Poslovni broj: Us I-3544/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja HV iz [adresa], živi na adresi [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 60/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-6/322, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 8. svibnja 2024.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/24-6/322, URBROJ: 511-01-212-24- 6 od 8. svibnja 2024. odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1992., u mjestu Dašoguz, država Turkmenistan, državljaninu Turkmenistana (točka I.). Utvrđuje se da je imenovani dužan u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen (točka II.).
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe kako je u provedenom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi da je međunarodnu zaštitu tražio zbog straha od progona i političkog pritiska u Turkmenistanu, gdje su ljudska prava ograničena. Smatra kako postoji opasnost da će biti smatran političkim protivnikom ili izdajnikom, te da će u slučaju povratka biti kažnjavan, moguće i ubijen, s obzirom da je napustio Turkmenistan, koji se ne može smatrati sigurnom zemljom. Predlaže poništiti rješenje tuženika i usvojiti zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, uz odobravanje besplatne pravne pomoći.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra kako je tužba neosnovana te predlaže potvrditi osporeno rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je izvršio uvid u osporavano rješenje tuženika, te je izveo dokaz uvidom u Zapisnike o saslušanju tužitelja sačinjene tijekom postupka, te u druge isprave koje prileže spisu tuženika. Dana 11. veljače 2025. održana je rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 dalje: ZUS), strankama je dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi održanoj pred ovim sudom saslušan je tužitelj u svojstvu stranke, u prisustvu sudskog tumača za turski jezik.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužitelj 16. siječnja 2024. podnio zahtjev za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku, radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21 Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon).
7. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2 istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
9. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, a niti je bio pritvaran ili uhićen, niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde.
9.1 Kao razlog napuštanja Turkmenistana navodi da je to bilo dijelom zbog ekonomskih razloga, ali i diktature. Navodi kako je u zemlji diktatura i da postoji ogroman rizik od maltretiranja i zatvora, osim toga nema radnih mjesta.
10. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, Sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. 11. Naime, tužitelj je u svom iskazu pred ovim Sudom potvrdio razloge napuštanja zemlje podrijetla, odnosno naveo je da je Turkmenistan napustio 2019. godine u namjeri da ode u Tursku i da tamo radi, zbog teške obiteljske situacije. Otišao je isključivo radi ekonomske situacije jer je bio prisiljen raditi jer bi inače obitelj propala. Da se vrati u Turkmenistan, s obzirom da izbiva dulje vrijeme iz zemlje, smatra da bi tamo doživio krivični progon jer nije regulirao status matične države.
11.1 S obzirom na takve iskaze tužitelja, uzimajući u obzir osobne okolnosti i razloge napuštanja zemlje podrijetla, Sud nalazi pravilnim utvrđenje tuženika kako na strani tužitelja ne postoji subjektivna životna ugroženost.
11.2 U odnosu na prigovore tužitelja u odnosu na stanje u zemlji podrijetla, Sud nalazi da je tuženik u osporavanom rješenju uzeo u obzir procjenu općeg stanja u Turkmenistanu, prema dostupnim izvorima koji su citirani, a u kojima posebno s osvrtom na regiju Dašoguz, u kojoj je tužitelj živio, dostupni podaci ukazuju da ne postoji sigurnosni rizik za civilno stanovništvo.
11.3. Tužitelj tijekom spora nije osporio takva utvrđenja tuženika, odnosno ukazao na izvješća o stanju u zemlji podrijetla iz kojih bi proizlazilo suprotno.
12. Slijedom navedenog, ovaj Sud nema osnova za zaključak da bi navedeni razlog napuštanja zemlje podrijetla u konkretnom slučaju predstavljao osnovan razlog za odobravanje tužitelju međunarodne zaštite, jer nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja, u smislu citiranog članka 20. Zakona.
13. Temeljem cjelokupnog stanja spisa, Sud nalazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. Zakona, niti ispunjava uvjete za priznanje supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.
14. U odnosu na prigovore tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, Sud nalazi da je iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te je izričito upozoren da je dužan iznijeti sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj.
15. Stoga je prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.
16. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, to Sud nalazi osporavano rješenje zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke presude.
17. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
18. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
19. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.
20. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što iznosi ukupno 1.000,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.
21. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da pružatelju pravne pomoći isplati ukupno navedeni iznos. U Zagrebu 11. veljače 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
Dna:
1. Odvj. Milan Banić – putem e komunikacije
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
