Poslovni broj: Usž-4040/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Arme Vagner Popović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GA iz [adresa],OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke, Supilova 6/II, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2433/2023-10 od 16. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2433/2023-10 od 16. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/22-26/309, URBROJ: 531-07-1-4- 1/4-23-2 od 24. srpnja 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Istarske županije, Grada Vodnjana, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav, gradnju i zaštitu okoliša, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/I-361- 14/18-03/892, URBROJ: 2163-10-04-01/43-22-12 od 25. travnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe navodi da je sud, radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, trebao provesti građevinsko vještačenje i očevid u svrhu utvrđenja činjenice vidljivosti zgrade 2011. godine. Poziva se na uvjerenja Državne geodetske uprave iz 2015. i 2019., iz kojih proizlazi da je sporna građevina izgrađena i prije 2011., a u odnosu na koja je sud obrazložio da ne predstavljaju adekvatna uvjerenja u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi. Osim toga, sud se u obrazloženju presude pogrešno poziva na odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), jer je, u konkretnom slučaju, valjalo primijeniti odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) obzirom da je rasprava zaključena nakon stupanja na snagu tog Zakona. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu i sam riješi stvar, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Prema ocjeni ovog Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj ne ispunjava uvjete za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za građevinu izgrađenu na kč. [katastarska čestica] i kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Sukladno odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZoPNIZ), zgradom koja se može ozakoniti temeljem ZoPNIZ-a smatra se isključivo zgrada koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (dalje: DOF5/2011). Sukladno odredbi stavka 2. istog članka ZoPNIZ-a, zgradom koja se može ozakoniti temeljem ZoPNIZ-a smatra se i zgrada koja na DOF5/2011 nije nedvojbeno vidljiva, ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. godine ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.
9. Prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku iz kojih proizlazi da je, temeljem provedenog očevida i uvidom u dostavljenu dokumentaciju, utvrđeno da zgrada vidljiva na preslici DOF5/2011 nije zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje jer je usporedbom geodetske snimke izvedenog stanja, čiji je sastavni dio geodetski snimak zgrade preklopljen na DOF5/2011, nesporno utvrđeno da je, na mjestu zgrade čije se ozakonjenje traži, samo na manjem dijelu vidljiva zgrada snimljena 2011. godine. Slijedom navedenog, proizlazi da je na DOF5/2011 vidljiva zgrada drugih dimenzija u odnosu na zgradu koja je predmet ozakonjenja, pri čemu je također utvrđeno da je zgrada iz dostavljene projektne dokumentacije u prikazanim tlocrtnim dimenzijama u potpunosti vidljiva na preslici DOF iz 2017. - 2020., a što sve ukazuje da je zgrada čije se ozakonjenje traži izgrađena nakon 21. lipnja 2011. godine.
9.1. Glede žalbenih prigovora kojima se tužitelj poziva na uvjerenje iz 2015. (prilog DOF5/2011) i uvjerenje iz 2019. (prilog DOF5/2009), već je od strane upravnih tijela obrazloženo da zgrada vidljiva na tim uvjerenjima nije ona ista zgrada koja je vidljiva na naknadnim DOF5 prikazima, odnosno nije ona ista zgrada koja je prikazana u priloženoj snimci izvedenog stanja.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe mjerodavnog materijalnog prava te odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz valjano obrazloženje da zgrada čije se ozakonjenje traži nije imala potrebna svojstva koja ZoPNIZ propisuje kao uvjete ozakonjenja, s kojim obrazloženjem je ovaj Sud suglasan jer osnova za takav zaključak prvostupanjskog suda proizlazi iz podataka spisa predmeta.
11. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze (očevid i građevinsko vještačenje), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je tijekom spora osnovano ocijenio suvišnim prijedlog tužitelja za provođenjem navedenih dokaza jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na dokaze koji prileže spisu predmeta i koji su pravilno ocijenjeni u postupku i sporu.
12. Točno je da je prvostupanjska presuda donesena primjenom odredbi ranije važećeg Zakona o upravnim sporovima, a trebala je biti donesena primjenom odredbi ZUS-a iz 2024. jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rasprava zaključena 9. rujna 2024. godine. Međutim, time nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude jer se ne radi o takvoj bitnoj povredi odredaba upravnog spora koja bi, u konkretnom slučaju, dovela do drugačije odluke.
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
14. Obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je pravilno odbijen sa zahtjevom na naknadu troškova spora, a iz istog razloga je, temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbijen i sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.
15. Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
