Poslovni broj: UsI-1953/2024-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split, Sukoišanska 4, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe VODOVOD IMOTSKE KRAJINE d.o.o., OIB: 41272392545, Imotski, Blajburška 133, zastupane po opunomoćeniku, Borisu Ujeviću, odvjetniku u Imotskom, K [adresa], radi stupanja u posjed nekretnine u tijeku postupka potpunog izvlaštenja, nakon javne i usmene rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/21-01/23, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 2. travnja 2024., podredno da sud poništi citirano rješenje tuženika i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora na ime naknade troškova upravnog spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 2.000,00 (dvije tisuće) eura.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 7. kolovoza 2024. protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/21-01/23, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-24-02 od 2. travnja 2024., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, te da nisu izvedeni dokazi bitni za utvrđenje činjenica potrebnih za predmetni postupak. Prvenstveno se ističe kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskome postupku, uslijed čega je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka i načelo neposrednosti, na koji način da je povrijeđena i odredba čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, ujedno da je i obrazloženje protivno odredbi članka 98. stavak 5. istog Zakona. Nadalje, tužitelj citira odredbe čl. 46. st. 1. i 25. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, pa ističe kako u obrazloženju odluke nije nigdje vidljivo da je provedeno vještačenje ili procjena sukladno zakonskim odredbama. Isto tako, postupak procjene vrijednosti je protivan odredbama Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, a posebno čl. 6. te čl. 9. i čl. 10. koji se odnose na procjenu zemljišta. Štoviše, VSRH je svojom odlukom od 10. listopada 2007. pod poslovnim brojem Rev-206/07-2 donio slijedeći zaključak: „Prema stajalištu revizijskog suda tržišna cijena je cijena po kojoj se neka roba (što su i nekretnine) u određeno vrijeme slobodno prodaje na odgovarajućem tržištu i ona se formira kao rezultat konkretnog odnosa ponude i potražnje na tržištu. Kako je tržište skup i splet redovnih odnosa između ponude i potražnje na određenom području u određeno vrijeme, stoga je za određivanje tržišne cijene konkretnog zemljišta prije svega mjerodavna tržišna cijena koja se oblikuje na području gdje se ono nalazi. Na cijenu, dakle, utječu čimbenici tržišta koji najviše odgovaraju područjima na kojima se nalazi zemljište za koje se utvrđuje naknada.“ Ovakvim postupanjem je došlo do povrede materijalnih odredbi te se krše osnovna ljudska prava tužitelja s obzirom da u ustavnopravnom poretku je pravo vlasništvo istaknuta kao vrednota koju država posebno štiti. Navedeno rješenje je i protuustavno jer je u suprotnosti s odredbama članka 48. i 50. Ustava RH, kao i čl. 1. Protokola br. 1 Europske konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer počevši od međunarodnih nadnacionalnih pravnih akata do hrvatskog Ustava izvlaštenje je zakonito isključivo uz pravednu i pravičnu naknadu što je ustvrdio i Europski sud za ljudska prava u predmetu „ T protiv Hrvatske“. Upravo je naknada za izvlaštenu nekretninu, njezina visina i način izračuna, bitna za procjenu poštuje li pobijana mjera traženu ravnotežu i ne nameće li se podnositelju zahtjeva nerazmjeran teret. Prema stavu Suda oduzimanje imovine koje nije popraćeno plaćanjem naknade u iznosu koji nije razumno povezan sa vrijednošću nekretnine redovno predstavlja nerazmjerno miješanje države koje se ne može opravdati na temelju članka 1. Protokola broj 1. No, što je još važnije, Sud je istaknuo da članak 1. Protokola broj 1. ne znači pravo na potpunu naknadu u svim okolnostima budući da legitimni ciljevi „javnog interesa“ mogu tražiti manje od naknade pune tržišne vrijednosti. U odnosu na samu visinu određene naknade, upravno tijelo je trebalo postupiti sukladno članku 27. Zakona o izvlaštenju. Navedeni nalaz i mišljenje ili procjena, u slučaju da se predlaže nepotpuno izvlaštenje ustanovljenjem služnosti, mora sadržavati i procjenu hoće li ustanovljenjem služnosti u cijelosti i potpuno na predmetnoj nekretnini biti ograničeno pravo vlasništva. Radi učinkovitijeg provođenja vještačenja odnosno procjene i izbjegavanja svih prigovora, potrebno je da u ovoj fazi postupka sudjeluju stranke, kako budući korisnik izvlaštenja tako i vlasnik i posjednik nekretnine, pa je propisano da će se provesti usmena javna rasprava (što je druga velika novina ovoga dijela postupka izvlaštenja) na kojoj će se vlasnici i druge osobe izvijestiti o namjeravanom izvlaštenju, te, između ostalog, odrediti vještak, odnosno procjenitelj. Jednako tako, propisuje se obveza provođenja očevida kao i obveza vlasnika nekretnine da dopusti provođenje te postupovne radnje. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka ili procjene procjenitelja, javnopravno tijelo ih dostavlja strankama, i to u roku tri dana. Vlasnicima i posjednicima nekretnina treba biti omogućeno sudjelovanje u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, jer im se na taj način omogućuje da sudjeluju u izvođenju dokaza te da daju, možebitno, potrebne podatke i objašnjenja u vezi s nekretninom koja se procjenjuje. Predlagatelj izvlaštenja nije postupio sukladno odredbi članaka 20. i 21. Zakona o izvlaštenju, ujedno je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što se prvenstveno očituje u utvrđivanju vrijednosti nekretnine. Naime, u odredbi čl. 25. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade vrijednost nekretnine izražava se u novcu, a na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka ili procjenitelja. Ovlašteni vještak i procjenitelj prilikom utvrđivanja vrijednosti primjenjuju poseban propis iz područja prostornog uređenja. Sukladno odredbi čl. 47. Zakona o izvlaštenju tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje se upravo vještačenjem. Naime, sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine i baš čl. 23. propisane su tri metode procjene i to: poredbena, prihodovna i troškovna metoda. Izbor metode ovisi o vrsti nekretnine, uzimajući u obzir postojeće običaje u uobičajenom poslovnom prometu, kao i druge okolnosti pojedinog slučaja. Ovdje nije jasno koja je metoda uzeta prilikom procjene, stoga se rješenje ne može ispitati. Nerazumljiva je i time predstavlja bitnu povredu postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Osim toga u odredbi čl. 36. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, propisano je: Ako je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno i ako se vlasnik nekretnine ne protivi izvlaštenju, istodobno se mora održati i usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za nekretninu koja je predmet izvlaštenja. Posebno se naglašava imajući u vidu prigovore vlasnika nekretnine koje je isticao tijekom postupka i u žalbi da je odredbom čl. 52. st. 1. i podstavka 2. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina propisano da naknadu za posljedične gubitke treba procijeniti na temelju utvrđenih životnih uvjeta i uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, uzimajući pritom u obzir poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa i prava pojedinca na mirno uživanje svojeg vlasništva, posebno smanjene vrijednosti koje izvlaštenjem jednog dijela prostorno i vremenski povezanog zemljišnog posjeda nastaje na drugom dijelu ili koje izvlaštenjem prava na katastarskoj čestici nastaje na drugoj katastarskoj čestici. Ovo sve iz razloga što je i Europski sud za ljudska prava u predmetu T protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 25774/05) naveo da je u postupcima izvlaštenja „normalno da se tijekom takvog postupka odredi iznos naknade vodeći računa o svim mjerodavnim čimbenicima kao što je smanjenje vrijednosti preostale imovine zbog bilo koje okolnosti“. Sud je zauzeo shvaćanje „da time što nacionalne vlasti nisu tužiteljima dodijelile obeštećenje za smanjenu vrijednost njihove preostale nekretnine, iste nisu postigle poštenu ravnotežu između uključenih vrijednosti njihove preostale nekretnine, iste nisu postigle poštenu ravnotežu između uključenih interesa te nisu uložile napore da osiguraju odgovarajuću zaštitu vlasničkih prava podnositelja zahtjeva u kontekstu postupka za izvlaštenje koji je uključivao krajnje miješanje države u ova prava.“ Sud je u citiranoj presudi također zauzeo stav „da podnositelj zahtjeva koji su bili stranka u postupku izvlaštenja i koji su iznijeli svoje prigovore u odnosu na naknadu utvrđenu tijekom tog postupka, nisu morali pokretati poseban građanski postupak u tom pogledu". Shodno tome, prema shvaćanju suda davanje naknade na ime smanjene vrijednosti preostalog dijela nekretnine predstavlja posebnu zadovoljštinu te da ne davanje navedene zadovoljštine može predstavljati povredu članka 1. Protokola broj 1. Konvencije. Sud je naglasio da se u svakom predmetu u kojem se radi o povredi odredbe članka 1. Protokola broj 1. Konvencije mora utvrditi „je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom temeljnih prava pojedinca". Stoga je upravo naknada za izvlaštenu nekretninu, njezina visina i način izračuna bitna za procjenu poštuje li pobijana mjera traženu ravnotežu i ne nameće li se podnositelju zahtjev nerazmjeran teret. Dakle, prvostupanjsko tijelo je dužno kritički preispitati nalaz vještaka, odnosno mora ocijeniti nalaz i mišljenje vještaka kao i svaki drugi proizvedeni dokaz, prije svega u sadržajnom pogledu, tako da ga shvati i procjeni te je stečeno uvjerenje dužno opravdati uvjerljivim i logičkim razlozima. Ističe se kako se tužitelj jasno protivio i protivi se samom izvlaštenju, te je ustrajao da ga se ponovno uvede u posjed nekretnine od strane korisnika izvlaštenja. Slijedom svega iznijetog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu na način preciziran u izreci ove presude, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, poriče osnovanost tužbenih navoda tužitelja te predlaže da sud presudom odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz nalog tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove spora. Naime, u tijeku postupka potpunog izvlaštenja radi izgradnje komunalne vodne građevine SEPARATOR, Vodovod imotske krajine d.o.o., kao korisnik izvlaštenja zatražio je stupanje u posjed predmetne nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja, dakle prije donošenja rješenja o potpunom izvlaštenju zbog vjerojatnosti nastupa znatne štete - kašnjenja izvođenja projekta izgradnje aglomeracije [adresa]. Pravni interes i osnovanost postavljenog zahtjeva, Vodovod imotske krajine d.o.o. iskazao je udovoljavanjem pretpostavkama iz čl. 41. st. 1., st. 3. i st. 7. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (u daljnjem tekstu: ZOI); kako slijedi. Zahtjev za stupanje u posjed je podnesen u tijeku postupka izvlaštenja, nakon što je 20. svibnja 2020. podnesen prijedlog radi potpunog izvlaštenja zemljišta određenog kao dio č.z. 2424/62 (dio katastarske čestice: č.z. 4601) k. o. [katastarska općina] koja odgovara novoformiranoj čestici z.k. oznake č.z. 2824/208 koja odgovara katastarskoj izmjeri k.č.z. 4601/2, k. o. [katastarska općina]. Korisnik izvlaštenja je dostavio dokaz da je izvršio uplatu ukupne naknade za umanjene vrijednosti nekretnine, građevinske pripadnosti i poboljšice, te poljoprivredne kulture u iznosu 60.000,00 kn, na poseban račun SD Županije. Navedena naknada utvrđena je u postupku osiguranja dokaza pred Uredom državne uprave u SD Županiji, Službi za imovinskopravne poslove, Ispostavi Imotski, procjembenim elaboratima stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina ing. Željka Jelinića, dipl. ing. građ., od listopada 2019. Budući se radi o izgradnji građevine javne infrastrukture - vodnogospodarska infrastruktura, korisnik izvlaštenja ne mora posebno dokazivati postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete. U zahtjevu za donošenje odluke za stupanje u posjed tijekom postupka izvlaštenja, Vodovod imotske krajine d.o.o. je dodatno obrazložio potrebu žurnog postupanja zbog nužnosti očuvanja rokova korištenja sredstava EU fondova koji su vezani uz izgradnju aglomeracije Imotski Proložac. Naime, predaja neposrednog posjeda nekretnine na kojoj se imaju izvršiti ugovoreni radova izvođaču, jedna je od ključnih obveza Investitora (Korisnika izvlaštenja Vodovod imotske krajine d.o.o.). U slučaju neurednog ispunjenja predaje gradilišta u posjed izvođaču u roku investitor mora plaćati novčane penale. Ova negativna posljedica kašnjenja predaje posjeda gradilišta izvođaču izbjegla se donošenjem i provedbom prvostupanjske odluke o prisilnom stupanju u posjed nekretnine koja je predmetom izvlaštenja. Dakle, pobijanom drugostupanjskom odlukom odlučivalo se o osnovanosti zahtjeva korisnika izvlaštenja, Vodovoda imotske krajine d.o.o. za stupanje u posjed nekretnine tijekom postupka izvlaštenja čime je određen predmet ovog upravnog spora. Suprotno tome, činjenični navodi tužbe upravljeni su na pobijanje odluke o visini naknade za umanjenu vrijednost zemljišta koja je predmetom druge odluke prvostupanjskog javnopravnog tijela, koja je u fazi odlučivanja po žalbi tužitelja iz ovog postupka, tako da postoji potpuna nepodudarnost, odnosno proturječnost činjenične i pravne osnove tužbe sa samim zahtjevom za poništenje odluke u pravnoj stvari na koju se pobijana odluka ne odnosi. Dakle, zahtjev je neosnovan i kao takvog treba ga odbiti.

4.U sporu je održana rasprava 23. siječnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupili zamjenica opunomoćenika tužitelja i opunomoćenik zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da ga se sasluša u svojstvu stranke u ovom sporu, te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske i poljoprivredne struke, to na okolnosti precizirane u tužbi i na održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/20-01/1, URBROJ: 2181/1- 13/02/567-20-9 od 27. studenoga 2020., točkom 1. usvojen je prijedlog Vodovoda Imotske krajine d.o.o. za stupanje u posjed u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnine radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža, označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja odgovara novoformiranoj čest. zem. [katastarska čestica] (novoformirana k. č. br. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], površine 371 m², zemljišnoknjižno vlasništvo TŠ pok. L, za 1/1 dijela, odnosno u PL 693 k. o. [katastarska općina] upisanog posjeda LŠ, za 1/1, a stvarnog prava vlasništva i posjeda KŠ, [adresa], u 1/1 dijela, točkom 2. obvezan je izvanknjižni vlasnik i posjednik KŠ, [adresa], predati dio čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] (dio k. č. br. [katastarska čestica]), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], koja odgovara novoformiranoj čest. zem. [katastarska čestica] (novoformirana k. č. br. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], površine 371 m², a sukladno geodetskom projektu br. 160/17 od srpnja 2018., izrađenom od BŠ, dipl. ing. geod. kao djelatnika trgovačkog društva Geo 6 d.o.o. Zagreb, slobodnu od osoba i stvari, trgovačkom društvu Vodovod Imotske krajine d.o.o. do dana 23. prosinca 2020., izjavom na zapisnik kod prvostupanjskog tijela, točkom 3. odlučeno je da ako izvanknjižni vlasnik i posjednik zemljišta naveden u točki 1. izreke ovog rješenja ne preda u posjed nekretninu iz točke 1. izreke tog rješenja korisniku izvlaštenja Vodovodu Imotske krajine d.o.o. do roka određenog u točki 2. izreke ovog rješenja, da će dana 19. siječnja 2021., s početkom u 12,00 sati, na licu mjesta na nekretnini iz točke 1. izreke tog rješenja biti provedeno prisilno uvođenje u posjed korisnika izvlaštenja uz asistenciju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske županije, Postaje granične policije Imotski, točkom 4. odlučeno je da je Vodovod Imotske krajine d.o.o. dužan osigurati tehnička sredstva potrebna za provođenje ovog izvršenja i odrediti svog predstavnika koji će prisustvovati izvršenju ovog rješenja i preuzimanju posjeda predmetne nekretnine, točkom 5. riješeno je da će se o troškovima postupka odlučiti naknadno, dok je točkom 6. odlučeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

11.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-04/21-01/23, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 2. travnja 2024., postupajući po žalbi tužitelja odbijena je njegova žalba izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja.

12.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnoj upravnoj stvari uopće bilo mjesta donošenju rješenja o stupanju u posjed zainteresirane osobe iz ovog spora u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnine radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža, u svezi s čim je li u tom pogledu činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

13.Odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19) propisano je da se izvlaštenje u svrhu građenja i održavanja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, komunalnih vodnih građevina i građevina za melioracije provodi sukladno zakonu kojim se uređuje izvlaštenje, osim kad je tim Zakonom drukčije uređeno.

Stavkom 2. propisano je da korisnik u svrhu izgradnje i održavanja vodnih građevina iz stavka 1. tog članka može stupiti u posjed nekretnina u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje, sukladno zakonu kojim se uređuje izvlaštenje.

Prema odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade korisnik izvlaštenja koji dokaže postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete može, u tijeku postupka izvlaštenja, podnijeti zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje. Zahtjev se podnosi Ministarstvu odnosno nadležnom tijelu koje vodi postupak izvlaštenja, a uz zahtjev korisnik izvlaštenja mora dostaviti dokaz da je vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka ili procjenom procjenitelja iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti javnopravno tijelo koje vodi postupak (članak 41. stavak 2. i 3.).

Prema stavku 4. tog članka Ministarstvo odnosno nadležno tijelo odlučit će o zahtjevu iz stavka 1. tog članka bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

Stavkom 7. propisano je da iznimno korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. tog članka ako se radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture, (kao što su javne ceste, željeznička infrastruktura te vodnogospodarska infrastruktura).

Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisano je da je Ministarstvo odnosno nadležno tijelo dužno bez odgode, nakon provedene usmene rasprave, donijeti rješenje o zahtjevu za stupanje u posjed izvlaštene nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju.

Stavkom 2. propisano je da je Ministarstvo odnosno nadležno tijelo dužno, na usmenoj raspravi, poučiti vlasnika nekretnine da u slučaju odbijanja primanja iznosa naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, danom održavanja usmene rasprave, prestaju teći kamate na utvrđenu naknadu te da će se isplaćena naknada uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu. Stavkom 3. je propisano da se pouke iz stavka 2. tog članka obvezno navode u zapisniku o usmenoj raspravi.

Stavkom 4. je propisano da se rješenjem iz stavka 1. tog članka nalaže vlasniku nekretnine obveza predaje izvlaštene nekretnine u posjed korisniku izvlaštenja i rok predaje u posjed.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi tužitelja odbio njegovu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju pravilno i zakonito odlučeno o stupanju u posjed zainteresirane osobe iz ovog spora u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnine radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Također, prije samog obrazlaganja neosnovanosti tužbenih prigovora tužitelja, sud nalazi potrebnim navesti kako primjećuje da su tužbeni prigovori tužitelja koje iznosi u ovom sporu, gotovo identični onima koje je tužitelj iznosio u žalbenom postupku, odnosno u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, pa kako je po stajalištu ovog suda tuženik u obrazloženju osporenog rješenja pravilno otklonio sve žalbene prigovore tužitelja, s kojim obrazloženjem je u cijelosti suglasan i ovaj sud, to pak znači kako sud smatra da je akt tuženika potpuno pravilan i zakonit.

16.Sud nadalje nalazi potrebnim navesti kako iz spisa upravnog tijela dostavljenog od strane tuženika uz odgovor na tužbu, proizlazi da je prijedlogom trgovačkog društva Vodovod Imotske krajine d.o.o., zainteresirane osobe u ovom sporu, od 27. svibnja 2020., dopunjenim podneskom od 17. lipnja 2020., pokrenut postupak potpunog izvlaštenja nekretnine označene kao dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, površine 371 m², zemljišnoknjižno vlasništvo TŠ pok. L, u 1/1 dijela, odnosno po katastru dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana k. č. br. [katastarska čestica], površine 371 m², upisana u PL 693, k. o. [katastarska općina]-Glavina, kao posjed LŠ, [adresa], u 1/1 dijela, radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža. Iz spisa je nadalje razvidno kako je podneskom od 9. rujna 2020. korisnik izvlaštenja Vodovod Imotske krajine d.o.o., sukladno odredbama članka 41. stavaka 1., 3. i 7. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, podnio zahtjev za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za potpuno izvlaštenje, radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža, i to za nekretninu označenu kao dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] - Glavina, površine 371 m², zemljišnoknjižno vlasništvo TŠ pok. L, u 1/1 dijela, odnosno po katastru dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana k. č. br. [katastarska čestica], površine 371 m², upisana u PL 693, k. o. [katastarska općina]-Glavina, kao posjed LŠ, [adresa], u 1/1 dijela. Korisnik izvlaštenja je, također, u spis predmeta dostavio dokaz da je naknada u iznosu prema procjembenom elaboratu iz članka 25. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade uplaćena na poseban račun otvoren kod Splitsko-dalmatinske županije (preslika uplatnice univerzalnog naloga za plaćanje iz kojeg proizlazi da je iznos naknade utvrđen u procjembenom elaboratu izrađenom u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine uplaćen na poseban račun otvoren kod javnopravnog tijela prvog stupnja dana 2. listopada 2002.). Pritom, iz procjene stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Željka Jelinića, ing. građ., od listopada 2019., izrađene u postupku osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, proizlazi da je vještak naknadu za dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, površine 371 m², utvrdio u iznosu od 60.000,00 kn. Iz spisa predmeta, nadalje, proizlazi da je prvostupanjsko tijelo održalo usmenu raspravu 27. listopada 2020., pri čemu su vlasniku nekretnine dane pouke u smisla članka 42. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, koje su unesene u zapisnik. U obrazloženja prvostupanjskog rješenja prvostupanjsko tijelo ističe kako je na usmenoj raspravi održanoj 27. listopada 2020., a sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ono poučilo vlasnika nekretnine da u slučaju odbijanja primanja iznosa naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, danom održavanja usmene rasprave prestaju teći kamate na utvrđenu naknadu i da će se isplaćena naknada uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu. Stoga, s obzirom da je prvostupanjsko tijelo ocijenilo da su ispunjeni uvjeti propisani člancima 41. i 42. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade za donošenje rješenja o stupanju u posjed nekretnine u tijeku postupka izvlaštenja u odnosu na nekretninu za koju je podnesen prijedlog za potpuno izvlaštenje, zahtjev korisnika izvlaštenja je usvojen, te je doneseno rješenje od 27. studenog 2020. naprijed citirane izreke, protiv kojeg je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena osporenim rješenjem tuženika, a u odnosu na koje je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

17.Ovaj sud nadalje nalazi potrebnim istaknuti kako imajući u vidu predmet upravnog postupka u kojemu je doneseno rješenje čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava, to pak najprije iz razloga što imajući u vidu sadržaj naprijed citiranih mjerodavnih odredbi za konkretnu upravnu stvar, Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ovaj sud zaključuje da je u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu jedino i pravno odlučno trebalo utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno je li korisnik izvlaštenja podnio zahtjev za donošenje rješenja o stupanju u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje te je li tom zahtjevu priložio dokaz da je vlasniku nekretnine isplaćena sporazumno utvrđena naknada ili naknada u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka ili procjenom procjenitelja iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, odnosno da je taj iznos naknade uplaćen na poseban račun koji će, na zahtjev korisnika izvlaštenja, otvoriti javnopravno tijelo koje vodi postupak te je li prvostupanjsko tijelo, sukladno odredbi članka 42. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, na usmenoj raspravi poučilo vlasnika nekretnine da u slučaju odbijanja primanja iznosa naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, danom održavanja usmene rasprave, prestaju teći kamate na utvrđenu naknadu te da će se isplaćena naknada uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu, kao i jesu li navedene pouke, u skladu s odredbom članka 41. stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, navedene u zapisniku o usmenoj raspravi, a o kojim relevantnim pitanjima je po shvaćanju ovog suda prvostupanjsko upravno tijelo pravilno i zakonito odlučilo, zbog čega je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, dok su svi ostali tužbeni navodi tužitelja iz tužbe u cijelosti bespredmetni jer se zapravo niti ne odnose na predmet ovog spora.

18.S prethodnim u vezi, najprije je za istaknuti kako iz podataka spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da je korisnik izvlaštenja podneskom od 9. rujna 2020. podnio zahtjev za stupanje u posjed u tijeku postupka izvlaštenja i to u odnosu na dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirane čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, površine 371 m², odnosno po katastru dio k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Glavina, odnosno novoformirana k. č. br. [katastarska čestica], površine 371 m², upisana u PL 693, k. o. [katastarska općina]-Glavina, kao i da je, sukladno odredbi članka 41. stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, korisnik izvlaštenja dostavio dokaz da je naknada u visini utvrđenoj nalazom i mišljenjem vještaka ili procjenom procjenitelja iz članka 25. stavka 2. tog Zakona, uplaćena na poseban račun kod Splitsko-dalmatinske županije.

19.Nadalje, u konkretnom slučaju nije sporno da je prvostupanjsko tijelo na usmenoj raspravi održanoj 27. listopada 2020. postupilo sukladno odredbama članka 42. stavka 2. i stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno da je poučilo vlasnika nekretnine da u slučaju odbijanja primanja naknade utvrđene rješenjem o izvlaštenju (kao predujma) kamate na utvrđenu naknadu prestaju teći i to danom održavanja usmene rasprave te da će se isplaćena naknada uračunati u naknadu za izvlaštenu nekretninu, a navedene pouke je navedeno tijelo navelo u zapisniku o usmenoj raspravi. Konačno, nije sporno ni da je ostvarena pretpostavka iz odredbe članka 41. stavka 7. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, odnosno da korisnik izvlaštenja ne mora dokazivati postojanje pretpostavki iz stavka 1. tog članka (postojanje pravnog i opravdanog interesa odnosno vjerojatnost nastupa znatne štete), budući s e radi o izgradnji građevine ili izvođenju radova javne infrastrukture (vodnogospodarska infrastruktura), kod kojeg nedvojbenog stanja stvari se postojanje pravnog i opravdanog interesa u konkretnom slučaju presumira, odnosno podnositelj zahtjeva nije dužan dokazivati postojanje istog.

20.Također, za kazati je kako je svrha naprijed citiranih odredbi Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade privremeno uređenje faktičkog stanja te omogućavanje korisniku izvlaštenja ulazak u posjed koji bi inače bio moguć tek po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odnosno po isplati naknade za izvlaštenje nekretnina. Naime, institut stupanja u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju predstavlja iznimku od općeg pravila da korisnik stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, uz uvjet ispunjenja svih zakonom propisanih pretpostavki. Međutim, sud primjećuje kako tužitelj u svojoj tužbi uopće ne navodi bilo kakve tužbene prigovore kojima bi ukazivao na nezakonitost osporenog rješenja u pogledu jedinih, možebitno relevantnih prigovora, a koji bi se odnosili na stupanje u posjed zainteresirane osobe iz ovog spora u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnine radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža, već isključivo ističe prigovore koji se odnose na pogrešno utvrđenu visinu naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu, a koji prigovori nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari niti se osnovanost istih može ocjenjivati u konkretnom upravnom sporu s obzirom na predmet ovog upravnog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 2. travnja 2024. Stoga, prigovore koji se odnose na eventualno pogrešno utvrđenu tržišnu vrijednost potpuno izvlaštene nekretnine tužitelj ima mogućnost iznositi isključivo u okviru postupka izvlaštenja, koji je pak u tijeku pred nadležnim tijelom, dok takve prigovore nije moguće s uspjehom isticati u ovom sporu s obzirom na predmet istog.

21.Nadalje, nisu osnovani niti prigovori tužitelja koji se odnosi na pogrešnu primjenu odredbi članka 20. i 21. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, to iz razloga što se navedene zakonske odredbe nalaze u Glavi IV. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade te je istim reguliran institut odobravanja obavljanja pripremnih radnji u svrhu izvlaštenja, no u konkretnom slučaju, postupak potpunog izvlaštenja je nedvojbeno već pokrenut (podneskom korisnika izvlaštenja od 27. svibnja 2020.) te je riječ o zahtjevu korisnika za stupanje u posjed nekretnine za koju je podnesen prijedlog za izvlaštenje u tijeku postupka izvlaštenja, postavljenom u smislu odredbe članka 41. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, uslijed čega, po samoj logici stvari, nadležno upravno tijelo nije ni moglo povrijediti odredbe materijalnog propisa koje reguliraju institut za kojim korisnik izvlaštenja može posegnuti isključivo prije pokretanja postupka izvlaštenja.

22.Uslijed izloženog, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da prvostupanjsko tijelo donese rješenje o stupanju u posjed zainteresirane osobe iz ovog spora u tijeku postupka potpunog izvlaštenja nekretnine radi izgradnje komunalne vodne građevine Separator u okviru sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda i vodoopskrbe aglomeracije [adresa] podsustava [adresa] sekundarna mreža na način kako je to odlučeno prvostupanjskim rješenjem, zbog čega je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito, s tim da je u provedenom postupku tužitelju omogućeno izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje konkretne upravne stvari, te je i obrazloženje osporenog rješenja u cijelosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, pa su i prigovori koje tužitelj iznosi u smjeru povreda odredbi citiranog Zakona potpuno neutemeljeni i paušalni.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

26.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23) i to za sastav odgovora na tužbu i pristup na raspravu 23. siječnja 2025. u iznosu od po 500 bodova (Tbr. 27. st. 1. t. 2.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.), daje iznos od 2.000,00 eura, koji iznos je zainteresiranoj osobi obistinjen, uslijed čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 11. veljače 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva LJUBIČIĆ – VRDOLJAK & PARTNERI d.o.o., Split, Sukoišanska 4, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 23. siječnja 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresirane osobe Borisu Ujeviću, odvjetniku u [adresa], uz zapisnik o objavi,

- u spis.