REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-68/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Brod-plinu d.o.o. Slavonski Brod, OIB: 93572453653, Trg pobjede 5, Slavonski Brod, zastupan po punomoćniku Antoniu Čarapina, punomoćniku po zaposlenju, protiv tuženih SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž -2766/2024-2 od 7. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-327/2021-16 od 9. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gž -2766/2024-2 od 7. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Povrv-327/2021-16 od 9. srpnja 2024., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda.

2. U prijedlogu su postavili pravno pitanje koje glasi:

„Može li se tuženika obvezati na plaćanje troškova za isporučenu toplinsku energiju u slučaju kada tuženiku nije omogućen dotok toplinske energije u stan odnosno u slučaju kada se tuženik u potpunosti izdvojio iz sustava grijanja kao i većina stanara, a na strani tuženika je izdvojena cijela vertikala, a u zajedničkim dijelovima zgrade na hodnicima nema cijevi i radijatora pa se niti ne mogu grijati, a uzimajući u obzir odredbu članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije kojim je propisano da je onaj koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu?

3. Za postavljeno pitanje tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tog materijalno pravnog pitanja, zbog čega je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a kao razlog važnosti navedene su odluke Županijskog suda u Bjelovaru, broj Gž- 353/2019-2 od 30. 4. 2019., Županijskog suda u Velikoj Gorici ,poslovni broj Gž- 387/2020-2 od 9. 12. 2020. i Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-X-670/2011 od 10. studenoga 2011.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je neosnovan.

6. Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili, a djelomično odbili tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje, prema kojem stanar (ovdje tuženik) koji se izdvojio iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojemu je obustavljena isporuka toplinske energije neovisno o vremenu kada se iz istoga sustava izdvojio - prije ili nakon stupanja na snagu odredbe iz članka 45. stavka 3. ZTTE-a (6. srpnja 2013.), te bez obzira kupuje li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, ukoliko naravno zajednički sustav grijanja opskrbljuje zajedničke prostorije, te ukoliko se nisu svi stanari isključili iz zajedničkoga sustava grijanja, mora sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova, fiksne naknade koja se odnosi na troškove snage - u onome što čini njezin navedeni sadržaj (grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade). Stoga sudovi naložili tuženicima plaćanje tzv. fiksne naknade u iznosu od 301,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama koja se odnosi na troškove snage sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE, te za taj iznos djelomično održali na snazi platni nalog (članak 451. stavak 3. ZPP).

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koje se odnosi na fiksnu naknadu troškova grijanja, međutim po ocjeni ovoga suda ono nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci ne odstupa, nego je u skladu s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenim u brojnim odlukama (tako u Rev-285/2021-3 od 23. kolovoza 2022. i Rev-870/2022 od 14. ožujka 2023., Rev 485/2021-2 od 18. srpnja 2023. Rev 926/2021-2 od 4. travnja 2023., Rev 1169/2020-2 od 7. veljače 2023., Rev 285/2021-3 od 29. 3. 2022. i dr.) u kojima je zauzeto shvaćanje po kojem su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije – koju energiju (uostalom) za grijanje stana ili vode niti ne koriste. Konkretno dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koje nisu u vezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stalne troškove isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija, to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.), a nije ocijenjeno da bi bilo potrebno preispitati postojeću i jedinstvenu praksu revizijskog suda.

8. Zbog toga postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić