REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-23/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotužitelja AA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetužitelja ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, OIB 94472454976, kojeg zastupa odvjetnica Marijana Tokić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1089/2021-2 od 9. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-425/2019-42 od 30. travnja 2021., u sjednici vijeća 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba platiti I tužiteljici OA iz [adresa] 110.000,00 kn s zateznim kamatama od 22. prosinca 2018. godine do isplate kao i 20.000,00 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2021. do isplate te zatezne kamate na 132.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 15. siječnja 2020. i zatezne kamate na 88.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 2. rujna 2020. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.
II Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba platiti II tužitelju AA iz [adresa] 75.000,00 kn s zateznim kamatama od 22. prosinca 2018. do isplate te zatezne kamate na 90.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 16. siječnja 2020. i zatezne kamate na 60.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 9. rujna 2020. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba platiti III tužitelju ĆA iz [adresa] 75.000,00 kn s zateznim kamatama od 22. prosinca 2018. do isplate te zatezne kamate na 90.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 16. siječnja 2020. i zatezne kamate na 60.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 9. rujna 2020. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. iz Zagreba platiti I tužiteljici OA iz [adresa] zatezne kamate na 2.245,13 kn od 26. kolovoza 2018. do 9. rujna 2020. , na 3.803,00 kn od 26. kolovoza 2018. do 9. rujna 2020. i na 4.369,91 kn od 22. kolovoza 2018. do 9. rujna 2020. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.
V Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naknaditi trošak parničnog postupka I tužitelju OA, II tužitelju AA i III tužitelju ĆA, svi iz [adresa] u svoti od 80.145,75 kn s zateznim kamatama od 30. travnja 2021. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom žalba tuženika djelomično je prihvaćena kao osnovana, a djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-425/2019-42 od 30. travnja 2021., djelomično preinačena pod toč. I izreke presude tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 110.000,00 kn tekućih od 22. prosinca 2018. pa do 3. travnja 2020., zatim pod toč. II izreke presude tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 75.000,00 kn od 22. prosinca 2018. pa do 3. travnja 2020., te pod toč. III izreke presude tako da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi isplate zakonskih zateznih kamata na iznos od 75.000,00 kn od 22. prosinca 2018. do 3. travnja 2020., dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena. Ujedno je toč. II izreke odbijen zahtjev tuženika za isplatom troškova žalbe kao neosnovan.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1945/2022-2 od 25. svibnja 2022. dopušteno je tuženiku podnošenje revizije zbog pravnog pitanja:
„Je li primjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenog 2002. izražena kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5.ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. činjenica koja bi u smislu čl. 190. st. 2. ili 191. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19), omogućavala povećanje tužbenog zahtjeva po osnovi neimovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka?“.
4. Tuženik podnosi reviziju u kojoj ističe da su tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka povećali tužbeni zahtjev, pozivom na povećanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a da je neosnovano sud usprkos njegovom protivljenju, dopustio preinaku tužbe.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,89/14,70/19 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl.382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. Drugostupanjskom presudom odbijen je žalbeni prigovor tuženika kao neosnovan te je drugostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da je pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe u smislu povećanja tužbenog zahtjeva, sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. kad su izmijenjeni (povećani) orijentacijski kriteriji.
9. Nakon što je ovaj sud tužiteljici dopustio reviziju, o pravnome pitanju o kojemu je ovdje riječ shvaćanje je donio ovaj sud u odluci poslovni broj Rev-1024/2023-2 od 3. siječnja 2024. U toj je odluci navedeno:
9.1. „Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP.
Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.
Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Stoga se tužiteljima ne može staviti na teret njihov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nisu tužbenim zahtjevom tražili povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bili odbijeni.
Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi: Tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.“
10. Citirani odgovor je odgovor i na pitanje postavljeno u predmetnoj reviziji.
11. Kako je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju sukladno navedenome shvaćanju ovoga suda, to je na temelju čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
