REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-565/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić i partneri, Zagreb, Ilica 1a, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ugovora o kreditu u CHF, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-75/24-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-823/21-22 od 23. svibnja 2023., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-75/24-2 od 13. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-823/21-22 od 23. svibnja 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 285.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

2. Tuženik postavlja osam pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

"1. Je li sud vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa u pojedinačnom postupku pokrenutom od strane potrošača radi povrata stečenog bez osnove?

2. Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku?

3. Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03?

4. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?

5. Da li se udruga potrošača može smatrati vjerovnikom u skladu s odredbom članka 241. ZOO-a odnosno da li se podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava od strane udruge potrošača prekida tijek zastare za tražbine individualnih potrošača?

6. Ima li tužitelj, u slučaju ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, pravo na povrat preplate sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

7. Je li dopušteno sudu prigovor zastare ocijeniti primjenom pravnog pravila koje nije bilo na snazi u vrijeme nastupanja zastare?

8. U posebnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?"

3. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost oružja.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF i isplata preplaćenog iznosa.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da su pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u pobijanoj presudi u pogledu postavljenih pravnih pitanja, suglasna sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022., kao i sa shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženom u revizijskim odlukama Revt-249/14, Rev- 2245/17, Rev-1172/18, Rev-308/22 itd. Osim toga, ovaj sud je već zaključio da se ne radi o važnim pravnim pitanjima kada je odlučivao u povodu prijedloga za dopuštenje revizije u kojima su postavljena istovrsna pitanja (Revd-4412/23, Revd-2635/24 itd.).

8. Dakle, pitanja sadržana u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer s obzirom na način kako su pitanja formulirana i dokumentaciju koja prileži uz prijedlog za dopuštenje revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu, nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu, niti bi u odnosu na odluke suda Europske unije i Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koje se poziva tuženik, trebalo preispitati sudsku praksu.

9. Budući da u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

10. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na jednakost oružja i na pravično suđenje, jer su nižestupanjski sudovi dali razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i neproturječni te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ČĐ, a zbog čega nije došlo do povrede prava na jednakost oružja, a niti prava na pravično suđenje. Osim toga, iz dokumentacije priložene uz prijedlog za dopuštenje revizije ne proizlazi da je tuženik iscrpio dopušteni pravni put u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

11. Slijedom navedenog, u odnosu na istaknutu povredu temeljnih ljudskih prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug