REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-538/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & partneri d.o.o. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-561/24-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 P-6001/2019-34, od 19. ožujka 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž-561/24-3 od 3. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 P-6001/2019-34, od 19. ožujka 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
2. Tuženik je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
„1. Je li sud sukladno čl. 346. st. 3. i 5. ZOO-a obvezan utvrditi i dobitak koji je nastao za tužitelja, ako se tuženik poziva na takav tužiteljev dobitak (negativne razlike)? Mora li sud u tim slučajevima po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke provesti prijeboj ostvarenih koristi sa štetom?
2. „Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. preplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalnopravnih prigovora koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“
3. Tuženik kao razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja navodi da praksa viših sudova nije jedinstvena, a niti je jedinstvena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske. U prijedlogu se tuženik pozvao na revizijske odluke Rev-1277/22-2 od 8. ožujka 2023. i Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023..
4. Tuženik smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava, jer je došlo do povrede načela ustavnosti i zakonitosti, da mu je povrijeđeno pravo na zaštitu od diskriminacije, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje, jamstva ustavnopravne zaštite vlasništva, pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu te jamstvo zabrane nezakonitog oduzimanja imovine.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pitanjima u odnosu na koja pobijana odluka ne odstupa od zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda poslovni broj Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023., a koju je u smislu odredbe čl. 390. st. 2. ZPP donijelo prošireno vijeće od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a zbog čega nije riječ o pitanju u odnosu na koje je bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci Revd-3586/23, Revd-3120/23, Revd-2670/23, Revd-1707/24 itd.).
7. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
8. U odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima, tuženiku bilo omogućeno izjašnjavanje o svim zahtjevima i navodima tužitelja, bilo mu je omogućeno iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne tuženikove navode, a zbog čega nižestupanjske presude nisu arbitrarne ili očito nerazumne. Donošenjem pobijanih presuda, nije došlo do povrede načela ustavnosti i zakonitosti, tuženik nije bio diskriminiran, tuženiku nije povrijeđeno pravo na jednakost pred zakonom, nije došlo do povrede prava na pravično suđenje, a niti mu je, kao nesavjesnom stjecatelju, na temelju ništetnih ugovornih odredbi, povrijeđeno pravo vlasništva, pravo na poduzetničku i tržišnu slobodu i zabranu nezakonitog oduzimanja imovine.
9. S obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno ijedno naznačeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
