Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž 5559/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dubravke Penić Lukač kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], S [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnogi, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB: 28921383001 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 220, kojeg zastupa punomoćnica IM, dipl.iur., odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-101/2019 od 28. listopada 2024. na sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Pn-101/2019 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.373,27 EUR, kao i nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 4.614,89 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju, za svako polugodište uvećavanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog datuma tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Prema tome, neosnovano upire tuženik da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao naručitelj radova plati utuženi iznos na ime naknade štete koju je pretrpio oštećenjem svoje kuće (pucanjem zidova, stropova i dr.) uslijed vibracija prouzročenih izvođenjem radova uređenja obale Male Neretve, kojih je naručitelj tuženik.

7. U žalbenoj fazi postupka sporna je uzročno posljedična veza između radova na uređenju obale i oštećenja nastalih na kući tužitelja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik nositelj i investitor radova na uređenju obale Male Neretve, što proizlazi iz spisu priloženog Ugovora o građenju,

- da su se radovi odvijali u naravi uz samu cestu koja prolazi uz tužiteljevu kuću, a preko puta tužiteljeve kuće,

- da je iz spisu priloženih fotografija vidljivo da je došlo do razvoja pukotina na kući tužitelja mimo početnog stanja,

- da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da je uslijed izvođenja radova došlo do povećanja od prije prisutnih oštećenja kuće u vlasništvu tužitelja, pri čemu je kao polazišni osnov za utvrđenje štete vještak uzeo stanje objekta zatečeno po vještaku VM, kojeg je angažirao tuženik, a koji je radio procjenu zatečenog stanja prije utuženja po pritužbi tužitelja Hrvatskim vodama da mu se nanosi šteta,

- da je izvođač radova, protivno prometnoj zabrani prometovanja vozila iznad težine 7,5 tona u vrijeme izvođenja (čak opasnih) radova, uzrokovao takvim kamionima/mehanizacijom takve trešnje tla uslijed kojih je došlo do povećanja od ranije postojećih oštećenja na tužiteljevoj kući (starije oštećena od starosti i lošeg održavanja),

- da je uslijed nastalih oštećenja umanjena vrijednost nekretnine tužitelja za 15.373,27 EUR, pa je cijeneći navedena utvrđenja utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev te je tužitelju dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 15.373,27 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9. Polazeći od gore navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio uzročno posljedičnu vezu između oštećenja nastalih na kući tužitelja i radova na uređenju obale kojih je investitor tuženik te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Naime, nesporno je da su neka oštećenja postojala i prije početka izvođenja radova, što je jasno za zaključiti i iz činjeničnih navoda tužbe. No tužitelj je odmah po početku izvođenja radova, kad je uočio da se prolaskom teških građevinskih strojeva potresa tlo i zgrada i da se stoga može očekivati da će doći do oštećenja zgrade pozvao tuženika, da po ovlaštenom građevinskom inženjeru, utvrdi građevinsko stanje nekretnine (dopis tužitelja od 1.3.2019.) te ga je potom opomenom pred tužbu od 5.4.2019. ponovno pozvao da to učini. Dipl. inženjer građevine VM, angažiran od tuženika tek 22.5.2019. izlazi na teren i utvrđuje stanje tužiteljeve nekretnine i tada uočava proširenje pukotina u odnosu na one sačinjene od MUP-a po pozivu tužitelja 13.3.2019., što je utvrđeno njegovim saslušanjem.

11. Da je korištenje teške mehanizacije i prevoženje kamionima daleko veće težine od na mjestu dopuštene moglo izazvati povećanje oštećenja na tužiteljevoj kući potkrjepljuje i činjenica da je policija prilikom izlaska na teren po dojavi tužitelja dana 13.03.2019. utvrdila da je cesta u blizini kuće tužitelja napukla i ulegla, kao i činjenice utvrđene saslušanjem svjedoka VM da su oštećenja koja je utvrdio 22.5.2019. bila znatnija u odnosu na ona utvrđena fotografijama policije u ožujku 2019., i da lokalna cesta koja se proteže uz kuću tužitelja ne trpi velike težine kamiona i strojeva i da njihovom vožnjom težine veće od dopuštenog dolazi do narušavanja ceste, a posljedično i narušavanja objekata uz cestu.

12. Kako iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka Pere Nikoletića dipl. ing. arh. proizlazi da je na uviđaju 18.10.2021. utvrdio oštećenja na objektu tužitelja, te uspoređujući ih sa onima koje je fotografirao VM **.**.2019. (a njegovim saslušanjem je utvrđeno da su već 22.5.2019. bila znatnija u odnosu na ona utvrđena fotografijama policije u ožujku 2019.), uočio evidentno širenje oštećenja, te utvrdio da predmetna šteta sudjeluje sa 25% u ukupno umanjenoj vrijednosti kuće, kod ovog suda nema dvojbe o uzročno posljedičnoj povezanosti povećanja oštećenja na kući tužitelja sa izvođenjem predmetnih radova kojih je investitor tuženik.

13. Ovaj sud žalbene navode tuženika da je šteta na kući nastala godinama ranije i da je tužitelj iskoristio vrijeme radova kako bi se usmjerio na tuženika da mu nadoknadi raniju štetu, kao i da nije eliminirana nepobitna činjenica da je objekt građen na glinenom tlu, da rijeka Neretva ima utjecaj podzemnih voda i da je prisutno slijeganje terena od trenutka same gradnje odbija kao neosnovane.

14. Naime u danim okolnostima kada je utvrđena osporena uzročna veza između izvođenja radova i štete na kući tužitelja, utvrđenje kakvoće tla/terena na kojem je sagrađena kuća tužitelja je po stavu ovog suda propust tuženika da prije početka izvođenja radova utvrdi zatečeno stanje i shodno tome izvodi radove na adekvatan način kako ne bi uslijed izvođenja radova uređenja obale došlo do štete na od ranije sagrađenim objektima, a što se ovdje dogodilo.

15. U pogledu primjene materijalnog prava sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 1108. ZOO-a, ustvrdivši da je izvođač radova protivno prometnoj zabrani prometovanja vozila težine iznad 7,5 tona u vrijeme izvođenja čak opasnih radova uzrokovao takvim kamionima/mehanizacijom takve trešnje tla uslijed kojih je došlo do povećanja oštećenja na tužiteljevoj kući, smatra naručitelja radova, ovdje tuženika dužnim nadoknaditi štetu.

16.1. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, o primjeni odredbe čl. 1108. ZOO- a, kojom je propisana solidarna odgovornost naručitelja i izvođača radova za štetu koja nastane trećoj osobi u vezi sa izvođenjem tih radova, no iz pobijane odluke nije sasvim razvidno smatra li sud da je u konkretnom slučaju riječ o objektivnoj odgovornosti ili pak o odgovornosti po osnovi krivnje.

16.2. Tuženik je kao naručitelj sa trgovačkim društvom Medius d.o.o. kao izvođačem, zasnovao ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 620. ZOO-a, predmetom kojeg je bilo uređenje obale Male Neretve pa tako tuženik u smislu odredbe čl. 1108 ZOO-a, solidarno sa izvođačem radova, odgovora trećim osobama za štetu koja nastane u vezi s izvođenjem tih radova.

16.3. Po ocjeni ovog suda izvođenje teških građevinskih radova u neposrednoj blizini tužiteljeve kuće i to sa teškom mehanizacijom i prevoženjem/navoženjem kamionima prekomjerne količine tereta (velika količina kamenja - što je utvrđeno uvidom u fotografije koje prileže spisu) u svakom slučaju predstavlja djelatnost koja je povećana opasnost kada u njezinom redovitom tijeku već po tehničkoj naravi i načinu obavljanja može biti ugrožena nečija imovina pa tako u ovom slučaju kuća tužitelja koja se nalazi 10-tak metara udaljena od obale koja se korištenjem te teške mehanizacije uređivala (tako i VSRH u odluci broj Rev-2575/2013 od 14.2.2018), pri čemu je prije početka radova trebalo procijeniti i opasnost od utjecaja na okolne objekte, a što je izostalo, jer je izvođenje radova uzrokovalo oštećenje kuće tužitelja.

16.4. Stoga kako je do povećanja od prije postojećih oštećenja kuće došlo tijekom izvođenja radova, to je tuženik po čl. 1108., a u svezi sa čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1045. st. 3. ZOO-a pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju za štetu koju su isti pretrpio. 16.5. U odnosu na žalbene navode tuženika o zakonskom utemeljenju odgovornosti za štetu po osnovi krivnje u ovom postupku valja ukazati da je odredbama u sporno vrijeme važećeg Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56(13, 14/14, 46/18 i 66/19) kao posebnog zakona (lex specialis) bila propisana subjektivna odgovornost tuženika za štete nastale štetnim djelovanjem vode izvan i unutar vodnog dobra nastale ili na vodnim građevinama (članak 133.). Međutim, odredbama tog istog Zakona nije isključena primjena odredaba Zakona o obveznim odnosima, kao općeg propisa (lex generalis) o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari ili djelatnosti. Nadalje kako je odredbom čl. 188. Zakona o vodama propisano da Hrvatske vode za svoje obveze odgovaraju cijelom svojom imovinom (stavak 1.), a Republika Hrvatska solidarno i neograničeno odgovara za obveze Hrvatskih voda (stavak 2.), po stavu ovog suda pravni oblik ovdje tuženika ne isključuje primjenu gore citiranih odredaba ZOO-a.

17. S obzirom na to da ne postoje u žalbi istaknuti razlozi kao niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Dubravka Penić Lukač