REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2032/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, po prijedlogu više sudske savjetnice Stanke Ružević, u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja u prisutnosti zamjenika pun. tužitelja, odvjetnički vježbenik AE i pun. tuženika TE, dana **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.014,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.761,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je stradao u prometnoj nesreći dana 16. siječnja 2023. u Zagrebu, te je u predmetnom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne povrede te mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege koja mu je pružana tijekom liječenja potražuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. svibnja 2024., a prema sljedećim kriterijima:

- za pretrpljene fizičke bolove

995,42 EUR

- za pretrpljeni strah

929,06 EUR

- za pretrpljene duševne bolove zbog

smanjenja životnih aktivnosti

331,81 EUR

- za tuđu pomoć i njegu

358,35 EUR

2. odnosno sveukupno, umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.600,00 EUR iznosi 1.014,64 EUR sa pripadajućim kamatama, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući da je isplatom nesporno isplaćenog iznosa od 1.600,00 EUR u cijelosti podmirio svoju obvezu.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je potvrda MUP-a (list 5-6 spisa), iskaznica odjela za fizikalnu medicinu (list 7-8 spisa), medicinska dokumentacija (list 9-13 spisa), e-mail s prilogom (list 14-15 spisa), te je provedeno medicinsko vještačenje (list 36-37 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među parničnim strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe u podnesku od 5. lipnja 2024., a nakon što je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev po primitku nalaza i mišljenja vještaka, ističe se da po mišljenju ovog suda nije došlo do djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, već do specifikacije tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja. Za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva u ovom postupku bilo je potrebno provesti financijsko vještačenje, budući niti sud, a niti stranke na raspolažu dovoljnim stručnim znanjem kojim bi utvrdili visinu nastale štete. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju mogao postaviti tužbeni zahtjev. Tumačenje takvog konačnog postavljanja tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj nije niti mogao postaviti dok nije provedeno vještačenje, kao djelomičnog povlačenja tužbe bi prema mišljenju ovog suda bio pretjerani formalizam i onemogućio bi tužitelju pravo na pristup sudu, koje pravo je zajamčeno čl. 6. Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" br. 18/97), kao i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 58/10 i 5/14).

8. Naime, sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava dva su središnja elementa na osnovu kojih se može razlikovati pretjerani formalizam od prihvatljive primjene postupovnih formalnosti - pitanje "pravne sigurnosti" i "pravilnog djelovanja pravosudnog sustava". U slučaju kada procesna pravila prestaju služiti svrsi pravne sigurnosti i pravilnog djelovanja pravosudnog sustava predstavljaju prepreku tužitelju da o meritumu njegovog slučaja odluči nadležni sud te je time povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu (predmeti Zubac protiv Hrvatske, Běleš i dr. protiv Češke, Walchli protiv Francuske, Stagno protiv [adresa], MEČ and Adnan Erten protiv Turske, Kart protiv Turske, Efstathiou i dr. protiv Grčke, Eşim protiv Turske, Nowiński protiv Poljske, Maširević protiv [adresa], M protiv Moldavije, i Louli-Georgopoulou protiv Grčke).

9. Strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a po kojem bi se specifikacija tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a kada tužitelj sukladno nalazu mišljenju vještaka potražuje manje od inicijalne vrijednosti koju potražuje tužbom, smatrala djelomičnim povlačenjem tužbe, predstavlja prekomjerni teret za tužitelja koji bi u tom slučaju prije pokretanja parničnog postupka trebao provesti vještačenje o svom trošku radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, a koji nalaz i mišljenje, osim u slučaju pristanka tuženika, ne bi mogao biti korišten kao dokaz u ovom postupku te bi na istu okolnost ponovno u ovom postupku morao snositi trošak vještačenja. Takvo tumačenje predstavlja nepredvidivu primjenu mjerodavnog prava i kao takvo je suprotno ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja.

10. Iz navedenih razloga ovaj sud nije cijenio protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe jer po mišljenju ovog suda nije niti došlo do djelomičnog povlačenja tužbe, već je odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je postavljen podneskom od 21. svibnja 2024. kao konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Da je i zakonodavac predvidio takvu mogućnost da tužitelj tijekom postupka može ovisno o rezultatima dokazivanja uskladiti visinu svog tužbenog zahtjeva proizlazi iz odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a koja propisuje da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

11. Stranke su na ročištu 21. siječnja 2025. učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva neimovinske i imovinske štete tužitelja proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću, doc. prim. dr. sc.

13. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu povredu vrata. Trajne posljedice iz predmetnog štetnog događaja uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 2%. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana. Tužitelj je pretrpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana, a blažeg intenziteta 40 dana. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 45 dana. Liječenje je završeno 31. ožujka 2023.

14. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Jakši Filipoviću, doc. prim. dr. sc. i to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja, a ni stranke nisu imale prigovora na isti.

15. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

16. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

17. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 995,42 EUR.

18. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 929,06 EUR.

19. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora u omjeru od 2%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 331,81 EUR.

20. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada iznos od 2.614,64 EUR, što umanjeno nesporno isplaćeni iznos od 1.600,00 EUR ukupno iznosi 1.014,64 EUR.

21. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (90 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja bi cijena sata, sukladno Zakonu o minimalnoj plaći ("Narodne novine" br. 118/18 i 120/21) i Uredbi o visini minimalne plaće za 2024. ("Narodne novine" br. 124/24) koja iznosi 970,00 EUR bruto, iznosila 6,06 EUR, sud smatra da tužitelju pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 358,35 EUR.

22. Tužitelju je sveukupno na ime neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 2.614,64 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.600,00 EUR iznosi dosuđeni iznos od 1.014,64 EUR.

23. Tužitelj ima pravo na kamate sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s čl. 1086. i 1103. ZOO-a. Odredba čl. 1086. ZOO-a propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je čl. 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

24. Budući je tužitelj odštetni zahtjev tuženiku podnio 26. travnja 2023., a vještak je u nalazu naveo da je liječenje zbog posljedica iz ovog štetnog događaja završeno 31. ožujka 2023. zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu su mu sukladno čl. 1103. ZOO-a dosuđene od 27. travnja 2023. do isplate.

25. Stopa zakonske zatezne kamate određena je temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav odštetnog zahtjeva po 100 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženih podneska od 14.12.2023., i 21.5.2024. po 100 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 26.3.2024. po 25 (tbr. 8/4) te za pristup na ročišta 27.2.2023. i 21.1.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 625 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.250,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.562,50 EUR. Tužitelju je priznat kao nužan i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, tako da je tužitelju sveukupno priznat parnični trošak u iznosu od 1.761,58 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

28. Tužitelju nije priznat trošak sudskih pristojbi u iznosu od 106,18 EUR s obzirom da spisu ne prileži potvrda o plaćanju istih. Također, prema mišljenju ovog suda trošak pristupa na ročište za objavu presude ne predstavlja trošak koji je potreban za vođenje parnice. Naime, stranke imaju mogućnost pristupiti na ročište za objavu presude (čl. 335. st. 8. ZPP-a) gdje će im se u tom slučaju uručiti ovjereni prijepis iste, odnosno uputit će ih se da isti iznimno mogu preuzeti neposredno u sudu istog dana. Međutim, strankama koje ne pristupe na ročište za objavu, a uredno su obaviještene o održavanju, sud će dostavu presude obaviti istoga dana isticanjem presude na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Dakle, u tom slučaju nije potrebno da stranke zbog same dostave presude pristupe na ročište za objavu, stoga je sud odbio zatraženi trošak tužitelja za sudske pristojbe kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude.

29. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

30. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. tuženiku