva Hanžeković & Partneri d.o.o., Pisarnica Split, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-55/2018 od 25. travnja 2023. u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-55/2018 od 25. travnja 2023. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom I izreke

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-55/2018 od 25. travnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbe kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. prosinca 2017. pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 1.327,23 EUR/ 10.000,00 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovani. 2 Pn-55/2018 II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parbeni trošak u iznosu od 1.286,17EUR/9.690,65 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. travnja 2023.god. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje parnične stranke. Tužitelj protiv odbijajućeg dijela pod stavkom I izreke, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom II izreke i to oboje iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje: ZPP) i oboje predlažu njihove žalbe usvojiti uz naknadu troška podnesenih žalbi.

3. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti temeljem odredbi Zakona o medijima (Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13 - dalje: ZM) sukladno općim propisima obveznoga prava, vezano za objavljivanje članka na internetskom portalu Slobodne Dalmacije dne 8. studenoga 2017., u rubrici Mišljenja, u kolumni autora AG "ad hoc", pod naslovom "Slom navijačke demokracije" u kojem se navodi da primarni problem Hajduka nisu ni igrači ni treneri ni uprava već model vlasništva, te da je, kao velika i originalna stvar, prije nekoliko godina uspostavljen neki čudni model navijačke demokracije ili navijačkog kvazivlasništva. Navijači u Nadzorni odbor biraju ljude o kojima pojma nemaju, a, budući da je riječ o amorfnoj masi međusobno nepovezanih pojedinaca, realnu kontrolu nad Nadzornim odborom nema nitko. Zatim je navedeno da Nadzorni odbor i vodstvo "Našega Hajduka" dogovaraju upravu iz svog kruga u kojemu se onda svi međusobno podržavaju te se tako stvara otuđena, koncentrirana moć uskog kruga, koji jeftinom demagogijom o nepravdama i o vanjskom neprijatelju te povlađivanjem najnižim strastima, osigurava potporu navijača i umiruje njihovo nezadovoljstvo. Nadalje se tvrdi da je pred revolucionarnim naletom mase, predvođene samozvanim vođama, gospodin ĆG, vlasnik trgovačkog društva Tommy d.o.o., bio prisiljen povući se kao najveći dioničar HNK Hajduk kako bi izbjegao eventualne probleme. Također se navodi da je od HNK Hajduk ruke digao i Grad Split kao najveći dioničar iz razloga političkog oportunizma odnosno skupljanja glasova navijačkog puka te da HNK Hajduk zapravo nema svoga vlasnika.

5. Između stranaka nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije, te da bez obzira što zahtjev tužitelja nije objavljen i neovisno o razlozima neobjavljivanje, ispunjene su pretpostavke za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete sukladno odredbi čl. 22. ZN-a, koja je podnesena u roku propisanom čl. 23. ZM-a.

6. Analizirajući sadržaja predmetnoga članka prvostupanjski je sud ocijenio da se jedino njegov prvi dio, onaj koji govori o primarnom problemu kluba HNK Hajduk, ne odnosi na tužitelja dok se dio teksta u kojemu se govori o biranju Nadzornog odbora, o kontroli nad Nadzornim odborom, o dogovaraju vodstva [obrt]" i članova nadzornog odbora o izboru uprave kluba, o njihovom međusobnom podržavanju, stvaranju otuđene, koncentrirane moći uskog kruga koji jeftinom demagogijom o nepravdama i o vanjskom neprijatelju te povlađivanjem najnižim strastima osigurava potporu navijača, odnosi upravo na tužitelja odnosno čelne ljude [obrt]" kao i onaj dio članka u kojemu se tvrdi da je ĆG prodao dionice Hajduka tužitelju jer je na to bio prisiljen, nesumnjivo odnosi na tužitelja, slijedom čega je zaključio da je tuženikov prigovor nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, neosnovan.

7. Prvostupanjski je sud nadalje u pobijanoj presudi ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio da je u prijepornom članku naslova "Slom navijačke demokracije" izneseno više netočnih informacija objektivno pogodnih da naštete ugledu tužitelja, što je posljedično utjecalo i na financiranje [obrt], čija (ne)istinitost prije objavljivanja nije provjerena kod vodstva udruge tužitelja, te da se ne radi o vrijednosnim stavovima autora, pa se tuženik, kao nakladnik, ne može osloboditi odgovornosti za štetu koja je prouzročena objavljivanjem citiranih neistinitih informacija niti se može smatrati da su te informacije objavljene u javnom interesu te je sukladno odredbi čl. 1100. st. 3., u vezi s čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 12/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) ocijenio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, naročito vodeći računa i o dostupnosti ovih netočnih informacija objavljenih putem web portala, dosudu pravičnu novčanu naknadu na ime povrede prava osobnosti zbog povrede ugleda u iznosu od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn[1] , dok je za više zatraženih 1.327,23 EUR/10.000,00 kn tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

8.1. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između stanja spisa i danih razloga, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.

8.2. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8.3. Isto tako, nije se ostvarila niti u žalbi označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto.

8.4. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalitelji vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nisu uspjeli dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, pa nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo te je donio pravilnu i zakonitu odluku.

9. Tužitelj i tuženik u žalbama iznose svoju analizu izvedenih dokaza, osporavajući razloge prvostupanjske presude kojom je iz ocjene izvedenih dokaza, utvrđeno da je tužitelj dokazao osnovanost svog zahtjeva, pri tom tužitelj smatra da je sud u odnosu na njegov zahtjev dosudio preniski iznos štete, dok tuženik smatra da iz dokaznog postupka ne proizlazi njegova odgovornost za štetu.

10. Okolnost što je prvostupanjski su ocijenio predložene i izvedene dokaze na način koji žaliteljima ne odgovaraju i kojim nisu zadovoljni, samo po sebi ne čini donesenu odluku nevaljanom ili nezakonitom jer je prvostupanjski sud za svoju odluku iz iznesenih utvrđenja dao valjano obrazloženje sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tuženik odgovoran, odnosno da postoji osnov za naknadu neimovinske štete tužitelju jer je objavljivanjem predmetnog članka, odnosno u dijelu tog članka objektivno povrijedio i narušio njegov ugled.

12. Naime, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim navodima tuženika, u prijepornom je dijelu članka autor članka iznosio čitav niz neistinitih informacija koje ne spadaju u vrijednosne sudove autora već se radi o činjeničnim tvrdnjama podložnim provjerljivosti. Međutim, autor članka nije postupao u dobroj vjeri jer prije objave predmetnog članka (kako je to i sam potvrdio) nije kontaktirao nikog od tužitelja, pa time nije ni dao mogućnost tužitelju da iznese svoje viđenje vezano uz vlasničku strukturu i načinu upravljanja u nogometnom klubu Hajduk i njegovim tijelima, čime je jasno opredijelio svoje navode i tvrdnje iz kojih se kod prosječnog čitatelja stvara zaključak i dojam da je tužitelj, kao udruga navijača nogometnog kluba Hajduk i drugi najveći dioničar kluba Hajduk, koji u svom vlasništvu ima 24,53% temeljnoga kapitala društva, jedna nepovezana grupa bez jasne ideje vodilje, bez stava i mišljenja, čije vodstvo koje sudjeluje u upravljačkoj strukturi kluba i izbornom procesu postupa nedemokratski, namješta izbore kojima se stvara otuđena koncentrirana moć uskog kruga ljudi, a pri tom se bavi jeftinom demagogijom o nepravdama i o vanjskom neprijatelju te povlađivanjem najnižim strastima, čime osigurava potporu navijača i umiruje njihovo nezadovoljstvo. Stoga, suprotno žalbenim navodima, tuženik nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga iz čl. 21. st. 4. alineja 6 ZM-a, te je na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog ugleda, tužitelju pravilno dosuđen iznos od 1.327,23 EUR/ 10.000,00 kuna, dok je ostatak od 1.327,23 EUR/10.000,00 kuna (do zatraženih 20.000,00 kn) također pravilno odbijen kao neosnovan.

13. Naime, novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima, pojavama, osobama, predmetima i djelatnostima, a sloboda mišljenja i izražavanja nije samo propisana ZM-om nego i Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali granice njegove slobode ograničene su pravom na poštivanje prava osobnosti osobe o kojoj se izražava stajalište i iznose informacije i stoga je novinar dužan postojanje neke činjenice utvrditi s potpunom profesionalnom pozornošću tako da se informacija koja sadrži određenu činjeničnu tvrdnju, osobito ako ta tvrdnja može povrijediti nečiji ugled ili dostojanstvo, može objaviti tek nakon što se pouzdano utvrdi da je istinita. Dakle, novinar je dužan provjeriti točnost informacija koje namjerava objaviti.

14. Po ocjeni ovog suda, upravo zbog ogromnog interesa javnosti vezno uz stanje, uspješnost i perspektivu nogometnog kluba Hajduk u Republici Hrvatskoj, a osobito na području cijele Dalmacije i objavljivanje teksta članka na internetskom portalu Slobodne Dalmacije, zbog dostupnosti tih informacija objavljenih putem web portala, obveza je novinara, bila da prije toga provjeriti informacije koje će plasirati u taj pisani medij i od [obrt] zatražiti očitovanje o informacijama i stavovima koje će objaviti vezano uz temu članka.

15. Kako je to izostalo, a svrha objavljivanja članka, je upravo bolja informiranost čitatelja, obveza je novinara da objavi u cijelosti točnu informaciju, pa i suprotstavljena stajališta o problematici sadržaja, tako da je na čitateljima da na temelju objektivno iznesenih informacija formiraju svoj sud i mišljenje o aktualnoj problematici teme o kojoj se piše.

16. Odredbom čl. 1100. st. 3. propisano je da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavak 2. istog članka tog Zakona, koji je zapreka prodoru lukrativnosti i komercijalizacije, odnosi se samo na pravičnu novčanu naknadu koju mogu zahtijevati i pravne osobe.

17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud u svezi odluke o visini dosude naknade štete za povredu osobnosti zbog narušenog ugleda uzeo u obzir sve okolnosti, značenje povrijeđenog dobra, gdje je objavljen članak i njegovu dostupnost putem web portala, posljedice koje su nastupile nakon objavljivanje predmetnog članka za tužitelja, to i ovaj sud smatra da je dosuđena naknada štete pravična, te je dosuđeni iznos dovoljna materijalna satisfakcija za pretrpljenu neimovinsku štetu, odnosno pravična je i primjerena u konkretnim okolnostima ovog slučaja (čl. 1100. ZOO-a).

18. Pravilna je Odluka o parničnom trošku, kako glede osnova (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i glede visine (čl. 155. ZPP-a).

19.1. Naime, novelirana odredba čl. 154. st. 2. ZPP, koja se primjenjuje na ovaj predmet, glasi: Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.2. Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti odnosno u omjeru od 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 50%, tako da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 75%, dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 25% pa kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 50%, sve u smislu odredbe iz čl.154. st. 2. ZPP-a, kako je to pravilno u pobijanoj odluci o parničnom trošku utvrdio i prvostupanjski sud.

20. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po punomoćniku odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st.

2. ZPP-a u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, i to u visini koja je pravilno utvrđena po prvostupanjskom sudu u dosuđenom iznosu.

21. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno odlučno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, žalbe tužitelja i tuženika odbijene su kao neosnovane, a presuda prvostupanjskog suda potvrđena prema odredbi čl. 368. st. 1. kao pravilna i zakonita.

22. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjeve tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovane, jer nisu postigli uspjeh izjavljenim žalbama.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić