Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-385/2022-5

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika EV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Margan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Senju broj 1 P-613/2020 od 25. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Senju broj 1 P-613/2020 od 25. ožujka 2022. godine.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i guranje tački preko nekretnina tuženika i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi put Bralići površine 8 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine za korist nekretnina tužitelja i to kč. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 39D (dio kuće), dvorište Starigrad površine 61m2 i kč. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 39 sa dvorištem Starigrad površine 33 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine što je tuženik dužan to pravo priznati i dopustiti da se njime koristi.

II. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i guranja tački preko nekretnina tuženika kč. [katastarska čestica] u naravi put Bralići površine 8 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i preko zkč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 39/C i dvorište Bralići Starigrad površine 40 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to uz južnu među kč. [katastarska čestica] u širini 2 metra prema zapadu do međe 608 i kč. [katastarska čestica] kao poslužnih nekretnina za korist nekretnine kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, što je tuženik dužan to pravo priznati i dopustiti da se njime koristi.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, po pravomoćnosti ove presude, uknjižba prava služnosti puta u korist zk.č.br. 607/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te u korist 613/2 i 615 obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret zk.č.br. 609 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 608 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.400,00 kn (jedanaest tisuća i četiri stotine kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.“

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem kao neosnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja ili pak ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zahtijevajući i naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, zahtijevajući i naknadu troška za sastav tog podneska.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije u pravu tuženik kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) jer ovaj sud ne nalazi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Suprotno žalbenim navodima tuženika u obrazloženju presude su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih zapisnika.

4.1. Isto tako nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. ZPP, jer pravilno je prvostupanjski sud prema svom uvjerenju uzeo dokazanim činjenice bitne za donošenje odluke, a na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i svih zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, o čemu će se ovaj sud naknadno referirati.

4.2. Nadalje, u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud izložio sve potrebno sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP, kako u pogledu zahtjeva stranaka, tako i iznesenih činjenica i dokaza koje su stranke iznijele, a navedene su i odredbe materijalnog prava koje je primijenio pa suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitne povreda postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, zbog neprimjene odredbe članka 338. stavak 4. ZPP.

4.3. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda nije donesena niti uz pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja jer je prvostupanjski sud u postupku koji je prethodio donošenju odluke raspravio od stranaka iznijete činjenice i predložene dokaze na kojima temelje svoje zahtjeve, nije odbio izvođenje bilo kojih od stranaka predloženih dokaza, nije postojanje bilo koje činjenice utvrđivao primjenom odredbe članka 221.a ZPP, pa neosnovano tuženik u žalbi ističe da je zbog pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja (primjena članaka 219. i 221.a ZPP) presuda donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP.

4.4. Kako pobijana presuda nije donesena uz navedene bitne povrede postupka koje žalbom ističe tuženik, a kako ovaj sud postupajući po odredbi članka 365. stavak 2. ZPP nije našao da je počinjena koja druga bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to se žalba tuženika izjavljena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje neosnovanom.

5. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev kao osnovan prihvatio.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza pješice i guranja tački preko nekretnina tuženika kao poslužnih u korist svojih nekretnina kao povlasnih i upis toga prava u zemljišne knjige, te da li se tomu pravu tužitelja suprotstavlja pravo tuženika na stjecanje prava vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige i time ga štiti od zahtjeva tužitelja.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (čl. 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužitelj vlasnik i posjednik nekretnina oznake 615, 613/2 i 607/2 sve k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik i posjednik nekretnina oznake 608, 609 i 610 k. o. [katastarska općina],

- da su nekretnine u vlasništvu tužitelja njegova starina, u kojima je rođen i da su iste u kontinuiranom vlasništvu i posjedu tužitelja i njegovih prednika dugi niz godina;

- da je tuženik svoje nekretnine stekao u vlasništvo kupoprodajom, i to one oznake 609 i 610 k.o. Starigrad 2012. godine od KV, a onu oznake 608 k. o. [katastarska općina] nešto kasnije (otprilike dvije godine) od CV;

- da je tužitelj nesmetano od kada zna za sebe, a tužitelj je rođen 1941. godine, radi pristupa svojim nekretninama s javnog puta prolazio pješice i vozio tačke između kuća oznake 608 i 610 k. o. [katastarska općina], upravo po nekretnini sada oznake 609 k. o. [katastarska općina], a koji su put za prolazak pješice koristili i mještani kada bi dolazili k tužitelju;

- da je tužitelj isto tako od kada zna za sebe za pristup iz svog dvorišta na nekretninu oznake 607/2 k. o. [katastarska općina] koristio prolaz uz rub svoje nekretnine oznake 615 k. o. [katastarska općina], a po nekretnini oznake 608. k. o. [katastarska općina];

- da ga u korištenju tih nekretnina kao prolaza pješice i guranja tački nisu sprječavali niti ometali bivši vlasnici, njegov daljnji rođak SV, koji je bio starosjedilac i koji je 2008. godine nekretnine oznake 609 i 610 k. o. [katastarska općina] prodao KV i LV, a oni 2012. godine tuženiku;

- da je tuženik, a kako bi zabranio tužitelju korištenje tog prolaza, na istočnu i zapadnu stranu istog postavio „oveću količinu kamenja kao znak tužitelju da tuda ne može više prolaziti“, te da je taj događaj upravo bio povod ovoj parnici.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno prvostupanjski sud izvodi zaključak da je tužitelj kao pošteni posjednik dokazao nesmetano korištenje predmetnog prolaza s javnog puta na svoje nekretnine, a koje sigurno traje još od prednika tužitelja, svakako od kada tužitelj zna za sebe, pa kako je tužitelju sada više od 80 godina, svakako je još dok je vlasnik poslužnih nekretnina bio ĐV, istekao rok od 20 godina, čime je na temelju zakona dosjelošću osnovana stvarna služnost u izvršavanju prolaza pješice i guranja tački po nekretninama danas u vlasništvu tuženika, a u korist nekretnina u vlasništvu tužitelja, te je pravilnom primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (”Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) o osnivanju služnosti dosjedanjem prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje postojanja toga prava u korist nekretnina tužitelja te upis istoga prava u zemljišnje knjige.

9. Žalbenim navodima kojima preocjenjuje izvedene dokaze i na njima utvrđene činjenice tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijene presude, jer tužitelj i njegovi neposredni prednici, a saslušani svjedoci KV i LV, neposredna saznanja o predmetnim nekretninama mogu imati najranije od 2008. godine, odnosno od 2012. godine, kada su kupoprodajom stekli nekretnine, dok tužitelj, te susjedi i mještani, svoja neposredna saznanja imaju od puno ranije.

9.1. S pravom tuženik u žalbi ističe da nije bilo upisa služnosti u zemljišnoj knjizi, i da nitko od prednika nije ga upozorio na eventualno postojanje bilo kojeg tereta na predmetnim nekretninama, pa ni od tužitelja zahtijevanog, no ta činjenica nije od utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, iz iskaza i KV i LV proizlazi da se u trenutku kada su oni stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina tužitelj koristio tim prolazom, odnsono da je izvršavo sadržaj stvarne služnosti, prolaska pješice i guranja tački, te da je tužitelj po njihovom zahtjevu otklonio ”lampione” koji su bili postavljeni na prolazu, ali nije ga prestao koristiti. Nadalje, tužitelj nije prestao koristiti predmetni prolaz niti kada je tuženik postao vlasnikom poslužnih nekretnina, što proizlazi iz iskaza samih stranaka, a do parnice je došlo kada je tuženik izričito zabranio tužitelju prolaz.

10. Prema razlozima pobijane presude, stanju spisa predmeta i navodima stranaka očito je da problema u odnosu na izvršavanje sadržaja služnosti nije bilo do trenutka dok su povlasne nekretnine bile u vlasništvu susjeda i rođaka tužitelja ĐV, dakle do 2008. godine, a da su neposredni prednici tuženika KV i LV imali namjeru objediniti svoje nekretnine kupnjom susjedne od CV, što kada nisu uspjeli prodali su svoje nekrtenine tuženiku, te trenutkom kada je tuženik kupnjom nekretnine oznake 608 k. o. [katastarska općina] od CV postao vlasnikom cjeline, sredinom koje, između dviju kuća prolazi tužitelj, do izražaja je došlo ograničavanje tuženika u izvršavanju vlasničkih prava na svojim nekretninama, a uzrokovano ranije stečenom služnošću u korist nekretnina tužitelja.

11. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge o tome da tuženika u pogledu prava tužitelja štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno da se isto suprotstavlja pravu tužitelja. To iz razloga što je u trenutku stjecanja prava vlasništva tuženika nekretnina oznake 609 k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi bila upisana, a kako je i danas, u listu A - posjedovnici kao „Put Bralići“ površine 8 čhv, pa je svakako i tuženik kao stjecatelj morao znati da kupuje nekretninu koja je u naravi put, a što je očito i prema stanju i položaju predmetne nekretnine na licu mjesta, pa ukoliko je tuženik eventualno prije kupnje pregledavao nekretninu koju ima namjeru kupiti mogao je i trebao zapaziti da po svom stanju i položaju, a u odnosu na susjedne nekretnine ta se koristi upravo kao put - prolaz s javnog puta na te susjedne nekretnine. U odnosu na nekretninu tužitelja oznake 607/2 k. o. [katastarska općina] tuženik je morao znati za postojanje prava tužitelja, jer je tu nekretninu od CV kupio otprilike dvije godine kasnije i svakako je morao vidjeti tužitelja da se koristi nekretninom oznake 608 k. o. [katastarska općina], a kako bi iz svog dvorišta oznake 615 k. o. [katastarska općina] došao na svoju nekretninu oznake 607/2 k. o. [katastarska općina], pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada taj prigovor tuženika nije prihvatio, pa žalbenim navodima tuženika, a kojima osporava činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava u pogledu tog prigovora nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Kako je predmetom zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti koja je stečena na temelju zakona, za ovaj postupak irelevantni su navodi žalbe u pogledu postojanja drugih pristupa na nekretninu tužitelja, a koji bi predstavljali bitne činjenice u postupcima prestanka toga prava tužitelja (prava stvarne služnosti) ili eventualno u uspostavi nužnog prolaza, a što nije predmetom ovog postupka, pa se na te žalbene navode ovaj sud neće ni referirati.

13. Prema stavu ovog suda od tužitelja ranije stečeno pravo stvarne služnosti, utvrđenje kojeg je predmetom ovog postupka, ograničava tuženika u prenamjeni i preuređenju postojećeg stanja njegovih nekretnina, što tuženik i potvrđuje svojim iskazom, ali to nije i ne može biti razlogom suprotnom utvrđenju od onog kako je presudio prvostupanjski sud, jer dok takva služnost postoji tuženik (ili bilo koji drugi vlasnik poslužnih nekretnina) je dužan trpjeti izvršavanje te služnosti.

14. Stoga, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi tuženika to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka, a koju tuženik posebno niti ne spori žalbom i odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP. Neosnovano tuženik zahtjeva od tužitelja naknadu troškova žalbenog postupka s obzirom da nije uspio u istom (članak 154. ZPP), dok isto tako neosnovano tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila neophodna za vođenje postupka (članak 155. ZPP), pa je o zahtjevima i tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude.

Šibeniku, 11. veljače 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić