REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4117/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-432/2023-3 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-111/2019-34 od 24. studenoga 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na treće, četvrto i peto postavljeno pravno pitanje te povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 432/2023-3 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj P-111/2019-34 od 24. studenoga 2022., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio pet pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
"(i.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?
(ii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(iii.) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?
(iv.) Protivi li se odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), određenje tužbenog zahtjeva u pogledu glavne stvari i sporednih traženja primjenom čl. 186. b. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), nakon zaključenja prethodnog postupka?
Protivi li se Zakonu o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) odluka suda kojom je prethodni postupak zaključen prije nego je tužbeni zahtjev dostatno određen u pogledu glavne stvari i sporednih traženja u smislu odredbe čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?
(v.) Je li ništetna ugovorna odredba kojom je u potrošačkom ugovoru o kreditu ugovorena anuitetna mjesečna otplata kredita u kunskoj protuvrijednosti određenog iznosa prema srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja?
odnosno
Je li počinjenja bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku kada sud bez obrazloženja utvrdi ništetnost dijela ugovorne odredbe iz potrošačkog ugovora o kreditu?".
3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na djelotvoran pravnih lijek i pravo na pravično suđenje.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF te isplata preplaćenog iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.
7. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena prva dva pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. Pobijana odluka u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje ne odstupa od ustaljene prakse ovog revizijskog suda izražene u odlukama Rev-2245/17, Rev- 3142/18 itd. te je u skladu s objedinjenim stajalištem 1. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22 od 31. siječnja 2022.), a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo preispitivati sudsku praksu.
9. Tuženik se u odnosu na drugo postavljeno pravno pitanje, kao razloge važnosti, poziva na odluke ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-1242/14 i Rev-2781/11, a koje odluke nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pa one nemaju značaj važnosti u odnosu na ovo postavljeno pravno pitanje zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije. Osim toga, pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda Revt-249/14, Rev-2245/17, Rev-3142/18 itd., a nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno ispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i Revd-3992/24).
10. Budući da u odnosu na prvo i drugo postavljeno pravno pitanje nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
11. Tuženik u odnosu na treće do peto postavljeno pravno pitanje nije jasno naznačio razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo tuženikov prijedlog u odnosu na ova postavljena pravna pitanja odbaciti.
12. Prema ocjeni ovog revizijskog suda tuženik u navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđena ljudska prava i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na pravično suđenje. Naime, tuženiku je omogućeno raspravljanje pred sudom, dani su svi razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, odgovoreno je na sve odlučne žalbene navode, te je pobijana odluka donesena u skladu s ustaljenom praksom revizijskog suda.
13. Budući da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP tuženikov prijedlog u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava odbaciti.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
