Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3465/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica iz Šibenika, protiv 1. tuženice ZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženika ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-979/2023-17 od 14.svibnja 2024., dana 11. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-979/2023-17 od 14. svibnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev I tuženice i II tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I Odbijaju se zahtjevi tužiteljice:

"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka prema tužiteljici IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen dana 23. kolovoza 2023. ovjeren kod Anđelka Stanić, Javnog bilježnika u Dubrovniku, kojim je Ugovorom tužena KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao prodavateljica raspolagala pravom vlasništva nekretnine katastarske čest. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća, dvori oranica ukupne površine 2280 m2 u korist tuženog ĐT (n. ĐT), OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca.

Tuženici su dužni trpjeti da tužiteljica IT, OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri svoju tražbinu u iznosu od 117.844,48 eura (riječima stosedamnaest tisućaosamsto- četrdesetčetiri eura i čertdesetosam eurocenti) prema tuženoj ad.1. KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], prodajom nekretnine čest. br. 816 zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća, dvori oranica ukupne površine 2280."

II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova ovog postupka u iznosu od 11.419,31 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da Županijski sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Prvotuženica i II tuženik su podnijeli odgovor na žalbu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužiteljica jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je pobijanje ugovora o kupoprodaji, kao radnje I tuženice ZT kojom je nekretninu u svom vlasništvu prodala ovdje II tuženiku ĐT, radi nemogućnosti namirenja dospjelog duga koji I tuženica ima prema tužiteljici uz zahtjev da tuženici trpe namirenje duga iz vrijednosti prodane nekretnine. Među strankama nije sporno da je ovdje I tuženica prodala nekretninu u svom vlasništvu II tuženiku, međutim ovdje je sporno je li radnja I tuženice poduzeta na štetu tužiteljice a kojom je tužiteljica onemogućena u namirenju svoje tražbine, te je sporno je li II tuženik kao kupac predmetne nekretnine znao ili mogao znati da je prodaja nekretnine poduzeta na štetu tužiteljice.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz Izjave o priznanju duga od 23.studenog 2022. i Sporazuma o obročnoj otplati zajma i ugovora o jamstvu potpisanog 1. ožujka 2023. (dalje Sporazum) proizlazi da su tužiteljica i JT (sin I tuženice) sklopili usmeni dogovor o zajmu prema kojem je tužiteljica pozajmila JT iznos od 111.991,51 EUR a koji iznos nije vratio u dogovorenom roku do 1.siječnja 2022.,

-da su Sporazumom o obročnoj otplati duga dogovorena između dužnika JT i ovdje tužiteljice na način da se obročno vraća zajam u iznosu od 111.544,48 EUR na način da JT tužiteljici mjesečno uplaćuje iznos od 300,00 EUR počev od veljače 2023., time da dva puta godišnje u lipnju i studenom uplati poveći novčani iznos ne manji od 2.000,00 EUR počev od lipnja 2023. do ispunjenja obveze (čl. 2. Sporazuma),

-da je navedenim Sporazumom ugovoreno da se jamac, ovdje I tužena,obvezuje tužiteljici isplatiti obvezu dužnika ako to dužnik JT ne učini u roku od 15 dana od primitka pisanog poziva na plaćanje, a svakako ako je očito da se iz sredstava dužnika ne može ostvariti ispunjenje dospjele obveze, konkretno mjesečnu ili polugodišnju uplatu određenu Sporazumom (čl. 6. Sporazuma),

-da je ugovoreno Sporazumom da vjerovnik ima pravo raskida Sporazuma jednostranim pisanim očitovanjem dužniku ukoliko izostanu dvije mjesečne uplate odnosno ako izostane makar i jedna polugodišnja uplata čime cjelokupni dug dospijeva na naplatu (čl. 7. Sporazuma),

-da iz sadržaja Sporazuma te bjanko zadužnice proizlazi da su 1. ožujka 2023. dužnik JT i tuženica BT kao jamac platac dali suglasnost da se radi navedene tražbine zaplijene svi njegovi računi i da se zapljenjeni iznosi isplate na račun tužiteljice.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja izveo pravilan pravni zaključak da u smislu odredbe čl. 104. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 ,155/23) nije dospjela tražbina tužiteljice prema ovdje I tuženici kao jamcu.

10. Prema odredbi čl. 104. ZOO-a ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako ovaj to ne učini prema tome kod jamstvene obveze vrijedi načelo supsidijarnosti što znači da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca u pravilu tek kada se nije uspio namiriti od glavnog dužnika.

11. Pogrešno ovdje tužiteljica ističe da je ovdje I tuženica jamac-platac jer iz sadržaja Sporazuma i Ugovora o jamstvu i to čl. 6. Sporazuma to ne proizlazi jer je samo u odnosu na bjanko zadužnicu (čl. 5.) ovdje 1. tužena jamac platac a koja služi kao sredstvo osiguranja obveze iz ugovora o zajmu.

12. Dakle Sporazum i Ugovor o jamstvu je ovdje I tužena potpisala kao jamac a na kao jamac-platac pa je stoga u primjeni odredba čl. 104. ZOO-a koja predviđa supsidijarnost obveze jamca.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud pravilno zaključuje da ovdje nije dospjela tražbina niti glavnog dužnika JT a s obzirom da je dospijeće tražbine glavnog dužnika prema ovdje tužiteljici kao vjerovniku jasno definirana odredbama Sporazuma dok je čl. 6. Sporazuma definirana obveza ovdje I tuženice kao jamca.

14. Dakle JT kao glavni dužnik je u obvezi svaki mjesečni iznos od 300,00 eura isplaćivati na račun vjerovnika do potpunog ispunjenja obveze počev od prvog mjesečnog obroka koji dospijeva u veljači 2023. a polugodišnji obrok ne manji od 2.000,00 EUR u lipnju 2023. dok je čl. 6. Sporazuma jasno definirano da se jamac obvezuje ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to dužnik ne učini u roku od 15 dana od primitka pisanog poziva na plaćanje dospjele obveze ili ako je očito da isti iz svojih sredstava to nije u mogućnosti napraviti.

15. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u ovom konkretnom slučaju da bi mogli govoriti o dospjeloj tražbini vjerovnika prema jamcu, ovdje I tuženoj, trebaju biti za to ispunjeni preduvjeti a to su da je tražbina vjerovnika prema glavnom dužniku dospjela a što je izostalo u ovom slučaju.

16. Naime iz dokaznog postupka jasno proizlazi da ovdje tužiteljica nije pozvala glavnog dužnika JT da u roku od 15 dana od primitka pisane obavijesti ispuni svoju dospjelu obvezu i to mjesečnu ili polugodišnju a niti je dokazala da je do dana podnošenja tužbe dospjela cijela tražbina u odnosu na glavnog dužnika (radi se o obročnoj otplati duga) odnosno da je došlo do raskida ugovora kada cijela tražbina dospijeva na naplatu, niti da se tužiteljica ne može namiriti iz imovine glavnog dužnika pa da bi ovdje mogli govoriti o pravnom institutu pobijanju dužnikovih pravnih radnji temeljem kojeg tužiteljica se može namiriti iz prodane nekretnine a koju je ovdje prodala I tuženica kao jamac pa stoga nisu ispunjeni preduvjeti o pobijanju dužnikovih pravnih radnji u odnosu na I tuženicu kao jamca a niti je dokazala da ovdje I tužena nema neku drugu imovinu iz koje mi se namirila njena tražbina u odnosu na I tuženicu.

17. Dakle ovdje tužiteljica pored toga što prvenstveno treba dokazati da je tražbina dospjela u odnosu na glavnog dužnika, jer tek tada možemo govoriti o dospjelosti tražbine jamca po načelu supsidijarnosti, treba dokazati da su se ispunile sve one pretpostavke koje predviđa ZOO kod pobijanja dužnikovih pravnih radnji a teret dokazivanja je upravo na tužiteljici kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. 18. Prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO-a je propisano da svaki vjerovnik može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, dok je st. 2. istog članka propisano da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

19. Prema čl. 67. st. 1. ZOO-a je propisano da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili imao dovoljno razloga posumnjati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako trećoj osobi s kojom ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

20. Iz naprijed navedenih odredbi jasno proizlazi koje sve pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjenje da bi se mogao primijeniti pravni institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji.

21. Dakle kako ovdje tužiteljica nije dokazala sve već naprijed navedene okolnosti, tužiteljica nije niti dokazala da je imovina kojom je raspolagala ovdje I tuženica jedina imovina kojom bi se mogla namiriti njena tražbina a posebno kada se uzme u obzir da je ovdje tužiteljica podnijela zahtjev putem FINE za izravnu naplatu potraživanja putem računa tuženice a pri tome nije sudu dostavila dokaz da je naplata nemoguća zbog nedostatka sredstava na računima tuženice.

22. Žalbeni navodi tužiteljice kojim upire na pogrešnu primjenu odredbi čl. 292. ZPP- a nisu osnovani.

23. Naime prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika.

24. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke dok je st. 2. istog članka propisano da sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

25. Prema tome sud, a ne stranke, odlučuje koje će od predloženIh dokaza provesti radi odlučivanja odlučnih činjenica.

26. Nadalje prema odredbi čl. 292. st. 6. ZPP-a sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza a prema st. 8. istog članka ako sud ocijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu stoga su žalbeni navodi tužiteljice u tom pravcu neosnovani.

27. Prema tome ako sud ima dovoljno elemenata da odluči o meritumu spora na temelju dokumentacije (materijalni dokazi) koji su do zaključenja prethodnog postupka sudu bili raspoloživi i na koje se i sama tužiteljica poziva u historijatu tužbe tada sud nije u obvezi provesti sve predložene dokaze parničnih stranaka.

28. Tužiteljica je predložila saslušanje stranaka koje sud nije proveo a prema odredbi čl. 264. ZPP-a je propisano da sporne činjenice sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka dakle sud nije dužan saslušavati stranke.

29. Tužiteljica je u tužbi predložila saslušanje svjedoka ali na pripremnom ročištu nije navela imena svjedoka niti na koje okolnosti predlaže njihovo saslušanje.

30. S obzirom da je sud materijalnim dokazima a koje je dostavila sama tužiteljica imao dovoljno elemenata da odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva iz svih naprijed navedenih razloga a do zaključenja prethodnog postupka tužiteljica nije predložila neke druge dokaze koji bi bili odlučni za utvrđivanje relevantnih činjenica to su onda žalbeni navodi tužiteljice kojim smatra da je sud trebao provesti sve dokazne prijedloge koji su bili usvojeni na pripremnom ročištu neosnovani.

31. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

32. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st.

1. ZPP-a.

33. Tuženici su odbijeni s potraživanjem troška odgovora na žalbu tužiteljice jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 11. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević