Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-67/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DĐ, zbog kaznenog djela iz čl. 242. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (dalje: ODO) u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-910/2020 od 23. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Povodom žalbe ODO u Splitu, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda tako da glasi:
„Na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024., dalje: ZKP) protiv okrivljenika DĐ
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi u ožujku 2010., na širem području Trogira, s ciljem da se nepripadajuće okoristi, svjestan da je SĐ zbog teške financijske situacije spreman ishitreno i nepromišljeno postupiti, SĐ pozajmio iznos od 60.000 EUR-a, na način da je oštećenik od posuđenog iznosa odmah predao okrivljeniku 15.000 EUR-a, a ostatak od 45.000 EUR-a, zadržao za sebe, uz dogovor da oštećenik u rujnu 2010. godine po osnovu pozajmice plati iznos od 100.000 EUR-a, koje uvjete je SĐ prihvatio zbog nepromišljenosti i financijskih poteškoća u kojima se nalazio, a potom od SĐ zatražio da napiše i ovjeri kod javnog bilježnika izjavu naslovljenu kao "dogovor", prema kojoj je okrivljeni DĐ u zadnjih 10 godina u nekoliko navrata pozajmio SĐ 100.000 EUR-a uz obvezu SĐ da novac vrati do studenog 2010. godine, iako svjestan da je oštećenik pozajmio iznos od 60.000 EUR-a i to u ožujku 2010. godine, a ne unatrag 10 godina, koje zahtjeve je SĐ prihvatio, pa kako oštećeni SĐ do rujna 2010. godine nije isplatio cjelokupni iznos od 100.000 EUR-a, SĐ predložio da od ĐĐ pozajmi 20.000 EUR-a, i taj iznos preda njemu, što je SĐ prihvatio, te od ĐĐ pozajmio iznos od 25.000 EUR-a uz ugovorenu mjesečnu naknadu od 10 %, s tim da je oštećenik 20.000 EUR-a odmah predao okrivljenom DĐ, a 5.000 EUR-a zadržao za sebe, a potom učestalo kontaktirao i vršio pritisak na SĐ, tražeći da mu vrati pozajmljeni novac, s tim da je samovoljno u više navrata povećavao iznos koji potražuje, a za novčane iznose koje mu je u međuvremenu isplaćivao SĐ navodio da samo pokrivaju njegove troškove, uz to vršeći stalni psihološki pritisak na oštećenikove sinove SĐ i PĐ, tražeći da prodaju obiteljsku pokretnu i nepokretnu imovinu i od dobivenog iznosa podmire dugovanje, i to na sina SĐ od veljače 2011. godine, tako da je učestalo dolazio na njegovo radno mjesto, a od siječnja 2012. godine, na sina PĐ, koji je, a kako bi zaštitio oca i brata, preuzeo dug prema okrivljeniku te dug prema ĐĐ za koji je okrivljenik rekao da ga je preuzeo od ĐĐ , a potom samovoljno povećavao iznose koje potražuje na osnovu dva duga, tako da je na dan 21. kolovoza 2012. godine od PĐ potraživao iznos od 300.000 EUR-a i 125.000 EUR-a u novcu i obiteljsku kuću vrijednu 150.000 EUR-a, ali koju je on procijenio na iznos od 100.000 EUR-a, iako su SĐ i PĐ od dana posudbe, u više navrata istome isplatili iznos od najmanje 110.000 EUR-a, protuvrijednosti u kunama,
dakle, da bi iskorišćujući nuždu i lakomislenost druge osobe, s njom ugovorio za sebe imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine, lihvarski ugovor, iz čl. 242. st. 1. KZ
Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP okrivljenik DĐ oslobođen optužbe zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, lihvarskim ugovorom iz čl. 242. st. 1. KZ.
1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padnu na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Splitu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 467. toč. 1. u vezi s čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. toč. 3. u vezi s čl. 470. ZKP, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine, sam provede raspravu i donese presudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-78/2025-3 od 5. veljače 2025. isti vratilo ovom sudu.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Povodom uložene žalbe, a preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u okviru ovlaštenja iz čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je u konkretnom slučaju došlo do povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz čl. 469. toč. 3. ZKP, budući je prvostupanjski sud donio presudu spram okrivljenika za kazneno djelo za koje je nastupila zastara kaznenog progona.
7. Valja napomenuti da je prvostupanjski sud ispravno naveo da radnje okrivljenika opisane u činjeničnom opisu predstavljaju kazneno djelo protiv imovine, lihvarski ugovor, iz čl. 242. st. 1. KZ, iako s pogrešnim obrazloženjem. Naime, "dogovor", tj. ugovor između okrivljenika i SĐ sklopljen je u ožujku 2010., kada je na snazi bio Kazneni zakon (Narodne novine broj: 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 51/2001., 105/2004., 84/2005., 71/2006., 110/2007., 152/2008. i 57/2011., dalje: KZ-97) te su radnje okrivljenika iz činjeničnog opisa presude potpadale pod čl. 233. st. 1. KZ-97, kao što se to u podignutoj optužnici okrivljeniku stavljalo na teret. Ispravno je i ODO u Splitu izmijenilo pravnu oznaku optužnice po kojoj je prvostupanjski sud postupao. Međutim, prvostupanjski sud je vezan samo činjeničnim opisom optužnice, a ne i pravnim opisom, kao ni kvalifikacijom djela. Stoga je ispravno trebalo navesti iz kog razloga se primjenjuje KZ, a ne KZ-97.
8. U pravilu se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a zakon koji je stupio na snagu kasnije, samo ako je blaži za počinitelja. Čl. 233. st. 1. KZ-97 za počinitelja je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine, dok je čl. 242. st. 1. KZ za počinitelja propisana kazna zatvora do tri godine, što uz primjenu čl. 44. st. 1. KZ znači da je donja granica propisane kazne zatvora za to kazneno djelo tri mjeseca, odnosno da se počinitelju može izreći kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine, iz kog razloga je KZ blaži u odnosu na KZ-97.
9. Nadalje, potrebno je utvrditi kada je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona. Da bi se to utvrdilo potrebno je pažljivo pročitati pravni opis kaznenog djela i utvrditi koju je to radnju okrivljenik poduzeo, a koja predstavlja kršenje navedene zakonske norme. U konkretnom slučaju radi se o "ugovaranju". Zatim u činjeničnom opisu treba utvrditi kada je do sklapanja ugovora došlo, a to je bilo u ožujku 2010., a ne 21. kolovoza 2012., od kog datuma je prvostupanjski sud pogrešno računao zastaru kaznenog progona, naznačivši u E-spisu da zastara kaznenog progona nastupa 21. kolovoza 2024.
10. Čl. 81. st. 1. alineja 5. KZ propisano je da kazneni progon zastarijeva nakon deset godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine, odnosno u konkretnom slučaju 1. travnja 2020.
11. Stoga se u ovom predmetu ne primjenjuje čl. 81. st. 3. KZ kojim je propisano, u slučaju da je prvostupanjska presuda donesena prije proteka roka iz st. 1. tog čl., da se zastara kaznenog progona produljuje za dvije godine. Naime, prvostupanjska presuda donijeta je 23. srpnja 2024., tj. nakon proteka tog roka (1. travnja 2020.), pa se nastup zastare kaznenog progona ne produljuje.
12. Budući je u konkretnom slučaju nastupila zastara kaznenog progona, to je ovaj drugostupanjski sud na temelju čl. 486. st. 1. ZKP, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu na način pobliže naveden u izreci ove odluke.
13. Uslijed gornjeg, žalba ODO u Splitu je bespredmetna.
U Varaždinu 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
