Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4614/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tužitelja DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mario Šarušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Novi Vinodolski, OIB: 40046437733, Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući i žalbi 1. -3. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-153/2023-232 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja TA, 2. tužitelja ĆA i 3. tužitelja DA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-153/2023-232 od 19. srpnja 2024. u dijelu pod točkom II., III., IV., V., VI. i VII. izreke u dijelu kojim je naloženo da tužitelji snose svoj dio parničnog troška.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku Gradu Novom Vinodolskom isplatiti 1. tužitelju TA i 3. tužitelju DA, iznos 1.563,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 19. srpnja 2024. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev 1. i 3. tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos 1.563,74 eura teku od 5. srpnja 2019. do 18. srpnja 2024. Pod točkom III. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužitelja za isplatu iznosa 185.174,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2019. do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev 3. tužitelja, za isplatu iznosa 92.196,34 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2019. do isplate. Pod točkom V. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev 2. tužitelja za isplatu iznosa 92.978,21 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. srpnja 2019. do isplate. Pod točkom VI. izreke odbijen je kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev 1. -3. tužitelja za isplatu iznosa 1.374.450,21 eura. Pod točkom VII. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom II., III., IV., V., VI. i VII. izreke u dijelu u kojem je naloženo da tužitelji snose svoj dio parničnog troška izreke žalbu su podnijeli 1.-3. tužitelja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba 1.-3. tužitelja nije osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa stoga neosnovano žalitelji u žalbu upiru na žalbeni razlog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP-a.

6. Tijekom ovog postupka pravomoćno je odlučeno o zahtjevu 1-3. tužitelja za naknadu za zemljište, troškova izrade projektne dokumentacije i trošak priključka vode koji su tužiteljima nastali u razdoblju prije nego li im je prestalo pravo korištenja predmetnog zemljišta te za isplatu troška uređenja građevinskog zemljišta, koji trošak je podmiren u travnju 1974. Općini Crikvenica.

7. U ovom stadiju žalbenog postupka sporan je zahtjev za isplatu vrijednosti naknade za izvedene radove na građevinskom zemljištu koju tužitelji potražuju pozivom na odredbu čl. 46. bivšeg Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/80; dalje- ZGZ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Između stranaka je nesporno:

- da je IA nekretninu u svom vlasništvu kat. oznake br. 373/1 k. o. [katastarska općina], površine 323 čhv prepustio u vlasništvo i na raspolaganje predniku 2. tuženika, Općini [adresa],

- da je IA rješenjem prednika 2. tuženika, Općine Crikvenica, od 8.rujna 1970., broj 04-3788/05 zauzvrat za njegovu nekretninu oznake br. 373/1 k. o. [katastarska općina], dodijeljeno na trajno korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište kat. oznake broj 5847/555 k. o. [katastarska općina] površine 323 čhv te je na taj način između [adresa] i IA izvršena zamjena nekretnina,

- da je građevinska čest. oznake kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana temeljem parcelacionog elaborata na način da su nastale dvije nove čestice kat. čest br. 5847/555 površine 144 čhv i kat. čest. br. [katastarska čestica] površine 144 čhv te da je izmjenom rješenja predmetna k. č. br. [katastarska čestica] dana na trajno korištenje ŠA i NA, svakom u jednoj polovini, dok je na novoj k. č. br. [katastarska čestica] površine 144 čhv jedini korisnik ostao IA,

- da su prednici tužitelja kupili novo nastalu kat. čest. broj [katastarska čestica] od IA i njemu platili naknadu za trajno korištenje te nekretnine,

- da je IA od pravnog prednika 2. tuženika zahtijevao izmjenu rješenja kojim mu je dodijeljena građevinska parcela na trajno korištenje,

- da je pravni prednik 2. tuženika izmijenio ranije rješenje na način da je kat. čest. br. [katastarska čestica] dana na trajno korištenje prednicima tužitelja,

- da su prednici tužitelja na predmetnoj nekretnini izvršili građevinske radove, platili sve komunalne naknade i priključke,

-da prednici tužitelja predviđeni objekt nisu do kraja završili u roku kojim je odredio prednik 2. tuženika,

- da je pravomoćnim rješenjem Općine Crikvenica od 5. siječnja 1983. prednicima tužitelja prestalo pravo korištenja na z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su prema istom rješenju prednici tužitelja bili dužni predati u posjed građevinske parcele predniku 2. tuženika, a u rješenju je navedeno da će se prednicima tužitelja vratiti plaćena naknada za zemljište nakon pravomoćnosti,

- da je prednik 2. tuženika 1983. nudio prednicima tužitelja naknadu za izvršene građevinske radove na spornom zemljištu i to za iskop zemlje za temelje i septičku jamu, betoniranje temelja, dobavu, ravnanje, sječenje, savijanje, postavu i vezivanje betonskog željeza za ukupno pet ankera vert. serklaža i to u ukupnom iznosu 52.305,00 (starih) dinara,

- da je procjenu vrijednosti izvršenih radova sačinio dipl. ing. FA u svibnju 1983., onda u lipnju 1996. te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku EA kojim je procijenjena vrijednost izvršenih radova samo na objektu prednika tužitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan 21. studenog 2018. u ukupnom iznosu 24.430,60 kuna,

- na temelju dopunskog građevinskog vještačenja po BAR-ING d.o.o., stalnom sudskom vještaku EA utvrđeno je da izvedeni radovi na dan u ožujku 2024 iznose 4.852 eura,

- na temelju nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke dipl. oec. Petre Blašković koja je prema varijanti 1. izvršila izračun vrijednosti neplaćenih radova i materijala na način da je izračunala zatezne kamate na iznos od 32.736,02 jugoslavenska dinara od 1. kolovoza 1983. do djelomičnog namirenja 4. srpnja 2019. kada je tuženik izvršio isplatu iznos od 24.780,79 kuna utvrđeno je da bi vrijednost izvedenih radova iznosila 371.912,83 eura, nepodmireni iznos zatezne kamate obračunate do 4. srpnja 2019., tj. do uplate 2. tuženika iznosio bi 1.374.450,21 eur, time da na iznos glavnice 371.912,83 eura teku daljnje zatezne kamate od 4. srpnja 2019. do isplate.

- na temelju nalaza i mišljenja vještakinje dipl. oec Petre Blašković prema varijanti 2. utvrđeno je kako vrijednost radova prema današnjim cijenama iznosi 4.852,72 eura, a uzevši u obzir uplatu tuženika izvršenu 4. srpnja 2019., vrijednost neplaćenih radova prema današnjim cijenama iznosi ukupno 1.563,74 eura s tim da na navedeni nalaz 1. i 2. varijantu 1. -3. tužitelja nisu imali prigovora, a tužbeni zahtjev su utemeljili na izračunu prema varijanti 1. sudske vještakinje Petre Blašković.

9. Kako je 2. tužitelj ĆA Izjavom od 20. travnja 2023. „prenio na svog brata„ 3. tužitelja DA potraživanja od Grada Novog Vinodolskog i Republike Hrvatske koja je naslijedio od svojih roditelja te je 3. tužitelj prihvatio ustup učinjen od strane 2. tužitelja, a kako se 2. tužitelj nije odrekao tužbenog zahtjeva, niti je povukao tužbu, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio temeljem odredbe čl. 195. st. 1. i 2. ZPP-a utvrdio da njegov zahtjev za isplatu nije osnovan, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja u cijelosti odbio zahtjev 2. tužitelja za isplatu.

10. Slijedom gornjih utvrđenja kao i temeljem nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing.EA i vještakinje financijske struke dipl. oec Petre Blašković sud prvog stupnja je pravilno prihvatio zahtjev 1. i 3. tužitelja te naložio 2. tuženiku Gradu Novom Vinodolskom isplatiti iznos od 1.563,74 eura i to iz slijedećih razloga.

11. Odredba čl. 46. ZGZ propisivala je da će skupština općine rješenjem utvrditi da je prestalo pravo korištenja građevinskog zemljišta i da ga je korisnik dužan predati u posjed općini ako nije u određenom roku izgradio predviđeni objekt ili nije na njemu izveo znatnije radove u odnosu na prirodu objekta koji je bio dužan izgraditi na tom zemljištu te je određeno da će se prije donošenja rješenja utvrditi koji radovi i u kojoj vrijednosti su izvedeni.

12. Prema odredbi čl. 46. st. 5. ZGZ prestankom prava korištenja općina i prijašnji korisnik građevinskog zemljišta utvrditi će sporazumno međusobna prava i obveze koji proistječu iz gubitka prava korištenja. Ako se takav sporazum ne postigne, stranke ostvaruju svoja prava putem suda.

13. Dakle, nakon što je, pravomoćnim rješenjem nadležne komisije skupštine općine pravnog prednika 2. tuženika, prestalo pravnim prednicima tužitelja pravo korištenja spornog građevinskog zemljišta a parnične stranke nisu sporazumom riješile svoja međusobna prava i obveze koje proistječu iz gubitka prava korištenja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljima pripada naknada za izgrađeni dio nekretnine (temelje) i izvedene građevinske radove.

14. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedeno potraživanje tužitelja ima karakter stjecanja bez osnove iz odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje - ZOO/91), koja propisuje da je stjecatelj dužan naknaditi vrijednost postignute koristi.

15. U konkretnom slučaju vrijednost postignute koristi sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja građevinskog vještaka EA i financijske vještakinje dipl. oec. Petre Blašković prema vrijednosti radova na dan presuđenja u iznosu od 4.852,72 eura, no što umanjeno za uplatu tuženika 4. srpnja 2019. iznosi 1.563, 74 eura.

16. Odredba 214. ZOO-a propisivala je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Međutim, suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je pravilno dosudio zatezne kamata od presuđenja obzirom da je vrijednost izvršenih radova utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a ne u vrijeme izvršenih radova. Vrijeme od 1983. pa do 1994. predstavlja vrijeme razornog utjecaja inflacije, koja je iskrivljavala vrijednost činidaba i najčešće je vjerovnike dovodila u težak položaj jer niti visoke kamatne stope nisu sustizale razinu inflacije.

18. Zbog toga, sudska praksa je u ovakvim predmetima nastojala udar inflacije ublažiti te je u to vrijeme sudska praksa izražavala dva stava u vezi revalorizacije glavnice, pa tako ako je potraživanje vjerovnika revalorizirano, tada se glavnica utvrđivala prema cijenama na dan donošenja presude, i tako se čuvala vrijednost glavnice, a zatezne su se kamate određivale tako da počinju teći od dana donošenja presude, i teku do isplate ( tako i Rev-491/2021).

19. Na žalbene navode valja reći da je točno da je zadatak financijskog vještaka dipl. oec Petre Blašković bio prikazati dvije varijante izračuna izvedenih radova, prema cijenama u vrijeme vraćanja zemljišta i prema današnjim cijenama. Međutim, financijska vještakinja dipl. oec Petra Blašković je prema varijanti 1 vrijednost izvedenih građevinskih radova prema cijenama u vrijeme vraćanja zemljišta 1983. temeljila na nalazu i mišljenju građevinskog vještaka dipl. ing. EA uzimajući kao relevantan iznos od 32.736,02 jugoslavenski dinar; dalje (YUN) a koji predstavlja vrijednost radova prema cijenama iz 1991., s obzirom da je iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka EA, (list 997 spisa) proizlazi te da ne postoje dostupni relevantni podaci za cijene radove prije ožujka 1991. Kako je u 1983. godini važeća valuta bila YUD ( novi dinar), a tek je denominacijom 1. siječnja 1990. uveden jugoslavenski konvertibilni dinar zamjenom u omjeru 1:10.000, to vrijednost u iznosu od 32.736,02 YUN ne predstavlja cijene radova iz 1983. godine.

20. Naime, iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. EA je razvidno da obzirom na protok vremena 1972. - 2024., te višekratne denominacije valute, kao i zamjene iste (novi jugo dinar, jugo dinar, hrvatski dinar, kuna i euro) vrijednost izvedenih radova u vrijeme vraćanja zemljišta nije moguće utvrditi.

21. Dakle, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing EA utvrđeno da se cijena radova i materijala koje su bile u trenutku vraćanja zemljišta zbog denominacije ne može izraziti u sadašnjoj valuti, to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje dipl. oec. Petre Blašković te utvrdio da vrijednost izvedenih građevinskih radova prema cijenama u trenutku donošenja odluke suda iznosi 4.852,72 eura, a što umanjeno za uplatu tuženika izvršenu 4. srpnja 2019. iznosi 1.563,74 eura.

22. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je utvrdio osnovnim tužbeni zahtjev 1. i 3. tužitelja u dijelu kojim traže isplatu iznosa 1.563,74 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude, a odbio njihov zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u cijelosti zahtjev 2. tužitelja.

23. U svezi žalbenih navoda u kojima žalitelji navode da je sud prvog stupnja rješenjem Pn-153/2023 od 19. srpnja 2024 obavijestio punomoćnika tužitelja da se ročište za objavu zakazano za 19. kolovoza 2024. prelaže za 19. srpnja 2024. u 10:50, a koje rješenje je punomoćniku tužitelja dostavljeno putem sustava e- komunikacije u 10:59, valja reći kako se ročište na kojem se presuda objavljuje održava neovisno o tome jesu li stranke o njemu obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Kako je punomoćnik tužitelja protiv donesene i objavljene presude izjavio pravodobnu žalbu, to tužitelji nisu bili povrijeđeni u svom pravu da raspravljaju pred sudom, pa su stoga i žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

24. Pravilno je sud prvog stupnja odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove za što je dao valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

25. Slijedom svega žalbeni navodi 1. -3. tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

26. Stoga je valjalo odbiti žalbu 1.-3. tužitelja i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža