Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2630/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joki Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MAKSIMUS d.o.o., OIB: 15748798560, Zagreb, Zakmardijeve stube 4, zastupanog po direktoru CA, a ovaj po punomoćniku Krešimiru Čuli, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ranku Alaču, odvjetniku iz Crikvenice, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj Povrv-34/2020 od 19. siječnja 2024., dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Senju, poslovni broj Povrv-34/2020 od 19. siječnja 2024. u točki I. izreke i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 262,12 EUR.

II. Preinačava se navedena presuda u dijelu točke II. izreke kojem je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka preko iznosa od 262,12 EUR do iznosa od 1.598,04 EUR (za iznos od 1.335,92 EUR), i rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.335,92 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 75,77 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u formi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane Javnog bilježnika Ede Biondić iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-977/2019 od 9. prosinca 2019. g.

II. Tuženik dužan je tužitelju naknaditi uzrokovani trošak parničnog postupka u iznosu od 1.598,04 eur/12.040,43 kn, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tuženik iz radi svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, navodeći kako je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ista ne može ispitati, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni i u suprotnosti sa provedenim dokazima, a što sve predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupaka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP-a. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je tužitelj trebao utužiti tuženika kao vlasnika obrta [obrt] te da su računi za pričuvu trebali glasiti na obrt [obrt], a ne na njega osobno. Tvrdi da je predmetna nekretnina u zakupu i da pričuvu trebaju plaćati zakupoprimci. Smatra da ga je prvostupanjski sud propustio upozoriti koje parnične radnje treba poduzeti te uputiti ga da angažira odvjetnika kao profesionalnog punomoćnika, a čime je povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci. Ističe prigovor zastare. Tuženik žalbom pobija i odluku o parničnom trošku, navodeći da je vrijednost predmeta spora 2.448,00 kn / 324,26 EUR te da su parnične radnje tužitelja pogrešno obračunate u višem iznosu. Ističe da tužitelj nema pravo na putne troškove te na troškove izbivanja iz pisarnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 324,26 EUR (2.448,00 kuna) s osnove nepodmirenog iznosa zajedničke pričuve u razdoblju od studenog 2018. do listopada 2019. godine

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.

7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3., tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tuženik suvlasnik predmetne nekretnine za čiji suvlasnički dio se potražuje pričuva

- da je tužitelj upravitelj predmetne nekretnine, i to temeljem Ugovora o upravljanju zgradom od 31. siječnja 2017., kojeg je tužitelj sklopio sa suvlasnicima predmetne nekretnine

- da utuženo potraživanje nije podmireno

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP- a.

11. Suprotno žalbenim razlozima tuženika, presuda sadrži neproturječne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, presuda nema nedostataka i može se ispitati pa sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

12. Tuženik tijekom postupka i u žalbi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je suvlasnik nekretnine tuženik kao vlasnik obrta [obrt], a ne tuženik osobno. U tijeku postupka nije sporno da je tuženik vlasnik obrta [obrt], a nije ni sporna osnova i visina potraživanja, što proizlazi iz samog iskaza tuženika. Međutim, tuženik smatra da on nije u obvezi platiti pričuvu osobno, već je to obvezan platiti obrt [obrt], a bez obzira na činjenicu što je on vlasnik tog obrta. U vezi s prigovorom pasivne legitimacije, valja istaknuti da obrt nema stranačku niti parničnu sposobnost jer nije fizička ni pravna osoba, a stranačku sposobnost u tom slučaju može imati samo vlasnik obrta (obrtnik). Kako nije sporno da je upravo tuženik vlasnik obrta [obrt], tada je on pasivno legitimirana osoba u ovom postupku. Naposljetku, valja istaknuti da, sukladno članku 36. st. 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ broj: 143/13, 127/19, 41/20), za obveze koje nastanu u obavljanju obrta odgovara obrtnik osobno, i to cjelokupnom svojom imovinom.

13. Nadalje, tuženik ističe da je prvostupanjski sud povrijedio načelo pomoći neukoj stranci iz čl. 11. st. 1. ZPP-a jer nije tuženika upozorio da može angažirati profesionalnog punomoćnika i nije upozorio koje parnične radnje može poduzeti. Iz tijeka postupka proizlazi da je tuženik samostalno poduzimao potrebne parnične radnje u ovom postupku (podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi, predlaganje dokaza, davanje iskaza) te da ga prvostupanjski sud nije imao potrebe upozoriti na poduzimanje drugih radnji. Međutim, čak i da je bila riječ o neukoj stranci koju prvostupanjski sud nije upozorio o parničnim radnjama koje može poduzeti, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP u vezi s člankom 467. ZPP-a, a radi čega se taj žalbeni navod tuženika ne može prihvatiti.

14. Naposljetku, prigovor zastare podnesen u žalbi je time prvi puta istaknut u tijeku ovog postupka, dakle, prigovor zastare je istaknut tek u drugostupanjskom postupku. Sukladno čl. 352. st. 2. ZPPa, ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. S obzirom na navedeno, ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati osnovanost prigovora zastare kojeg je tuženik prvi put istaknuo u žalbi.

15. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 94/17- dalje: ZVDSP) propisano je da je pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Nadalje, odredbom čl. 380. st. 1. ZVDSP-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će se u tu svrhu otvoriti, prema godišnjem obračunu odnosno višegodišnjem programu. Odredbom čl. 378. st. 1. i st. 4. suvlasnici nekretnine su dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju, a sredstvima zajedničke pričuve raspolaže upravitelj. Dakle, u smislu navedenih odredbi obveza plaćanja pričuve je obveza suvlasnika nekretnine, a obveza upravitelja zgrade je da raspolaže i upravlja sredstvima zajedničke pričuve. U svezi s time nije osnovan žalbeni navod tuženika da su pričuvu dužni plaćati zakupoprimci kojima je tuženik dao nekretninu u zakup, budući da je obveza plaćanja pričuve obveza vlasnika, a ne osoba kojima je nekretnina dana u zakup.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik suvlasnik nekretnine za koju se potražuje pričuva, da je tužitelj upravitelj zgrade gdje se nalazi predmetni suvlasnički dio u vlasništvu tuženika te da utuženo potraživanje s osnove zajedničke pričuve nije podmireno, prvostupanjski sud je pravilno održao na snazi platni nalog kojim se obvezuje tuženika da plati tužitelju iznos od 324,26 EUR s osnove obveze plaćanja zajedničke pričuve, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, sukladno čl. 380 st. 1. ZVDSP-a i čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).

17. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi točku I. prvostupanjske presude.

18. Međutim, žalba tuženika protiv točke II. izreke prvostupanjske presude, tj. troškova parničnog postupka koje je on (tuženik) dužan platiti tužitelju, je djelomično osnovana. Tuženik je u cijelosti izgubio spor te je dužan nadoknaditi trošak tužitelju, primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP, ali valja reći da tuženik u žalbi opravdano ukazuje da je tužitelju priznat trošak u većem iznosu nego što je to bilo potrebno.

18.1. Tuženik osnovano ukazuje da su priznate parnične radnje tužitelja pogrešno obračunate u višem iznosu. Naime, vrijednost konkretnog predmeta spora je 324,26 EUR, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. , dalje u tekstu: Tarifa), točnije sukladno Tbr. 7.1., parnične radnje se obračunavaju u iznosu od 25 bodova kada je vrijednost predmeta spora do iznosa od 332,00 EUR, Dakle, prvostupanjski sud je priznao tužitelju naknadu troška četiri parničnih radnji u pogrešnom iznosu od 50 bodova (vrijednost boda je 1,99 EUR) te ih je trebao priznati u ispravnom iznosu od 25 bodova. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada pravo na naknadu troška sastava podneska od 6. svibnja 2022. u iznosu od 25 bodova prema Tbr. 8.1. u vezi s Tbr 7.1. (49,77 EUR), troška zastupanja na pripremnom ročištu, održanom 9. svibnja 2022. u iznosu od 25 bodova prema Tbr 9.1. u vezi s Tbr 7.1. (49,77 EUR), troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu, održanom 12. listopada 2022. u iznosu od 25 bodova prema Tbr 9.1. u vezi s Tbr 7.1. (49,77 EUR), troška zastupanja na ročištu za glavnu raspravu, održanom 29. studenog 2023. u iznosu od 25 bodova prema Tbr 9.1. u vezi s Tbr 7.1. (49,77 EUR), što uvećano za PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR iznosi sveukupno 262,12 EUR.

18.2. Nadalje, tuženik osnovano ukazuje da tužitelju nije potrebna naknada putnog troška (u iznosu od 2 puta po 136,21 EUR, uvećano za PDV) i troška izbivanja iz pisarnice (u iznosu od 2 puta po 298,62 EUR, uvećano za PDV). Naime, prema ocjeni ovog suda, tužitelju nije potreban putni trošak te trošak izbivanja iz pisarnice jer tužitelj nije dokazao da bi takav trošak zaista nastao u zatraženoj visini, a nije niti dokazao da bi bio potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer je tužitelj mogao punomoćnika angažirati u mjestu sjedišta prvostupanjskog suda.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi točku II. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 262,12 EUR (točka I. izreke drugostupanjske presude), a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPPa, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka za iznos od 1.335,92 EUR te trošak u tom iznosu odbiti (točka II. stavak 1. izreke drugostupanjske presude).

20. S obzirom da je tuženik sa žalbom uspio samo djelomično i to u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević