REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-984/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, Kapitolinski trg 10, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-867/2022-2 od 23. kolovoza 2022., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli – Poli poslovni broj P-398/19-40 od 18. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204643068, kreditna partija: 7102666055 od dana 27. travnja 2005. godine, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, te potvrđenog od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule pod brojem: OU-444/05 i to:

- odredba čl. 1. st. 2. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom.“,

- odredba čl. 2. st. 1. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 30.000,00 CHF (slovima: tridesettisućašvicarskihfranaka) i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom kreditu promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.,…sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

- odredba čl. 7. st. 1. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 323,60 CHF (slovima: tristodvadesettrišvicarskih franakaišezdesetcentimes) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.“

- odredba čl. 7. st. 2. u dijelu koji glasi: „Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi …. iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ (točka I. izreke),

- naloženo je tuženici da tužitelju, po osnovi razlike više plaćenih anuiteta zbog jednostranog povećanja kamatne stope, isplati iznos od 2.158,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke),

- naloženo je tuženici da tužitelju, po osnovi razlike više plaćenih anuiteta zbog povećanja tečaja CHF/HRK u odnosu na tečaj CHF/HRK na dan sklapanja Ugovora o kreditu iz točke I. izreke, isplati iznos od 27.828,12 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (točka III. izreke),

- naloženo je tuženici da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 15.754,00 zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos teku od 18. svibnja 2022. pa do isplate (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška kao neosnovan (točka V. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj povukao prema tuženici dio kondemnatornog tužbenog zahtjeva glede isplate iznosa glavnice od 233,55 kn s kamatom na isti.

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., III., IV. i V. izreke, u točki II. izreke djelomično je potvrđena, a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II izreke, na način da je naloženo tuženici da tužitelju po osnovi razlike više plaćenih anuiteta zbog jednostranog povećanja kamatne stope, isplati iznos od 1.656,82 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-216/2023-2 od 25. siječnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-867/2022-2 od 23. kolovoza 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe u CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

10. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojim je tražio isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope u visini utvrđenoj na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

11. Tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

12. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

14. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a.

15. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

16. U ovom konkretnom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužiteljice temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 13. ove presude.

17. Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženo u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

18. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil