REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2605/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Bogdanić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženika BO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Linić, odvjetnik u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4048/2023-2 od 26. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-436/2022-13 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 11. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-4048/2023-2 od 26. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-436/2022- 13 od 3. srpnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, a i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i prava na dom.

2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

''1. Treba li sud u parnici radi predaje u posjed nekretnine prekinuti postupak zbog prethodnog pitanja, odnosno utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine u drugoj parnici, utvrđenje kojeg traži treća osoba;

2. Smatra li se valjanim upis prava vlasništva na temelju presude koja ne sadrži nalog za uknjižbu kao ovršni naslov u trenutku važenja Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13) i koja se odnosi na nekretninu koja u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu više ne postoji ili se radi o formalnom i pogrešnom upisu koji za posljedicu nema vlasničkopravna ovlaštenja;

3. Ima li suvlasnik protiv čijeg su upisa u zemljišne knjige podneseni prigovori i pokrenute parnice aktivnu legitimaciju u sporu radi predaje u suposjed;

4. Mora li tužbeni zahtjev radi predaje u suposjed sadržavati idealni dio koji pripada tužitelju;

5. Ako je nekretnini ulaganjima trećih osoba izmijenjeno sućanstvo u odnosu na trenutak stjecanja tužiteljice i nekretnina izmijenila identitet i u smislu oznake, opsega i površine, je li tužiteljica ovlaštena tražiti predaju u suposjed cijele stvari i te nekretnine općenito;

6. Ako je sud proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, ali je odbio dokaz saslušanjem tuženika iz razloga ekonomičnosti, je li time povrijeđeno načelo pravičnosti postupka tj. pravo na pravično suđenje;

7. Priječi li pravo na dom tuženika predaju u suposjed suvlasniku koji ima suvlasnički udio manji od 1% i je li veličina suvlasničkog udjela činjenica odlučna za odlučivanje o pravu na suposjed u smislu mogućnosti izvršavanja ovlasti s obzirom na narav suvlasničkog udjela propisanog člankom 37. stavkom 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?''

2.1. Tuženik nalazi da su naznačena pravna pitanja važna u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog nepodudarnosti s praksom revizijskog suda pri čemu su istaknute odluke revizijskog suda broj Rev-2554/2016-3 od 11. listopada 2017., Rev-2055/2010-2 od 20. ožujka 2012. i Rev-2885/2018-2 od 2. lipnja 2020. Ujedno predlaže reviziju dopustiti i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu odluku i zabrane arbitrarnosti, te prava na dom.

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženika na način da ga je ocijenila neosnovanim i predložila odbiti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Naime, po osnovi odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP, Vrhovni sud će reviziju dopustiti samo onda ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Važno je pitanje pravni standard kojemu se značenje oblikuje u praksi Vrhovnog suda, a o takvom se pitanju može govoriti ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pogotovo ako praksa viših sudova nije jedinstvena, ako je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Suda Europske unije trebalo preispitati sudsku praksu.

6. Pobijanom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice radi predaje u suposjed nekretnine označene kao zk.č.br. 343/1 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nakon što je u postupku utvrđeno da je tuženik u posjedu navedene nekretnine i da je tužiteljica suvlasnica te nekretnine u ½ dijela.

7. Prema ocjeni revizijskog suda, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti zato što sadržaj prijedloga i njegovih priloga, suprotno navodima prijedloga, ne ukazuje da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda jer pobijana odluka nije donesena u istim činjeničnim i pravnim okolnostima u kojima su donesene odluke na koje predlagatelj ukazuje kao razloge zbog kojih bi mu valjalo dopustiti reviziju.

7.1. Naime, u odluci broj Rev-2554/2016-3 od 11. listopada 2017. predaju u suposjed nekretnine tražila je izvanknjižna vlasnica koja je tvrdila da je suvlasništvo nekretnine stekla za vrijeme trajanja braka stranaka, dok u konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je treća osoba koja inače vodi parnicu radi utvrđenja prava suvlasništva protiv tužiteljice iz ovog postupka, suvlasnica predmetne nekretnine, a ne tužiteljica. U odluci broj Rev-2055/2010-2 od 20. ožujka 2012. tužbu je podnio zemljišnoknjižni suvlasnik protiv zemljišnoknjižne suvlasnice, a tužba je bila utemeljena na tvrdnji da je tužitelj stekao pravo suvlasničkog dijela nekretnine tuženice na temelju zakona. Dakle, u oba se predmeta radilo o okolnostima u kojima je bilo sporno pravo (su)vlasništva između stranaka u postupku, a ne između jedne od stranaka u postupku i treće osobe, kao u konkretnom slučaju. U tom smislu zaključak nižestupanjskih sudova prema kojem pitanje utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine koje u drugom postupku traži treća osoba protiv tužiteljice nije prethodno pitanje za odluku o predaji u suposjed na temelju idealnog suvlasničkog dijela tužiteljice u ovom postupku, ne odstupa od prakse revizijskog suda jer se tiče drugačijih činjeničnih okolnosti. Treća odluka na koju se referira predmetni prijedlog, Rev-2885/2018-2 od 2. lipnja 2020. donesena je u posjedovnoj, a ne u vlasničkoj parnici, pa također ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti dopuštenja revizije. Ni jedna od tih odluka ne sadrži pravna shvaćanja, koja bi bila suprotna pravnim shvaćanjima nižestupanjskih sudova u pogledu prvih pet naznačenih pravnih pitanja.

7.2. Što se, pak, tiče pozivanja predlagatelja na odluku Ustavnog suda RH broj U-III- 103/2008 od 14. lipnja 2011., valja navesti, da je predlagatelju već u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev x-934/2016-5 od 3. studenoga 2020. odgovoreno zbog kojih razloga pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u toj odluci nisu primjenjiva na pravni odnos tužiteljice i tuženika u vezi sa suvlasništvom predmetne nekretnine.

8. Zbog naprijed navedenih razloga valjalo je odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP.

9. Šesto i sedmo naznačeno pravno pitanje sadrže tvrdnje o povredi temeljenih ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na jednakost oružja i zabranu arbitrarnosti te prava dom. Međutim, sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuje na to da se predlagatelj na te povrede ustavnog i konvencijskog prava pozivao u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a to je bilo moguće već u žalbi koja, štoviše, uz prijedlog nije dostavljena, iako na potrebu dostave žalbe uz prijedlog za dopuštenje revizije upućuje odredba članka 387. stavka 3. ZPP. U takvim okolnostima valja zaključiti da predlagatelj u vezi s povredom temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje i prava na dom na koje se u prijedlogu poziva nije prethodno iscrpio dopušteni pravni put.

10. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije po osnovi povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje i prava na dom valjalo odbaciti, na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP.

Zagreb, 11. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil