REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-115/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Hüsein, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika EH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Matovina-Lulić, odvjetnica u Zagrebu i 2. tuženika PH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik mr. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1. tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-187/2021-5 od 9. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2111/2020-95 od 6. studenoga 2020., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija 1. tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između pok. ŠH iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dana 29. ožujka 2000. godine, koji je ovjeren kod Općinskog suda Zagreb dana 29. ožujka 2000. godine br. R1-2249/99, ništav i da ne proizvodi pravne učinke.

II. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. ŠH Općinskog suda Zagreb broj O4997/01 ulazi cijela nekretnina koja je predmet ugovora iz točke I. izreke - upisana u zemljišnoknjižnom odjelu Obrovac, Općinskog suda Benkovac i to zk.č. [katastarska čestica] [katastarska općina], upisana u pol./polog/[broj poduloška] i [broj poduloška] K. O. [katastarska općina] i upisana u [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]/Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Obrovac/ i to kč. [katastarska čestica] [katastarska općina], dvorište površine 105 m2, pomoćni objekt površine 21 m2 i kuća površine 84 m2 , ukupno 210 m 2 , upisana na I-tuženika EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od koje nekretnine tužitelju ČH pripada ¼ suvlasničkog dijela na ime njegovog zakonskog nasljednog dijela.

III. Nalaže se u pol./polog/[broj poduloška] i [broj poduloška] K. O. [katastarska općina] zk.č. [katastarska čestica] [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela Obrovac, Općinskog suda Benkovac brisanje prava suvlasništva od ¼ dijela na nekretnini iz točke II. izreke s imena EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz istovremeni upis prava suvlasništva u ¼ dijela na ime CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

IV. Utvrđuje se da se u ostavinu iza pok. ŠH Općinskog suda Zagreb br. O4997/01, vraća dar učinjen I-tuženiku EH, iz [adresa], sinu pokojnog ŠH, na osnovi Ugovora o darovanju zaključenog dana 10. lipnja 1996. godine između pokojnog ŠH kao darovatelja i EH kao daroprimatelja, kojim je darovatelj darovao daroprimatelju stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i terase u površini od 68,98 čm, u stambenoj zgradi, [adresa], sagrađenoj na čestici br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] i koji ugovor sadrži ovjeru potpisa darovatelja kod javnog bilježnika Jasne Zorić, Zagreb, od 10. lipnja 1996. godine br. OV-2821/1996, i to u 1/8 dijela radi namirenja nužnog dijela tužitelja i uručenja istog dijela tužitelju.

V. Nalaže se u podul. [broj poduloška]/zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, brisanje prava suvlasništva od 1/8 dijela na nekretnini iz t. IV. izreke s imena EH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], uz istovremeni upis prava suvlasništva u 1/8 dijela na ime CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

VI. Nalaže se I-tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 66.300,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 06. studenog 2020. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da tužitelj CH kao zakonski nasljednik u ostavini iza pok. ŠH, Općinskog suda Zagreb br. 4997/2001 ima pravo na zakonski dio imovine naslijeđene temeljem rješenja o nasljeđivanju Naslova br. O-4997/2001 od 22. srpnja 2002. godine, pravomoćnog dne 23. svibnja 2002. godine, i to ostavinske mase koja čini novčano potraživanje prema HZMO na ime razlike i povišenja mirovine u neutvrđenom novčanom iznosu, i pištolja „Astra“, tvornički broj [serijski broj oružja] Cal 9 mm, kratki reg. br. [registarska oznaka], i to u ¼ dijela, te se nalaže II-tuženiku isplata ½ od naslijeđenog ½ dijela novčanog potraživanja prema HZMO-u na ime razlike i povišenja mirovine u isplaćenom novčanom iznosu tuženicima kao nasljednicima, te se nalaže II-tuženiku isplata vrijednosti ½ od naslijeđenog ½ dijela pištolja „Astra“, tvornički broj [serijski broj oružja] Cal 9 mm, kratki reg. br. [registarska oznaka].".

2. Drugostupanjski je sud odbio žalbu 1. tuženika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu u toč. I., II., III., IV., V. izreke.

2.2. Drugostupanjski je sud rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u toč. V. izreke u kojoj je odlučeno o troškovima parničnog postupka, ukinuo je i dopunsko rješenje poslovni broj P-2111/20-101 od 6. listopada 2022. i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3177/2023-2 od 3. srpnja 2024. 1. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-187/2021-5 od 9. veljače 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

"Može li se odredba članka 144. Zakona o nasljeđivanju, kojom je regulirana zastara zahtjeva zahtijevati ostavinu, primijeniti na zahtjev nužnog nasljednika za povratom dara radi namirenja prava na nužni dio, ili se na taj zahtjev nužnog nasljednika može primijeniti isključivo odredba članka 46. Zakona o nasljeđivanju?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, 1. tuženik je protiv navedene presude podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev nužnog nasljednika za vraćanje dara radi povrede nužnog dijela ovdje tužitelja i (ne)osnovanost prigovora zastare potraživanja.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je pokojni ŠH koji je preminuo **.**.2001. bio otac 1. tuženika, te ujedno djed tužitelja i 2. tuženika,

- da su rješenjem o nasljeđivanju O-4997/01 od 22. ožujka 2002. proglašeni zakonski nasljednici pokojnog ŠH sin EH u ½ dijela i unuk IH u ½ dijela (tuženici u ovom postupku),

- da ostavinsku masu čini novčano potraživanje prema HZMO-u i pištolj "Astra",

- da je otac tužitelja sin pokojnog ŠH i da je preminuo prije svog oca pokojnog ŠH, da je tužitelj zakonski nasljednik pokojnog i da nije prijavljen kao zakonski nasljednik u ostavinskom postupku,

- da su tuženici svjesno i namjerno propustili prijaviti tužitelja kao zakonskog nasljednika iza pokojnog ŠH, da je 1. tuženik iskazao da namjerno nije prijavio tužitelja kao zakonskog nasljednika jer da nije zaslužio naslijediti pokojnog,

- da je nesporno da je tužitelj zatajen kao nasljednik i da nije sudjelovao u ostavinskom postupku,

- da je između 1. tuženika i pokojnog ŠH zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju 29. ožujka 2000. i ugovor o darovanju stana 10. lipnja 1996.

10. Nižestupanjski sudovi prihvatili su zahtjev da se u ostavinu vrati dar učinjen 1. tuženiku od strane ostavitelja, pokojnog ŠH, na osnovi ugovora o darovanju sklopljenog 10. lipnja 1996. između pokojnog ŠH, kao darovatelja i 1. tuženika EH, njegovog sina, kao daroprimatelja, kojim je darovatelj darovao stan pobliže opisan u izreci prvostupanjske presude. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da su tuženici bili nesavjesni, zatajili su nasljednika, ovdje tužitelja u ostavinskom postupku kao zakonskog nasljednika pokojnog ŠH slijedom čega isti nije bio stranka u ostavinskom postupku i nije mogao tražiti vraćanje dara u ostavinu. Stoga su nižestupanjski sudovi ocijenili da se u ovom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 46. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00 - dalje: ZN) prema kojoj se vraćanje dara može tražiti u roku od tri godine od smrti ostavioca, već čl. 144. st. 2. ZN po kojem pravo zahtijevati vraćanje ostavine te pravo zahtijevati vraćanje dara, prema nesavjesnom držaocu zastarijeva za dvadeset godina od smrti ostavioca. Slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije osnovan prigovor zastare i prihvatili su zahtjev tužitelja za vraćanje dara (darovanog stana), u ostavinu.

11.1. Prema čl. 46. ZN umanjenje raspolaganja oporukom može se tražiti u roku od tri godine od proglašenja oporuke, a vraćanje dara u roku od tri godine od smrti ostaviočeve, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog, odnosno rješenje kojim se utvrđuje njegova smrt postalo pravomoćno.

11.2. Prema čl. 144. st. 1. ZN pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana otkada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema st. 2. čl. 144. ZN prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

12.1. Prema čl. 31. ZN nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine kojom ostavilac ne može raspolagati i koji se naziva nužni dio.

12.2. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo i to pravo se ostvaruje u ostavinskom postupku na zahtjev nužnog nasljednika znači ostavinski sud ne pazi po službenoj dužnosti na nužni dio već nužni nasljednik mora zahtijevati svoj nužni dio nasljedstva u ostavinskom postupku.

12.3. Prema čl. 39. ZN kad je povrijeđen nužni dio, raspolaganje oporukom umanjit će se, a darovi će se vratiti koliko je potrebno da bi se dopunio nužni dio.

12.4. Nužni je nasljednik svojim nužnim nasljednim pravom zaštićen od ostaviteljevih besplatnih raspolaganja, kada takva raspolaganja zadiru u veličinu ili u vrijednost nužnog dijela, a što je ovdje slučaj. Znači kada su ostaviteljeva raspolaganja oporukom ili besplatnim pravnim poslom (darovanjem stana, kao u ovom sporu) zapreka da nužni nasljednik dobije svoj nužni dio, nužni nasljednik ima pravo tražiti umanjenje raspolaganja oporukom odnosno vraćanje dara kako bi ostvario nužni dio nasljedstva.

12.5. Zahtjev za vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela protiv zakonskih nasljednika prvenstveno se ostvaruje u ostavinskom postupku, ako nasljednici pristaju vratiti dar, a tek u protivnom ili ako ostavinski postupak nije bio vođen, zahtjev se ostvaruje u posebnoj parnici (tako u Rev-210/1994.2 od 7. rujna 1995.).

12.6. Međutim, u ovom sporu zakonski nasljednik, ovdje tužitelj, nije bio prijavljen kao zakonski nasljednik iza pokojnog, zatajen je, što je razlog zbog kojeg nije sudjelovao u ostavinskom postupku i nije mogao tražiti u ostavinskom postupku nužni dio i vraćanje dara u ostavinu kako bi se njegov nužni dio mogao podmiriti čime je posljedično onemogućen ostvariti svoje nasljedno pravo.

13. Stoga u situaciji kada je besplatnim raspolaganjem ostavitelja ugrožen nužni dio nasljedstva, a nužni nasljednik nije sudjelovao u ostavinskom postupku zbog nesavjesnosti ostalih zakonskih nasljednika pa nije mogao u ostavinskom postupku tražiti nasljedno pravo i vraćanje dara u ostavinu kako bi ostvario nužni dio, tada se na zahtjev za vraćanje dara u ostavinu primjenjuje rok iz čl. 144. st. 2. ZN jer je u takvim okolnostima zahtjev za vraćanje dara u ostavinu vezan uz pravo zahtijevati ostavinu iz čl. 144. ZN, a kako bi nužni nasljednik mogao ostvariti svoje nasljedno pravo, što je ujedno i odgovor na naznačeno pitanje.

14. Pravilnom primjenom materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare trebalo je primijeniti odredbu čl. 144 st. 2. ZN, stoga je sud u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe materijalnog prava ocijenivši prigovor zastare neosnovanim.

15. Slijedom iznesenog revizija 1. tuženika nije osnovana i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić