REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4005/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Filaković, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1226/2022-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. P-90/2022-10 od 7. studenoga 2022., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1226/2022-2 od 2. travnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. P-90/2022-10 od 7. studenoga 2022.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koje tužiteljica smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tužiteljica smatra da je riječ o pravnim pitanjima o kojima drugostupanjska odluka odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno navodi da tužiteljica nije našla relevantnu sudsku praksu koja regulira postavljeno pitanje.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik smatra da je prijedlog nedopušten, te predlaže istog odbaciti.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeće pitanje:
„Da li je tužiteljica kao kupac nekretnine, koja nije stručnjak, niti pravne niti građevinske struke, dužna kao laik upotrijebiti posebnu pažnju prije zaključenja konačnog ugovora i isplate ugovorene kupoprodajne cijene, za nekretninu koju kupuje i koja joj je u naravi pokazana a koju predstavlja osim zemljišne čestice i na njoj izgrađena kuća, koja je također predmetom kupoprodajnog ugovora, a u okolnostima kada je ugovor sastavio odvjetnik kao stručna osoba kojeg je angažirala tuženik kao prodavatelj i koji je strankama ugovor pročitao i protumačio njegove odredbe, odnosno da li za slučaj ako tužiteljica kao kupac ne upotrijebi posebnu pažnju prilikom potpisivanja ugovora i isplate kupoprodajne cijene, a sve to u slučaju kada tužiteljica zahtjeva od tuženika naknadu dodatnih troškova koje je imala zbog ishođenja potrebne dokumentacije i uknjižbe kuće koja je bila predmetom kupoprodaje u zemljišne knjige (jer upravo to tužiteljica potražuje od tuženika, a ne umanjenje kupoprodajne cijene), te se postavlja pitanja ima li tužiteljica kao kupac pravo zahtijevati od tuženika kao prodavatelja isplatu troškova koje je imala a koji su nastali kao posljedica naknadnog ishođenja građevinske dozvole i ostale potrebne dokumentacije za uknjižbu izgrađene kuće na čestici koja je bila predmetom kupoprodaje, s tim da je nesporno među strankama da je zajedno sa predmetnom zemljišnoknjižnom česticom predmet kupoprodaje bila i izgrađena kuća na toj čestici koja je u vrijeme zaključenja ugovora već postojala i u posjed koje je tužiteljica kao kupac stupila, što među strankama nije sporno.“
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 2. i 3. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke da bi se o podnesenom prijedlogu moglo meritorno odlučivati.
7. Naime, u samom prijedlogu tužiteljica nije navela odgovarajuće razloge važnosti, ne poziva se na postojanje drugačije sudske prakse drugostupanjskih odnosno revizijskog suda. Osim toga, sama tužiteljica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda protivno shvaćanje revizijskog suda, iako ne navodi niti jednu odluku revizijskog suda. Činjenica da stranka ne može eventualno naći sudsku praksu ne utječe na obvezu da jasno navedene razloge zbog čega postavljeno pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije nedopušten, pa ga je valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 1. ZPP u vezi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
Zagreb, 11. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
