Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2587/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EI (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupane po punomoćniku Jovan Doneski, odvjetniku u Garešnici, protiv tuženika TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o. (OIB 36974788949), Zagreb, K. Pavletića 1, zastupanog po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, radi objave ispravka informacije i isprike te radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2337/2020-18 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2337/2020-18 od 14. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o. Zagreb, Pavletićeva 1, OIB: 36974788949 da na internetskim stranicama www.telegram.hr objavi ispravak informacija objavljenih dana 13. lipnja 2020. godine u članku pod Naslovom "Tko su ljudi na SDP-ovim izbornim listama? Bivši gradonačelnik osuđen zbog korupcije i žena koja prijeti smrću", te dana 15. lipnja 2020. godine u članku pod Naslovom "Nema načina da se ovo kaže drugačije. Bernardićev presudni potez pred izbore naprosto je tragičan", sadržajno kako slijedi:
"Stranka je dana 13. lipnja 2020. godine na web stranici www.telegram.hr pod Naslovom "Tko su ljudi na SDP-ovim izbornim listama? Bivši gradonačelnik osuđen zbog korupcije i žena koja prijeti smrću", u kojem članku se govori o stranci kao osobi osuđenoj zbog prijetnji smrću, pročitala dijelove članka koji su neistiniti, a koji dijelovi glase:
...i žena koja prijeti smrću" (dio naslova predmetnog članka); EI -
OSUĐENA ZBOG PRIJETNJI SMRĆU KOLEGICI
EI, koja se nalazi na trećem mjestu u četvrtoj izbornoj jedinici, ima pravomoćnu presudu zbog prijetnji smrću kolegici. Kako su još 2016. objavile kolege iz 24sata, koji su tada došli u posjed nepravomoćne i pravomoćne presude, EI je u noći na 24. veljače 2008. godine više puta zvala na broj mobitel kojim se koristila M.I. i u namjeri da je ustraši rekla joj: "Kurvetino, gotova si, ubit ću te...". Kažnjena je s tri mjeseca zatvora uvjetno. Iza rešetaka bi završila samo da je u godinu dana napravila novo kazneno djelo. Kolegica kojoj je prijetila kasnije je napustila stranku. Kako pišu 24sata, EI se tada branila da je čula kako je M.I. govorila svakakve laži poput toga "da se Osijekom šeće s bogatim dečkima te im sjedi u krilu, a svog dečka vuče za nos". Sud nije povjerovao EI da nije prijetila. M.I. je imala svjedoke koji su bili s njom u trenutku poziva, te je utvrđeno da ju je EI zvala sa svojeg broja. Nadalje, stranka je dana 15. lipnja 2020. godine na web stranici www.telegram.hr pod Naslovom "Nema načina da se ovo kaže drugačije. Bernardićev presudni potez pred izbore naprosto je tragičan", u kojem članku se govori o stranci kao osobi osuđenoj zbog prijetnji smrću, pročitala dijelove članka koji su neistiniti, a koji dijelovi glase: ...ima kandidatkinju koja je u noći prije 12 godina prijetila sugovornici "Kurvetino, gotova si, ubit ću te..." i za to osuđena na tri mjeseca uvjetno (EI). Protivno članku 19. st. 4. crtica 5. i st. 5. Zakona o rehabilitaciji Naslov proziva stranku radi počinjenja kaznenog djela prijetnje, iako je za navedeno kazneno djelo nastupila rehabilitacija te se stranka ima smatrati neosuđivanom, a uporaba tih podataka nema pravni učinak. Nadalje, rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice. Radi svega navedenoga moja stranka odbacuje citirane dijelove predmetnog članka kao neistinite jer je neosuđivana, te si pridržava pravo pred nadležnim sudom pokrenuti postupak radi naknade štete.", u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o. Zagreb, Pavletićeva 1, OIB: 36974788949 da se tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ispriča radi objavljivanja na internetskim stranicama www.telegram.hr dijelova članaka od 13. lipnja 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine koji glase: "EI - OSUĐENA ZBOG PRIJETNJI SMRĆU KOLEGICI EI, koja se nalazi na trećem mjestu u četvrtoj izbornoj jedinici, ima pravomoćnu presudu zbog prijetnji smrću kolegici. Kako su još 2016. objavile kolege iz 24sata, koji su tada došli u posjed nepravomoćne i pravomoćne presude, EI je u noći na 24. veljače 2008. godine više puta zvala na broj mobitel kojim se koristila M.I. i u namjeri da je ustraši rekla joj: "Kurvetino, gotova si, ubit ću te...". Kažnjena je s tri mjeseca zatvora uvjetno. Iza rešetaka bi završila samo da je u godinu dana napravila novo kazneno djelo. Kolegica kojoj je prijetila kasnije je napustila stranku. Kako pišu 24sata, EI se tada branila da je čula kako je M.I. govorila svakakve laži poput toga "da se Osijekom šeće s bogatim dečkima te im sjedi u krilu, a svog dečka vuče za nos". Sud nije povjerovao EI da nije prijetila. M.I. je imala svjedoke koji su bili s njom u trenutku poziva, te je utvrđeno da ju je EI zvala sa svojeg broja. ...ima kandidatkinju koja je u noći prije 12 godina prijetila sugovornici "Kurvetino, gotova si, ubit ću te..." i za to osuđena na tri mjeseca uvjetno (EI).", u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku TELEGRAM MEDIA GRUPA d.o.o. Zagreb, Pavletićeva 1, OIB: 36974788949, da tužitelju EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana podnošenja tužbe do isplate, u roku od 15 dana.
4. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.078,35 eura/8.124,83 kn, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.,70/19.,80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene razloge tužiteljice i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5.1. Za svoju odluku sud prvoga stupnja naveo je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa utoliko nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji upire žalba. Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju o svim odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Isto tako, nije se ostvarila niti u žalbi označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP. Na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene, pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.
8. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žaliteljica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, pa nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, a na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo te je donio pravilnu i zakonitu odluku.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da je sporna informacija objavljena tijekom predizborne kampanje za izbor zastupnika u Hrvatski Sabor na izborima 2020., na kojima je tužiteljica, po objavljenim listama kandidata, bila na trećem mjestu IV Izborne jedinice SDP, I to dana 13. lipnja 2020. na web stranici www.telegram.hr u članku pod naslovom "Tko su ljudi na SDPovim izbornim listama? Bivši gradonačelnik osuđen zbog korupcije i žena koja prijeti smrću", a dana 15. lipnja 2020. članak pod naslovom "Nema načina da se ovo kaže drugačije. Bernardićev presudni potez pred izbore naprosto je tragičan".
10.1. Prvostupanjski je sud polazeći od sadržaja rješenja Ministarstva pravosuđa od dana 9. srpnja 2013. utvrdio da je tužiteljica rehabilitirana za kazneno djelo prijetnje iz čl. 159. st. 2. tadašnjeg Kaznenog zakona za koje joj je izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca koja se neće izvršiti ukoliko ista u roku od 1 godine ne počini novo kazneno djelo, kao i činjeničnih navoda tužbe i iskaza tužiteljice te saslušanih svjedoka, utvrdio da tuženik o pravomoćnoj kaznenoj osudi tužiteljice nije objavio netočnu informaciju, a imajući u vidu da su se glavna urednica i autor predmetnih članaka, BI, bavili kandidacijskim listama SDP i da im je bilo poznato da je u odnosu na tužiteljicu nastupila rehabilitacija, time što se tužiteljica natjecala za jednu od najviših izbornih funkcija u zemlji, zastupnicu u Hrvatskom Saboru, osobu koja će doći u priliku donositi zakone i mijenjati Ustav, kod njih je prevladao stav da u odnosu na objavu informacije o ranijoj osuđivanosti tužiteljice preteže interes javnosti, koja ima pravo znati za takav podatak iz ranijeg života tužiteljice kao kandidata na parlamentarnim izborima, zaključio je da kraj tako utvrđenog činjeničnog stanje u ovom sporu dolazi do sukoba dvaju propisa, Zakona o pravnim posljedicama presude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (Narodne novine, broj 143/12 - u daljnjem tekstu Zakon o rehabilitaciji) i Zakona o medijima (Narodne novine, broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 - dalje: ZM) odnosno, imaju li novinari pravo informirati javnost o činjenici ranije osuđivanosti osobe iako je nastupila rehabilitacija, a ako imaju trebaju li biti zadovoljeni i neki posebni uvjeti, kao što je npr. javno djelovanje osobe u odnosu na koju se takve informacije objavljuju.
10.2. Nadalje, polazeći od odredbe čl. 18. Zakon o rehabilitaciji kojom je propisano da se nakon proteka vremena i pod uvjetima propisanim tim propisom ima smatrati da osoba nije počinila kazneno djelo i njezina prava i slobode ne mogu se razlikovati od prava i slobode od osobe koja nisu počinila kaznena dijela, koja odredba dakle jasno propisuje da se svaka osoba nakon određenog vremena ima smatrati neosuđivanom, taj je sud utvrdio da je ta odredba nesumljivo primjenjiva u slučajevima kada se traži dokaz o neosuđivanosti radi zapošljavanja ili sl., ali imajući u vidu da je odredbom čl. 19. st. 5. Zakona o rehabilitaciji propisano da se protekom rokova počinitelj kaznenog djela smatra neosuđivan i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela je zabranjena i uporaba tih podataka nema pravni učinak, po ocjeni toga suda, nedvojbeno je da je tuženik objavio točnu, ali informaciju čije objavljivanje je zabranjeno.
10.3. S druge strane, osim što ZM jamči slobodu izražavanja i slobodu medija, prvostupanjski sud utvrđuje da je u Ustavu RH, III. TEMELJNE SLOBODE I PRAVA ČOVJEKA I GRAĐANINA, u čl. 38. zajamčena sloboda tiska dok odredbe o neosuđivanosti nisu ustavne kategorije za razliku od presumpcije nevinosti.
10.4. Pri tom se taj sud poziva i na Odluku Ustavnog suda RH broj U-I-3438/2003 kojom je ukinut raniji Zakon o medijima (Narodne novine, broj: 163/03) u kojoj je Ustavni sud utvrdio da se radi o organskom zakonu, za čije donošenje je, prema odredbi čl. 82. st. 2. Ustava RH, potrebna većina svih zastupnika u Saboru, radi čega je sada važeći ZM donesen na sjednici Sabora potrebnom većinom glasova svih zastupnika. Prema tome, imajući u vidu da su organski zakoni oni kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave, prvostupanjski sud utvrđuje da Zakon o rehabilitaciji nije organski zakon, slijedom čega je u rješenju ovog spora prevagnuo E odnosno sloboda izražavanja.
10.5. Stoga, a Imajući u vidu da Ustav RH u temeljnim slobodama (čl. 35) jamči svakome poštovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a tužiteljica u svojem iskazu tvrdi i objašnjava da joj je objavom o njezinoj ranijoj osuđivanosti povrijeđeno pravo iz čl. 35. Ustava, prvostupanjski sud prihvaća da je tužiteljica radi objave sporne informacije doista trpjela neugodnosti, da je bila izložena propitkivanju kolega na radnom mjestu, birača, u situaciji da objašnjava da je to bilo 2008. godine, a da je sada 2020., da je trpio i njezin privatni život, jer je propitkivanju bio izložen i njezin suprug, zaposlen u manjoj sredini (Đakovu), te je u ovom konkretnom slučaju proveo test nužnosti, kako je to u načelnim stavovima utvrdio i Ustavni sud u svojim odlukama (U-III- 1876/2018, U-III1898/2018), cijeneći i odluke i praksu Europskog suda za ljudska prava (u tekstu ESLJP) prema kojima sud u sporovima radi naknade štete po osnovi informacije objavljene u medijima treba provesti test razmjernosti u kojem će suprotstaviti dva i konvencijska i ustavna prava pojedinca (tužiteljice, da štiti svoj ugled, obiteljski život i privatnost) i novinara (da osigura javnosti informaciju od javnog interesa), pa kako je temeljni kriterij utvrđivanja granice slobode izražavanja misli prema pravu na zaštitu privatnosti opravdani interes javnosti, pri čemu se u svakom konkretnom slučaju u kojem postoji opravdani interes javnosti da bude upoznata s osobnim ili obiteljskim životom pojedinca, sloboda izražavanja smatra važnijom od prava na zaštitu privatnosti pa se povreda privatnosti u tom slučaju smatra dopuštenom (čl. 8 ZM), prvostupanjski sud utvrđuje da je iznošenje informacije o ranijoj osuđivanosti osobe tužiteljice, koja informacija jest točna, a koja je kandidat za zastupnika na parlamentarnim izborima za najvišu zakonodavnu vlast u državi, u Sabor RH, informacija od javnog interesa jer javnost prije parlamentarnih izbora ima pravo znati tko se za to visoko državno tijelo natječe odnosno koga građani biraju u parlament.
10.6. Cijeneći da je informacija objavljen neposredno nakon što je SDP objavio kandidacijske liste za Sabor, a imajući u vidu iskaz autora članka, a i sadržaj samog članka, prema kojem se članak bavio kandidacijskim listama u cijelosti, a ne samo tužiteljicom I listom SDP, prvostupanjski je sud zaključio da novinari imaju pravo preispitivati prošlost osoba koje se kandidiraju na najvišu zakonodavnu funkciju u državi i da je to jedna od osnovnih uloga medija, da je istraživanje informacija o javnim osobama od javnog interesa kako bi se omogućilo javnosti slobodna i vlastita percepcija o društveno bitnim stvarima pa iako E štiti ugled, u ovoj konkretnoj situaciji, tužiteljici zbog njezine javne uloge u trenutku objave informacije (kandidature za Sabor) i javnog djelovanja, zaštita ne pripada i ona mora bitno šire trpjeti granice u kojima se ostvaruju prava na slobodu izražavanja u odnosu na osobe koje ne djeluje javno. Nadalje, po ocjeni toga suda, objavljivanje informacije o ranijoj osuđivanosti tužiteljice u ovom je konkretnom slučaju bilo je i nužno, jer objava informacije da se osoba koja se nalazi na trećem mjestu liste SDP za Sabor, jedne od najvećih stranaka u državi, dovodi do polemiziranja ponašanja političkih stranaka i čelnika stranaka u kandidiranju članova za Sabor i takva je rasprava u javnom interesu baš tijekom predizborne kampanje jer je legitimna rasprava mogu li osobe koje su u prošlosti počinile kaznena djela biti kandidati na listi za nositelje zakonodavne vlasti.
10.7. Osim toga, način objave informacije ne ukazuju da je tuženiku bilo u cilju poniziti tužiteljicu, s obzirom da se radilo o članku koji polemizira o kvaliteti izbornih lista SDP-a, a osim toga objava ove informacije tužiteljici nije odmogla, jer je na parlamentarnim izborima izabrana u Sabor, pri čemu tužiteljici nije moglo ostati nepoznato i morala je znati da će ulaskom u kandidaturu biti pod povećalom javnosti, čime je pristala na status javne osobe i prihvatila rizik da njezin privatni i profesionalni život može biti predmetom polemike u javnosti.
10.8. Slijedom iznesenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je u ovom konkretnom slučaju prevagnulo pravo na slobodu izražavanja te da temeljem činjenice objavljivanja informacije koja je po Zakona u rehabilitaciji zabranjena tuženik ne odgovara tužiteljici za utuženu štetu. Pri tom je sud imao u vidu da je tužiteljica u svom iskazu navela da povodom objave iste informacije pokrenula deset do petnaest sporova protiv raznih nacionalnih i lokalnih medija koji su je tijekom čitave kampanje stalno objavljivali, zbog čega to što je prema dostupnim podacima ovdje tuženik prvi objavio spornu informacij nije odlučna jer su se izbori održali 05. srpnja 2020., dakle dvadesetak dana nakon objave utužene informacije, odnosno u "jeku" predizborne kampanje, tako da neugodnosti o kojima govori tužiteljica nisu rezultat isključivo objave informacije od strane tuženika nego i ostalih medija, protiv kojih tužiteljica vodi sporove jer u protivnom ne bi tužila druge nakladnike, a time nije dokazala da je štetnik isključivo tuženik, a posljedično nije dokazala niti koje je to povrede trpjela radi objave ovdje utužene informacije isključivo od tuženika.
11.1. Žaliteljica žalbnenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
11.2. Naime, vezano uz zahtjev za objavu ispravka informacije valja reći da je odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine, broj: 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022 - dalje: ZM) propisano da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi sa svrhom ispravljanja netočnih ili nepotpunih informacija i to u roku od 30 dana od dana objave informacije (čl. 40. st. 2. ZM), s time da se takav zahtjev podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi, te mora biti obrazložen, potpisan od strane podnositelja i sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi (čl. 40. st. 3. ZM).
11.3. U odnosu na citiranu zakonsku odredbu, suprotno žalbenim navodima, nema odstupanja ni u propisima niti u sudskoj praksi koja je dala tumačenje čl. 40 ZM i riješila dvojbu oko naznačavanja podnosi li se ovakav zahtjev nakladniku ili glavnom uredniku jer iz odredbe čl. 46. st. 1. ZM, kojom je propisano da ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi, proizlazi da se tužba radi ispravka informacije podnosi samo i isključivo protiv glavnog urednika, to je u postupku radi objave ispravka neistinite informacije pasivno legitimiran isključivo glavni urednik onog medija u kojem su netočne ili nepotpune informacije objavljene, a što posredno proizlazi i iz odredaba čl. 15. ZM, u skladu s kojim je nakladnik dužan na vidnom mjestu svakog pojedinog nositelja programskog sadržaja osigurati objavu imena i prezimena glavnog urednika, odnosno odgovornih urednika te imena i prezimena urednika pojedinih programskih grupa, u skladu s unutarnjom organizacijom uredništva.
11.4. Zbog izloženog, a suprotno žalbenim navodima, tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari za objavu ispravka informacije i isprike.
12. Nadalje, vezano uz zahtjev za naknadu neimovinske štete ovom drugostupanjskom postupku valja reći da je odredbom čl. 22. st. 1. st. ZM propisano da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Člankom 22. st. 2. ZM propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.
13. Tužiteljica je prije podnošenja predmetne tužbe radi naknade nematerijalne štete postupila sukladno odredbi čl. 22. st.2. ZM, čime je ostvarena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a tuženik je dopisom od 13. srpnja 2020. (list 22 spisa) sukladno članku 42. st. 5. ZM obavijestio tužiteljicu o razlozima neobjavljivanja ispravka
14. Člankom 8. ZM je propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.
15. Po ocjeni ovog suda tužiteljica pogrešno smatra da postoji apsolutna zabrana objavljivanja podataka o ranijoj osuđivanosti neke osobe nakon proteka roka rehabilitacije, a prvostupanjski je sud pravilno, u skladu s demokratskim standardima zaštite slobode govora koja uključuje i "pravo javnosti da zna" zaključio da se u ovom predmetu radi o sukobu prava, tužiteljice na zaštitu privatnosti i prava tuženika na slobodu izražavanja te da pravilnom primjenom testova "nužnosti u demokratskom društvu" i razmjernosti treba utvrditi koje je od sukobljenih prava pretežnije, s obzirom na sve okolnosti slučaja.
16. Činjenica je da se tužiteljica svjesno odlučila uključiti u politički život zemlje, najprije stranački, a potom i na državnoj razini kao kandidatkinja na parlamentarnim izborima za Hrvatski sabor, a ta okolnost odlučnu prevagu daje pravu javnosti da bude upoznata sa svim važnim aspektima tužiteljičinog života, a ranija kaznena osuđivanost kandidata za najviše državne funkcije to svakako jest. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju u većoj mjeri zaštitio slobodu govora i odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete u cijelosti kao neosnovan.
17. Ostala žalbena razlaganja u osnovi se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i tumačenje pravnih propisa i to na način koji samo žaliteljici odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene procesne i činjenične građe, a žaliteljica se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na jasne i valjane razloge prvostupanjske presude.
18. Budući da žaliteljica žalbom određeno i ne osporava odluku o troškovima postupka, a ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.
19. Slijedom navedenoga na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja je potvrđena kao pravilna i zakonita.
U Zagrebu 11. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
