Poslovni broj: Us I-1630/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi polaganja državnog ispita, nakon usmene i javne rasprave, 11. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, KLASA: UP/I-133-01/24- 02/470, URBROJ: 514-08-01-03/01-24-06 od 27. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-133-01/24-02/470, URBROJ: 514-08-01-03/01-24-06 od 27. veljače 2024. odbijen je zahtjev tužitelja za polaganje državnog stručnog ispita za EC, koji je zasnovao radni odnos za obavljanje poslova viši suradnik I/ 7001.104.

2. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju događaja, te ističe da EC nije državni službenik pa se njegov radnopravni status i njegove obveze prema poslodavcu ne mogu uređivati propisima kojima se uređuje radnopravni status državnih službenika, a obzirom da je tužitelj trgovačko društvo i da se na njega primjenjuju odredbe Zakona o radu.

3. Smatra da je javnopravno tijelo povrijedilo ustavno pravo EC na rad iz članka 55. Ustava Republike Hrvatske, jer se na njegov status nisu mogli primijeniti pozitivni propisi kojima se uređuje radnopravni status državnih službenika.

4. Tužitelju su kao trgovačkom društvu povjereni poslovi državne uprave sukladno članku 7., članku 4. stavku 2., članku 36. stavku 1. i stavku 2., članku 37. stavku 1., članku 38. stavku 1. i članku 54. stavku 3. Zakona o sustavu državne uprave, te iz navedenih odredbi proizlazi da se način obavljanja poslova od strane službenih osoba odnosno uvjeti kojim službena osoba mora udovoljavati u pogledu stručne spreme, godina radnog staža te razina državnog ispita utvrđuje Pravilnikom kao provedbenim aktom.

5. Kako su poslovi državne uprave preneseni tužitelju koji je trgovačko društvo, a isto nema ovlast za donošenje niti zakonskih, niti podzakonskih akata kojima se propisuju uvjeti kojima moraju udovoljavati radnici tužitelja koji obavljanju prenesene poslove državne uprave.

6. Smatra da se uvjeti za polaganje stručnog ispita određene razine i koje razine u pogledu stručne spreme, radnog iskustva i godina radnog staža utvrđuju na temelju Zakona i Pravilnika kojima se uređuje upravno područje iz kojega su preneseni poslovi državne uprave, a ne općim aktom tužitelja, kako to pogrešno navodi javnopravno tijelo.

7. Tužitelj ukazuje da je iz navedenih razloga odluka javnopravnog tijela nezakonita i protuustavna, jer je člankom 114. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske propisano da se poslovi državne uprave i način njihovog obavljanja određuju zakonom te je člankom 48. stavkom 1. Zakona o sustavu državne uprave propisano da se na službene osobe koje prema posebnom zakonu … u pravnim osobama s javnim ovlastima neposredno obavljaju povjerene poslove državne uprave odgovarajuće primjenjuju propisi kojima se uređuje stupanj obrazovanja i radno iskustvo potrebno za obavljanje odnosnih poslova te obveza polaganja državnog ispita.

8. Smatra da je javnopravno tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje u smislu članka 23. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku kada je utvrdilo da se ugovorom o radu za imenovanog radnika ne utvrđuje obveza polaganja državnog stručnog ispita i da nije naveden niti jedan konkretni posao iz Zakona o cestama koji se odnosi na javnu ovlast.

9. Iz ugovora o radu broj 726/21 i 726/22 sklopljenog između EC i tužitelja razvidno je da je isti raspoređen na radno mjesto viši suradnik I/7001 u Tehničkoj ispostavi Zadar, te je iz istog razvidno da za to radno mjesto postoji obveza polaganja stručnog ispita i da ga je isti dužan položiti u primjerenom roku sukladno članku 2. stavku 3. ugovora.

10. Iz Kataloga radnih mjesta za navedeno radno mjesto propisano je da je potreban državni stručni ispit i da se radi o poslovima zaštite cesta i prometa državnih cesta u svom području, a iz glave IV Zakona o cestama pod nazivom mjere za zaštitu javnih cesta i prometa razvidno je da su pored ostalog mjere za zaštitu javnih cesta: čl. 46. izvanredni prijevoz, čl. 49. prekomjerna uporaba i čl. 51. i 52. priključak i prilaz.

11. Iz članka 74. stavka 1. Zakona o cestama razvidno je da su javne ovlasti Hrvatskih cesta d.o.o. izdavanje dozvola za izvanredni prijevoz iz čl. 46. st. 4., rješenja o prekomjernoj uporabi iz čl. 49. st. 4., suglasnosti za priključak i prilaz na javnu cestu iz čl. 51. st. 3. ovog Zakona i rješenja za prilagođavanje priključka i prilaza iz čl. 52. st. 1. Zakona o cestama.

12. Iz gore navedenih činjenica i dokaza koji su dostavljeni javnopravnom tijelu te pozitivnih propisa Republike Hrvatske proizlazi da je ugovorom o radu utvrđena obveza polaganja državnog stručnog ispita kao i da je rok za polaganje državnog ispita određen i odrediv, te je ugovorom o radu jasno i nedvojbeno određeno koje prenesene poslove državne uprave će obavljati EC.

13. Predmetni ugovor o radu sklopljen je sukladno Ustavu Republike Hrvatske i svim pozitivnim propisima i radnopravnim aktima, te je u istome navedeno da je FC dužan položiti državni ispit u primjerenom roku, a sukladno članku 48. stavku 1. Zakona o sustavu državne uprave, članku 7. stavku 4. i članku 8. stavku 2. Zakona o radu i članku 14. Ustava Republike Hrvatske.

14. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i usvoji zahtjev tužitelja te FC odobri polaganje državnog ispita one razine koja je propisana pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno da predmet vrati na ponovno postupanje.

15. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i primijenjene propise.

16. Posebno ukazuje da se stručni ispiti polažu za posebna stručna znanja kao što su zaštita na radu, arhivski ispit ili ispit za obavljanje određene profesije npr. za zdravstvene djelatnije, nastavnike ili određene inspekcijske poslove itd., te niti jednim člankom Pravilnika o radu nije propisana mogućnost produženja roka polaganja bilo kojeg ispita, već je propisana samo mogućnost produženja pripravničkog staža, pa slijedom navedenog iz priloženih dokaza tuženik nije mogao nesporno utvrditi postojanje obveze polaganja državnog ispita propisane razine za radnika, jer sukladno općim i pojedinačnim aktima tužitelja, ista nije propisana niti utvrđena, te tuženik nije mogao utvrditi na koji određeni stručni ispit se odnosi rok polaganja od 24 mjeseca i temeljem kojeg propisa je isti određen.

17. Nadalje ukazuje da Zakonom o radu i općim aktom tužitelja nije propisana mogućnost produženja roka polaganja stručnog ispita osim u slučajevima iz članka 53. stavka 5. Zakona o radu, u odnosu na završeni pripravnički staž Pravilnikom o radnim odnosima tužitelja u članku 33. stavku 2. je propisano da se trajanje pripravničkog staža produžuje za vrijeme opravdane odsutnosti s posla (bolest, vojna služba i sl.) ako je ista trajala duže od 30 dana, pa I Aneks Ugovora o radu broj 726/22 nije u skladu niti s navedenim propisom niti općim aktom tužitelja.

18. Tuženik se poziva na članak 23. Zakona o općem upravnom postupku, na članak 48. Zakona o sustavu državne uprave te na članak 74. i članak 78. Zakona o cestama, te smatra da su u Katalogu za predmetno radno mjesto nepotpuno i neodređeno navedeni poslovi kada se navodi sudjelovanje u procesu izdavanja upravnih akata, te nije jasno na koje sudjelovanje u kojem procesu i za izdavanje kojih akata odnosno na koje javne ovlasti se poslovi odnose.

19. Tužitelj nije naveo koji Zakon i Pravilnik se odnosi na upravno područje kojima se uređuju preneseni poslovi državne uprave, te se tuženik poziva na članak 1. točku 18. Zakona o cestama i na članak 1. i članak 26. Zakona o radu, te na članak 23. Zakona o općem upravnom postupku i na članak 48. Zakona o sustavu državne uprave, a iz kojih proizlazi da se ovlast službene osobe vezuje uz konkretan opis poslova radnog mjesta utvrđen općim aktima javnopravnih tijela npr. Pravilnik o unutarnjem redu ili radu, a što predstavlja garanciju za jedinstveno, objektivno i stručno vođenje upravnog postupka.

20. U odnosu na navod tužitelja da uvjete kojima mora udovoljavati službena osoba kod tužitelja propisuje čelnik tijela državne uprave čiji poslovi su preneseni podzakonskim aktom tj. Pravilnikom, tuženik ističe da su obveze i uvjeti u svezi državnog ispita propisani relevantnim zakonima koje donosi Hrvatski sabor, a Pravilnikom o polaganju državnog ispita koji donosi ministar pravosuđa i uprave na temelju Zakona o državnim službenicima su uređeni postupak, način i sadržaj polaganja državnog ispita, razvoj i izrada ispitnih materijala, sadržaj i način vođenja elektroničkog očevidnika o polaganju ispita, obrazac i način izdavanja uvjerenja o položenom ispitu, pa tuženik ne razumije navod tužitelja da uvjete propisuje čelnik tijela državne uprave čiji poslovi su prenijeti podzakonskim aktom Pravilnikom.

21. Ističe da je tužitelj trebao znati koji je postupak za podnošenje prijave za polaganje državnog ispita, te koji se pravovaljani dokazi prilažu za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobravanje polaganja državnog ispita propisane razine.

22. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

23. Zainteresirana osoba EC iz [adresa], iako uredno pozvana nije se uključila u ovaj upravni spor.

24. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

25. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

26. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je istakao da je tužitelj trgovačko društvo kojem država prenosi javne ovlasti kako smatra svrsishodnim, a stav tuženika ograničava slobodu tužitelja u pravu na unutarnju organizaciju u smislu obavljanja trgovačke djelatnosti i poslova koji proizlaze iz javnog prava.

27. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

28. U obrazloženju osporavanog rješenja od 27. veljače 2024. tuženik navodi da tužitelj kao podnositelj prijave nije dostavio pravovaljane dokaze sukladno članku 19. Pravilnika o polaganju državnog ispita, a sukladno članku 23. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) i sukladno članku 74. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23), jer su se u Katalogu radnih mjesta prilog Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu tužitelja za radno mjesto na kojem se obavljaju poslovi službene osobe morali točno utvrditi poslovi iz Zakona o cestama, a u dostavljenom izvatku iz Kataloga radnih mjesta dostavljen je opis poslova za radno mjesto viši suradnik I šifra 7001, dok se u Ugovoru o radu broj 726/22 navodi da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta viši suradnik I/7001.104, pa se ne može nesporno utvrditi radi li se o istom radnom mjestu.

29. U dostavljenom opisu poslova za radno mjesto viši suradnik I šifra 7001 se ne navode poslovi u svezi s javnim ovlastima kako je to propisano Zakonom o cestama već se navodi općenito pod jednim od poslova: provodi mjere zaštite cesta i prometa te obavlja poslove javnopravnih ovlasti, pa se ne može utvrditi radi li se o radnom mjestu na kojem se obavljaju poslovi službene osobe sukladno članku 23. Zakona o općem upravnom postupku.

30. Tuženik smatra da ako se radi o poslovima službene osobe, pojedinačnim aktom Ugovorom o radu je trebalo utvrditi obvezu polaganja državnog ispita II. razine i rok polaganja sukladno Pravilniku o radu tužitelja u kojem je prethodno trebalo urediti pod posebnim uvjetima za obavljanje prenesenih poslova državne uprave odnosno poslova službene osobe koji se obavljaju na temelju dodijeljenih javih ovlasti Zakonom o cestama, posebni uvjet položen državni ispit određene razine s obzirom na stupanj obrazovanja koji je uvjet za obavljanje tih poslova i propisati rok za polaganje državnog ispita na način kako je to uređeno za državne službenike.

31. Nesporno je da se kod tužitelja obavljaju poslovi sukladno javnim ovlastima dodijeljenim navedenim Zakonom o cestama, ali se iz dostavljenih dokaza ne može nesporno utvrditi obavlja li imenovani radnik navedene poslove, a isto tako u općem aktu tužitelja nije uređeno polaganje državnog ispita kao ni rok u kojem se isti treba položiti, te u Katalogu radnih mjesta u opisu poslova kod predmetnog radnog mjesta nije naveden niti jedan konkretan posao iz Zakona o cestama koji se odnosi na javne ovlasti niti je propisan posebni uvjet za to radno mjesto u smislu položenog državnog ispita II. razine.

32. Kako podnositelj prijave nije dostavio propisane dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi postoji li obveza polaganja državnog ispita II. razine za radno mjesto viši suradnik I 7001.104, a pogotovo jer se u pojedinačnim aktima Ugovorima o radu za tužitelja utvrđuje ukoliko za to radno mjesto postoji obveza polaganja određenog stručnog ispita da je radnik dužan isti položiti u primjerenom roku sukladno internim aktima poslodavca, a Pravilnikom o radu tužitelja nije uređeno polaganje i rok državnog ispita određene razine, a što je trebalo urediti sukladno propisima za državne službenike, FC nije moglo biti odobreno polaganje državnog ispita II. razine.

33. U konkretnom slučaju je sporno je li ispitni koordinator tužitelja podnio valjane dokaze na kojima temelji zahtjev za polaganje državnog ispita za zainteresiranu osobu.

34. Odredbom članka 48. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj: 66/19) propisano je da se na službene osobe koje prema posebnom zakonu u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te u pravnim osobama s javnim ovlastima neposredno obavljaju povjerene poslove državne uprave odgovarajuće primjenjuju propisi kojima se uređuje stupanj obrazovanja i radno iskustvo potrebno za obavljanje odnosnih poslova te obveza polaganja državnog ispita.

35. Prema ocjeni suda, tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja dao valjane razloge zbog kojih je zaključio da se iz dostavljenih dokaza ne može nesporno utvrditi obavlja li imenovani radnik navedene poslove, a isto tako u općem aktu tužitelja nije uređeno polaganje državnog ispita kao ni rok u kojem se isti treba položiti, te u Katalogu radnih mjesta u opisu poslova kod predmetnog radnog mjesta nije naveden niti jedan konkretan posao iz Zakona o cestama koji se odnosi na javne ovlasti niti je propisan posebni uvjet za to radno mjesto u smislu položenog državnog ispita II. razine.

36. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim 37. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2024.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Hrvatske ceste d.o.o., [adresa] Zagreb, Vončinina 3, putem e-kom.

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za službenički sustav, Sektor za službeničke odnose, Služba za državni ispit, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, putem e-kom

3. EC, [adresa], poštom

4. U spis