REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-471/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Bojana Marčelan, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 845/2023-2 od 7. ožujka 2023. koji se odnosi na odluku o trošku, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1079/2019-28 od 21. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e :
Odbija se revizija tužiteljice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 26.274,35 kn / 3.487,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci prvostupanjske presude) od dospijeća do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva radi isplate iznosa od 437,50 kn s osnova troškova vještačenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. lipnja 2019. do isplate, pod točkom III. izreke nalaženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 11.094,50 kn / 1.472,49 EUR.
2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.657,00 kuna/1.414,42 EUR, pod točkom II. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II izreke, dok je pod točkom III. izreke preinačena djelomično prvostupanjska presuda u točki III. izreke u dijelu u kojem su tužiteljici odmjereni troškovi parničnog postupka u iznosu od 437,50 kuna/58,07 EUR (preko iznosa od 10.650,00 kuna/1.414,42 EUR do iznosa od 11.094,50 kuna/1.472,49 EUR) na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 437,50 kuna/58,07 EUR kao neosnovan.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2586/2023-3 od 25. listopada 2023. tužiteljici dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Ima li tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, pravo na naknadu troškova vještačenja visine preplaćenih sredstava, koje je provedeno prije podnošenja tužbe, sve u skladu s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, čl. 323. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i stavovima Suda Europske unije u spojenim predmetima broj C-224/19 i C-259/19 od 16. srpnja 2020?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je izjavila reviziju protiv dijela odluke o trošku sadržane pod točkom III. izreke pobijane presude prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) radi navedenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud ukine točku III. izreke drugostupanjske presude i potvrdi prvostupanjsku odluku u dijelu točke III. izreke koja se odnosi na postavljeno revizijsko pitanje, a podredno da u tom dijelu ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prvostupanjski sud je tužiteljici priznao trošak vještačenja u iznosu od 437,50 kn izdan od strane sudskog vještaka prije podnošenja tužbe. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o trošku potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
8. Odlučujući o naknadi troškova postupka, sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice u iznosu od 437,50 kn izražavajući pritom shvaćanje da trošak vještačenja izvršen prije pokretanja parnice nije trošak koji je bio potreban za njezino vođenje u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP s obzirom da je tuženik u postupku pred sudom osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje u parničnom postupku na okolnost visine zahtjeva.
9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
10. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom postupku je sporno ima li tužiteljica pravo na trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužiteljice prije pokretanja parničnog postupka, za koji tužiteljica tvrdi da bez takvog vještačenja koje su proveli prije pokretanja postupka, nije mogli postaviti određeni tužbeni zahtjev, u smislu odredbe čl. 186. ZPP, jer nije imala stručna znanja za izračun preplate s osnova neosnovane promjene kamatne stope i s osnova rasta tečaja, po anuitetima.
11. Prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
12. Prije svega treba reći da je ovaj sud glede postavljenog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u odluci poslovni broj Rev 1111/2024-2 od 23. listopada 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem:
„17. ... u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.“.
13. Stoga odgovor na dopušteno pravno pitanje glasi:
„Tužitelj u sporu protiv banke za povrat preplaćenih sredstava po osnovi stjecanja bez osnove na temelju djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, u kojem je utvrđena djelomična ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, nema pravo i na naknadu troškova (tzv. preliminarnog) vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe.“.
14. Slijedom navedenoga a s obzirom da je tužiteljici priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, pravilno je drugostupanjski sud donoseći odluku o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška tzv. preliminarnog vještačenja visine preplaćenih sredstava koje je provedeno prije podnošenja tužbe, primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, kada je preinačio prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke i odbio navedeni zahtjev tužiteljice.
15. Slijedom navedenog, a s obzirom da je odluka drugostupanjskog suda donijeta u skladu sa zauzetim pravnim shvaćanjem ovog suda, valjalo je, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP u vezi sa čl. 400. st. 1. i 2. ZPP, odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci.
16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
