Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1220/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipu Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 54189804734, zastupano po direktoru MP iz [adresa], a on po punomoćniku Krešimiru Orloviću, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženice- protutužiteljice NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Srebačiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-288/2019-28 od 7. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Povrv-288/2019-28 od 7. veljače 2023. u toč. I izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Galešić iz Vrbovca poslovni broj Ovrv-36/19 od 27. lipnja 2019. u kojem je tuženici-protutužiteljici NP naloženo da tužitelju-protutuženiku Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o.- isplati iznos od 1.337,96 eur[1] /10.080,88 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te u toč. II i u toč. III izreke.

II. Preinačava se navedena presuda u toč. I izreke u dijelu kojim je ukinut navedeni platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Galešić iz Vrbovca poslovni broj Ovrv-36/19 od 27. lipnja 2019. u kojem je tuženici-protutužiteljici NP naloženo da tužitelju-protutuženiku Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. isplati iznos od 2,39 eur[2] /18,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. do isplate i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženici-protutužiteljici NP da tužitelju-protutuženiku Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. isplati iznos od 2,39 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. do isplate po stopi iz čl. 29 st.2 ZOO za ostale odnose, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Jasne Galešić iz Vrbovca poslovni broj Ovrv-36/19 od 27. lipnja 2019. u kojem je tuženici- protutužiteljici NP naloženo da tužitelju protutuženiku Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o.- u isplati iznos od 10.098,88 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 26. rujna 2019. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tužitelju-protutuženiku Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o.-u da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, putem svojih djelatnika na nekretnini zk.č.br. 575/1 površine 5204 k. o. [katastarska općina] u šahtu koji se nalazi ispred ulaza u zgradu u [adresa], a u kojoj se nalazi stan tužene- protutužiteljice NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ugradi odgovarajući vodomjer, izvrši priključak vode i pusti vodu u stan tužene-protutužiteljce NP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], opisan u zemljišnim knjigama kao dvosobni stan u prizemlju koji se sastoji od sobe, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, ostave i hodnika ukupne površine 55,21 m², koji stan se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na katastarskim česticama [katastarska čestica], a kojem stanu pripada i odgovarajući suvlasnički dio zajedničkih dijelova zgrade, uređaja i zemljišta na kojemu je zgrada sagrađena koji odgovara veličini stana u odnosu na cjelinu zgrade i zemljišta, sukladno članku 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sve upisano u [broj poduloška] z. k. ul. popis II, knjiga PU Križ.

III Nalaže se tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.901,26 eura /14.325,04 kuna (tisuću i devetsto i jedan euro i dvadeset i šest centa/ četrnaest tisuća tristo dvadeset i pet kuna i četiri lipe) u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11-proč. tekst, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači uz naknadu troška žalbe, ili istu ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora bio je zahtjev tužitelja prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 26. lipnja 2019. te prijepisa računa, za isplatu iznosa od 1.340,35 eur/10.098,88 kn, na ime isporučene a neplaćene vode za utuženo razdoblje od 1. prosinca 2017.-31. prosinca 2017. s dospijećem plaćanja 22. siječnja 2018., koji dug se odnosi na stan tužene-protutužiteljice (dalje: tužene) na adresi [adresa], objekt broj: 7165, vodomjer broj: [broj vodomjera], te zahtjev tužene za ugradnjom odgovarajućeg vodomjera i priključivanjem vode.

4.1. Javni bilježnik Jasna Galešić iz Vrbovca na prijedlog ovrhovoditelja donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv 36/19 od 27. lipnja 2019., protiv kojeg rješenja je ovršenica, sada tužena, podnijela prigovor u kojem je navela da osporava rješenje o ovrsi u cijelosti, odnosno osporava osnovu u vidu količine kubikaže vode, a potom i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare te je podnijela protutužbu kojom traži da se tužitelju naloži da ugradi vodomjer, izvrši priključak vode i pusti vodu u stan tužene, budući da je prethodno zbog neplaćenog računa o kojem se vodi spor u ovom postupku, isključio dovod vode u predmetni stan. 4.2. Rješenjem od dana 13. rujna 2019. stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje u dijelu u kojem je određena ovrha i u tome dijelu su ukinute sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sve u skladu s čl. 54. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 dalje OZ).

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP.

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturiječna i presuda se može ispitati.

7. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza s tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio izvedene dokaze, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene svih provedenih dokaza, tako i spisu priležećih isprava, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj.

8. Prvostupanjski je sud nakon ocjene provedenih dokaza utvrdio, sa kojim utvrđenjima je suglasan i ovaj sud:

- da je u utuženom razdoblju u predmetnom stanu živjela četveročlana obitelj s prosječnom potrošnjom vode od 17-30 m³ u razdoblju 2016.- 2017., a i kasnije sve do spornog računa u prosincu 2018.,

- da je na računu iz prosinca za potrošnju vode od rujna do prosinca 2018. navedena potrošnja vode za predmetni stan u količini od 691 m³,

- da u utuženom razdoblju nije bilo puknuća niti bilo kakvih drugih okolnosti koje bi dovele do povećane potrošnje vode,

- da je nad predmetnim brojilom provedeno izvanredno ispitivanje koje je pokazalo da je ono ispravno, međutim tom metodom ispitivanja nije se moglo utvrditi je li došlo do preskakanja znamenki na brojilu zbog čega bi bila prikazana toliko velika potrošnje vode u tako kratkom razdoblju,

- da je predmetno brojilo poslano na redovno baždarenje nakon pokretanja ovog postupka te je na temelju radnog naloga od 3. rujna 2019. ugrađeno drugom korisniku, radi čega je onemogućeno vještačenje predmetnog brojila, a koje bi bilo neophodno radi utvrđivanja odlučne činjenice ispravnosti samog brojila,

- da je prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnesen javnom bilježniku 26. lipnja 2019., dakle prije isteka jednogodišnjeg roka zastare koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41//08, 125/11, 778/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), a tražbina je dospjela okončanjem postupka reklamacije 1. kolovoza 2018., to je neosnovan prigovor zastare.

9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim za iznos od 1.337,96 eur, a protutužbeni zahtjev osnovanim, dok je materijalno pravo pogrešno primijenio kad je odbio zahtjev za platež iznosa od 2,39 eur, koji se odnosi fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga prema računu br. 106-202857-71657 od 31. prosinca 2017. (list 8 spisa).

10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga, računa broj 106-202857-71657 te očitanja brojila sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je za razdoblje od listopada do prosinca 2017. tuženoj očitana potrošnja vode u iznosu od 691 m³, dok je iz popisa očitanja, odnosno knjige očitanja utvrđeno je da je tužena u ranijim razdobljima (2016. - 2017. godina) za isti vremenski interval imala očitanja, odnosno potrošnju vode koja se u tromjesečju kretala između 17-30 m³.

10.1. Na temelju izvješća o izvanrednom ispitivanju zakonitog mjerila br. 122- 1/18 provedenog 9. studenog 2018. sud prvog stupnja je utvrdio da mjerilo, prema parametrima koji se ispituju u tom postupku, zadovoljava odredbe Pravilnika o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila.

10.2. Prilikom dopunskog saslušanja ZP, svjedoka koji je proveo izvanredno ispitivanje spornog mjerila, sud prvog stupnja je utvrdio način na koji se provodi izvanredno ispitivanje kao i činjenicu da se, prilikom samog ispitivanja mjerila, ono ne otvara, te da bi se mogla utvrditi ispravnost znamenki na samom brojilu potrebno je provesti vještačenje samog brojila za takav slučaj, dakle, otvoriti ga i provjeriti je li došlo do preskakanja znamenki na brojilu, što više nije u domeni Zavoda za državno mjeriteljstvo.

10.3. Na temelju radnog naloga od 3. rujna 2019. sud prvog stupnja je utvrdio da je sporno brojilo ugrađeno drugom korisniku usluge tužitelja te da je iste te godine predmetno brojilo i baždareno, slijedom čega je onemogućeno provođenje vještačenja brojila na okolnost moguće pogreške u preskakanju znamenki na brojilu.

10.4. Na temelju iskaza TP supruga tužene-protutužiteljice, kao i iskaza same tužene, sud je utvrdio da je u predmetnom stanu u utuženom razdoblju živio sa suprugom i dvoje djece i da su tijekom tog razdoblja imali uobičajenu potrošnju vode, odnosno da nije bilo nikakvog puknuća cijevi, a navedena činjenica kako nije bilo puknuća cijevi niti su se izvodili bilo kakvi radovi zbog kojih bi došlo do povećane potrošnje vode u utuženom razdoblju, utvrđena je i temeljem iskaza GP, predstavnika stanara te LP, susjeda tužene.

10.5. Iz iskaza svjedoka AP sud je utvrdio da je on kao zaposlenik tužitelja proveo očitanje spornog brojila te je tri puta provjeravao stanje jer i sam nije mogao vjerovati da je toliko velika potrošnja u pitanju za stan u kojem živi četveročlana obitelj. 11. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da kako se tijekom postupka nije utvrdila odlučna činjenica ispravnosti brojila, tako nije niti dokazano da je očitano stanje s brojila točno, a samim time ni visina tužbenog zahtjeva, te je tužena imala opravdanu sumnju u ispravnost izdanog računa zbog čega ga opravdano nije podmirila, osim u dijelu koji se odnosi na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga prema računu br. 106-202857- 71657 od 31. prosinca 2017. (list 8 spisa), dok s druge strane, kako tužitelj niti ne spori da je isključio vodu tuženoj, jer smatra da je na to bio ovlašten zbog neplaćenog računa, to je s odlukom suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, protutužbeni zahtjev u cijelosti pravilno ocijenjen osnovanim.

11.1. Ovo iz razloga jer se fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga naplaćuje neovisno o potrošnji, mjesečno za svakog korisnika usluge kojemu se ispostavlja račun, dok se varijabilni dio naplaćuje prema potrošnji te je sadržan od više stavaka odnosno naknada gdje je prihod po istima namjenjen različitim subjektima, kako je i razvidno iz računa br. 106-202857-71657 od 31. prosinca 2017.

12. Tužitelj u žalbi ustraje kod navoda da je sukladno Općim i tehničkim uvjetima uputio tuženu da temeljem čl. 54 ima pravo zatražiti pregled zakonitog mjerila, koju mogućnost tužena nije željela iskoristiti, već je Povjerenstvo za reklamacije potrošača zatražilo da se provjeri ispravnost vodomjera, te je Zavod izdao izvješće da je konkretni vodomjer ispravan te da zadovoljava odredbe Pravilnika o tehničkim i mjeriteljskim zahtjevima koji se odnose na mjerila. Dodatkom I. Postupka izvanrednog ispitivanja zakonitih mjerila u uporabi (NN 96/2016) propisano kako se vrši ispitivanje, a iz izvješća Zavoda jasno je da se isti u cijelosti pridržavao zadanih pravila te zaključno utvrdio kako je brojilo ispravno. Nakon toga, korisnik odnosno ovdje tužena nije tražila nikakva daljnja vještačenja vodomjera niti je provela postupak osiguranja dokaza pred sudom, kako bi dodatno ispitivala ispravnost vodomjera, nego je tek na pripremnom ročištu 30.09.2020. godine predložila vještačenje spornog vodomjera. Obzirom da je nakon završetka izvanrednog ispitivanja vodomjer vraćen natrag tužitelju s naznakom da je ispravan, vodomjer je baždaren i ovjeren te ugrađen drugom korisniku, a što je ustaljena praksa i u skladu kako sa Zakonom o mjeriteljstvu tako i sa svim pratećim pravilnicima te Općim i tehničkim uvjetima tužitelja. Činjenica da se vodomjer naknadno više nije mogao vještačiti nije i ne može biti otegotna okolnost na strani ovdje tužitelja, već je teret dokazivanja na onome tko nešto tvrdi, u ovom slučaju to je tužena koja predlaže vještačenje koje više nije moguće provesti. Kako je voda potrošena, a registrirana na vodomjeru koje je ispravno, nije i ne može biti briga davatelja usluge, ovdje tužitelja. Je li pukla cijev ili je voda ili je jednostavno potrošena kroz predmetno razdoblje nije odlučna za ovaj spor. Prvostupanjski sud nije cijenio ni činjenicu kako tužena nije imala prigovor za potrošnju koja je uslijedila nakon spornog razdoblja, a koja je isto bila očitana spornim vodomjerom, a prije nego je isto poslano na ispitivanje. Radi se o razdoblju od devet mjeseci, tijekom kojeg su izvršena tri očitanja brojila. Da je tužena sumnjala u njegovu neispravnost, za pretpostaviti je da bi tražila da se ispita njegova ispravnost, ali to nije učinila. Dakle, logičnim zaključivanjem, da vodomjer zaista iz nekog razloga nije bio ispravan, onda bi i u kasnijim obračunskim periodima potrošnja bila veća. Stoga, apsolutno je nemoguće da je vodomjer bio neispravan na način kako to pretpostavlja tužena, jer zasigurno se taj problem ne bi riješio sam od sebe, a isto tako to dokazuje da se i provodilo dodatno vještačenje, da bi rezultat bio isti kao i kad je ispravnost vodomjera provjeravao Zavod.

13. Na žalbene navode je za odgovoriti da je u spornom razdoblju očitana znatno veća potrošnja vode na adresi tužene kao potrošača, zaključno sa danom kada je zamijenjen vodomjer, te nakon zamjene vodomjera više nije očitavana velika potrošnja vode.

14. Tužitelj navodi da je očitana velika potrošnja vode moguće jer je doista i potrošena a moguće i zbog kvara na internim instalacijama potrošača, dok tužena tvrdi da nije bilo nikakvog kvara niti povećane potrošnje vode, te da je velika potrošnja vode očitana zbog kvara na vodomjeru.

15. Tužitelj ničim ne dokazuje da je kod tužene kao potrošača došlo do kvara na instalacijama, te da je ista otklonila kvar.

16. Uzevši u obzir činjenicu da je u ranijim razdobljima (2016., 2017.) za isti vremenski interval očitavana potrošnja vode između 17-30 m3, a od listopada do prosinca 2017. potrošnja vode je znatno porasla te je očitana potrošnja od 691 m3, te kako je tužena živjela i nadalje s obitelji u kućanstvu u stanu, to je očito da nije mogla potrošiti ovako velike količine vode.

17. Kako je znatno veća potrošnja vode očitavana do zamjene vodomjera, ali ne i nakon toga, što nesporno proizlazi i iz navoda žalitelja, to proizlazi da je do znatno većeg očitanja vode došlo zbog neispravnog vodomjera, a ne kvara na instalacijama potrošača. Jer, da je zaista postojao kvar na instalacijama potrošača, tada bi i nakon zamjene vodomjera očitana velika potrošnja vode.

18. Člankom 78. stavkom 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja utvrđeno ja da se količina isporučene vodne usluge javne vodoopskrbe utvrđuje vodomjerom, a izražava se u m3 vode. Člankom 80. stavkom 3. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja utvrđeno je da se neispravnim vodomjerom smatra vodomjer koji ne registrira stvarnu potrošnju vode.

19. Slijedom navedenog, da bi se utvrdila stvarna potrošnja vode potrebno je da vodomjer bude ispravan. Budući je tijekom postupka utvrđeno da je do zamjene vodomjera očitavana znatno veća potrošnja vode, a nakon zamjene vodomjera je očitavana potrošnja koju je tužena potrošila u ranijim tromjesečjima, to je očito kako vodomjer nije bio ispravan, te se temeljem neispravnog vodomjera ne može utvrditi stvarna potrošnja vode.

20. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da je očitanje za sporno razdoblje izvršeno na neispravnom vodomjeru, odnosno nije utvrđena stvarna potrošnja vode, to tužitelj neosnovano od tužene potražuje plaćanje računa temeljem ovakvog očitanja, odnosno neosnovano traži plaćanje računa br. 106-202857-71657 od 31. prosinca 2017.

21. Naime, da bi tužitelj osnovano potraživao plaćanje navedenog računa, potrebno je da je izvršena usluga za koju se traži plaćanje, a sukladno odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima/05. Budući tužitelj nije dokazao da je izvršio isporuku vode za gore navedeni račun u količini navedenoj u računu, to neosnovano od tuženike potražuje plaćanje iznosa navedenog u tom računu (osim zaračunat fiksni dio vodne usluge).

22. Kako tužitelj niti ne spori da je isključio vodu tuženoj, jer smatra da je na to bio ovlašten zbog neplaćanja računa, to je odlukom suda o (djelomičnoj) neosnovanosti tužbenog zahtjeva, protutužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

23. Odluka o kamatama se temelji na odredbi članka 29. stavka 1 i 2. ZOO.

24. Radi navedenog trebalo je temeljem odredbi čl. 368 st. 1 i čl. 373 st. 3 ZPP odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita, time da tužitelj određeno niti ne osporava istu, glede broja i vrsti radnji za koje je tuženoj priznat trošak. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude, tužitelj je uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je dužan nadoknaditi sve troškove koje je imala protivna stranka. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, naime, sa istom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu.

U Zagrebu, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Josip Grubišić