Poslovni broj: UsI-1899/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Šibenika, OIB: 55644094063, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, zastupanog po opunomoćeniku ĐC, diplomiranom pravnik i zaposleniku, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupanih po opunomoćeniku Davoru Pliši, odvjetniku iz Zagreba, Kaptol 13, radi određivanja naknade za građevinsko zemljište, nakon javne i usmene rasprave zaključene 22. siječnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja te zamjenika opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/23-01/25, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 10. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iznos od 2.500,00 (dvije tisuće petsto) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 20. srpnja 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/23-01/25, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 10. svibnja 2024., tužitelj u bitnom navodi kako se u upravnom postupku ne može odrediti naknada za zemljište koje nije oduzeto iz posjeda ili vlasništva pravomoćnim aktom nadležnog tijela (rješenjem o deposedaciji ili rješenjem o eksproprijaciji), s obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju omogućavaju određivanje naknade u novcu jedino u slučaju da je prethodno donesen akt o oduzimanju nekretnine (izjava o predaji zemljišta nije akt o oduzimanju nekretnine). Kako u konkretnom slučaju ne postoji akt (rješenje o eksproprijaciji ili deposedaciji) kojim bi predmetno zemljište bilo oduzeto iz posjeda podnositelja zahtjeva, time ne postoje ni pretpostavke za određivanje naknade u smislu članka 46. Zakona o izvlaštenju. Dakle, sukladno odredbama čl. 35. st. 1. u svezi sa čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 54/80), nakon izjave o predaji zemljišta, skupština Općine Šibenik trebala je provesti postupak u kojem postupku je trebalo sklopiti Sporazum o naknadi za zemljište koji bi bio pravna osnova za isplatu, temeljem odredbi Zakona o izvlaštenju. Izjava o predaji zemljišta je tek osnova za donošenje rješenja o oduzimanju odnosno za sklapanje Sporazuma o naknadi za zemljište, a koji evidentno u ovom slučaju ne postoji. Utemeljenost gornjih navoda proizlazi i iz čl. 37. Zakona o građevinskom zemljištu, prema kojem se naknada prijašnjem vlasniku isplaćuje u roku od 30 dana od dana sporazuma o naknadi, a ako do sporazuma ne dođe, isplata se vrši u roku od 30 dana po pravomoćnosti odluke suda kojom je određena visina naknade. Nadalje, navedeno je da je u slučaju iz članka 29. st. 2. istog Zakona općina dužna prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta isplatiti naknadu najkasnije u roku od 5 godina od dana kada ga je on predao u posjed općini. Odlukom skupštine općine može se odrediti i kraći rok za isplatu naknade, a mora se odrediti za slučajeve kada prijenos građevinskog zemljišta u društveno vlasništvo bitno utječe na materijalne uvjete života prijašnjeg vlasnika. Dakle, iz citiranih navoda odredbi čl. 37. Zakona o građevinskom zemljištu, može se zaključiti da je u svim slučajevima, kao preduvjet za isplatu pravične naknade temeljem odredbi Zakona o eksproprijaciji, potreban sporazum o naknadi odnosno odluka skupštine općine ili u krajnjem slučaju pravomoćna odluka suda. Onda kad nagodbe nije bilo, spis predmeta se po službenoj dužnosti dostavljao nadležnom općinskom sudu radi provedbe izvanparničnog postupka određivanja naknade. Nadalje, odredbe Zakona o građevinsku zemljištu, povrijeđene su i na način da je prijašnji vlasnik izjavom o predaji, predniku Grada Šibenika predao i zemljište koje je u vrijeme predaje, prema Odluci o građevinskom području Grada Šibenika („Službeni vjesnik općine Drniš, Knin i Šibenik, 17/87“), dijelom bilo van građevinskog područja. (Zakonom o građevinskom zemljištu uređuje se način korištenja i raspolaganja građevinskim zemljištem koje je prenijeto u društveno vlasništvo, međutim u ovoj konkretnoj stvari proizlazi da se od ukupno 16.956,00 m², izvan građevinskog područja nalazilo 11.190,96 m²). S tim u vezi, tužitelj ističe da se na takvom zemljištu koje se nalazilo izvan građevinskog područja (11.190,96 m²), ne mogu primijeniti odredbe Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 54/80), odnosno odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kao i to da se na gornje navode do sada nije očitovalo ni jedno tijelo koje je odlučivalo u ovom predmetu. Ono što Grad Šibenik posebno ističe jest da se katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na dan 2. veljače 1988., nalazila u obuhvatu Odluke o građevinskom području za širi prostor Grada Šibenika (“Službeni vjesnik općina Drniš, [adresa] i [adresa], broj 18/83) dijelom u građevinskom području, a dijelom izvan građevinskog područja, s tim da se dio predmetne čestice koji se nalazi u građevinskom području nalazi u zoni C. Navedeno znači (“Službeni vjesnik općina Drniš, Knin i [adresa], broj 18/83, čl. 19.) da je gradnja moguća isključivo uz donošenje Provedbenog urbanističkog plana koji do dana Izjave o predaji zemljišta nije donesen. S tim u vezi, Grad Šibenik navodi da je u ponovljenom postupku, prvostupanjsko tijelo pozvalo vještaka Damira Alfiera iz tvrtke Klamfa d.o.o., da ispravi svoj procjembeni elaborat na način da slijedi upute drugostupanjskog tijela. Tom prilikom, vještak Alfier je utvrdio da se dio predmetne čestice koji se nalazi u građevinskom području nalazi u zoni C, dakle u zoni obveze donošenja provedbenih planova, s tim da je provedbeni plan donesen svega 8-9 mjeseci od ustupanja predmetne čestice. Budući da je izrada provedbenih planova proces koji traje dulje vrijeme (godinu i dulje), a posebno vodeći računa da je u vrijeme oduzimanja, ali i danas predmetna čestica u naravi šuma gdje se ne može graditi, jasno je da je već u vrijeme ustupanja bila poznata namjena predmetne čestice. Naime, radi se o „plućima“ Grada Šibenika, o 16956 m2 šume smještenih u samom centru grada za koju je bez ikakve dvojbe bilo jasno da se ista nije i da se neće prenamijeniti u građevinsko područje, a što je poznato i tijelu prvog stupnja koje je donijelo pobijano rješenje. Uzevši u obzir gore navedeno kao i usporedne podatke te podatke Porezne uprave o tržišnim cijenama u blizini predmetne nekretnine, vještak Alfier je procijenio vrijednost predane nekretnine na iznos od ukupno 2.014.203,65 kuna. Međutim, ne ulazeći u detalje i ne vodeći računa o specifičnosti navedenog zemljišta, tvrtka Veig Expert d.o.o., vrednovala je zemljište kao česticu na građevinskom zemljištu na kojoj će se moći graditi, iako je iz svih stvarnih i relevantnih pokazatelja bilo očito da nije tako. Dakle, prema mišljenju tužitelja, tvrtka Veig Expert d.o.o. za geodeziju, ekspertize, vještačenja i procjenu, za dio čestice 901/1 k. o. [katastarska općina] koji se nalazi u građevinskom području u zoni C, odredila je nerealnu i previsoku jediničnu cijenu u iznosu od 69,4 EUR/2, odnosno ukupnu cijenu u iznosu 523.000,00 EUR. Na samom kraju, tužitelj ističe da vještačenje predstavlja stručni nalaz i mišljenje o nekom događaju ili pojavi s tim da je procjena nekretnine postupak kojim se određuje vrijednost nekretnine u sadašnjem vremenu uzimajući u razmatranje moguće pravne, ekonomske, urbanističke, građevinske i druge utjecaje u budućem vremenu. Imajući u vidu navedeno, opravdanim se nameće pitanje koje vještvo je bliže istini, ono tvrtke Veig Expert d.o.o. za geodeziju, ekspertize, vještačenja i procjenu u kojem vještvu je tvrtka, ne ulazeći u srž samog predmeta, predmetno zemljište okarakterizirala kao građevinsko zemljište na kojem će se, donošenjem provedbenog plama moći graditi ili ono vještaka Damira Alfiera iz tvrtke Klamfa d.o.o., koji je i kao svjedok tog vremena, uzeo u razmatranje sve pravne, ekonomske, urbanističke, građevinske i druge parametre te okarakterizirao navedeno zemljište kao zelenu površinu – šuma. Drugim riječima, smisao i svrha vještaka nije da suhoparno podvede konkretan događaj pod zakonske norme, već da detaljnom analizom svih pokazatelja utvrdi ono stanje koje najbliže odgovara istini. Zaključno, u svezi sa gore navedenim, tužitelj navodi da se katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i danas, u prostornom planu vodi kao šuma, s tim da je kao vlasnik, temeljem Zakona o šumama, upisana Republika Hrvatska. Slijedom svega iznijetog, evidentno je da je pobijanim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega tužitelj osporava zakonitost predmetnog rješenja te predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u odgovoru na tužbu, navode kako je rješenje koje Grad Šibenik tužbom osporava u cijelosti osnovano i zakonito. Naime, tužitelj ističe kako se u upravnom postupku ne može odrediti naknada za zemljište koje nije oduzeto iz posjeda ili vlasništva pravomoćnim aktom nadležnog tijela s obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju omogućavaju određivanje naknade u novcu jedino u slučaju da je prethodno donesen akt o oduzimanju imovine, te da u konkretnom slučaju ne postoji akt. Slijedom prethodno navedenog ističe se da je rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 12. rujna 2019. KLASA: UP/II-944-07/16-01/6 poništeno rješenje Ureda državne uprave u Šibensko- kninskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 944-07/16-01/1 od 29. veljače 2016. kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja te je predmet vraćen na ponovni postupak s uputom: „Nakon provedenog postupka novim rješenjem primjenom čl. 46. Zakona o izvlaštenju, a u vezi s čl. 32., 33. istog odrediti naknada za predano zemljište.“ Uzimajući u obzir izneseno, prvostupanjsko tijelo je u ponovljenom postupku postupilo sukladno uputi tuženika, odnosno isto je odredilo vještačenje na okolnost visine naknade te je vještačenje i provedeno. Nadalje, u ponovljenom postupku vještačenje je izradio vještak Damir Alfier iz tvrtke Klamfa d.o.o., kojim je procijenio nekretninu na iznos od 7.690.000,00 kuna te je doneseno rješenje KLASA: UP/I-944-07/16-01/01 koje je po žalbi Grada Šibenika poništeno i vraćeno na ponovni postupak iz razloga što je vještačenje izrađeno na temelju pogrešnih propisa, odnosno propisa koji nisu postojali u trenutku pokretanja postupka, a kako nema zakonskog uporišta za retroaktivnu primjenu propisa, takav nalaz i mišljenje se nije moglo prihvatiti. Nakon toga, upravno tijelo je ponovilo postupak te je vještak Alfier ponovno izradio procjembeni elaborat kojim je procijenio nekretninu na iznos od 267.330,77 eura, međutim prilikom izrade zanemario je činjenicu kakva je kakvoća zemljišta bila na dan 2. veljače 1988., već se vodio saznanjima kakvo će to zemljište kakvoće biti kasnije, a što je u suprotnosti sa zakonom, recentnom sudskom praksom, kao i zadatkom koji je dobio, a to je da procjeni vrijednost zemljišta, kao i kakvoću nekretnine kakva je bila na dan oduzimanja, a to je 2. veljače1988. Radi navedenog, a po prigovoru zainteresirane strane izrađeno je novo vještačenje od tvrtke Veig Expert d.o.o., te je nekretnina procijenjena na iznos od 523.000,00 eura nakon čega je doneseno rješenje Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-944-07/16-01/01 od 27. srpnja 2023., protiv kojeg je Grad Šibenik uložio žalbu, a koja je pobijanim rješenjem odbijena. Nadalje, ističe se da je u pobijanom rješenju u obrazloženju istog navedeno da je drugostupanjsko tijelo u cijelosti suglasno s izrekom i obrazloženjem rješenja od 27. srpnja 2023., KLASA: UP/I-944-07/16-01/01 kojim je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Zdeslava Veiga, koji je po mišljenju ovog drugostupanjskog tijela u svom nalazu i mišljenju dao pravilniju ocjenu. Naime, vještak Zdeslav Veig je dio građevinskog zemljišta procijenio kao građevinsko zemljište 3. kategorije za koje nisu doneseni svi potrebni planovi, dok je vještak Damir Alfier taj dio zemljišta procijenio kao zelene površine, što je bitna razlika u odnosu na mogućnost gradnje koja je bila određena sukladno Odluci o građevinskom području Grada Šibenika koja je važila u vrijeme predaje zemljišta u posjed Općini dana 2. veljače 1988. Preostali dio zemljišta izvan građevinskog područja oba su vještaka procijenila na identičan način kao zemljište 4. kategorije. Dakle, na temelju ocjene provedenog dokaznog postupka pobijanim rješenjem je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje doneseno u skladu sa zakonom, te je postupilo u svemu sukladno primjedbama i uputama iz prethodnih drugostupanjskih rješenja, KLASA: UP/II-944-07/16/01/6 od 12. rujna 2019. i KLASA: UP/II-943-04/21-01/183 od 23. studenog 2021., slijedom čega je pobijano rješenje pravilno i zakonito, radi čega zainteresirane osobe predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati ga na naknadu troškova spora.

4.U sporu je održana rasprava 22. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i zamjenik opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 1) i 2), dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresiranih osoba pod 1) i 2) zajedno s prilozima, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, prvostupanjskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-944- 07/16-01/01, URBROJ: 2182-19-02/3-23-59 od 27. srpnja 2023. , točkom 1. utvrđena je tržišna naknada u ukupnom iznosu od 523.000,00 eura koji iznos primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 euro iznosi 3,940.000,54 kuna, na jednake dijelove BC iz [adresa] i OC iz [adresa], za nekretninu katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška], površine 16956 m2, točkom 2. naloženo je Gradu Šibeniku, kao obvezniku isplate, isplatiti naknadu utvrđenu točkom 1. izreke tog rješenja u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana donošenja prvostupanjskog rješenja pa do isplate, točkom 3. naloženo je Gradu Šibeniku naknaditi trošak upravnog postupka u iznosu od 3.389,01 eura koji odgovara protuvrijednosti od 25.534,50 kn, koji se odnosi na odvjetnički trošak i trošak vještačenja, dok se punomoćniku podnositelja zahtjeva odbija zahtjev za naknadu iznosa od 290,05 eura.

10.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-03/23-01/25, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 10. svibnja 2024., postupajući po žalbi tužitelja odbijena je njegova žalba izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnoj upravnoj stvari uopće bilo mjesta određivanju naknade za predmetno građevinsko zemljište, kao i je pravilno i zakonito određena naknada za isto, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom članka 46. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12) propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

Odredbom članka 33. st.1. istog Zakona propisano je da ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje, ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno u vrijeme sklapanja nagodbe, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da je tržišna vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 54/80), koji je bio mjerodavan u vrijeme davanja izjave o predaji predmetne nekretnine, propisano je da prijašnji vlasnik zadržava u posjedu i koristi to zemljište do dana određenog rješenjem Skupštine općine, kada ga je dužan predati u posjed općini, odnosno novom korisniku, a stavkom 2. da prijašnji vlasnik može i prije nego što je to u stavku 1. ovog članka određeno predati zemljište u posjed Općini, a Općina je dužna to zemljište primiti od prijašnjeg vlasnika.

Odredbom članka 37. stavka 1. istog Zakona propisano je da prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo pripada pravična naknada koja se određuje na način i u postupku propisanim Zakonom o eksproprijaciji, a koja ne može biti niža od tržišne cijene, dok je stavkom 2. propisano da naknadu prijašnjem vlasniku isplaćuje Općina koja u postupku određivanja naknade ima položaj stranke.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju pravilno i zakonito utvrđen obveznik plaćanja naknade za predmetno građevinsko zemljište, kao i da je pravilno utvrđeno kako zainteresiranim osobama pripada pravo na naknadu za isto u utvrđenoj visini, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14.Također, prije samog obrazlaganja neosnovanosti tužbenih prigovora tužitelja, sud nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužitelja koje iznosi u ovom sporu, gotovo identični onima koje je tužitelj iznosio u žalbenom postupku, odnosno u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, pa kako je po stajalištu ovog suda tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pravilno otklonio sve žalbene prigovore tužitelja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak znači kako sud smatra da je akt tuženika potpuno pravilan i zakonit.

15.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmet upravnog postupka zahtjev SC i MC, odnosno njihovih nasljednika, od 10. studenoga 2010. kojim traže određivanje i isplatu naknade za neizgrađeno građevinsko zemljište k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 16956 m2, koje je njihov prednik ĐCT predao u posjed Općini Šibenik izjavom na zapisnik od 2. veljače 1988., a za koje prijašnjem vlasniku, niti njegovim nasljednicima, nije određena i isplaćena naknada. Podnositeljice zahtjeva su pokrenule postupak na temelju članka 46. Zakona o izvlaštenju, koji raniji postupak je bio prekinut, dok se Općinski sud u Šibeniku, rješenjem, poslovni broj: R1-80/2014 od 31. ožujka 2015., nije oglasio nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i prijedlog za određivanje naknade odbacio, nakon čega je postupak nastavljen. Odlučujući o podnesenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje, KLASA: UP/I-944-07/16-01/1, URBROJ: 2182-03-05/04-16-1 od 29. veljače 2016., kojim je odbilo podneseni zahtjev, protiv kojeg rješenja su podnositeljice zahtjeva izjavile žalbu, o kojoj je odlučio tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-944-07/16-01/6, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-09 od 12. rujna 2019., na način da je poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 29. veljače 2016. i predmet vratio na ponovni postupak, s uputom da će se postupak određivanja naknade koji su podnositeljice zahtjeva inicirale, a koje su nakon podnošenja žalbe umrle, nastaviti s njihovim nasljednicima utvrđenim u rješenjima o nasljeđivanju, dostavljenim prije odlučivanja o žalbi te da će se nakon provedenog postupka novim rješenjem, primjenom članka 46., u svezi s člankom 32. -33. Zakona o izvlaštenju, nasljednicima podnositeljica zahtjeva odrediti naknada za predano zemljište. Odlučujući u ponovnom postupku rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-944- 07/16-01/01, URBROJ: 2182/1-20-01/3-21-27 od 17. veljače 2021., nasljednicima BC iz [adresa] i OC iz [adresa] utvrđena je tržišna naknada u ukupnom iznosu od 7.690.000,00 kuna, na jednake dijelove za nekretninu katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. u. [broj ZK uloška], površine 16956 m2, nakon čega je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-04/21-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 21-04 od 23. studenoga 2021. poništeno to rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kojim je ukazano da je drugostupanjskim rješenjem od 12. rujna 2019., protiv kojeg niti jedna od stranaka nije pokrenula upravni spor, ukazano da je za utvrđivanje prava na naknadu za neizgrađeno građevinsko zemljište predano u posjed općini na temelju odredbe članka 31. stavak 2. Zakona o građevinskom zemljištu, u skladu s člankom 46. Zakona o izvlaštenju, nadležan Ured državne uprave u županiji, odnosno Grad Zagreb. U skladu s navedenom odredbom, obveza je nadležnog tijela utvrditi naknadu za deposediranu nekretninu, za koju nije doneseno rješenje o naknadi, na način da se ona određuje prema stanju nekretnine u vrijeme oduzimanja te da se na temelju tog stanja nekretninu procijeni prema sadašnjim cijenama na tržištu te da zatezne kamate teku od dana donošenja rješenja o naknadi. Također, napomenuto je da je upravni postupak u konkretnom predmetu u cijelosti morao biti proveden sukladno Zakonu o izvlaštenju („Narodne novine", broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12) koji je važio u vrijeme podnošenja zahtjeva. To se odnosi i na procjenu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine, odnosno utvrđivanje naknade za oduzetu nekretninu. Iz navedenog razloga ocijenjen je osnovan žalbeni navod kojim se osporava visina određene naknade u ovoj upravnoj stvari, koja prema ocjeni tuženika, nije utvrđena u skladu sa zakonom, iz razloga što procjena vještaka Alfiera nije smjela biti utemeljena na, između ostalog, Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina. Naime, navedene propise nije moguće primijeniti u ranije započetim upravnim postupcima, koji su zakonski i podzakonski propisi doneseni radi detaljnijeg uređenja odnosa propisanih Zakonom o izvlaštenju i određivanju naknade (koji nije mjerodavan za rješavanje ove upravne stvari). Nadalje, drugostupanjskim rješenjem, KLASA: UP/II-943-04/21-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-04 od 23. studenoga 2021. prvostupanjskom tijelu dana je uputa da se u ovoj upravnoj stvari naknada za oduzetu nekretninu mora utvrditi u skladu s člankom 33. Zakona o izvlaštenju, kako je upućeno i rješenjem tuženika od 12. rujna 2019., pri čemu je napomenuto da nalaz i mišljenje vještaka, na temelju kojeg nadležno tijelo utvrđuje naknadu za nekretninu, mora sadržavati podatke o konkretnim cijenama, usporedne podatke (ugovore o prodaji nekretnina ili zemljišta sličnog položaja i boniteta), kao i podatke nadležne Porezne uprave o tržišnim cijenama nekretnina u blizini predmetne, te je navedeno kako će u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo iznova odlučiti o podnesenom zahtjevu za određivanje naknade za oduzetu nekretninu, u skladu s pozitivnim zakonskim odredbama i uputama i primjedbama tuženika sadržanim u ovom rješenju i rješenju od 12. rujna 2019.

16.Što se pak tiče tužbenih prigovora koje tužitelj ističe u tužbi, sud primjećuje da tužitelj zapravo ponavlja prigovore koje je već i ranije isticao, odnosno prigovore koje je tuženik već otklonio u svojim rješenjima koja su prethodila donošenju osporenog rješenja i to u bitnom da u konkretnom slučaju nije donesen akt o oduzimanju nekretnine, da izjava o predaji zemljišta nije akt o oduzimanju nekretnine, da zbog toga ne postoje pretpostavke za određivanje naknade u smislu članka 46. Zakona o izvlaštenju, da je kao preduvjet za isplatu pravične naknade na temelju odredbi Zakona o eksproprijaciji, potreban sporazum o naknadi odnosno odluka skupštine općine ili u krajnjem slučaju pravomoćna odluka suda, da je pobijano rješenje nezakonito iz razloga što je u vrijeme predaje, prema Odluci o građevinskom području Grada Šibenika, od ukupno predanog zemljišta od 16.956,00 m2, izvan građevinskog područja se nalazilo 11.190,96 m2, da se na takvom zemljištu koje se nalazilo izvan građevinskog područja (11.190,96 m2) ne mogu primijeniti odredbe Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine broj 54/80), odnosno odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, međutim s obzirom da je sve ove prigovore tuženik već ranije pravilno otklonio svojim prethodnim rješenjima, KLASA: UP/II-944-07/16-01/6, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-09 od 12. rujna 2019. i KLASA: UP/II-943-04/21-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-04 od 23. studenoga 2021., to se radi nepotrebnog ponavljanja tužitelja u tom pravcu upućuje na obrazloženja citiranih rješenja, s kojim obrazloženjima je pak u cijelosti suglasan i ovaj sud s obzirom da sud drži kako su takvi prigovori tužitelja u istima pravilno i cjelovito otklonjeni.

17.Vezano za tužbene navode koji se odnose na utvrđenu visinu naknade, za kazati je kako sud ne nalazi osnovanim niti takve prigovore. Naime, u ponovnom postupku postupajući po uputama iz drugostupanjskog rješenja od 23. studenoga 2021. prvostupanjsko tijelo je najprije pribavilo dopunjeni procjembeni elaborat vještaka Damira Alfiera od 9. prosinca 2022. Navedenim elaboratom vještak je predmetno zemljište procijenjeno u ukupnom iznosu od 2.014.203,65 kn. Dio zemljišta koji se nalazi u građevinskoj zoni u površini od 5.227,64 m2 procijenio je poredbenom metodom na temelju 11 usporednih transakcija (kupoprodajnih ugovora iz sustava E- nekretnine) za cjenovni blok šumsko zemljište i poljoprivredno zemljište s cijenama od 127,21 kn/m2 do 227,27 kn/m2 na temelju kojih je utvrdio prosječnu cijenu od 184,95 kn/m2 što za površinu od 5.727,64 m2 iznosi 1.059.325,07 kn. Dio zemljišta izvan građevinskog područja procijenio je također poredbenom metodom korištenjem 5 usporednih transakcija (kupoprodajnih ugovora) za poljoprivredno zemljište te šuma s cijenama od 65,22 do 128,92 kn/m2 te utvrdio prosječnu cijenu od 85,88 kn/m2 na temelju koje je utvrdio da tržišna vrijednost dijela zemljišta od 11.118,36 m2 izvan građevinskog područja po cijeni od 85,88 kn/m2 iznosi 954.878,59 kn, odnosno da ukupna vrijednost zemljišta iznosi 2.014.203,65 kn. Vještak je naveo da je kod prvog elaborata pogrešno utvrdio da je predmetno zemljište 1. kategorije, spremno za gradnju. Međutim, pri izradi ove druge procjene ustanovio je da je prema Odluci o građevinskom području Grada Šibenika važećoj u vrijeme oduzimanja bilo smješteno u zonu C s obvezom izrade provedbenog urbanističkog plana. Procjenu je izvršio temeljem dostupnih podataka Porezne uprave s danom vrednovanja u veljači 1988. kada je bila i poznata namjena čestice, budući da je u Generalnom urbanističkom planu Grada Šibenika i Provedbenom planu zone Šubičevac isto tretirano kao zaštitna šuma zelenilo.

18.Potom, podnositelji zahtjeva su izrazili nezadovoljstvo procijenjenom visinom naknade vještaka Damira Alfiera te su predložili novo vještačenje, a koji prijedlog je prihvaćen te je određeno novo vještačenje po tvrtki Veig d.o.o., odnosno vještaku Zdeslavu Veigu. Prema procjeni navedene tvrtke, odnosno vještaka dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5.765,04 m2 procijenjen je kao građevinsko zemljište 3. kategorije s jediničnom cijenom od 69,40 eura/m2, a preostali dio od 11.190,96 m2 vrednovan je kao zemljište 4. kategorije izvan građevinskog područja s jediničnom cijenom od 11,00 eura/m2. U elaboratu vještak je naveo da je dan kakvoće uzeo dan prije izjave (predaje zemljišta gradu) 2. veljače 1988., a na taj dan je zemljište prema Odluci o građevinskom području Grada Šibenika dijelom bilo u građevinskom području, a dijelom izvan građevinskog područja. Dio zemljišta se prema navedenoj odluci nalazio u zoni C te je za eventualnu gradnju bilo potrebno donijeti Provedbeni urbanistički plan koji nije bio donesen. Na usmenoj raspravi 12. lipnja 2023., na pitanje tužitelja zbog čega je tolika razlika u visini vrijednosti dijela zemljišta u građevinskom području od 69,40 eura/m2 u odnosu na procjenu vještaka Damira Alfiera iz tvrtke Klamfa d.o.o. u iznosu od 24,55eura/m2, vještak Zdeslav Veig iz tvrtke Veig d.o.o. odgovorio je 12. lipnja 2023., putem e-maila, da vještak Damir Alfier zemljište nije procijenio s kakvoćom (stanjem) na dan predaje 2. veljače 1988., već s kasnijim datumom kada je već bio u primjeni GUP Grada Šibenika i PUP zone Šubičevac koji planovi u vrijeme predaje nekretnine nisu bili na snazi.

19.Nadalje, prvostupanjsko tijelo je analizirajući gore navedene procjene vještaka zaključilo da je vještak Damir Alfier građevinski dio zemljišta tretirao kao „zelene površine šume", dok je vještak Zdeslav Veig građevinski dio zemljišta tretirao kao građevinsko zemljište 3. kategorije za koje nisu doneseni svi provedbeni planovi, a preostali dio kao zemljište izvan građevinskog područja kao zemljište 4. kategorije (poljoprivredno zemljište). Prvostupanjsko tijelo se priklonilo procjeni vještaka Zdeslava Veiga te naknadu odredilo prema njegovoj procjeni za dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 5.765,04 m2 koji je procijenjen kao građevinsko zemljište 3. kategorije s jediničnom cijenom od 69,40 eura/m2, a preostali dio od 11.190,96 m2 kao zemljište 4. kategorije izvan građevinskog područja s jediničnom cijenom od 11,00 eura/m2 te odredilo naknadu u ukupnom iznosu od 523.000,00 eura.

20.Kod izloženog stanja stvari, i ovaj sud se priklanja stajalištima upravnih tijela u pogledu utvrđene visine određene naknade, to pak stoga što je i po shvaćanju ovog suda relevantan nalaz i mišljenje vještaka Zdeslava Veiga koji je i po mišljenju ovoga suda, u svom nalazu i mišljenju dao pravilniju procjenu. Naime, vještak Zdeslav Veig je dio zemljišta u građevinskom području procijenio kao građevinsko zemljište 3. kategorije za koje nisu doneseni svi potrebni planovi, dok je vještak Damir Alfier taj dio zemljišta procijenio kao „zelene površine-šume", što je bitna razlika u odnosu na mogućnost gradnje koja je bila određena sukladno Odluci o građevinskom području Grada Šibenika koja je važila u vrijeme predaje zemljišta u posjed općini dana 2. veljače 1988. Preostali dio zemljišta izvan građevinskog područja oba vještaka su procijenila na identičan način kao zemljište 4. kategorije (poljoprivredno zemljište). Stoga, uzimajući u obzir dokaze izvedene u upravnom postupku, sud zaključuje da je prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja rješenja od 27. srpnja 2023. postupilo u cijelosti sukladno primjedbama i uputama iz prethodnih drugostupanjskih rješenja, KLASA: UP/II-944-07/16-01/6, URBROJ: 514-05-02-01-02/17-19-09 od 12. rujna 2019. i KLASA: UP/II-943-04/21-01/183, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-04 od 23. studenoga 2021., zbog čega je tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja. Ujedno, sud nalazi potrebnim nadodati kako tužitelj u ovom sporu nije dostavio niti predložio izvođenje bilo kakvih dokaza kojima bi na relevantan način osporio utvrđenu visinu naknade u provedenom upravnom postupku, što također dodatno ukazuje na paušalnost i neargumentiranost prigovora koje ističe u tom pravcu.

21.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

22.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

23.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu, trebalo im je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na raspravu 22. siječnja 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46.) ukupno iznosi 2.500,00 eura, koji iznos je zainteresiranim osobama p

od 1) i 2) obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 11. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju Gradu Šibeniku, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 22. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresiranih osoba pod 1) i 2) Davoru Pliši, odvjetniku iz Zagreba, Kaptol 13, uz zapisnik o objavi,

- u spis.